TEKST

Berlinski podstanari organizirani radi izvlaštenja megaposjednika (dio I)

 

Prostorna dinamika i organizirana radnička klasa u Berlinu pokazuju kako osigurati stambene prostore i boriti se protiv financijske prirode stanovanja: povratkom društvenog vlasništva.

Foto: FB Deutsche Wohnen & Co Enteignen

U posljednjih nekoliko desetljeća, stanovanje u gradovima diljem svijeta obilježila je najveća dosad razina financijalizacije i špekulacije. Investitori nikada nisu bili bogatiji. Vrijednost trenutnog svjetskog tržišta nekretnina iznosi 217 bilijuna dolara, što je 36 puta više od vrijednosti svog izvađenog zlata ikad.

Profit od komodifikacije tržišta stanovanja doživio je nagli rast usporedo s ograničavanjem stambenih prostora i utvrđivanjem njihove financijske vrijednosti. Stambeni prostori danas su kompleksni financijski proizvodi koji se mogu zapakirati u investicijske fondove i kojima trguju tvrtke diljem svijeta.

Kako tvrdi Raquel Rolnik, bivša posebna izvjestiteljica UN-a za pravo na smještaj, „U novoj političkoj ekonomiji koja je usredotočena na stambeno pitanje kao sredstvo pristupa bogatstvu, dom postaje fiksna kapitalna imovina čija vrijednost se temelji na očekivanju da će stvoriti više vrijednost u budućnosti, ovisno o oscilacijama (uvijek očekivanog) rasta cijena nekretnina.”

U Berlinu, epicentru nove borbe protiv kapitala, buntovni stambeni pokret je u nastajanju. U tijeku je gradski referendum o izvlaštenju tzv. „megaposjednika“ koji posjeduju više od 3.000 stanova. Ako uspije, kampanja bi mogla prevagnuti na stranu interesa nasuprot špekulacije i u suštini postići dekomodifikaciju 250.000 stanova. U Berlinu, stanari najmoprimci i stambeni aktivisti zajednički se bore kako bi krupnom kapitalu oduzeli kontrolu nad svojim domovima te demokratizirali mjesta i način na koji živimo.

Izvlastite Deutsche Wohnen & Co!

Stanarine u Berlinu udvostručile su se od 2009. Nedavno istraživanje koje je naručila njemačka vlada ukazala je na bolne posljedice tog rasta: prosječni podstanar koji živi sam može si priuštiti samo 5% stanova. U užem dijelu grada, taj postotak pada na manje od 1 posto. Nezaustavljiv rast cijena istiskuje tisuće ljudi diljem grada te uništava radničke četvrti čiji se stanovnici moraju iseliti kako bi napravili mjesta onim imućnijima.

Tijekom istog razdoblja, broj stanova u vlasništvu ogromnih investicijskih grupa u gradu više se nego udvostručio na 250.000, skoro jednaki broj kao i broj stanova u gradskoj vlasništvu. Ovi trendovi su povezani – investicijske grupe kupuju sve veći udio stanova na tržištu, stvarajući pritisak na rast vrijednosti zemljišta, a špekulanti kupuju zemljišta samo da bi ih preprodali za veću cijenu, umjesto da bi na njima gradili.

Aktivisti koji sudjeluju u kampanji za izvlaštenje tih velikih posjednika (uključujući mene) ne zahtijevaju samo stanovanje u javnom vlasništvu; umjesto toga radimo na stvaranju stanarskog zajedničkog dobra kojim demokratski upravljaju ljudi koji žive u stanovima, što predstavlja jasnu prekretnicu od stanovanja kojim domininiraju financijalizacija, špekulacija i otuđenost.

Ne radi se o pustoj maštariji. Prije samo nekoliko mjeseci, prikupili smo skoro četiri puta više od potrebnog broja potpisa kako bi referendum nastavio u sljedeći krug. Stanovnici Berlina javno pružaju podršku zahtjevu koji bi se prije samo deset godina činio nezamislivim.

Računamo na široki raspon podrške kako bismo nametnuli pitanje, unatoč otporu političara iz establišmenta. Ako uspijemo u dva kruga prikupljanja potpisa, referendum će morati ići na glasanje unatoč političkom neslaganju. Stanovnici Berlina sljedeće godine možda će odlučivati o pitanju treba li grad direktno izvlastiti sve stanove koje posjeduju poduzeća koja ih imaju više od 3.000.

Berlinski propis o referendumu postao je jedan od najačih alata aktivista, a građani su već šest puta odlučivali putem referenduma. Tako su 2014 aktivisti spriječili gradnju luksuznih apartmana oko berlinskog bivšeg aerodroma Tempelhof, jednog od najpopularnijih parkova u Berlinu.

Direktna demokracija važan je alat za borbu najmoprimaca protiv bogatih interesnih skupina, namećući pitanje bez potrebe za probijanjem dokazanih “ni lijevo ni desno” strategija političara. Nakon godina prosvjedovanja, stanari napokon postižu vidljivi napredak te otkrivaju snagu koju posjeduju.

Ti zahtjevi odjekuju gradovima diljem Njemačke i svijeta. Stanari napokon imaju velike ambicije o preuzimanju cijelih gradova za sebe.

Bankrot i pripovjesti o privatizaciji

Ako se prošećete Potsdamer Platzom, vidjet ćete mikrokozmos vizije grada koju su berlinski političari imali 1990-ih: sve blistavo, novo i puno novca; staklene visokogradnje u kojima stanuju velike njemačke tvrtke; forum na otvorenom uz ogromno kino: turistički restorani i visoki hoteli.

Potsdamer Platz trebao je predstavljati odraz budućnosti Berlina kao užurbane metropole, mjesto čuđenja i istraživanja. Danas je sve osim toga. Izrugivan zbog izrazito „mrtvog“ raspoloženja, postao je metafora za kratkovidne prioritete politike establišmenta i njihove iluzije vlastite veličine. Berlin je bio projekt taštine političara establišmenta koji su grad pokušali transformirati u metropolu za globalne pružatelje usluga, u kojem su trebala biti sjedišta međunarodnih korporacija. Eberhard Diepgen, gradonačelnik ujedinjenog Berlina od 1990. do 2001. godine, karakteristično je grad prekrstio u „korporativni Berlin“.

Ali ti planovi nisu imali veze sa stvarnošću: berlinske strukturne slabosti nisu mogle biti temelj globalnog središta za usluge i proizvodnju. Umjesto da ulažu u unutarnje snage stanovništva, lokalna vlast pokušala je sve kako bi privukla te tvrtke, čak je dala ponudu za Olimpijske igre 2000. godine. Političari su bili toliko očajni da privuku tvrtke u grad da su prodali građevinsko zemljište za Potsdamer Platz po toliko niskoj cijeni da je morala intervenirati EU komisija za zaštitu tržišnog natjecanja i zatražila višu naknadu.

Ova neoliberalna strategija ekonomije ponude dovela je do procvata nekretnina, ali on je novi grad u konačnici osudio na bankrot i pad u društvenoj pokretljivosti. Mnogo toga bila je čista špekulacija, utemeljena na “uvjerenju da su gradilišta uredskih zgrada znak ekonomskog napretka i obećavajuće budućnosti grada”, kako piše ekonomist Stephan Krätke. U roku od osam godina grad je sagradio 7 milijuna četvornih metara novog uredskog prostora, čime je u Berlinu stvoren najveći višak uredskog prostora u državi. Međutim tvrtke nisu došle i plan se urušio.

Uslijedila je dužnička kriza potaknuta subvencijama za nekretnine, masovnim špekulacijama nekretninskim obveznicama kojima se bavila gradska financijska tvrtka (Bankgesellschaft Berlin), kao i iznimno jeftini krediti odobreni građevinskim investitorima – sve su to čimbenici koji su doveli do smanjenja poreznog prihoda. Ne iznenađuje da je kriza dovela i do ogromnih smanjenja javnih usluga i rashoda za društvene potrebe. Zanimljivo je da, u skladu s berlinskom podmuklom kulturom nepotizma, značajan udio Berlinovog servisiranja dugova otpada na otplatu tih obveznica za nekretnine, od kojih su mnoge još uvijek u vlasništvu lokalnih elita.

Dužnička kriza predstavljala je zaokret za komunalnu stambenu politiku u gradu. Za vrijeme skandala, grad je Cerberusu i Goldman Sachsu prodao cjelokupnu imovinu jedne od vlastitih stambenih tvrtki, ukupno 66.700 stanova. Ovo udruženje ulagača s vremenom će postati trgovačko društvo Deutsche Wohnen, imenjak naše kampanje za izvlaštenje. Većina od 110.000 stanova u posjedu Deutsche Wohnena nekada su bili javni stanovi u vlasništvu grada.

Berlinskih 500.000 stambenih jedinica u javnom vlasništvu smanjilo se na samo 260.000 u 2009. Uz istovremeno ukidanje kontrole najamnine u Zapadnom Berlinu 1988., zaustavljanje izgradnje društvenih stanova i špekulativni nekretninski boom, berlinska politika iznajmljivanja stanova postala je tragična. Od 1993. do 2014. godine udio društveno reguliranih stanova u Berlinu smanjio se s 44 na 20 posto.

Danas oko 85 posto stanovnika Berlina iznajmljuje stan. Donedavno je grad uživao u stambenom sektoru lišenom komodifikacije. Ovaj paradoks potrebe za profitom u stanovanju potaknuo je brojne prosvjede i inicijative širom Berlina.

“Već nekoliko godina razgovaramo o izvlaštenju”, kaže Sandy Kalternborn, članica Kotti & Co., kvartovske inicijative za najmoprimce u društvenim stanovima u Kottbusser Toru i oko grada. Neki od članova ove inicijative također su uključeni u kampanju izvlaštenja Deutsche Wohnena.

Kotti & Co. već osam godina bori se za ostanak u četvrti, unatoč urušavanju zgrada zbog nedostatka održavanja. Većina stanova u tom području pripada Deutsche Wohnenu, a česta su tema medijskih naslova zbog plijesni i nemilosrdnog nestanka grijanja zimi. “Ranije smo bili uključeni u rasprave s lokalnom vlasti međutim nismo ništa postigli. S vremenom smo se zapitali kako bi mogli proširiti temu i stvoriti veći pritisak. Izvlaštenje se činilo kao sljedeći logični korak kako bismo provocirali uvođenjem radikalnijih rješenja u raspravu”, prepričava Sandy.

Veliki broj stanova u kojima žive stanari iz inicijative Kotti & Co. izgrađen je nakon rata, tijekom velikog booma drušvenih stanova. Ipak, s obzirom da Njemačka privatnim građevinskim tvrtkama nudi subvencionirane kredite za izgradnju društvenih stanova uz uvjet reguliranu cijenu najma, tvrtke poput Deutsche Wohnena počele su ih redovito kupovati. Kada ih kupe, mogu otplatiti subvencionirani kredit i dići cijenu najma. Rade to već godinama, kroz restrukturiranje duga i jeftine kredite.

Stanari iz Kotti & Co. bore se stoga s globalnim kapitalom koji se kanalizira kroz Deutsche Wohnen, a koji ih pokušava izbaciti iz društvenih stanova u kojima žive godinama. Uzvratili su 2011. okupiranjem dvorišnog prostora jednog od kompleksa i gradnjom protestne kućice. Iz poštovanja prema lokalnom turskom stanovništvu nazvali su ju Gecekondu, prema imenu privremenih smještaja na periferiji Istanbula. Kućica predstavlja stalni prosvjed zbog vlastite prijetnje izvlaštenja od strane Deutsche Wohnena – vraćanjem prostora koji bi trebao biti javan i njegovim korištenjem za pružanje pravnih savjeta drugim najmoprimcima i organiziranje inicijative.

Kotti & Co. nisu jedini koji organiziraju stanare. Dio naše referendumske kampanje direktno pomaže organizirati pojedinačne inicijative najmoprimaca u njihovim zgradama i kompleksima. Naša i slične inicijative tvore mrežu koja pokušava demokratizirati životne prostore, ali i postaviti temelje za stanovanje kao zajedničko dobro.

Deutsche Wohnen i ostali korporativni najmodavci kroz paket aranžmane kupuju cijele blokove stanova po nižoj cijeni, čime ubrzavaju masovnu demokratizaciju stanara. Ranije ove godine, pokušali su kupiti 675 stanova duž bulevara Karl Marxa u Friedrichshainu, jednom od žarišta gentrifikacije. Stanovi su sagrađeni 1950-ih godina, a karakterizira ih staljinistička arhitektura i bulevar u maniri Hausmanna koji okružuju. Bilo bi vam oprošteno ako biste pomislili da ste u Moskvi. Aktivisti naše kampanje i koalicije odmah su ponudili podršku, dijeleći zajednička iskustva kako bismo pomogli u stvaranju medijske pozornosti.

Kao kampanja najmoprimaca i aktivista, možemo iz vlastitog iskustva reći da eksplodirajuće cijene najma u Berlinu nisu prirodni razvoj urbanizacije ili priljeva ljudi u gradove. Situacija u Berlinu sistemski je imperativ koji financijalizira grad, stavlja hipoteke na naše domove i gura nas na rub neizvjesnosti.

Ove prakse postavile su temelje za našu kampanju izvlaštenja i pomogle nam stvoriti jednu veliku mrežu stanara najmoprimaca, stanarsko zajedničko dobro, koje djeluje puno dalje od samo jednog problema ili jedne kampanje. Mi aktivno kreiramo uvjete za pretvorbu u društveno vlasništvo, stoga je naša kampanja produkt, ali i nastavak Berlinske jedinstvene prostorne dinamike. Kao što Henri Lefebvre objašnjava, “Novi društveni odnosi zahtijevaju novi prostor, i obrnuto.”

 

Napisao: Thomas McGath.

Originalni tekst objavljen je na stranici ROAR 27. studenog 2019.

S engleskog prevela Iva Kvakić.

 

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2019. godinu.

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na korištenje kolačića. Više informacija.

Da bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo prilikom pregledavanja stranica, te kako bi ona radila ispravno, ova stranica na vaše računalo sprema malu količinu informacija zvanih kolačići (cookies).

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na njihovu upotrebu.

Ako odlučite blokirati kolačiće i dalje ćete moći pregledavati stranicu, no neke njezine funkcionalnosti neće Vam biti dostupne.

Što su kolačići?

Kolačići su male tekstualne datoteke sastavljene od niza znakova spremljene na Vaše računalo od strane web stranica koja ste posjetili.

Kolačići omogućavaju stranici da prikaže informacije prilagođene Vašim potrebama. Oni obično spremaju Vaše postavke (session token) i postavke za web stranice. Nakon što ponovo posjetite istu web stranicu Internet preglednik šalje natrag kolačiće koji joj pripadaju.

Kolačići nam također omogućavaju da pratimo posjećenost i promet na našim web stranicama (pomoću Google Analytics i sličnih alata). Sve informacije koje na taj način kolačići prikupljaju se akumuliraju i anonimne su i ne dijele se s bilo kojim drugim subjektima.

Sve ove informacije mogu biti spremljene jedino ako Vi to omogućite – web stranice ne mogu dobiti pristup informacijama koji im Vi niste dali i ne mogu pristupiti drugim datotekama na Vašem računalu.

Close