TEKST

Berlinski podstanari organizirani radi izvlaštenja megaposjednika (dio II)

 

Donosimo drugi dio prijevoda opsežnog teksta Thomasa McGatha o borbi Berlinskih stanara za izvlaštenje megaposjednika i povratak stanovanja u društveno vlasništvo.

Foto: FB Deutsche Wohnen & Co Enteignen

Bar Syndikat protiv globalnog nekretninskog kapitala

Jednog maglovitog, oblačnog dana prolazim kroz Neukölln, najnoviji berlinski epicentar gentrifikacije, gdje susrećem Christiana, jednog od vlasnika bara Syndikat.

Visok je Nijemac dubokog glasa, razbarušene plave kose. Pozdravlja me i poziva me unutra te mi nudi piće. “Možeš pustiti psa da se igra, ne brini”, kaže.

Syndikat izgleda kao tipična ljevičarska birtija. Zid je obljepljen antifašističkim i radikalnim queer stickerima te posterima za prosvjede, događanja i radionice.

Od rujna 2018, Syndikat se bori za vlastiti život. Fiktivna tvrtka u vlasništvu Pears Globala, masovnog igrača na globalnom nekretninskom tržištu iz UK-a, kupila je cijelu zgradu i sve stanove te raskinula Syndikatov ugovor o najmu. Za vlasnike bara, to praktički predstavlja kraj za njihov način života. Christian između ostalog i živi u zgradi te se boji da će u nekom trenutku i svi stanari biti izbačeni.

Ovaj bar, koji je u kolektivnom vlasništvu, 34 godine je integralni dio četvrti. “Ovdje sam se doselio prije 12 godina i ovo je bio prvi bar koji sam ikad posjetio”, prepričava Christian. Sjeća se kako je bio nonšalantan oko kupovine od Pears Globala. “Mislili smo, ok, zgrada se samo premješta iz jednog poreznog utočišta u drugo. Isprva nismo o tome previše razmišljali s obzirom da smo i dalje imali ugovor o najmu te se u zgradi ništa nije promijenilo. Niti su podigli najam niti išta značajno radili na zgradi. Nismo ni znali da je kupac, Fuhrmann Properties, samo fiktivna tvrtka globalnog nekretninskog igrača Pears Global.”

Syndikatov ugovor je trebao isteći krajem 2018, međutim Fuhrmann Properties im je dostavio obavijest o prijevremenom raskiom ugovora – uz dodatak da bi radije pregovarali o novom ugovoru.

Fuhrmann je ignorirao zahtjeve Syndikata za razgovor i pregovore, te im je poslao obavijest o deložaciji 11. rujna 2018. u kojem se navodi posljednji dan u godini kao rok za iseljenje.

“Neprestano smo pokušavali stupiti u kontakt s njima, ali bezuspješno. Tada smo odlučili saznati tko su točno ti ljudi “, nastavlja Christian. Christian i ostali vlasnici zamolili su prijatelja koji živi u Luksemburgu da posjeti ured tvrtke. Javio im je da se ured nalazi u zgradi od šest katova za pseudo-tvrtke koje imaju samo poštanske sandučiće, a nalaze se iznad salona za sunčanje i trgovine obuće.

Vlasnici Syndikata kopali su pravnu dokumentaciju, slijedivši trag vlasništva do Danske, koja od tvrtki zahtijeva objavljivanje svojih stvarnih vlasnika, umjesto objavljivanja samo imena izvršnih direktora kao što je to praksa u Luksemburgu. Na taj način Christian je otkrio da je jedan od braće Pears vlasnik tvrtke. Zatim su slijedili trag do samog Pears Globala, koji je u vlasništvu i pod upravljanjem troje braće.

„Mreža je postajala sve veća i veća. Na kraju smo otkrili da Pears Global ima ured u Berlinu. Više puta smo ih zvali, pokušavajući pregovarati o najmu, ali uvijek s istim odgovorom: mi nismo odgovorni za bilo kakva pitanja vezana uz najam.” Da bi stvar bila apsurdnija, berlinski ured tvrtke Pears Global jednostavno ih je preusmjeravao na tvrtke u Luksemburgu. “Samo su nam ponavljali da je naša slika poštanskog sandučića dokaz da ta tvrtka postoji.”

Syndikatova situacija ukazuje na opaku prirodu financijske apstrakcije nekretnina. Tvrtke poput Pears Global su samo nominalni posjednici. Ne održavaju nekretnine niti su na usluzi svojim najmoprimcima. Njihov posao je pretvaranje nekretnina u financijske proizvode s prinosom kamata koji je uglavnom viši nego prinos većine obveznica.

Međutim, ono što mrsi planove takvim hladnim proračunima je društveni karakter ovih nekretnina. U slučaju Syndikata, Pears Global naišao je na poslovanje koje je u kooperativnom vlasništvu, bez jasnih granica između privatne, komunalne i susjedske imovine. Prostore poput Syndikata Christian vidi kao središnje u berlinskim četvrtima.

„Ovdje su se susreli i organizirali brojni aktivisti koji su zaustavili luksuzni razvoj polja Tempelhofer. Mi sebe doživljavamo kao integralno i otvoreno mjesto za četvrt i za grad “, kaže Christian.

Nije čudo da tvrtke žele iseliti ustanove poput Syndikata. Za razliku od poduzeća poput Starbucks-a, koje će vratiti očekivani prinos, Syndikat ne zgrće novac i ne može platiti pretjeranu najamninu. Syndikatov vlastiti model nije izvlačenje novca iz mušterija – zasnovan je na snažnoj integraciji u okolinu, umjesto na prekomjernoj naplati koktela. Kao što Rolnik objašnjava u knjizi Urban Warfare: Housing Under the Empire of Finance, „nije slučajno da je otimanje također stroj za materijalno i simbolično uništenje životnog stila“.

Christian se slično osjeća i boji se da je primoran osloboditi prostor za više korporativnog establišmenta. “Nešto ne valja kada investitor može doći i postaviti Starbucks u susjedstvu u kojem bi 99 posto ljudi radije posjećivalo nas”, žali se.

Unatoč predstojećoj katastrofi, Syndikat je sjajan primjer mogućnosti kultiviranja nekoliko prostora odjednom. Funkcionira kao otvoreni prostor za pokret najmoprimaca, kao domaćin redovitih savjetovanja, ali i prostor za zajednicu. To je proizvod koji je stvorio inherentnu snagu odozdo koja počinje pobjeđivati ​​protiv nekretninskog kapitala.

Ipak, neće se zadovoljiti ako ostanu lokalni fenomen. Christian odlučno objašnjava, „Odlučili smo da ako Pears Global ne želi razgovarati s nama, idemo u njihovo sjedište u London. Stupili smo u kontakt s lokalnim aktivistima za stanovanje, oslikali smo transparente i organizirali demonstraciju u njihovom uredu. No, do danas od Pears Globala nismo dobili odgovor. Naše suđenje za deložaciju je u listopadu ove godine.”

Na stražnjoj strani bara visi žarko žuti plakat s ljubičastim tekstom: “Borite se protiv špekulacija: izvlastite Pears Global.” To je moto naše kampanje prilagođen njihovom korporativnom vlasniku koji će također biti izvlašten ako kampanja uspije.

Syndikat shvaća da je za borbu protiv špekulativnog kapitala potrebno zaustaviti njegove načine nagomilavanja. To počinje visoko na ljestvici i može vas odvesti na mjesta koja nitko nije posjetio, dok otpor istovremeno ostaje ukorijenjen u vašim okolnim četvrtima.

Gradimo snagu odozdo prema gore: nadolazeći referendum

Utorak je navečer, stisnuti smo u društvenom centru u Kreuzbergu. Zgrada je prilično velika, s vanjske strane ukrašena drvenim letvicama tako da se uklapa u okolno dvorište puno drveća.

Predstavnici koalicije gradskog pokreta za stanovanje, uključujući neke iz naše kampanje za izvlaštenje, sjede i raspravljaju o nadolazećem prosvjedu za podršku našem referendumu o izvlaštenju i ograničavanju cijene najma. Naša kampanja izvlaštenja odlučila se na prosvjed, ali kao i kod svake direktne akcije za stanovanje u Berlinu, nikad ju ne organizira samo jedna inicijativa.

Kao dio koalicije inicijativa za stanovanje, susjedskih grupa i udruga stanara, naša kampanja je jedna snažna ruka pokreta najmoprimaca. Tu je započela kampanja radikalnog izvlaštenja. Mi smo samo jedna kampanja pored mnogih drugih; iako smo ove godine možda privukli ogromnu pozornost, ne bismo to uspjeli bez ove baze.

Zahtijevajući izvlaštenje, tražimo od grada da – uz arsenal pravnih resursa – oduzme stanove za vrijednost ispod tržišne korporacijama koje često kotiraju na burzi. Ukoliko referendum prođe, predstoji dug proces koji od grada zahtijeva da napiše zakon.

Zahvaljujući članku 15. njemačkog ustava, imamo i dobru pravnu osnovu. Nazvana klauzulom o nacionalizaciji, omogućava nacionalizaciju zemlje i sredstava za proizvodnju. Kada tražimo da grad značajan dio stambenog prostora u gradu pretvori u društveno vlasništvo, ispunjavamo kriterije koje su autori teksta imali na umu: kolektivni ekonomski ugovori trebaju biti održiva opcija za zaustavljanje ekscesa kapitalizma.

Od početka naše kampanje lobiji nekretnina u Berlinu i širom Njemačke napadali su nas iz svih smjerova. Njemačka savezna lobistička skupina za nekretninske tvrtke nedavno je najavila promotivnu kampanju vrijednu 1,6 milijuna eura, usmjerenu protiv naše kampanje i drugih inicijativa za ograničenje najma. Ne iznenađuje da smo postali neprijatelji političara establišmenta, s obzirom da im je u interesu držati nekretninski posao unosnim.

Trenutno čekamo sudsku ocjenu ustavnosti našeg referenduma. Traje mjesecima usprkos nekoliko pravnih mišljenja koja su potvrdila njegovu zakonitost. Ali mi i dalje crpimo podršku kroz prosvjede i demonstracije te se snažno trudimo da ubrzamo stvari.

Unutar pokreta postoji konsenzus da je ovaj referendum ključan za opstanak Berlina kao mjesta alternativne organizacije i ekonomije.

Kada započne sljedeći krug prikupljanja potpisa, neophodan da bi se referendum održao, gledat ćemo i izvan svoje baze. Položit ćemo temelje za snažniji pokret unutar grada, kako bi smo ga generacijama maknuli iz ruku špekulativnog kapitala.

Berlin kao mikrokozmos za međunarodno tržište nekretnina

Berlin ima nešto zajedničko s gradovima diljem svijeta: prodor i dominacija stranog kapitala. On dolazi u obliku tvrtki za financijsko upravljanje koje su zamaskirane u posjednike nekretnina.

Rolnik cijelu postavu naziva “nekretninsko-financijskim kompleksom”. Sastoji se od “tijekova prihoda” pretvorenih u niz instrumenata koji olakšavaju zamjenu, kupnju i iznuđivanje dodatne najamnine. Investitori kupuju cijele blokove jeftino, zbog zadužene lokalne vlasti ili privatnog posjednika, a prostor se financijalizira podizanjem stanarina ili rušenjem zgrada kako bi se napravilo mjesta za luksuzne stanove. Od toga imaju koristi i lokalne vlasti jer javne površine mogu lako pretvoriti u brzi profit.

Berlin je stavio hipoteke na vlastite prostore za međunarodne investitore. Kratkom šetnjom galerijom East Side, nekoć pustim područjem uz ostatke Berlinskog zida, primijeti se geoprostorni razvoj kapitala u posljednjih nekoliko godina. Brojni redovi sveprisutnih, bezdušnih, modernih luksuznih stanova – „geto bogatih ljudi“, kako ih jedan političar naziva – izgrađeni su na zemljištu koje je nekada bilo u gradskom vlasništvu. Do 2013. godine, berlinski zakon obvezivao je lokalnu vlast da prodaje ove nevjerojatno vrijedne komade zemljišta najvišem ponuditelju, sve dok ih aktivisti nisu prisilili da promijene smjer i počnu provoditi politiku zakupa zemljišta za izgradnju, a ne prodaju.

Ali investitori nisu propustili svoju priliku prije toga. Grad je od 2001. do 2011. godine prodao preko 14 milijuna četvornih metara zemljišta privatnim investitorima – oko 1,5 posto grada – za oko 2 milijarde eura.

Nekretninski financijski kompleks često otkriva ogromne demokratske deficite u gradskoj politici. Prošle godine Berlin je odobrio izgradnju luksuznih stanova i hotela na području iza galerije East Side. Ono se nalazi se pored zloglasnog projekta Living Levels, nebodera čija je izgradnja odjeknula međunarodno, a intervenirao je i David Hasselhoff 2013. godine, nakon što su investitori uklonili dio Berlinskog zida kako bi omogućili izgradnju. Tada je gotovo 50.000 ljudi potpisalo internetsku peticiju za zaustavljanje gradnje. Gradski političari ignorirali su zahtjeve i odbili revidirati građevinsku dozvolu, te su dopustili investitorima nastavak gradnje.

Osim nepromišljene prodaje zemljišta, berlinska privatizacija javnog stanovanja bila je katastrofalna za najmoprimce u gradu. Gradska uprava dopustila je da se udvostruči broj jedinica pod kontrolom mega-posjednika (onih koji posjeduju više od 3.000 stanova) od 2014. godine, skočivši sa nekih 90.000 jedinica na gotovo 250.000.

Tvrtke za upravljanje imovinom otkupile su ogromne količine oduzetih kuća ili zgrada nakon financijske krize 2008. godine. Kao što objašnjava Rolnik, “Mobiliziranjem goleme količine kapitala putem privatnih fondova, hedge fondova, zatvorenih investicijskih fondova za nekretnine i drugih financijskih instrumenata, putem kapitala dobivenog od dioničara ili izravno putem zajmova, bili su u mogućnosti kupiti značajno podcijenjene ‘stambene zalihe’ dostupne u gradovima.”

U Španjolskoj i SAD-u ova je dinamika dovela do brzog i ogromnog nakupljanja oduzetih kuća i zgrada. U Berlinu je, međutim, to bila svojevrsna općinska ovrha na javnim površinama i stambenim objektima. To je ono što David Harvey naziva gomilanjem putem preuzimanja ili uništenja.

Tehnologija također igra važnu ulogu, jer ubrzava otkrivanje i prikupljanje novih izvora kapitala i njegovog daljnjeg usmjeravanja. Digitalni financijski proizvodi mogu instrumentalizirati svaki dio stambenog tržišta – od pojedinih stanova do zgrada ili blokova. Pojedinačni stan ili zgrada teoretski može promijeniti vlasnika na desetine puta dnevno, što olakšava kupnju ogromne količine zemljišta i stanova odjednom.

Berlin je nova linija obrane za ekspanziju nekretninskog kapitala; ovdje se čak i najbolje organizirana i progresivna politika može brzo dovesti u opasnost od potpunog uništenja. Zato je izgradnja aktivističkih mreža izvan vlastitih gradova i odlazak na mjesta moći kao što je to Syndikat učinio s Pears Global važnije nego ikad prije.

Nakon što je pridobio veliku međunarodnu pozornost i osvojio stvarne ustupke, Berlin pokazuje da se radikalnost isplati te da najmoprimci moraju kolektivno ciljati mimo nabujalog političkog tijela koje je opterećeno vlastitim ekonomskim interesima. Podizanjem ljestvice, pohađanjem četvrti po četvrti, dobiva se prava snaga. I novi grad koji će se formirati.

Na kraju, pak, i sami berlinski ogromni iznajmljivači predstavljaju laganu metu. Kao što Eric Hoffer kaže, “Masovni pokreti mogu nastati i širiti se bez vjere u boga, ali nikad bez vjere u vraga.”

 

Napisao: Thomas McGath.

Originalni tekst objavljen je na stranici ROAR 27. studenog 2019.

S engleskog prevela Iva Kvakić.

 

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2019. godinu.

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na korištenje kolačića. Više informacija.

Da bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo prilikom pregledavanja stranica, te kako bi ona radila ispravno, ova stranica na vaše računalo sprema malu količinu informacija zvanih kolačići (cookies).

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na njihovu upotrebu.

Ako odlučite blokirati kolačiće i dalje ćete moći pregledavati stranicu, no neke njezine funkcionalnosti neće Vam biti dostupne.

Što su kolačići?

Kolačići su male tekstualne datoteke sastavljene od niza znakova spremljene na Vaše računalo od strane web stranica koja ste posjetili.

Kolačići omogućavaju stranici da prikaže informacije prilagođene Vašim potrebama. Oni obično spremaju Vaše postavke (session token) i postavke za web stranice. Nakon što ponovo posjetite istu web stranicu Internet preglednik šalje natrag kolačiće koji joj pripadaju.

Kolačići nam također omogućavaju da pratimo posjećenost i promet na našim web stranicama (pomoću Google Analytics i sličnih alata). Sve informacije koje na taj način kolačići prikupljaju se akumuliraju i anonimne su i ne dijele se s bilo kojim drugim subjektima.

Sve ove informacije mogu biti spremljene jedino ako Vi to omogućite – web stranice ne mogu dobiti pristup informacijama koji im Vi niste dali i ne mogu pristupiti drugim datotekama na Vašem računalu.

Close