TEKST

Zašto i dalje marširamo?

 

Danas marširamo iz više razloga, a svi se mogu sažeti u jedno ptanje: Je li polažaj žena danas bolji?

foto: Benjamin Strike / fAKTIV

Činjenica je da danas imamo više žena na pozicijama moći, no malo nam vrijede takve pozicije kada imamo sustav u kojem su žene i dalje manje plaćenje, teže napreduju i doživljavaju seksualne ucjene od strane šefova. Mainstream politika i dalje je zatvoren muški krug gdje je moć u rukama muškaraca. Zbog toga je borba za ravnopravnost na političkom planu tek kozmetička. Malo nam vrijedi što uopće imamo mogućnost rada na tržištu kada posljednja izvješća Ujedinjenih naroda pokazuju da žene diljem svijeta rade 2,6 puta više neplaćenog kućanskog i skrbnog rada od muškaraca. (1) U Hrvatskoj, prema nedavnom istraživanju Ksenije Klasnić, rutinski poslovi, svakodnevni poslovi i briga o djeci su poslovi koje dominantno obavljaju žene. U velikoj većini, preko 80% veza, sve ili većinu takvih kućanskih poslova rade žene, u samo 16% veza ti su poslovi ravnopravno raspoređeni, a tek u 2% takve poslove većinom rade muškarci. (2) Žene danas mogu glasati i mogu se obrazovati, no naša davno izborena prava poput prava na pobačaj i dalje su na udaru crkve i esktremne desnice, a nerijetko i vladajućih. I dalje kapitalizam u prvom redu žene doživljava kao rudnike i inkubatore buduće radne snage dok istovremeno produbljuje ekonomsku nejednakost u odnosu na muškarace, pritom eksploatirajući i jedne i druge. Sve više žena radi na određeno, ima ugovore na par mjeseci ako uopće ima posao, podstanarke su i nemaju uvjete za slobodan odabir žele li pobaciti ili roditi.

Za žene u Hrvatskoj 2020. jedan od najvećih problema je što nema reproduktivne pravde, a pritom su tijela žena i dalje na udaru Crkve i vladajućih. Žene se i dalje gleda isključivo kao roditeljice i njegovateljice nacije. Zato i ove godine govorimo glasno o pobačaju i zahtijevamo reproduktivnu pravdu. Pobačaj 2020. godine mora biti siguran, besplatan i dostupan svima. Nikako ne smije ovisiti o takozvanom prizivu savjesti, prizivu koji je toliko ukorijenjen da je u nekim bolnicama institucionaliziran. U zagrebačkom Svetom duhu, u Našicama, Požegi, Vinkovcima i Virovitici SVI ginekolozi i ginekologinje odbijaju obavljati pobačaj. To jednostavno ne može biti dopustivo u jednom modernom društvu! Svi oni odbijaju raditi svoj posao, svi oni svakodnevno ženama uskraćuju njihovo temeljno pravo na zdravstvenu skrb. Jasno je da se ne radi ni o kakvoj savjesti, već bezobraznom i bezobzirnom pokušaju da oduzme ženama pravo na vlastita tijela i živote.

Da zaoštrimo priču još malo i dočaramo stanje u Hrvatskoj 2020. godine: i dalje svakodnevno imamo moliteljice i molitelje pred bolnicama i tzv. hodove za život. Imamo šutnju institucija kada svjedočimo ubojstvima žena i muškarce s ekstremne desnice koji pričaju o ženskom reproduktivnom zdravlju. Imamo ministra zdravstva Vilija Beroša koji u svom eseju o početku života ima podnaslove poput “Promišljeno nezaštićeno čedo liječi se u maternici”, “Fetus je osoba, ali ne po zakonima” i “Nakon nidacije žena postaje majka u punome smislu”. Imamo čelnika oporbe Davora Bernardića koji smatra da je sudjelovanje žena u vodećim ulogama u stranci „eksperiment“ (3), a onda se nakon diskriminiranja pokušava opravdati s još malo diksriminacije pa kaže „Nikoga ne diskriminiram, a ponajmanje žene.“ (4) Pitam se, što će nam Željka Markić i njoj slični kada imamo ovakve „saveznike“ na takozvanoj ljevici. Imamo katoličku crkvu koja promovira neznanstvene teze i laži, lažne klinike za pobačaj koje iznose neistinite i sulude tvrdnje o tome kako ovaj medicinski zahvat izaziva rak dojke i alkoholizam.

S druge strane, ovih dana imamo i svijetle primjere po svijetu poput Škotske koja je omogućila besplatne higijenske potrepštine za menstruaciju i Belgije, čija je vlada izglasala mjeru o refundiranju troška za kontracepcijske pilule za žene do 25. godine, kao i besplatnu pilulu za dan poslije za žene svih dobi. To je smjer u kojem bismo se trebale/i kretati. Prvi korak za tako nešto jest micanje tabua s menstruacije i seksa. No, umjesto da se financira takav sadržaj i takvi mediji pa da se vodimo primjerom Škotske i Belgije, mi imamo socijalno neosjetljivu Vladu s manjkom političke volje i sustav koji uredno financira raznorazne medije koji objavljuju diskriminatoran sadržaj te potiču na mržnju i nasilje. Najnoviji primjer je Hrvatski tjednik koji je na zadnjoj naslovnici slučaj karnevalskog spaljivanja istospolnog para koji je udomio dijete proglasio ponosom Hrvatske.

Borba za reproduktivna prava žena, odnosno pravo na prekid, ali i planiranje trudnoće, podrazumijeva borbu za besplatno i kvalitetno javno zdravstvo i predškolski odgoj i obrazovanje, sigurna radna mjesta, solidarnu stambenu politiku. Borba za reproduktivna prava dio je borbe za šira socio-ekonomska prava jer pravo na pobačaj nije samo žensko, nego i klasno pitanje. Zato naša borba nužno mora biti antikapitalistička.

Uz sve ovo, rodno uvjetovano nasilje u Hrvatskoj 2020. godine i dalje prolazi nekažnjeno. Gotovo svaka žena tijekom svog života doživi neki oblik seksualnog nasilja, a čak jedna od pet doživi pokušaj silovanja. Nije zato čudno da većina žena proživljava strahove na svakodnevnoj razini – da će ih zlostavljati psihički i fizički, da će ih netko napasti dok šeću same, silovati, a možda i ubiti. Žene su danas najčešće ubijane od strane partnera i bliskih muških osoba. Pritom država ne preuzima apsolutno nikakvu odgovornost, a sudeći prema primjeru slučaja osuđenog nasilnika Alojza Tomaševića ni takozvano nezavisno sudstvo nema namjeru sankcionirati zlostavljače, budući da on danas slobodno šeta svojim gradom.Dokumenti vezani uz područje zaštite nasilja u obitelji uopće ne prepoznaju rodno uvjetovano nasilje te ga odbijaju uvesti u službenu terminologiju. Naglasak se stavlja samo na obitelj, a ne na pojedinca koji čini tu obitelj i na specifičan oblik rodno uvjetovanog nasilja koji dolazi uz to. Hrvatska nema minimalni, ključni dio sustava koji je potreban da bi zadovoljila, primjerice, standarde Vijeća Europe na području podrške ženama žrtvama naslja. Većina slučajeva obiteljskog nasilja i dalje se gone prekršajno, što kao posljedicu ima male i nikakve kazne za počinitelje.

Uzimajući sve ovo u obzir, posebno je tužna činjenica da danas imamo komodifikaciju ovog dana. 8. je mart od borbenog dana žena transformiran u praznik u kojem se ženama kupuju ruže i bombonjere. Inicijalno borbeni međunarodni događaj tako postaje „majčin dan“ – sve kako bi se uklopilo u kapitalistički sustav. Revolucionarni smisao tog datuma potpuno je iščezao. Mi smo danas ovdje kako bismo to promijenile. Ostavite se cvijeća i čokolada i izađite na ulicu!

8. mart treba biti simboličko, ali i stvarno mjesto okupljanja borbi za bolji svijet. Sve borbe – za prava žena, za javne resurse i usluge, za humane uvjete rada, za slobodu i autonomiju – prožimaju se u jednu borbu. Osmomartovski noćni marš dio je te borbe – borimo za naša prava danas, ali i za prava budućih generacija, pritom se prisjećajući svih krvavih borbi naših prethodnica. Stoga se vidimo danas u 17:30 na Trgu žrtava fašizma i marširajmo skupa za bolji i pravedniji svijet!

Živio feminizam! Živio 8. mart!

 

Petra Kurtović

(1) https://www.unwomen.org/-/media/headquarters/attachments/sections/library/publications/2018/sdg-report-summary-gender-equality-in-the-2030-agenda-for-sustainable-development-2018-en.pdf?la=en&vs=949
(2) https://www.libela.org/vijesti/9000-rutinski-kucanski-poslovi-i-briga-za-djecu-i-dalje-su-zenski-posao/www.merlinka.com
(3) https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/bernardic-u-velikom-intervjuu-zasto-nema-nijedne-zene-na-mjestu-koordinatora-izbornih-jedinica-koordinatorstvo-nije-za-eksperimentiranje/10063729/
(4) http://www.dalmacijanews.hr/clanak/jwy3-bernardic-na-udaru-kritika-nema-zena-jer-koordinatorstvo-nije-za-eksperimentiranje#/clanak/jwy3-bernardic-na-udaru-kritika-nema-zena-jer-koordinatorstvo-nije-za-eksperimentiranje

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2020. godinu.

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na korištenje kolačića. Više informacija.

Da bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo prilikom pregledavanja stranica, te kako bi ona radila ispravno, ova stranica na vaše računalo sprema malu količinu informacija zvanih kolačići (cookies).

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na njihovu upotrebu.

Ako odlučite blokirati kolačiće i dalje ćete moći pregledavati stranicu, no neke njezine funkcionalnosti neće Vam biti dostupne.

Što su kolačići?

Kolačići su male tekstualne datoteke sastavljene od niza znakova spremljene na Vaše računalo od strane web stranica koja ste posjetili.

Kolačići omogućavaju stranici da prikaže informacije prilagođene Vašim potrebama. Oni obično spremaju Vaše postavke (session token) i postavke za web stranice. Nakon što ponovo posjetite istu web stranicu Internet preglednik šalje natrag kolačiće koji joj pripadaju.

Kolačići nam također omogućavaju da pratimo posjećenost i promet na našim web stranicama (pomoću Google Analytics i sličnih alata). Sve informacije koje na taj način kolačići prikupljaju se akumuliraju i anonimne su i ne dijele se s bilo kojim drugim subjektima.

Sve ove informacije mogu biti spremljene jedino ako Vi to omogućite – web stranice ne mogu dobiti pristup informacijama koji im Vi niste dali i ne mogu pristupiti drugim datotekama na Vašem računalu.

Close