TEKST

Jesi li ikad stala u Karlovcu? ― crtica za bicikliste

 

Iako nam je ideja pisanja putopisa došla na samom kraju putovanja, želja da stanemo u Karlovcu nije bila usputna. Znali smo da želimo biciklirati i vidjeti nešto što se ne nalazi na listama poput “Top 20 Things to See and Experience in Croatia”, ali nismo bili sigurni kamo se zaputiti. Blizina Zagrebu, povezanost vlakom i mogućnost transporta bicikala rezultirale su odlukom o dvodnevnom izletu u Karlovac i okolicu. U prvom dijelu putopisa, crtici za bicikliste, odgovorit ćemo na pitanja kako je pedalirati uz Mrežnicu, kako je nastao i nestao pamuk u Dugoj Resi te što se nalazi u dvorištu nedavno otvorenog Muzeja Domovinskog rata.

Belavići, Belavići, selo pokraj Kupe… Wait, what?

Na putovanje smo se odučili dva dana prije polaska, a jedini propisno odrađeni pripremni dio bila je rezervacija smještaja te istraživanje na koje je linije vlakova moguće ukrcati bicikle. Planiranje utoliko olakšava činjenica da kad na izlet idete sa svojim dvokotačnim ljubimcem, nemate previše izbora. Postoji jedna jutarnja linija koja iz Zagreba ide do Belavića, naselja blizu Duge Rese te još nekoliko poslijepodnevnih i večernjih linija koje idu do Karlovca. Karta za bicikl košta 15 kuna, a cijelo povratno putovanje izaći će vas stotinjak kuna. Tijekom ljetnih mjeseci preporučamo odlazak do kampa Slapić, koji se smjestio uz Mrežnicu, tik uz stanicu Belavići. Trenutno je zatvoren, ali i prazan djeluje kao mjesto na kojem biste se voljeli zateći tijekom ljeta u trenucima bijega od civilizacije. Uz klasičan kamperski smještaj postoji mogućnost odsjedanja u montažnim kućicama i drvenim šatorima.

Gljive iz Čudesne šume

Zbog preporuke Petrine poznanice Jelene koja je biciklirala oko Belavića, znali smo da ondje postoje staze, međutim njihovo lociranje i detaljnije planiranje ostavili smo za putovanje vlakom. Prve informacije na internetu uključivale su opis šest biciklističkih ruta oko Karlovca. Nasreću, GPS karte nalaze se na stranici www.bikemap.net te postoji mogućnost besplatnog korištenja aplikacije tjedan dana i skidanja mape za offline način rada. Osokoljeni tom spoznajom, zaključujemo da je to i više nego dovoljno za početak i posvećujemo se disciplini prokrastinacije s pogledom na pejzaž. Spomenutih šest ruta povezuju relacije oko Belavića, Duge Rese i Karlovca te se mjestimično preklapaju i sasvim su dovoljne za jedan do dva dana bicikliranja. Staze su označene prilično sramežljivim putokazima, stoga preporučamo korištenje aplikacije. Većinom vode kroz sela, gdje je automobilski promet gotovo odsutan ili kroz makadamske šumske puteve, uz povremene dijelove s usponima. Za početnike i ljude bez puno biciklističkog iskustva, više nego dovoljno.

Na županijskoj cesti D23 postoji kraći adrenalinski dio, no ostali su putevi prilično benigni, vode kroz šumu i otvaraju prostor meditativnom, smirujućem iskustvu, a putem je moguće naići na svakojake dragulje, poput crkve Svetog Duha u naselju Gršćaki i aleje borova usred obližnjeg zaselka. Nakon nekoliko sati bicikliranja oko Belavića, bliskih susreta s lokalnim psima i bezuspješnog pokušaja detektiranja lokacije seoskog vjenčanja, odlučili smo produžiti do Duge Rese. Jedino što smo unaprijed znali jest da je ondje postojala jaka tekstilna industrija, a da se danas mogu vidjeti njezini ostaci.

Duga Resa

Pamučna industrija Duga Resa

Onkraj brežuljaka i slapova rijeke Mrežnice, proteže se Duga Resa. Olinjale fasade tvorničkog kompleksa i okolne stambene zgrade za radnike svjedoče o nekadašnjoj živahnijoj mladosti ovog pitomog gradića. Kad su trojica bečkih trgovaca 1884. ovdje osnovala tekstilnu tvornicu, devetnaestostoljetno ruralno naselje počinje se razvijati u važno industrijsko mjesto. Uoči Drugog svjetskog rata tvornica je zapošljavala gotovo tri tisuće radnika, a zahvaljujući modernoj opremi pozicionirala se kao jedna od najuspješnijih suvremenih europskih tekstilnih industrija. Tijekom okupacije proizvodnja je bila usmjerena na vojne potrebe fašističkih osvajača, a mnogi su radnici otpušteni ili odvedeni u koncentracijske logore. (1) Nakon Drugog svjetskog rata nastavlja se izgradnja, tehnološka modernizacija i uređenje tvornice, koja od 1945. posluje pod nazivom Pamučna industrija Duga Resa. Šezdesetih godina 3 600 radnika, od kojih su većina žene, proizvodi različite vrste tkanina i ostvaruje godišnji bruto produkt od 10,5 milijardi dinara. (2) Tvornica koja je osamdesetih zapošljavala 4 300 ljudi, 2002. sa 1151 radnikom odlazi u stečaj. Od 2010. u vlasništvu je varaždinske firme VIS T7, koja je ondje neko vrijeme proizvodila suncobrane. (3) Ranije ove godine velik dio tvornice izgorio je zajedno s društvenim i industrijskim nasljeđem u požaru nepoznata uzroka.

Kompleks bivše Pamučne industrije Duga Resa

U parku nasuprot nekadašnje tvornice nailazimo na Spomenik palim borcima i žrtvama fašističkog terora (1956.), kojemu su autori arhitekt Fedor Wenzler i kipar Belizar Bahorić. Začuđuje nas dobro stanje spomenika, a kasnije saznajemo da je 2017. očišćen od ustaških simbola i obnovljen u sklopu uređenja parka, koje je financirao grad Duga Resa. (4) Prilično smo ogladnjeli i naša druga (treća?) postaja je restoran Prva postaja. Hrana je ukusna, a cijene su pristupačne, iako nisu mnogo niže od zagrebačkih. Okrijepljeni, natečenih stražnjica od cjelodnevnog bicikliranja, ali uvjerenja da možemo barem još toliko, u poslijepodnevnim satima odlučili smo krenuti prema Karlovcu, a putem razgledati nedavno otvoreni Muzej Domovinskog rata Karlovac ― Turanj.

Fedor Wenzler, Belizar Bahorić: Spomenik palim borcima i žrtvama
fašističkog terora, 1956.

Muzej Domovinskog rata Karlovac ― Turanj

Muzej je otvoren u srpnju ove godine. Cijena ulaznice je 60 kuna, što više odgovara zapadnoeuropskom, nego hrvatskom standardu. Imajući u vidu lokaciju muzeja, izvore financiranja i činjenicu da se u javnom prostoru rijetko mogu čuti disonantni narativi o Domovinskom ratu, u muzej smo zakoračili sa skepsom. Vanjski postav čini različita vojna mehanizacija proizvedena tijekom prošlog stoljeća. Iako izložena kolekcija brojčano nije impresivna u usporedbi s međunarodnim primjerima, vrijedna je vizualna lekcija iz vojne povijesti. Međutim, ono što nedostaje je priča i dodatne informacije o izloženim primjercima. Pozitivistički pristup izložbenim postavima, odnosno serviranje linearne faktografije, ali ne i objašnjenja (primjerice, što znači da je radijus nekog tenka 500 kilometara?) inherentno je većini hrvatskih muzeja. S druge strane, zanimljivo je vidjeti oklopna vozila iz domaće radinosti korištena u Domovinskom ratu. Radi se o prenamjeni kamiona, koji su u tvorničkim halama pretvarani u oklopna bojna vozila tako što su im dodani metalni oklopi i strojnice. Takva su vozila vrijedni eksponati upravo zbog svoje priče, specifičnosti i pomalo medmeksovskog izgleda.

Vanjski postav Muzeja Domovinskog rata Karlovac – Turanj

Priča koja nedostaje vanjskom postavu, zasigurno ne manjka unutarnjem. Postav nas nije oduševio slojevitošću pristupa temi ili kritičkim pristupom razmatranju povijesnih događaja, ali nas istovremeno nije zaprepastio ostrašćenim narativima o minulim događajima, u mjeri u kojoj smo ih očekivali. Budući da je unutarnji postav kompleksan, a da smo putopis odlučili pisati na kraju putovanja, elaboracija prethodne tvrdnje pričekat će da se ponovno otisnemo do Muzeja. Nakon razgledavanja preostala nam je posljednja dionica pedaliranja do Karlovca. Prepuni dojmova i mliječne kiseline u nogama, odlučili smo da je dosta avantura za jedan dan te da ćemo sutrašnji posvetiti isključivo razgledavanju Karlovca – cipelcugom.


U sljedećem nastavku, crtici za pješake, donosimo impresije iz Karlovca u nadi da će vas ponukati da ga posjetite, osjetite njegov šarm, zelenilo, rijeke i višestruke identitete, ali i da dobijete dojam kako danas živi grad.

(1) Spomen-knjiga Industrijskog dobrovoljnog vatrogasnog društva Pamučne industrije Duge Rese, 1960., str. 9-10. Dostupno na: http://vmki.gmk.hr/Katalog/Predmet/10943
(2) Ibid., str. 13.
(3) Snježana Bičak, “Požar u Dugoj Resi lokaliziran, nastavlja se gašenje i raščišćavanje požarišta”, Večernji list, 8.4.2019. Dostupno na: https://www.vecernji.hr/vijesti/gori-zgrada-nekadasnje-tvornice-pamucne-industrije-duga-resa-1311748.
(4) “Počela sanacija devastiranog spomenika u Dugoj Resi”, Antifašistički vjesnik, 7.1.2017., Dostupno na: http://www.antifasisticki-vjesnik.org/hr/biblioteka/7/Pocela_sanacija_devastiranog_spomenika_u_Dugoj_Resi/78/.

 

Tekst i fotografije: Petra Šarin i Tomislav Kevo

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2019. godinu.

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na korištenje kolačića. Više informacija.

Da bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo prilikom pregledavanja stranica, te kako bi ona radila ispravno, ova stranica na vaše računalo sprema malu količinu informacija zvanih kolačići (cookies).

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na njihovu upotrebu.

Ako odlučite blokirati kolačiće i dalje ćete moći pregledavati stranicu, no neke njezine funkcionalnosti neće Vam biti dostupne.

Što su kolačići?

Kolačići su male tekstualne datoteke sastavljene od niza znakova spremljene na Vaše računalo od strane web stranica koja ste posjetili.

Kolačići omogućavaju stranici da prikaže informacije prilagođene Vašim potrebama. Oni obično spremaju Vaše postavke (session token) i postavke za web stranice. Nakon što ponovo posjetite istu web stranicu Internet preglednik šalje natrag kolačiće koji joj pripadaju.

Kolačići nam također omogućavaju da pratimo posjećenost i promet na našim web stranicama (pomoću Google Analytics i sličnih alata). Sve informacije koje na taj način kolačići prikupljaju se akumuliraju i anonimne su i ne dijele se s bilo kojim drugim subjektima.

Sve ove informacije mogu biti spremljene jedino ako Vi to omogućite – web stranice ne mogu dobiti pristup informacijama koji im Vi niste dali i ne mogu pristupiti drugim datotekama na Vašem računalu.

Close