TEKST

Prva Povorka ponosa u Sarajevu: tri tisuće ruku prijateljstva

 

Važno je reći da Povorka ponosa stavlja probleme jedne potlačene grupe u centar pažnje medija i javnosti. Sa preko stotinu novinarki/a u pratnji Povorke, tema LGBTIG+ osoba će biti u žiži javnosti još neko vrijeme. To je veliki korak, bez sumnje, ali kao i sa mnogim problemima društva, nakon što se kafići vrate diskusijama nogometa i problema svakidašnjice, tj. kada se zatvori ovaj mali prozor iskrene debate, ostaće kalcifikovano sjećanje bez dinamike. Zbog toga do iduće Povorke ostaje još mnogo toga da se uradi: da se stvore nove koalicije, agituje i solidariše sa drugima.

 

Rijetko se čovjek osjeti dijelom istorijskog momenta, a baš takav momenat se desio juče, 8. septembra 2019. godine, u Sarajevu. Više od 3000 lezbejki, gejeva, te biseksualnih, transrodnih, interseksualnih i queer osoba, sa porodicama, prijateljima i saveznicima, pojavile su se na prvoj bosanskohercegovačkoj Povorci ponosa. Prema izjavi redara, ovaj broj je nadmašio čak i najoptimističkije procjene od 500 ljudi. Isti redar je istaknuo da je kampanja straha koju su sprovodile religiozne i političke grupe stvorila osjećaj pesimizma u samoj organizaciji Povorke. Sa stražnjim uvidom, lako je zaključiti da se u društvu kojem su ti isti religiozni i politički elementi lažno obećavali prosperitet samo ako se njihov autoritet ne dovodi u pitanje, stvara sve jača svijest o potrebi bunta.

Ta svijest nije istorijski predodređena, naravno. Nedavni politički uspjesi desnice, uključujući jedva prikrivene ali i otvorene fašiste, ukazuju na to da bunt nije sam po sebi dovoljan, već je organizacija ključna. Organizacija same Povorke je trajala godinama, i mnogi Bosanci i Hercegovci se sjećaju perioda, ne tako davnoga, kada bi slučajevi govora mržnje, pa čak i nasilja nad LGBTIQ+ zajednicom, bili dočekani sa smijehom od strane policije. Godine napornog rada, organizovanja, uvjeravanja, treniranja i nemalo hrabrosti požrtvovne skupine građana, dovele su do toga da se jučerašnja Povorka uopće mogla desiti. I šta je rezultat toga?

 

Mogao bi govoriti o tome da je Povorka ujedinila i ohrabrila hiljade ljudi da zauzmu javni prostor te da na jedan dan učine ulice Sarajeva otvorenim prostorom gdje se slavi raznovrsnost, solidarnost i sloboda. Mogao bi spomenuti i sreću i veselje koje je isijavalo sa lica tih prelijepih šarenih ljudi. Ili pak o tome kakav je osjećaj biti okružen solidarnošću drugarica i drugova iz Njemačke, Nizozemske, Srbije, Crne Gore, gradova i sela BiH, i svih drugih osoba i lokacija koje nisam uspio pozdraviti i upoznati. Mogao bi čak i da vam kažem nešto o niti istorije, koja je spojila antifašističku borbu naših predaka, ovjekovječenu u spomeniku Vječne vatre, sa jučerašnjom borbom. Ali ću ipak da vam ispričam o sredovječnom stanaru Titove ulice, sa balkonom koji gleda direktno na maršrutu Povorke.

Taj gospodin je stajao na svom balkonu, podlaktio se na ogradi, i posmatrao šarenilo ispod sebe sa kombinacijom nevjerice, uznemirenosti, indignacije i mrskosti – drugim riječima, sa ponešto očekivanom grimasom. Ja sam stajao preko puta balkona, i posmatrao kako bez ikakve koordinacije, talasi ljudi šalju poljupce, mašu, i gestikuliraju prstima u obliku srca, baš njemu. Talas za talasom, ljubavlju protiv mržnje. Nakon što je oko pola Povorke prošlo ispred tog balkona, nakon stotina poljubaca i srca, u njemu se nesto počelo da lomi. Ranije emocije zamjenjuje očita zbunjenost. To je samo trajalo sekundu, a potom je zamjenjeno sa širokim osmijehom te dizanjem ruku. Kao da je odjednom data komanda, stotine ljudi ispod balkona su počele da viču i skaču, a talas veselja se u sekundi proširio i na one koji nisu ni primijetili šta se zbiva. Tako se desila najglasnija i najduža epizoda skandiranja i slavlja na Povorci. Rezultat Povorke, za mene dovoljan, jeste to da je jedan stanar Sarajeva, jučerašnjeg dana, izgubio svoje predrasude. Juče on, sutra svi.

 

Druga pobjeda, sada već ustanovljena na širem području Balkana, ali po prvi put jasno i javno iznesena u BiH, je solidarnost između LGBTIQ+ zajednice i šireg opsega borbi za ravnopravnost i jednakost. Tako, na primjer, na Prvomajskom protestu protiv mjera štednje i političke opresije radnika u Beogradu 2016. godine, LGBT zajednica je pokazala solidarnost izlaskom na isti protest u velikom broju. Na istom su se našli i ljevičari svih boja, građanke/i, anarhisti, aktivisti, radnici i radnice. Ovakva solidarnost predstavlja jedini način borbe protiv opresije te iako su tenzije između patrijarhalnih i hijerarhijskih čelnika organizacija tradicionalne ljevice i LGBTIQ+ zajednice bile osjetne u Beogradu, jasno je da je zahvalnost samih radnika na solidarnosti velika. Tako i u Sarajevu – sindikati su bili podjeljeni: dok je Samostalni sindikat osnovnog obrazovanja i odgoja FBiH – Kantonalni odbor Kantona Sarajevo podržavao kontra protest, Sindikat radnika trgovine BiH je podržao Povorku ponosa.

Sa strane Povorke, jasno je bilo da i učesnici i Organizacioni odbor dijele duh solidarnosti. Među transparentima su se našle poruke poput “Proleteri svih identiteta, ujedinite se”; dok je član Organizacionog odbora Branko Ćulibrk pred Parlamentom BiH izjavio: “Osjećamo i veliku odgovornost da govorimo o mnogim drugim potlačenim u ovom društvu, o onima koji su na marginama društva. Obespravljenim radnicima i radnicama, Romima, invalidima, demobilisanim borcima. Država je dužna da nam svima pruži sva prava. Pozivamo vas na veću solidarnost. Ovo je borba za sve nas, smrt fašizmu!”. Dakle, druga pobjeda Povorke je bila upravo to: stvaranje poznanstva i kolegijalnosti između različitih grupa u raznolikom društvu BiH. Tri tisuće ruku prijateljstva su pružene svim grupama i individuama koje se s pravom vide kao iskorišćene i potlačene.

 

U konačnici, važno je reći da Povorka ponosa stavlja probleme jedne potlačene grupe u centar pažnje medija i javnosti. Sa preko stotinu novinarki/a u pratnji Povorke, tema LGBTIG+ osoba će biti u žiži javnosti još neko vrijeme. To je veliki korak, bez sumnje, ali kao i sa mnogim problemima društva, nakon što se kafići vrate diskusijama nogometa i problema svakidašnjice, tj. kada se zatvori ovaj mali prozor iskrene debate, ostaće kalcifikovano sjećanje bez dinamike. Zbog toga, do iduće Povorke, ostaje još mnogo toga da se uradi: da se stvore nove koalicije, da se agituje i solidariše sa drugima.

Da bi ostvarili napredak za LGBTIQ+ grupu, neophodno je stvoriti trajne institucije građana/ki koje će moći pridobiti članstvo Samostalnog sindikata osnovnog obrazovanja i odgoja FBiH, te druge principijelno popularne (tj. narodne) organizacije, koje trenutno često rade upravo protiv naroda. Kroz ovaj proces, kritična masa građanki/a će moći da se osvrne na sistemske probleme kapitalizma, a ostavi iza sebe diskurs mržnje i podjela. Da bi to bilo moguće, potrebno je stvoriti novu viziju borbe za pravdu. Kao što je LGBTIQ+ zajednica upoznata, to ne znači samo se boriti za bolje zakone, već i stvaranje boljeg društva kroz organizovanje, uspostavljanje mreža solidarnosti te aktivnu imaginaciju same ideje “dobrog društva”. Ideje nametnute dominacijom liberalnog (čitaj kapitalističkog) svjetonazora se pokazuju neadekvatnima – od odnosa država prema izbjeglicama i migrantima do podrške otvoreno homofobnim diktaturama poput Saudijske Arabije i Bolsonarovog Brazila.

 

Tek ako je borba za prava LGBTIQ+ osoba i borba za drugi svjetonazor koji podrazumijeva skup ideja što prikazuju moć i kapital kao integralne probleme patrijarhata i homofobije, postojat će šansa za bolje sutra. Novi talas borbe za istinski jednako društvo tako će konačno moći da sazrije.

 

Tekst i fotografije: Filip Lazarević

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2019. godinu.

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na korištenje kolačića. Više informacija.

Da bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo prilikom pregledavanja stranica, te kako bi ona radila ispravno, ova stranica na vaše računalo sprema malu količinu informacija zvanih kolačići (cookies).

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na njihovu upotrebu.

Ako odlučite blokirati kolačiće i dalje ćete moći pregledavati stranicu, no neke njezine funkcionalnosti neće Vam biti dostupne.

Što su kolačići?

Kolačići su male tekstualne datoteke sastavljene od niza znakova spremljene na Vaše računalo od strane web stranica koja ste posjetili.

Kolačići omogućavaju stranici da prikaže informacije prilagođene Vašim potrebama. Oni obično spremaju Vaše postavke (session token) i postavke za web stranice. Nakon što ponovo posjetite istu web stranicu Internet preglednik šalje natrag kolačiće koji joj pripadaju.

Kolačići nam također omogućavaju da pratimo posjećenost i promet na našim web stranicama (pomoću Google Analytics i sličnih alata). Sve informacije koje na taj način kolačići prikupljaju se akumuliraju i anonimne su i ne dijele se s bilo kojim drugim subjektima.

Sve ove informacije mogu biti spremljene jedino ako Vi to omogućite – web stranice ne mogu dobiti pristup informacijama koji im Vi niste dali i ne mogu pristupiti drugim datotekama na Vašem računalu.

Close