TEKST

Ratovi zvijezda u političkoj galaksiji

 

Kao izdanak geek kulture koji je prvi potpuno osvojio kulturni mainstream i promijenio ga zauvijek, Star Wars su uhvatili i definirali žanrovske trendove koji su danas zastarjeli, ali na zanimljive načine. Novi Star Wars, zaključni u trećoj trilogiji sage, prvoj Disneyjevoj i prvoj koju ne potpisuje George Lucas, objeručke prihvaća svoju zastarjelost i tim više razbistruje o kojim se kontrastima spram suvremenih trendova radi.

foto: Mike Zeroh / YouTube

Originalna Star Wars trilogija je ujedinila duh nekoliko različitih žanrova. Prvo, tu je klasična science fiction premisa po kojoj je neprijatelj (Carstvo) već pobijedio i protagonisti se moraju oduprijeti hegemonu. George Lucas je bio hipik koji je jasno podržavao podjarmljene narode uhvaćene u hladnoratovske sukobe i ranije kolonizacijske strukture eksploatacije. Sigurno je pozitivno što su Star Wars nametnuli popularnoj kulturi ideju kako su slabiji “u pravu” i “dobri” kao normativnu. Prethodni dominantni Hollywoodski žanr, western, nije dijelio taj stav. Ipak, Star Wars su kanalizirali i osnovnu maštariju westerna, onu o samodostatnom, superiornom pojedincu. Ne samo kroz očiti lik kauboja Hana Soloa, nego i moći Jedija, koje su kao ikonografija možda i najdublje promijenile popularnu kulturu. Više od samurajskog koda i ideje “Sile”, atraktivnost superiornosti Jedija je trajna inspiracija komercijalnim kulturnim proizvodima, od igrica do superherojskih filmova. Zadnje, Star Wars je uveo, ili zadržao, fantasy trop tajnog nasljednika krune. Skromni farmer Luke je potajno Skywalker, krvni nasljednik mesijanske i vladajuće loze. Budući da je odrastao s narodom, Luke razumije i identificira se sa skromnima i potlačenima, ali budući da ima plemenite gene jedino je on “odabran” i dovoljno moćan da ih izbavi. Ova nostalgija za spregom naroda i “dobrog kralja” je odraz gorčine Lucasovog miljea, pa i generacije, u periodu Vijetnamskog rata i Nixonovog mandata, kada “narod” masovno prestaje vjerovati modernoj politici.

Uzeti zajedno, ovi demokratski, libertarijanski i feudalni elementi veoma vjerno hvataju minuli popularni poslijeratni konsenzus. Ali zadnjih deset godina popularne kulture je napokon konsolidiralo jasne alternativne pristupe svakom od tih elemenata. Filmovi Marvel Cinematic Universe-a izvrću science fiction premisu. Marvelovi superheroji su ti koji vladaju svijetom, bilo kao vojnici globalne vojnoobavještajne agencije, monopolistički proizvođači tehnološki najsofisticiranijeg oružja, monarhijski vladari najmoćnijih država, pa i kao doslovni bogovi. Drama tih filmova proizlazi iz simetričnih borbi u svakom od tih rukavaca moći između “dobrih” i “zlih” pandana. Česta zamjerka Marvel filmovima da su im negativci samo zli odraz heroja je deplasirana. Tematska kohezija cijele sage ovisi o tim “obiteljskim” rivalstvima. Svaki heroj mora unutar svog dijela sustava očistiti korozivne elemente. Šira razina odgovornosti se tematizira u njihovim crossover filmovima kada premoć njihove ujedinjene snage dobiva izazove od alternativnih programa premoći, nekad i unutar samog tima. Ne događa se čista pobjeda “pobunjenika” kakvom se zaključuju i originalna i zadnja Star Wars trilogija. Zapravo se radi o filmovima iz perspektive “Carstva”, odnosno hegemona.

Fantasy element skrivenog mesije je u Game of Thrones, glavnom fantasy epu ove generacije, samo jedan u nizu tropa pristupa moći od kojih nijedan nije panaceja i svi završavaju ili tragično ili nedorečeno. Serija čak završava s implikacijom kako bi nastavak priče morao biti science fiction u smislu da je depersonalizirani sveznajući duh na vlasti. Gotovo svaka politička figura u Game of Thrones ima neku vrstu legitimiteta i neku stvarnu operativnu moć. Umjesto jednog odabranika ili jedne loze, nudi se plejada odluka od kojih za svaku možemo tvrditi da je ispravna, a i da može uspjeti. Umjesto neminovnosti narativne putanje Star Wars trilogija, moguće je zamisliti puno završetaka za Game of Thrones bez da se izgubi interna konzistencija priče (1). To je u najboljim trenucima davalo seriji osjećaj “prave” povijesti, pravih ratova i tragedija.

Western maštarija o samodostatnim, superiornim pojedincima doživljava svoju najdublju dekonstrukciju u popularnim humorističkim serijalima. Dan Harmon, najvidljiviji glasnogovornik geek kulture među komičarima, u svojim serijama Community i Rick and Morty oštro secira narcizam svojih “pametnih” protagonista tako što ih smješta u zajednicu s “inferiornima”. Iako je ovo uvriježena metoda u komedijama, kult “pameti” koji je obuzeo popularnu kulturu nakon tehnološke revolucije joj je dao novi kontekst i pojačane uloge. Geekove treba naučiti pameti i Harmonove serije su primjereno pametne i žanrovski samosvjesne da najzornije prokažu “pamet” kao tek jedan od, ne nužno uvijek pozitivan, stil interakcije sa svijetom u kojem ipak postoje važnije stvari poput povjerenja, poštovanja i ljubavi. Jediji takve odnose sa svijetom hine kroz neprobojni paternalistički sloj.

Ovi novi trendovi u geek kulturi, koja je u međuvremenu postala masovna i popularna, korespondiraju s promjenom društvene uloge samih geekova. Lako je naći stvarne pandane fikcionalnim likovima. Elon Musk je lik iz Marvel filma, prvak svog sektora koji nastoji osmisliti oruđa budućnosti bez da se osvrće na vladajući model. Mark Zuckerberg je tragikomični lik iz Community, inzistira da se integrirao i da svima pomaže da se “povežu” dok bezobzirno slijedi transparentno prizemne i štetne porive. Peter Thiel je jedan od morbidnih lordova iz Game of Thrones koji je odlučio sve uložiti u jedan politički program, onaj koji njemu daje najviše moći.

Naizgled je nepošteno uspoređivati novu Star Wars priču od tri filma sa serijaliziranim formatom Marvela, Game of Thrones ili Community. Ali prethodni film trilogije, The Last Jedi Ryana Johnsona, adresirao je sve navedene anakronizme serijala u dva i pol sata. Kauboj Poe Dameron nauči da je njegov individualni talent beskoristan, pa i štetan ako se ne sinkronizira s ostatkom pokreta. Protagonistica Rey sazna da je stvarno samo siroče iz pustinje i da njena veza sa Silom nema veze s genetikom. Tu se evokativno razilazi s tumačenjima Sile aristokrata Kyla Rena, koji je odrastao znajući da je nekakav mesija, i Lukea Skywalkera, pustinjskog siročeta koje je saznalo da ipak ima svetu krv, pa skorojevićevski ima odnos strahopoštovanja prema dogmi učenja Sile. Bivši stormtrooper Finn doživi science fiction iz perspektive stvarnih hegemona kada dođe u poreznu oazu galaksije gdje trgovci oružjem i ljudima uživaju bez obzira koja strana pobijedila. Na kraju pobjedi svog zlog pandana, stormtroopericu Phasma, u marvelovski bitnoj, ali suštinski nerevolucionarnoj gesti čišćenja vlastitog sektora.

Koliko god se razilazili dojmovi je li The Last Jedi dobar film (po meni je odličan) činjenica je da je suvremen i koherentan, da kanalizira aktualne perspektive i dileme o moći, politici i pojedincima. J.J. Abrams je, ponukan negativnom reakcijom nekih fanova na The Last Jedi, ali i vlastitim kreativnim sklonostima, u zaključnom The Rise of the Skywalker odlučio ignorirati ili grubo revidirati sve izazove i prilike koje mu je ostavio The Last Jedi. Tako je The Rise of the Skywalker karaoke verzija originalne trilogije, konkretno njenog finala Return of the Jedi. Nešto iz minulog vremena.

 

Autor: Leonard Jurić

(1) Osim možda kraja što su ga napisali Benioff i Weiss.

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2019. godinu.

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na korištenje kolačića. Više informacija.

Da bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo prilikom pregledavanja stranica, te kako bi ona radila ispravno, ova stranica na vaše računalo sprema malu količinu informacija zvanih kolačići (cookies).

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na njihovu upotrebu.

Ako odlučite blokirati kolačiće i dalje ćete moći pregledavati stranicu, no neke njezine funkcionalnosti neće Vam biti dostupne.

Što su kolačići?

Kolačići su male tekstualne datoteke sastavljene od niza znakova spremljene na Vaše računalo od strane web stranica koja ste posjetili.

Kolačići omogućavaju stranici da prikaže informacije prilagođene Vašim potrebama. Oni obično spremaju Vaše postavke (session token) i postavke za web stranice. Nakon što ponovo posjetite istu web stranicu Internet preglednik šalje natrag kolačiće koji joj pripadaju.

Kolačići nam također omogućavaju da pratimo posjećenost i promet na našim web stranicama (pomoću Google Analytics i sličnih alata). Sve informacije koje na taj način kolačići prikupljaju se akumuliraju i anonimne su i ne dijele se s bilo kojim drugim subjektima.

Sve ove informacije mogu biti spremljene jedino ako Vi to omogućite – web stranice ne mogu dobiti pristup informacijama koji im Vi niste dali i ne mogu pristupiti drugim datotekama na Vašem računalu.

Close