TEKST

Jesi li ikad stala u Karlovcu? ― crtica za pješake

Drugi dan započeli smo ispijanjem kave na šetalištu posvećenom poznatom partizanskom generalu i nekadašnjem predsjedniku Jugoslovenskog sportskog društva Partizan, Franji  Tuđmanu. S obzirom da Gradski muzej Karlovac i Galerija Vjekoslav Karas nedjeljom rade od 10 do 12 sati, a dozvolili smo si uživati u sporom jutru, odlučili smo pronaći druge zanimljivosti šećući gradom.

Domaćini su nam skrenuli pozornost na “najveću turističku atrakciju”, slatkovodni akvarij Aquatiku, čije arhitektonsko rješenje evocira povijesnu jezgru grada, a potpisuje ga poznati studio 3LHD. Odbili smo preporuku jer smatramo da je akvarij, kao i zoološki vrt, mjesto okrutnosti prema životinjama, a ne mjesto edukacije i zabave. Iako se popis preporučenih lokacija počeo smanjivati, nismo dvojili da svako mjesto može ponuditi mnogo više od nespretno pobrojanih stvari u promotivnim letcima i krnjim internetskim popisima. Upravo je faktor iznenađenja obilježio naš posjet Karlovcu.

Na trenutak smo pomislili da smo u Brooklynu

Idealni obrambeni grad

Karlovac posebnim čine četiri rijeke, ali i planiranje njegove izgradnje, kao da je riječ o tvorničkom kompleksu ili stambenoj zgradi, a ne o gradu. U srpnju je napunio 440 godina i jedan je od rijetkih europskih gradova kojemu se zna datum polaganja kamena temeljca – 13. srpnja 1579. Geografsko pozicioniranje novoga grada uz rub ničije zemlje, onkraj stoljetnog ratnog poprišta u Hrvatskoj vojnoj krajini, nije bila slučajnost, već strateška odluka Habsburške monarhije s ciljem obrane od Osmanskog carstva. Šesterokutna zvjezdolika utvrda koja je dobila ime prema osnivaču, nadvojvodi Karlu Štajerskom, gradi se u meandrima sliva četiri rijeke, Korane, Kupe, Dobre i Mrežnice, kako bi močvarni poluotok bio što nepristupačniji osmanskoj konjici. (1) Svojom urbanističkom strukturom reflektira shemu idealnog grada, kakvi su u to vrijeme počeli nicati u Europi, poput Palmanove u Italiji ili tvrđave Nové Zámky u Slovačkoj.

Tek smo na primjeru zračne fotografije u potpunosti uspjeli locirati nekadašnju zvjezdoliku utvrdu

Poplave i požari su češće nego ratovi određivali sudbinu Karlovca i njegovih stanovnika. Tek dva stoljeća nakon izgradnje “grad postaje važnijim od tvrđave”, tj. postaje Slobodan kraljevski grad. (2) Iako u prvoj polovici 19. stoljeća gubi stratešku važnost i vojnu funkciju, prvotni vojni identitet ostaje duboko utkan u gradsko tkivo. Početkom 20. stoljeća provode se urbanistička rješenja koja određuju današnju vizuru: niveliranjem bedema i bastiona razgrađuje se kamena granica između tvrđave i grada, koji se proširio izvan zvijezde. Bedeme i ukope postepeno zamjenjuju zelene površine i promenade, koje danas čine konture nekadašnje šesterokrake utvrde. Na obod jednog kraka, a današnje Šetalište dr. Franje Tuđmana, 1955. postavljen je Spomenik palim borcima i žrtvama fašističkog terora arhitekta Drage Iblera i kipara Vanje Radauša.

Drago Ibler, Vanja Radauš: današnje stanje Spomenika palim borcima i žrtvama fašističkog terora (1955.)

Koliko antifašizma?

Spomenik je 1991. miniran, a dio brončanih skulptura je ukraden. Iako je obnova planirana od 2008., Ministarstvo kulture je 2014. potvrdilo kako nema gipsanih kopija prema kojima bi se izradile replike te da vraćanje spomenika u izvorno stanje nije moguće. (3) Živimo u doba devastirane antifašističke baštine, što je sredinom listopada tematizirano na 12. Maršu solidarnosti u organizaciji MAZ-a. Antifašistički spomenici danas su označitelji nepoželjne kolektivne memorije, ali i pokazatelji rastakanja antifašističkih vrijednosti u suvremenom hrvatskom društvu, o čemu svjedoči i nedavni prijedlog saborskog Odbora za ratne veterane o ukidanju Dana antifašističke borbe kao praznika.

Po mnogočemu Karlovac dijeli sudbinu drugih gradova u Hrvatskoj. Nekoć ucrtan na mapi europskih imperija, donedavno mu je industrija bila pogonsko gorivo. Danas su pak puste ulice, zatvoreni lokali i pročelja na kojima se još uvijek nalaze rupe od gelera podsjetnici ratnih reperkusija. Tu je i neizostavni fenomen: tik pored uređenog prostora posvećenog Tuđmanu, oprimjeren je i podcjenjivački odnos prema baštini NOB-a. Pomalo distopijski krajolik nastavlja nas okruživati na putu do botaničkog vrta na otvorenom. Prolazimo povijesnom jezgrom pored raspadajućih palača, starih gradskih kuća, zapuštene vojarne i ruševnih zgrada koje vrište glasovima Karlovčana: “sramota, obnovi!” Melankoliju stare jezgre razbijaju parkovi puni djece, posvemašnje zelenilo i začudan Spomenik žabi.

Između obilaska brojnih karlovačkih parkova i svraćanja na slastice od kestena u restoran Lana Korana, dolazimo do drvenog mosta na Korani i spomenika partizanskoj akciji iz 1941., kojemu je autor makedonski kipar Tome Serafimovski. Riječ je o hrabroj akciji koju je osmislila i organizirala osamnaestogodišnja Nada Dimić, a predvodio Većeslav Holjevac 17. studenog 1941. (4) Dvadeset pet partizana odjevenih u domobranske uniforme upadaju preko drvenog mosta na Korani u okupirani Karlovac kako bi spasili Marijana Čavića Grgu, sekretara mjesnog komiteta KPH za Karlovac, kojega su ustaški vojnici ranili i uhapsili. (5) Partizani, prolazeći kroz okupirani grad u kojemu je tada bilo četrdeset tisuća neprijateljskih vojnika, dolaze do bolnice na Dubovcu, međutim Čavića ondje više nije bilo, jer je odveden na ispitivanje koje nije preživio. Na samom kraju akcije poginuo je devetnaestogodišnji omladinac Ivica Gojak, kojemu je spomenik posvećen.

Tome Serafimovski: spomenik partizanskoj akciji 17.11.1941. i poginulom omladincu Ivici Gojaku, 1985.

Neispričane priče

“Nigdje prikladnijeg mjesta negoli upravo pod Dubovcem”, bio je zaključak šesnaestostoljetnog povjerenstva nadležnog za određivanje mjesta karlovačke utvrde. (6) Nesvjesno ga parafrazirajući, zaključujemo da bismo upravo ondje trebali završiti našu karlovačku avanturu. Za malo uspinjanja do starog naselja koje je dobilo ime po šumi dubova (hrastova), nagrada je pogled na cijeli grad i mogućnost rezimiranja viđenoga s visine. U branič-kuli nalaze se muzej i vidikovac, koje možete posjetiti za malo novaca, a za malo više jesti u tamošnjem restoranu. Po obilasku kule, napravili smo posljednji đir po ulicama Karlovca koje je već hvatao mrak. Razmišljajući o svemu viđenome, stekli smo dojam da ovaj kraj krije mnogo više no što je u stanju verbalizirati. Primjerice, što su ovdje radile plemićke obitelji Draškovići i Mažuranići, a koje su priče o rodnom Karlovcu prenosila braća Seljan na svojim ekspedicijama? Što su congo štapovi? Kako se pravi pištolj, a kako pivo? Kako se u Karlovcu razvilo kožarstvo te što narodni heroji Ivo Marinković i Josip Kraš imaju s tim? Kako je bilo moguće da grad koji je imao osam vojarni ostane neokupiran tijekom Domovinskog rata? Koji je značaj gradnje cesta Karoline, Jozefine i Lujzijane za 18. i 19. stoljeće? I gdje su žene u čitavoj karlovačkoj povijesti, osim u nazivima prometnica?

Sve su to karlovačke priče za koje smo ostali zakinuti, a vjerujemo da bi nam svaka od njih produljila boravak ondje barem nekoliko sati. Kad postanete svjesni neiskorištenog turističkog i razvojnog potencijala grada čija je povijest duboko utkana u arhitekturu, preostaje žal što se ne nalazi u Austriji, Švicarskoj ili Nizozemskoj, što se turistička ponuda ne uspijeva uvezati u smislenu cjelinu, što nadležne institucije ne obnavljaju grad i ne mare za baštinu. Unatoč tome, prolazeći kroz čekaonicu željezničkog kolodvora poželite da netko vikne: Stani još malo!

Stjepan Gračan: Spomenik žabi, 2008.

(1) Radoslav Lopašić, Karlovac: poviest i mjestopis grada i okolice, Zagreb: Matica hrvatska, 1879., str. 23-24.
(2) Milan Kruhek, Karlovačka zvijezda: povijesno-turistički vodič, Karlovac: Gradski muzej Karlovac, 2001., str. 16.
(3) Marin Bakić, “Figure spomenika nestale, a kalupa više nema”, Večernji list, 14. 7. 2014. Dostupno na: https://www.vecernji.hr/vijesti/figure-spomenika-nestale-a-kalupa-vise-nema-950389.
(4) “Antifašizam ne stanuje u Karlovcu”, Novosti, 3. 12. 2010. Dostupno na: http://arhiva.portalnovosti.com/2010/12/antifasizam-ne-stanuje-u-karlovcu/.
(5) Ibid.
(6) Milan Kruhek, Karlovačka zvijezda: povijesno-turistički vodič, 2001., str. 8.

 

Tekst i fotografije: Petra Šarin i Tomislav Kevo

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2019. godinu.

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na korištenje kolačića. Više informacija.

Da bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo prilikom pregledavanja stranica, te kako bi ona radila ispravno, ova stranica na vaše računalo sprema malu količinu informacija zvanih kolačići (cookies).

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na njihovu upotrebu.

Ako odlučite blokirati kolačiće i dalje ćete moći pregledavati stranicu, no neke njezine funkcionalnosti neće Vam biti dostupne.

Što su kolačići?

Kolačići su male tekstualne datoteke sastavljene od niza znakova spremljene na Vaše računalo od strane web stranica koja ste posjetili.

Kolačići omogućavaju stranici da prikaže informacije prilagođene Vašim potrebama. Oni obično spremaju Vaše postavke (session token) i postavke za web stranice. Nakon što ponovo posjetite istu web stranicu Internet preglednik šalje natrag kolačiće koji joj pripadaju.

Kolačići nam također omogućavaju da pratimo posjećenost i promet na našim web stranicama (pomoću Google Analytics i sličnih alata). Sve informacije koje na taj način kolačići prikupljaju se akumuliraju i anonimne su i ne dijele se s bilo kojim drugim subjektima.

Sve ove informacije mogu biti spremljene jedino ako Vi to omogućite – web stranice ne mogu dobiti pristup informacijama koji im Vi niste dali i ne mogu pristupiti drugim datotekama na Vašem računalu.

Close