TEKST

Leftube: protuotrov za alt-right ili nešto više?

 

U kratkom, ali iscrpnom pregledu, naš suradnik za tumačenje lijeve polutke interneta opisuje korijene i najistaknutije sudionike fenomena tzv. Leftubea ― politički lijevih YouTube video-podcasta ― koji do sada u regionalnom kulturnom krugu nije bio dovoljno primijećen, niti interpretiran, mada bi njegova iskustva mogla biti itekako korisna načinima organizacije i komunikacije domaće ljevice… Vlogeri svih zemalja, umrežite se!

 

Kao i puno stvari kad je riječ o političkom diskursu na internetu, priča o usponu tzv. Leftubea (rjeđe breadtubea, po anarhističkoj knjizi The Conquest of Bread Petera Kropotkina), labavo povezane zajednice autora različitih sadržaja lijeve orijentacije na Youtubeu, može se povezati s američkim predsjedničkim izborima 2016. U tom kontekstu najčešće spominjemo alt-right, odnosno figure poput Richarda Spencera, Alexa Jonesa, Sargona od Akkada i druge kao ključne igrače za širenje Trumpove popularnosti među mlađom, mahom adolescentskom populacijom. No spomenuti izbori, a pogotovo njihov ishod, kao i uključivanje Bernieja Sandersa u predizbornu demokratsku trku, na površinu su izvukli brojne lijeve glasove u rasponu od onog što Amerikanci nazivaju progresivcima ili demokratskim socijalistima (a što bi u europskim okvirima bili socijaldemokrati) pa sve do anarhista i marksista.

Za usporedbu popularnosti najbolje je uzeti rast The Majority Reporta, dnevnog podcasta čiji korijeni sežu u sredinu nultih i progresivni “talk radio” Air America. Premda ne koristi Youtube kao jedinu platformu te funkcionira kao zasebna internetska stranica i kanal, The Majority Report je od siječnja 2017. s nešto preko 150 tisuća pretplatnika premašio 700 tisuća u prosincu 2019. Nisu u pitanju milijunske brojke koje ima najveća internetska progresivna mreža The Young Turks (TYT), ali je i dalje u pitanju značajan rast u popularnosti. Slično vrijedi za gotovo svaki zastupljeni kanal na listi koja slijedi.

No Leftube ne počiva samo na formatu komentiranja i analiziranja dnevnopolitičkih događaja pa je rast alt-righta, a kasnije i IDW-a (Intellectual Dark Weba) doveo do šarolike lijeve reakcije koja vrlo često svoju popularnost gradi na demantiranju još uvijek daleko popularnijeg desnog dijela Youtubea, također vrlo često izdašno financiranog od figura kao što su braća Koch ili Dennis Prager. Manje-više svaki kanal koji će se spomenuti u nekom se trenutku bavio nekim istaknutim desničarskim javnim intelektualcem, s dvojakom funkcijom. S jedne strane, radi se o nemilosrdnoj borbi za klikove i pažnju, vrlo često potpomognutoj poluironičnom upotrebom internetskoga žargona u naslovima videa (odnosno pojmova poput “debunked”, “xy sucks and here’s why” i slično). S druge se radi o “ulaženju u algoritam”, pokušaju preotimanja i reprogramiranja stavova gledatelja druge strane. U ovom su, po svjedočenju bivših altrajtovaca, pomalo očekivano najuspješniji gaming blogeri poput Destinyja i Hasana Pikera, koji često debatiraju s osobama različitih svjetonazora dok streamaju igre na Twitchu. Naravno, duge meandrirajuće rasprave s videoigrama u pozadini nisu namijenjene svakom, ali su vrlo bitne u kontekstu činjenice da je uspon alt-righta počeo s Gamergateom te da su mladi, uglavnom muški gejmeri česta meta desne radikalizacije.

U tom je smislu primarna uloga Leftubea ona obrazovna, razjašnjavanje činjenica i razbijanje čestih novoateističkih i alt-right mitova poput onih o knjizi Charlesa Murreyja The Bell Curve u kojoj se uspostavlja korelacija rase i kvocijenta inteligencije. Ono što se, osim povremenih sitnih skandala, nameće kao glavni problem cijelog koncepta “lijevog Youtubea” pitanje je može li ovaj labavo povezani fenomen rasti odvojeno od reakcije na desnicu. Nije teško primijetiti da je najpopularniji sadržaj gotovo svih kanala koje ću navesti vezan uz desne figure i sasvim je jasno da je to dobra taktika za deprogramiranje publike. No, jednako tako, preveliko oslanjanje na demantiranje ideja i tema druge strane bez nuđenja dovoljno konkretnih vlastitih, dovest će do ideološkog i kreativnog loopa koji je ionako prisutan u online prostorima kroz bezbrojne članke i videa reakcije. Dobar dio sadržaja, koliko god informativan bio, često završava na teoriji, premda ima i iznimki poput onih opisanih u osvrtima na izdvojene autore. Pozitivna stvar je pak ustrajni naglasak većine autora na potrebi za sistemskim, a ne pojedinačnim rješenjima problema. To je sjajan početak, no ostaje uvijek isto pitanje ― kako taj online diskurs preseliti u stvarni život, pod pretpostavkom da oni već ionako nisu jedno te isto. No, ako uzmemo upravo taj argument da su online i offline diskurs nepovratno izmiješani, onda je suvremena desnica sa svojom upornom repeticijom jednostavnih, oštrih poruka uvijek uperenih prema onima koji se osjećaju ugroženo u velikoj, možda i nenadoknadivoj prednosti. Dok se vi pozivate na Baudrillarda, Fishera ili Jamesona, Ben Shapiro je ispalio već deset sofističkih argumenata o tome kako klimatske promjene ne postoje ili kako feministice mrze muškarce. Naravno, sve ovo ne znači da na sofizam, pseudointelektualizam i antiintelektualizam treba odgovarati istom mjerom, nego da treba razgovarati jezikom koji je što je moguće više uključiv, a da pritom ne podcjenjuje potencijalnu publiku.

Možda je baš zato najveća vrijednost Leftubea kao labavo i široko definirane pojave njegova ne samo ideološka, nego i stilska širina. Od razgovornih emisija, komentara i klasičnih vijesti, preko tumačenja filozofskih i ekonomskih pojmova, filmskih analiza pa sve do teatralnih eskapada, ovi kanali nude za svakog ponešto. Neki od njih naginju pažljivo koreografiranom, gotovo filmskom jeziku, a drugi se pak sastoje od tek kamerom snimljenog formata razgovornog radija. No ta razlika u estetici ne znači nužno i razliku u kvaliteti, već više raznolik pristup sličnoj tematici, čime se zapravo još uvijek izbjegava ponavljanje i monotonija unatoč samorazumljivom čestom sadržajnom preklapanju. Na koncu, na gledatelju je da bira želi li gledati statični jednosatni razgovor ili burleskni video o istoj temi. Ono što ovdje vrijedi istaknuti jest da je u ovih posljednjih par godina isplivalo dovoljno autora koji i jedan i drugi stil mogu jednako vješto izvesti.

Istaknuti leftuberi

Da bih zadržao barem relativnu preglednost ovog članka, preskočio sam neke meni drage kanale poput Non Compete, Angie Speaks ili Pop Culture Detective. To je ionako manje bitno, jer kao i svaki dio Youtubea ― i interneta općenito ― i Leftube predstavlja algoritamsku rupu bez dna koja vas samo uvuče. Izdvojio sam osam osobnih favorita, a za one koji žele znati više tu je i sveobuhvatni vodič kroz lijeve podcaste i kanale na internetu.

The Majority Report with Sam Seder

Već spomenuti The Majority Report vjerojatno je najbolji izvor za praćenje američke, ali i svjetske politike na dnevnoj bazi. Sam Seder bivši je komičar, redatelj i glumac koji je u vode političkog komentatorstva ušao 2004. kao suvoditelj istoimene emisije na Air America s kolegicom Janeane Garofalo. Upravo je iskustvo dva Busheva mandata ono što odvaja Sedera od mahom mlađih kolega. Emisija ide svakog radnog dana i uglavnom se sastoji od dva dijela; nakon uvodnih komentara dnevnih događanja ide intervju s autorom neke aktualne publicističke knjige ili novinarom koji potpisuje neki relevantan tekst. Drugi dio je “fun half”, slobodno formiran dio u kojem Seder i suvoditelji Michael Brooks (inače autor i voditelj također odličnog The Michael Brooks Showa) i Jamie Peck raspravljaju sa slušateljima i komentiraju televizijske priloge često prelazeći u satirične vode. Ideološki spektar emisije je širok jer pokriva sve od Sederova umjerenog socijaldemokratskog stava preko Brooksova socijalizma do anarhokomunističkih stavova koje gaji Peck, povremena kolumnistica Guardiana i članica DSA. U takvoj konstelaciji mišljenja lako je pronaći točku identifikacije, a zahvaljujući pluralizmu proširenom i na Sederu omiljene libertarijanske slušatelje s kojima često vodi rasprave, The Majority Report uglavnom uspijeva nadići “ideološki balon” i sektašenje karateristično ne samo za Leftube ili Youtube, nego manje više i svaki manji kutak interneta.

Contrapoints

Vjerojatno najveća Leftube zvijezda je Natalie Wynn, poznatija kao Contrapoints. Premda njen kanal djeluje tek nešto više od tri godine, privukao je ne samo brojnu publiku, nego i pažnju utjecajnih medija kao što su The Verge, Dazed ili New Yorker. Wynn je studirala filozofiju koju koristi kao podlogu za demistificiranje raznih popularnih alt-right stavova i ličnosti, a česta tema njenih videa su rodna, feministička i identitetska pitanja koja provlači kroz prizmu vlastitog iskustva transrodne žene. Pažljiva koreografija, osvjetljenje, glazba, scenografija i naglašeni sarkastični humor mogu se povremeno učiniti kao svjestan stilski odabir iznad sadržaja, ali zapravo samo povećavaju artikuliranost izrečenog i time često proširuju pojam onog što Youtube video može biti.

Hbomberguy

Harris Brewis je svoj zvjezdani trenutak imao početkom godine kad je 57 sati u komadu streamao igranje Donkey Konga 64 kao solidarnu akciju za pomoć britanskoj dobrotvornoj organizaciji za transrodne osobe Mermaids. Ono što je počelo kao stream na Twitchu s ciljem od 500 dolara pretvorilo se u megauspješnu akciju u kojoj je skupljeno 350 tisuća dolara. U stream su se tijekom trajanja uključivale poznate osobe poput američke kongresnice Alexandrie Ocasio-Cortez, pisca Neila Gaimana ili zviždačice Chelsea Manning. Kao i spomenuti Piker ili Destiny, Brewis je također prije svega gejmerski bloger, no tijekom vremena se profilirao i kao videoesejist koncentriran na prokazivanje argumenata ravnozemljaša ili osporavatelja klimatskih promjena. Osobni favorit bio bi mi njegov video Woke Brands u kojem se bavi trendom društveno angažiranih reklama i korporativnim prisvajanjem ideja društvene pravde.

Philosophy Tube

Oliver Thorn je kao dvadesetogodišnji student filozofije 2012. počeo objavljivati Youtube videa u kojima je, potaknut povećanjem školarina u Britaniji, objašnjavao osnovne filozofske koncepte. Nakon Brexita kanal počinje dobivati i eksplicitniji politički ton, a s rastom publike dolazi i naglašeniji utjecaj Thornove glumačke profesije, posebice neskrivena ljubav prema Shakespeareu, kao i sve kompliciranija dramaturgija epizoda koje često uključuju kostime i glazbene brojeve. Osim po standardnim temama obrađivanja figura poput Stevea Bannona ili Jordana Petersona, Thorn je poznat i po daleko osobnijim videima na temu suicida, zlostavljanja, seksualnog rada i seksualnosti.

Peter Coffin

Komičar, satiričar i kulturni kritičar Peter Coffin jedan je od “starosjedioca” Youtubea. Kanal mu postoji od 2006., ali je od ranog zabavnog i parodijskog sadržaja tijekom godina skrenuo u vode kulturnih i političkih analiza. Coffin također koristi humor i kostimiranje kao narativni mehanizam videa, ali radi i relativno “suhe” komentare u kojima često obrađuje aktualne događaje. Za razliku od velikog dijela sudionika u lijevom online diskursu, Coffin je pobornik i zagovaratelj izbornih procesa te često naglašava važnost postupnih promjena. Također je sklon propitivanju lijevih kulturnih i identitetskih politika s posebnim naglaskom na fenomene poput callout culturea i cancellinga, ali uvijek promišljeno, ne umanjujući uzroke takvih reakcija.

Cuck Philosophy

Posve netipično za Youtube, kanal Cuck Philosophy obavijen je anonimnošću. Autor se u pravilu ne pojavljuje u videima, a i ime mu je gotovo nemoguće iskopati. Unatoč tome i neozbiljnom imenu koje prihvaća ili, bolje rečeno, preuzima poznatu desničarsku uvredu, u pitanju je izniman kanal. Autor se bavi aktualnim ličnostima poput Sama Harrisa ili Stephena Hicksa, ali puno češće detaljno objašnjava koncepte poput postmodernizma ili marksizma, potkrepljujući sve iznimno iscrpnim listama izvora. Od svih navedenih kanala ovaj je “najakademskiji”, najzahtjevniji, a vjerojatno i najbolji. Osim navedenih tema, autor se bavi i pop-kulturom, a posebno se ističu videa poput The Late Capitalism of K-Pop i Neoliberalism, World Music and Corporate Aesthetics.

Renegade Cut

Leon Thomas vodi ovaj sjajan filmsko-političko-filozofski kanal koji je, kao i većina na ovom popisu, prošao značajne promjene tijekom svog postojanja. Ono što je počelo kao analiza filozofskih utjecaja u filmskoj umjetnosti završilo je kao lijeva kulturna kritika popularne kulture u kojoj Thomas nimalo ne skriva svoja ideološka uvjerenja. Kao i Cuck Philosophy, Thomas izbjegava kameru, ali za razliku od brojnih autora filmskih osvrta koji koriste čak i jednominutne segmente iz obrađenih filmova, često reducira svoj sadržaj isključivo na naraciju ispod dugih loopova kadrova iz filmova, najčešće provučenih kroz karakteristični digitalni ljubičasti filter, čime istodobno izbjegava demonetizaciju, ali i postiže artistički dojam lo-fi metodom. Odličnu demonstraciju Thomasovog stila predstavlja Late stage Disney, nemilosrdna kritika najveće filmske korporacije današnjice i njene neumorne reciklaže vlastitog nasljeđa. Cijeli kanal zaslužuje pažnju svih zainteresiranih za politički obojenu pop-kulturnu analizu.

Lindsay Ellis

Poput Thomasa, i Lindsay Ellis je Youtube karijeru započela kao dio danas ozloglašenoga Channel Awesome, na kojem je kao Nostalgia Chick recenzirala starije filmske naslove. Na vlastitom kanalu proširila je fokus na feminističku i lijevu kritiku filmskih naslova s osobitim naglaskom na Disney. Među njenim najuspjelijim videima su The Whole Plate, serijal od pet nastavaka koji objašnjava razne oblike filmske teorije kroz serijal Transformers Michaela Baya te višedijelni dokumentarac o traumatičnom nastanku ekranizacije Hobita Petera Jacksona i njegovim posljedicama za ekonomiju Novog Zelanda.

 

Autor: Karlo Rafaneli

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2019. godinu.

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na korištenje kolačića. Više informacija.

Da bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo prilikom pregledavanja stranica, te kako bi ona radila ispravno, ova stranica na vaše računalo sprema malu količinu informacija zvanih kolačići (cookies).

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na njihovu upotrebu.

Ako odlučite blokirati kolačiće i dalje ćete moći pregledavati stranicu, no neke njezine funkcionalnosti neće Vam biti dostupne.

Što su kolačići?

Kolačići su male tekstualne datoteke sastavljene od niza znakova spremljene na Vaše računalo od strane web stranica koja ste posjetili.

Kolačići omogućavaju stranici da prikaže informacije prilagođene Vašim potrebama. Oni obično spremaju Vaše postavke (session token) i postavke za web stranice. Nakon što ponovo posjetite istu web stranicu Internet preglednik šalje natrag kolačiće koji joj pripadaju.

Kolačići nam također omogućavaju da pratimo posjećenost i promet na našim web stranicama (pomoću Google Analytics i sličnih alata). Sve informacije koje na taj način kolačići prikupljaju se akumuliraju i anonimne su i ne dijele se s bilo kojim drugim subjektima.

Sve ove informacije mogu biti spremljene jedino ako Vi to omogućite – web stranice ne mogu dobiti pristup informacijama koji im Vi niste dali i ne mogu pristupiti drugim datotekama na Vašem računalu.

Close