TEKST

Čija je to domovina?

 

Korištenje sintagme “Domovinski rat” u javnosti otporno je na kritičko preispitivanje i vrlo često se koristi kada se nastoji objasniti ratni sukob na teritoriju Republike Hrvatske početkom devedesetih godina. Samo njezino značenje problematično je iz više perspektiva, što uključuje definicije u pravnim i političkim aktima te historiografsku preciznosti njegovog trajanja i područja djelovanja.

Domovinski rat u pravnim i političkim aktima

Ustav Republike Hrvatske u Izvorišnim osnovama navodi sljedeće: Izražavajući tisućljetnu nacionalnu samobitnost i državnu opstojnost hrvatskog naroda, potvrđenu slijedom ukupnog povijesnog zbivanja u različitim državnim oblicima te održanjem i razvitkom državotvorne misli o povijesnom pravu hrvatskog naroda na punu državnu suverenost, što se očitovalo: (…) – u novom Ustavu RH (1990.) i pobjedi hrvatskog naroda i hrvatskih branitelja u pravednom, legitimnom, obrambenom i oslobodilačkom Domovinskom ratu (1991. – 1995.) kojima je hrvatski narod iskazao odlučnost i spremnost za uspostavu i očuvanje Republike Hrvatske kao samostalne i nezavisne, suverene i demokratske države.

Zakonom o pravima žrtava seksualnog nasilja za vrijeme oružane agresije na Republiku Hrvatsku u Domovinskom ratu definira se seksualno nasilje u Domovinskom ratu u vrijeme oružane agresije na Republiku Hrvatsku, utvrđene Deklaracijom o Domovinskom ratu, u razdoblju od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996. na području Republike Hrvatske ili tijekom zatočeništva u neprijateljskom logoru ili zatvoru izvan područja Republike Hrvatske te status i prava žrtava seksualnog nasilja u Domovinskom ratu.

Zakonom o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske (…), podrazumijeva se oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.

Deklaracija o Domovinskom ratu navodi ističući da su pobjedom u Domovinskom ratu (1991.–1995.) hrvatski narod i građani potvrdili svoju odlučnost i spremnost za uspostavu i očuvanje Republike Hrvatske kao samostalne i nezavisne suverene i demokratske države te potvrđujući da je na Republiku Hrvatsku oružanu agresiju izvršila Srbija, Crna Gora i JNA s oružanom pobunom dijela srpskog pučanstva u Republici Hrvatskoj te da je Republika Hrvatska vodila pravedan i legitiman, obrambeni i osloboditeljski, a ne agresivni i osvajački rat prema bilo kome u kojem je branila svoj teritorij od velikosrpske agresije unutar međunarodno priznatih granica.

Analizom samo ova četiri dokumenta, Ustava, dvaju zakona i Deklaracije o Domovinskom ratu koje u svojim odredbama osim opisa o karakteru rata navode i njegovo trajanje, vidljivo je da, kad govorimo o trajanju spomenutog rata, ne postoji jedinstvena definicija od strane hrvatskog zakonodavca.

Kad govorimo o opisu rata onda su epiteti koji ga uokviruju isključivo sljedeći: pravedan, legitiman, obrambeni, osloboditeljski, otpor agresoru odnosno oružana agresija, velikosrpska agresija, dok su žrtve u Zakonu o obilježavanju mjesta masovnih grobnica žrtava iz Domovinskog rata definirane ovako: žrtvama smatra hrvatske branitelje i smrtno stradale civile u masovnim pogubljenjima tijekom srpsko – crnogorske četničke agresije i agresije Jugoslavenske narodne armije na Republiku Hrvatsku

Ono što očigledno nedostaje za potpuno razumijevanje konflikta, žrtava i počinitelja, ratni su zločini počinjeni na teritoriju Republike Hrvatske od strane pripadnika Hrvatske vojske i vojnih jedinica pod kontrolom Republike Hrvatske poput onih za vrijeme VRA Oluja, u Medačkom džepu, Pakračkoj poljani ili Vojno istražnom centru Lora u Splitu. Osim na teritoriju RH, Republika Hrvatska je i na agresivan način sudjelovala u ratu u Bosni i Hercegovini 1993. i 1994. što je kroz godine utvrđivano presudama Međunarodnog kaznenog tribunala za bivšu Jugoslaviju. 

Što je domovina? 

U sintagmi “Domovinski rat” najzanimljiviji dio usmjeren je na definiciju domovine. Značenje pojma nema uporište u zakonima i propisima već koncept domovine s velikim D predstavlja plutajući označitelj koji je moguće proizvoljno ispunjavati sadržajem. Za neke on može značiti zajednicu definiranu po etničkom principu pripadnosti utemeljenu na tradiciji i/ili jeziku. Za druge domovina može predstavljati društvenu strukturu zasnovanu na vladavini prava, demokraciji i solidarnosti.

Ako malo bolje promotrimo cjeloviti spektar činjenica o djelovanju političkog vodstva Republike Hrvatske u razdoblju prve polovine devedesetih dobit ćemo vrlo jasnu sliku o tome kakvoj se to domovini iz naziva ovog rata teži. Iako je riječ o ratu koji je dominantno obrambeni, realnost ima i svoj mračni dodatak. Za hrvatsku domovinu u ratu su se između ostalog činili sustavni zločini, kršili zakoni, protjerivali, mučili i ubijali civili, sabotirale istrage te osvajali teritoriji u Bosni i Hercegovini uz etničko čišćenje. Domovina iz “Domovinskog rata”, kojoj tadašnji politički vrh predvođen HDZ-om teži, ima granice približne onima Banovine Hrvatske iz 1939., autoritaran režim vlasti u čijem odlučivanju sudjeluje vrlo uski broj ljudi, sustav vrijednosti utemeljen na nacionalizmu, patrijarhatu i isključivosti što dovodi do pljačke državne imovine i kršenja ljudskih prava prema svim drugačijima, posebno nacionalnim manjinama. Domovina koju dominantno definira vladajuća politička struktura nosi simboličko značenje koje je usmjereno na nacionalističku interpretaciju društva unutar koje se pripadnici i neprijatelji definiraju prema konceptu krvi i tla. Suvremena apologija zločinaca i protuzakonitog djelovanja iz doba devedesetih pokazuje da se takva definicija i dalje vrednuje, gura u mainstream te nameće svim građanima. Osim toga domovina se prikazuje kao ultimativna svetost i dogma kojoj su podređena sva pravila, norme i zakoni. 

Takva domovina je gotovo isključivo usmjerena na određene pripadnike zajednice koja služi isključivanju drugih i drugačijih. Ovakva interpretacija domovine predstavlja impulzivan i iskrivljen mitski moment nacionalističke zajednice koja je suprotna ideji države čime negira viziju društva koje se temelji na uključivosti, sudjelovanju i poštivanju.

Domovina ne mora bit nacionalistički imperativ koji u svojoj ideji nosi isključenje drugog, već može uključivati ljubav i solidarnost, ona bi se trebala ponositi svojim mirotvorcima i mirovnim aktivistima i aktivistkinjama koji su također obilježili devedesete, bar jednom godišnje.

Mnogi koji su u ratu sudjelovali borili su se za sasvim drugačiju viziju domovine, one koja je utemeljena na vladavini prava, jednakosti, slobodi i solidarnosti, a veliki broj građana danas ne želi živjeti u društvu koje izvorište pronalazi u nacionalizmu, isključivosti, apologiji zločina i kršenju ljudskih prava.

Zbog svih navedenih razloga potrebna je redefinicija i reinterpretacija pojmova kojim označavamo sukobe devedesetih godina na području Hrvatske i susjednih država. Trenutno korištenje pojma „Domovinski rat“ kao i njegova zakonska objašnjenja puna su kontradikcije, neusklađenosti s činjenicama, isključivih simboličkih vrijednosti, iskazuju nedovoljno poštovanje prema svim žrtvama i u krajnjoj liniji nerazumljiva su za bilo kakav međudržavni dijalog o ratnim sukobima devedesetih godina.

 

Nikola Puharić i Branka Vierda

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2019. godinu.

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na korištenje kolačića. Više informacija.

Da bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo prilikom pregledavanja stranica, te kako bi ona radila ispravno, ova stranica na vaše računalo sprema malu količinu informacija zvanih kolačići (cookies).

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na njihovu upotrebu.

Ako odlučite blokirati kolačiće i dalje ćete moći pregledavati stranicu, no neke njezine funkcionalnosti neće Vam biti dostupne.

Što su kolačići?

Kolačići su male tekstualne datoteke sastavljene od niza znakova spremljene na Vaše računalo od strane web stranica koja ste posjetili.

Kolačići omogućavaju stranici da prikaže informacije prilagođene Vašim potrebama. Oni obično spremaju Vaše postavke (session token) i postavke za web stranice. Nakon što ponovo posjetite istu web stranicu Internet preglednik šalje natrag kolačiće koji joj pripadaju.

Kolačići nam također omogućavaju da pratimo posjećenost i promet na našim web stranicama (pomoću Google Analytics i sličnih alata). Sve informacije koje na taj način kolačići prikupljaju se akumuliraju i anonimne su i ne dijele se s bilo kojim drugim subjektima.

Sve ove informacije mogu biti spremljene jedino ako Vi to omogućite – web stranice ne mogu dobiti pristup informacijama koji im Vi niste dali i ne mogu pristupiti drugim datotekama na Vašem računalu.

Close