TEKST

Ishay Landa – Fašizam i mase

 

S gotovo četiristo i pedeset strana tiskanog teksta i osam tematski određenih poglavlja, knjiga predstavlja opsežnu i detaljnu studiju ideologije fašizma. Oživljavajući svojevrsni klasni pristup, Landa fenomenu fašizma pristupa na inovativan način kojim nastoji pobiti uvriježenu tezu da je fašizam produkt masovne politike, odnosno stupanja masa u političku, kulturnu i ekonomsku sferu, procesa koji se u Europi javlja tijekom devetnaestog i početkom dvadesetog stoljeća.

Ishay Landa

Izdavačka kuća Mizantrop objavila je hrvatski prijevod najnovije knjige popularnog i poznatog Ishaya Lande, Fašizam i mase.[1] Landa, koji je po struci povjesničar, već gotovo dva desetljeća u fokusu svog istraživačkog interesa ima intelektualnu historiju, historijsku poddisciplinu koja u njegovoj izvedbi ima snažne i ključne primjese filozofije. U svojoj prvoj knjizi, The Overman in the Marketplace, on je analizirao utjecaj slavnog njemačkog filozofa Friedricha Nietzschea na popularnu kulturu „zapada“ u dvadesetom stoljeću, a u drugoj i znatno poznatijoj knjizi Šegrtov čarobnjak Landa je iznimno dobro pokazao da liberalizam i fašizam nisu oprečni pojmovi već da se fašizam historijski javio (i javlja se) kao čarobnjak koji mora ponovno u red dovesti mase koje šegrt (liberalizam) više ne uspijeva kontrolirati. Fašizam i mase povezuje ove dvije knjige posebno se koncentrirajući na Nietzscheov utjecaj na fašističku ideologiju, ali i produbljujući prethodno proučavanje odnosa fašizma prema masama i masovnoj politici.

S gotovo četiristo i pedeset strana tiskanog teksta i osam tematski određenih poglavlja, knjiga predstavlja opsežnu i detaljnu studiju ideologije fašizma. Oživljavajući svojevrsni klasni pristup, Landa fenomenu fašizma pristupa na inovativan način kojim nastoji pobiti uvriježenu tezu da je fašizam produkt masovne politike, odnosno stupanja masa u političku, kulturnu i ekonomsku sferu, procesa koji se u Europi javlja tijekom devetnaestog i početkom dvadesetog stoljeća. Knjiga započinje upravo pregledom procesa industrijalizacije i modernizacije koji ruše stari feudalni poredak i stvaraju novo društvo u kojem napokon važnu ulogu dobivaju dotad obespravljene mase. Iako se radi o kompleksnim procesima bez jedinstvenog uzroka, Lanada uspijeva pokazati kako tehnološki napredak (npr. razvoj medicine), demografski razvoj, urbanizacija, stvaranje sindikalnih organizacija i druge slične pojave dovode do konstituiranja masa kao političkog, ekonomskog i društvenog aktera. Referirajući se na političke programe i literarna djela, on dokazuje da je jedna od posljedica te novostečene uloge masa pojava novog oblika elitizma, anti-masovnog razmišljanja koje je sada ujedinjavalo stare plemićke elite, nove liberalne buržoaske elite te brojne intelektualce, književnike, pjesnike, umjetnike, odnosno kulturnu elitu. Najčišći i najutjecajniji izraz ovog novog elitizma autor pronalazi u Nietzscheu, filozofu kojeg smatra središnjom figurom koja je u svojim djelima kodificirala strahove, prezir i mržnju elita prema napredujućoj i bujajućoj masi te koja je presudno utjecala na gotovo sve fašističke ideologe.

Za Landu je kod Nietzschea ključan koncept posljednjeg čovjeka kojeg on smatra oličenjem masovnog društva. Nietzsche ovaj koncept razvija u svom najpoznatijem djelu, Tako je govorio Zaratustra, te njime, a što dobro objašnjava i sam Landa, opisuje ljude koji su egalitarni, sretni, nekompetitivni, oni su proizvod masovne kulture, a sve to za Nietzschea znači da je posljednji čovjek potpuna degeneracija njegova ideala nadčovječne elite koja vlada masama. Stavljajući pred čitatelja tezu da se u srži ideologije fašizma nalazi anti-masovni projekt borbe protiv posljednjeg čovjeka, projekt ukidanja masa i njihova podvrgavanja čvrstoj vlasti malobrojne elite, Landa u idućim poglavljima pomno gradi složenu slagalicu kojom objašnjava i dokazuje svoju tezu. Često sagledavajući svima poznate primjere s novog gledišta, autor uvjerljivo pokazuje da fašizam nije neki Europi strani element proizašao iz raspada građanskog društva ili dokidanje europske civilizacije, kako je primjerice tvrdila Hannah Arendt. Tako on, na primjer, ističe da su brojni fašistički, posebno nacistički, visoki dužnosnici skupljali vrhunska djela europske umjetnosti i stvarali ponekad goleme privatne zbirke. Landa iz takve prakse, kao i iz općenitog ugledanja fašista na vrhunce europske civilizacije, iščitava da fašizam ne pravi raskid s nekom idejom visoke europske civilizacije i kulture već se on uvelike ideološki nastavlja upravo na idealiziranu koncepciju europske civilizacije.

Mnoštvo je sličnih i zanimljivih primjera koje bi valjalo spomenuti, previše za ovaj kratki prikaz. Ipak, valja istaknuti posebno zanimljivu Landinu interpretaciju religije fašizma. Ovdje se autor koncentrira na analizu povezanosti specifično nacizma s religijom. On ističe kako je nacizam odbacivao judeokršćansku tradiciju, i iz nje proizašle religije, smatrajući ih začetkom i važnim generatorom egalitarističkih i humanističkih ideja, a time i samog socijalizma, te je nastojao umjesto nje utemeljiti svojevrsnu religiju prirode.[2] Landa pokazuje da je iznimna briga nacista za životinje i prirodu koja je uključivala donošenje nekih prilično rigoroznih zakona za očuvanje prirode nusprodukt spajanja ničeanske misli i interpretacije darvinizma kao načela funkcioniranja društva. Taj je spoj napravio već sam Nietzsche nastojeći stvoriti dehumanizirajući ateizam, ali su ga nacisti upotrijebili kao zamjensku religiju (Ersatzreligion) za kršćanstvo stvarajući panteističku religiju koja potpuna dehumanizira čovjeka, ne priznaje da on ima društvena i politička prava te ga svodi na razinu da je jednako vrijedan (odnosno bezvrijedan) kao i svaki crv. Landa smatra da je prigrlivši ovakvo viđenje religije nacizam postao najdalekosežniji i najekstravagantniji, ali ne i jedini, primjer naturalističkog fetišizma. Taj je fetišizam kroz socijalni darvinizam i dehumanizaciju davao još jedno opravdanje za upotrebu svih sredstava u cilju podjarmljivanja masa predvodničkoj eliti. Suprotnost ovakvom shvaćanju prirode i čovjeka Landa vidi u socijalizmu te, između ostalih, citirajući Marxovu tvrdnju da „Kritika religije završava učenjem da je čovjek najviše biće za čovjeka“ pokazuje kako su materijalizam i teorija evolucija s jedne strane utjecali na ničeansku ideju o krajnjoj beznačajnosti čovječanstva, a s druge strane na marksističko viđenje humanizma.[3]

Ničeanskom projektu fašizma, koji se najkraće može opisati kao podjarmljivanje masa elitama, Landa suprotstavlja projekt obrane posljednjeg čovjeka. On tvrdi da Nietzscheovom konceptu valja dati značenje suprotno onom koje mu je prvotno namijenio sam Nietzsche, odnosno da posljednji ljudi nisu nikakva degeneracija već da su oni svojevrsni ideal. Posljednji su ljudi dio egalitarističkog društva, oni su sretni, rade ne zato što moraju već zato što žele, među njima nema natjecanja i sukoba, bogaćenja i osiromašenja… Ono što je za Nietzschea pakao, Landa smatra ciljem i sredstvom obrane od fašizma. Ideja da je lijek za anti-masovni projekt fašizma masovna politika provlači se kroz čitavo djelo, a ta ideja u skladu je s Landinom tezom kako elitistička borba protiv masa povezuje liberalizam i fašizam te da je upravo socijalizam (sa svojim emancipatorskim i egalitarnim težnjama) pravi ideološki antipod fašizma. Ovdje Landa izražava vrijednu kritiku ljevice koja je često i sama elitistička te kao najbolji primjer navodi „lijeve ničeance“ Frankfurtske škole. Dobro je poznat Adornov neprijateljski stav prema masovnoj i popularnoj kulturi, a Landa na više primjera pokazuje kako je Adorno, ali i drugi poput Horkheimera i Marcusea, zagovarao ideje koje su u svojoj srži anti-masovne. Naravno, Landa ne smatra da „lijevi ničeanci“ imaju ikakve fašističke težnje, on tvrdi da je njihov elitizam samo društveno stajalište, ali da je ipak elitizam koji, ako ništa drugo, onemogućava da njihove ideje steknu široku podršku naroda.

Landino djelo ipak ima nekoliko problema. Jedan od njih, neobičan, a možda i paradoksalan, je taj što je Landina interpretacija elitističke borbe protiv masa gotovo je predobar alat za objašnjenje fašističke ideologije. Landa njime uspijeva objasniti brojne prakse fašističkih režima koje su neki autor čak smatrali racionalno neshvatljivima. Naravno, ovaj problem nipošto ne umanjava vrijednost Landinog djela i vjerojatno je tek reakcija na dobro pobijanje uvriježenih predodžbi o masovnoj politici. Drugi problem, zapravo nedostatak, je to što Landa propušta podrobnije analizirati utjecaj kršćanstva na ideologiju fašizma. On jasno pokazuje da su fašisti odbacivali judeokršćansku tradiciju smatrajući je izvorom egalitarizma, ali to odbacivanje ne poništava činjenicu da su fašistički ideolozi i vođe u mladosti uglavnom bili pod utjecajem kršćanstva (npr. sam Hitler je navodno u mladosti želio postati svećenikom), a da kršćanstvo ni ideološki ni praktično nipošto nije isključivo egalitarno. Već bismo na temelju poznate metafore o pastiru (svećenstvo) koji predvodi stado (vjernici ili narod općenito) mogli povući određene paralele s ničeanskom, a kasnije fašističkom, idejom elite koja vlada masama. Valja još spomenuti da se Landa usredotočio na analizu formi fašizma koje se javljaju u prvoj polovici dvadesetog stoljeća u Italiji i Njemačkoj. Takva je usredotočenost sasvim razumljiva te bi širenje analize na neke druge forme fašizma iziskivalo znatno povećanje opsega djela, ali bilo bi zanimljivo vidjeti u kojoj su mjeri Landine teze primjenjive i u drugim kontekstima, primjerice u kontekstima fašističkih režima koji se javljaju u Hrvatskoj i Španjolskoj.

Fašizam i mase inovativno je i iznimno historiografsko djelo. Ovom knjigom Landa je znatno produbio objašnjenje svoje prethodne teze o čvrstoj povezanosti liberalizma i fašizma te, što je još bitnije, ponudio je novu uvjerljivu interpretaciju fašističke ideologije. On je u ovom djelu pokušao, a uglavnom i uspio, objasniti na koje je način odnos fašizma prema kulturi, ženama, obitelji, religiji i brojnim drugim sličnim pitanjima uvjetovan fašističkom ideologijom. Stoga je Fašizam i mase nužna literatura za svakog istraživača fašizma i povijesnog perioda u kojem se on javlja, ali i preporučljivo štivo za sve ostale. Iako je Landina knjiga u prvom redu historiografski rad, očito je kako on njome ujedno želi utjecati na suvremenu ljevicu i potaknuti ju da odbaci elitizam, stoga ćemo ovaj prikaz završiti citirajući rečenice koje Landa stavlja na kraj svog djela:

„Bezazleni i prosvijećeni elitizam može biti ugodan i komforan srednji stav. Čovjek može biti radikalan, odviše radikalan, a istodobno s antipatijom gledati na plebs. Ali elitizam u konačnici nije ni bezazlen ni prosvijećen. Mislim da je došlo vrijeme da donesemo odluku.“

 

Karlo Držaić

 

[1] Landa, Ishay. Fašizam i mase. S engleskog prevela Karmela Cindrić. Zagreb: Mizantrop, 2019.

[2] Slične tendencije vidljive su i kod današnjih fašističkih i ekstremno desnih skupina koje se često okreću ka raznim panteističkim i protoindoeuropskim religijama.

[3] Landina interpretacija onoga što naziva naturalističkim fetišizmom zanimljiva je i poučna za današnju ljevicu koja djeluju u kontekstu jačanja raznih zelenih ideja. Naime, iz njegova pisanja proizlazi da krajnji cilj doista lijeve zelene politike mora biti čovjek. To nipošto ne umanjuje vrijednost i nužnost raznih nastojanja za očuvanje prirode, ali ključno je pritom razumjeti kako ta nastojanja moraju biti usmjerena ka poboljšanju kvalitete života čovjeka (što u kontekstu zelenih politika znači „kvaliteta života“ kompleksno je pitanja o kojem vrijedi raspravljati)

 

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2019. godinu.

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na korištenje kolačića. Više informacija.

Da bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo prilikom pregledavanja stranica, te kako bi ona radila ispravno, ova stranica na vaše računalo sprema malu količinu informacija zvanih kolačići (cookies).

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na njihovu upotrebu.

Ako odlučite blokirati kolačiće i dalje ćete moći pregledavati stranicu, no neke njezine funkcionalnosti neće Vam biti dostupne.

Što su kolačići?

Kolačići su male tekstualne datoteke sastavljene od niza znakova spremljene na Vaše računalo od strane web stranica koja ste posjetili.

Kolačići omogućavaju stranici da prikaže informacije prilagođene Vašim potrebama. Oni obično spremaju Vaše postavke (session token) i postavke za web stranice. Nakon što ponovo posjetite istu web stranicu Internet preglednik šalje natrag kolačiće koji joj pripadaju.

Kolačići nam također omogućavaju da pratimo posjećenost i promet na našim web stranicama (pomoću Google Analytics i sličnih alata). Sve informacije koje na taj način kolačići prikupljaju se akumuliraju i anonimne su i ne dijele se s bilo kojim drugim subjektima.

Sve ove informacije mogu biti spremljene jedino ako Vi to omogućite – web stranice ne mogu dobiti pristup informacijama koji im Vi niste dali i ne mogu pristupiti drugim datotekama na Vašem računalu.

Close