TEKST

Diskretna jadranska satira

 

Središnje pitanje koje je ovdje postavljeno jest pitanje identiteta, kako Grada tako i cijele lokalne zajednice, što se može lako poopćiti na čitavi Jadran, ali i identiteta građana, individualnih ljudi čije se osobne, obiteljske priče i povijesti stubokom preobražavaju usred sadašnjih privrednih, a time i političkih odnosa, postajući nešto posve drugačije od dosadašnjih, znanih sjećanja. (…) Skoro bunjuelovska po svojoj diskretnoj brutalnosti, ova minimalistička satira jedna je od istodobno rječitijih i slikovitijih pripovijesti o nestanku društvenih resursa iz ruku onih što su ih stvarali.

Zagrebačko-riječko-krčka Grupa ABS jedan je od rijetkih sudionika suvremene umjetničke scene u Hrvatskoj i regiji koji mediju slikarstva pristupaju izrazito postkonceptualno, izjašnjavajući se čak ne samo kao grupa, već kao kritička platforma, iako broji točno tri člana ― kao najbolje grupe, ni previše ni premalo. Slikari srednje i mlađe generacije Alan Alebić, Ivica Blažić i Ivan Skvrce, grupu su nazvali prema akronimu načinjenom od prvih slova njihovih prezimena, poredanih abecednim redom, čime već suptilno ističu s jedne strane postkonceptualnu narav svojih umjetničkih istraživanja, a s druge svoje formalno, ali donekle i semantičko određenje. Radi se o posvećenosti jeziku ― kako kolokvijalno govornom, tako i političkom, odnosno umjetničkom, slikarskom ― koji Grupa ABS shvaća poput prvenstvenog polja reprodukcije i perpetuacije vladajućih društvenih ideologija, određujućih ne samo za funkcioniranje državnog aparata, njegovih birokratskih i represivnih mehanizama, nego i za širenje tzv. nevidljive ruke tržišta; što sve, naravno, ima itekakve posljedice po svijet umjetnosti. Može se reći da je osnovna premisa rada Grupe ABS, od koje polaze sva njihova istraživanja i koncepti, umjetničke akcije i instalacije, odricanje autonomije svijetu umjetnosti i uporna artikulacija njegove uronjenosti u kontekst svake vrste.

Zato Grupa ABS uvijek navodi kako “je formirana unutar materijalne prakse i političkih kontradikcija hrvatskog suvremenog slikarstva, umjetnosti i potencijalnosti kulture i društva. Grupa je inicijalno formirana pokretanjem kritičkog potencijala slikarskog rada, tj. pokretanjem umjetničkog djelovanja kao simptoma unutar suvremenog hrvatskog društva. ABS-ov rad zato nije prijatno ili prijemčivo građansko slikarstvo ili umjetnost poslije postmoderne u doba rekonstituiranja nacionalnog društva i njegove građanske srednjoeuropske vizualne kulture”. Svakome tko iole poznaje aktualna i vodeća slikarska kretanja u našoj sredini, koja više nego što bi trebalo određuju sveukupnost lokalnog svijeta umjetnosti, iz navedenog citata bit će ubrzo jasno u kolikom je raskoraku ABS-ovo shvaćanje slikarstva s, recimo, razumijevanjem tog područja podržavanog od strane, prema brojnošću članova, najvećih i tako u javnosti najprisutnijih strukovnih udruženja i institucija. Pa ipak, to ne znači da ni s prisutnošću Grupe ABS u javnosti ne valja nastaviti ozbiljno računati ― tim više što sam javni prostor, komodificiran različitim profitno usmjerenim jezicima, sve više postaje primarni predmet njihovih umjetničkih interesa.

Slučaj je to i s nedavnom izložbom ABS-a u zagrebačkoj Galeriji Miroslav Kraljević, prostoru u suterenu stare upravne zgrade INA-e u Martićevoj ulici, gdje su se odavno udomaćile multimedijske, kritičke i istraživačke, vrlo suvremene umjetničke i prakse i teorije. Ne tako davno, GMK je proširila svoj izlagački i radni prostor od izvorne, i dalje najveće jedinice do dvije nešto manje, ali pogodne sobe ― tzv. Sedmice i Osmice, te je u jednoj od njih postavljena izložba Grupe ABS, intrigantno naslovljena Autorske pjesme, jer poeziji u literarnom smislu nema ni traga, niti je to bila namjera ovih umjetnika. Postav izložbe je veoma jednostavan i sastoji se od svega pet jasno odijeljenih, ali međusobno suštinski povezanih elemenata, naravno. Po ulasku u prostor, posjetitelji su odmah suočeni s jednim unosom na poznatoj internetskoj stranici Booking.com, otisnutim u monumentalnim dimenzijama koje zauzimaju kut na strani sobe dijametralno suprotnoj od ulaza. Rečena stranica jest, dakako, jedan od najpoznatijih svjetskih digitalnih servisa za rezervaciju turističkog smještaja, a unos posrijedi pripada dubrovačkoj luksuznoj Villi Revelin, odnosno njenim vlasnicima, koja se može rezervirati na minimalno tri dana po svima pristupačnoj cijeni od 78.049, 00 kn. Ako se posjetitelji podosta približe otisnutoj web stranici, između njenih odjeljaka mogu primijetiti dodane, zalijepljene stare obiteljske fotografije, vjerojatno još iz osamdesetih godina, koje prikazuju uglavnom djecu pri bezbrižnoj igri također, za pretpostaviti jest, u prostoru tadašnje varijante Ville Revelin.

Nemali ostatak zida ravnomjerno je, monokromno obojan gustom tamnozelenom bojom intenzivnog, ne pretjerano ugodnog mirisa, očito građevinske namjene, što postaje jasnije nakon čitanja dva teksta na preostalom, malom zidu, koji zaokružuju postav izložbe. Prvi tekst, Bijelo ili zeleno?, problematizira samu tvorničku boju proizvođača NN, sa šifrom 52144, te praktički antropološki razlaže pitanje porijekla njenog nastanka, u kontekstu ispitivanja radi li se možda o dubrovačkoj specifičnosti, kako tvrdi novija narodna predaja i pojedini tiskani dokazi. Naime, ta boja navodno je još od druge polovice 19.st. služila za bojenje većine škureta u Gradu i okolici, čime se na razini institucija težio uspostaviti svojevrsni sirovi vizualni identitet starog dijela Dubrovnika i uopće ujednačenost u održavanju stambenih i drugih zgrada, što Grupa ABS u tekstu potkrepljuje s nekoliko zanimljivih anegdota. Naravno, središnje pitanje koje je ovdje postavljeno jest pitanje identiteta, kako Grada tako i cijele lokalne zajednice, što se može lako poopćiti na čitavi Jadran, ali i identiteta građana, individualnih ljudi čije se osobne, obiteljske priče i povijesti stubokom preobražavaju usred sadašnjih privrednih, a time i političkih odnosa, postajući nešto posve drugačije od dosadašnjih, znanih sjećanja. Upravo o tome govori drugi tekst, Grupa ABS / Full of Life, koji je potpisan kolektivno, ali je pisan u prvom licu jednine kako bi kompleksno pitanje identiteta svjesno dodatno zakomplicirao.

Pripovijeda tekst o prijeratnoj verziji djetinjstva u Villi Revelin, koja je tada bila jedna od mnogih velikih, no ne i predobro očuvanih kuća u starijem dijelu Dubrovnika, na Pločama, da bi kroz raspadanje prijašnjeg privrednog sustava postala potpuno nedostupna čitavoj klasi svojih bivših stanara, uglavnom radnika. Posjetitelji pogađaju da su ljudi na obiteljskim fotografijama upravo ti stanari koji danas, kako navodi autor drugog teksta, razmišljaju o tome kako bi u sklopu umjetničkog projekta na tri dana i noći ponovo uselili u kuću u kojoj su nekoć živjeli, “organizirali ručak za rodbinu i prijatelje” i “naprosto bili tamo neko vrijeme” te tako osjetili izvanredno intenzivnu verziju nadrealnog, no stvarno svakodnevnog iskustva bivanja turistima u prostoru njihovog nekadašnjeg istinskog života. Skoro bunjuelovska po svojoj diskretnoj brutalnosti, ova minimalistička satira jedna je od istodobno rječitijih i slikovitijih pripovijesti o nestanku društvenih resursa iz ruku onih što su ih stvarali, koju smo u zadnje vrijeme mogli vidjeti u suvremenom umjetničkom okruženju. Pametnome dosta.

 

Autor: Bojan Krištofić

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na korištenje kolačića. Više informacija.

Da bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo prilikom pregledavanja stranica, te kako bi ona radila ispravno, ova stranica na vaše računalo sprema malu količinu informacija zvanih kolačići (cookies).

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na njihovu upotrebu.

Ako odlučite blokirati kolačiće i dalje ćete moći pregledavati stranicu, no neke njezine funkcionalnosti neće Vam biti dostupne.

Što su kolačići?

Kolačići su male tekstualne datoteke sastavljene od niza znakova spremljene na Vaše računalo od strane web stranica koja ste posjetili.

Kolačići omogućavaju stranici da prikaže informacije prilagođene Vašim potrebama. Oni obično spremaju Vaše postavke (session token) i postavke za web stranice. Nakon što ponovo posjetite istu web stranicu Internet preglednik šalje natrag kolačiće koji joj pripadaju.

Kolačići nam također omogućavaju da pratimo posjećenost i promet na našim web stranicama (pomoću Google Analytics i sličnih alata). Sve informacije koje na taj način kolačići prikupljaju se akumuliraju i anonimne su i ne dijele se s bilo kojim drugim subjektima.

Sve ove informacije mogu biti spremljene jedino ako Vi to omogućite – web stranice ne mogu dobiti pristup informacijama koji im Vi niste dali i ne mogu pristupiti drugim datotekama na Vašem računalu.

Close