TEKST

Epidemija autokracije u Mađarskoj

 

Kakva god bila budućnost Mađarske, Orbán je još jednom pokazao da su ideje o Europskoj uniji kao čvrstoj brani liberalne demokracije zablude. Pokazao je i da desničarski režimi kakvi postoje i u drugim državama Unije nisu samo devijacije koje imaju zacrtane granice, već da je u određenim uvjetima moguća potpuna suspenzija demokracije i uvođenje diktatorske vlasti. Događaji u Mađarskoj opomena su kakva je budućnost moguća, relevantna i u Hrvatskoj, gdje je vlada izvršila utjecaj na medije koji prelazi potrebe trenutne krize. Međutim, s obzirom na to da je dosad Europska unija na slične opomene reagirala samo ‘dijeljenjem packi’, malo je vjerojatno da će ovi događaji biti shvaćeni dovoljno ozbiljno.

foto: Elekes Andor / Wikimedia Commons

Malo je parlamenata u svijetu čije se sjedište veličinom i grandioznošću može mjeriti s onim Mađarskog parlamenta. Impozantna zgrada na lijevoj obali Dunava nezaobilazno je mjesto svakog posjetitelja Budimpešte. Pa ipak, sredinom prošle godine Mađarska vlada odlučila je svoje sjedište premjestiti nešto više od jednog kilometra južnije, na desnu obalu Dunava, u Budimski dvorac. Realizirajući ideju koju je Viktor Orbán predložio još u svom prvom premijerskom mandatu, od 1998. do 2002. godine, predstojnik premijerova ureda Gulyás ustvrdio je kako izmještanje vladina sjedišta predstavlja odmak od ‘komunističke ere’ kada su zakonodavna i izvršna vlast bile smještene pod istim krovom, doslovno i figurativno. (1)

Epidemija koja tjednima i mjesecima dominira političkim i društvenim životom velikog dijela svijeta nosi potencijal promijene kakav nije imao nijedan događaj u posljednjih tridesetak godina. Između ostalog, taj je potencijal omogućio uvođenje restrikcija, redefiniranje ljudskih prava i sloboda te skretanje prema autokratskim modelima vladanja na način koji je donedavno bio gotovo nezamisliv. U europskom kontekstu radikalan primjer takvog skretanja je Mađarska, prva članica Europske unije u kojoj je ukinuta demokracija i na čelu koje se našao diktator. (2)

U jeku krize zbog epidemije koronavirusa, već 11. ožujka Mađarska je vlada u skladu s Ustavom proglasila izvanredno stanje koje omogućava znatno proširenje ovlasti izvršne vlasti. Prema članku 53. Mađarskog ustava to proširenje ovlasti mora biti definirano ustavnim zakonom. Kako bi poštivala ovu odredbu vlada Viktora Orbána, čelnika stranke Fidesz – Mađarski građanski savez, sastavila je Zakon o zaštiti od koronavirusa. Ovaj zakon, koji ima svega deset kratkih članaka, upućen je u parlamentarnu proceduru te je 30. ožujka izglasan dobivši potrebnu dvotrećinsku većinu glasova parlamentarnih zastupnika. Godinama politički komentatori i razne nevladine organizacije Orbánov režim nazivaju hibridnim režimom ili iliberalnom demokracijom. Međutim, opisati Orbánovu Mađarsku kao iliberalnu demokraciju zapravo je samo bespotrebni eufemizam. Već desetak godina demokracija u Mađarskoj postoji kao gotovo beznačajna procedura koja malo odugovlači ispunjenje želja Viktora Orbána, a uglavnom služi kao maska kojom režim prikriva svoje autokratske odlike. Uvođenjem izvanrednog stanja i donošenjem Zakona o zaštiti od koronavirusa ukinuta je i ova procedura, a autokratičnost je pokušala zamijeniti masku demokracije maskom izvanrednog stanja.

Zakon o zaštiti od koronavirusa omogućava Mađarskoj vladi da dekretima suspendira stare i donosi nove zakone. Kako Zakon uopće ne precizira što se može suspendirati, a što donijeti, Orbánu je dana mogućnost da uz nekoliko pokreta pera i bez mogućnosti opstrukcija ionako slabašne oporbe izmijeni bilo koji dio mađarskog zakonodavstva. Štoviše, iako je Ustavom propisano da vladini dekreti na snazi mogu ostati samo petnaest dana, nakon čega ih vlada može produžiti uz suglasnost parlamenta, novi Zakon uveo je interpretaciju Ustava prema kojoj parlament može unaprijed vladi dati suglasnost da samostalno produžuje pravovaljanost bilo kojeg dekreta kojeg odluči donijeti. Time je parlament gotovo jedinu ovlast koja mu preostaje za vrijeme trajanja izvanrednog stanja prepisao vladi. To je omogućilo Orbánovoj većini da, pod izlikom provođenja mjera borbe protiv koronavirusa, unedogled odgodi sjednice parlamenta. Jedina preostala institucija koja donekle može nadgledati rad Mađarske vlade je Ustavni sud, no njegovo je djelovanje gotovo onemogućeno prekidom rada nižih sudova, a uostalom, Ustavni sud već godinama samo poslušno potvrđuje svaku Orbánovu odluku.

Zakonom o zaštiti od koronavirusa Mađarska vlada de facto je stekla neograničenu zakonodavnu i izvršnu vlast, ona je dobila diktatorske ovlasti, a njezin predsjednik Viktor Orbán postao je diktator. Međutim, za razliku od diktatora starog Rima, Orbánove ovlasti nisu vremenski ograničene. Ovaj mu Zakon omogućava da nastavi vladati putem dekreta sve dok parlament ne donose odluku o ukidanju izvanrednog stanja i ne suspendira Zakon o zaštiti od koronavirusa za što je potrebna dvotrećinska većina. Drugim riječima, Orbánu je omogućeno da potpuno samostalno vlada sve do kada on sam, kao predsjednik stranke s dvotrećinskom parlamentarnom većinom, ne odluči te ovlasti ukinuti samome sebi. Ukoliko Orbán odluči ne ukinuti izvanredno stanje, njegovu vlast ne ugrožavaju ni izbori. Naime, Zakonom je predviđeno da se svi izbori, bili oni parlamentarni ili za tijela lokalne vlasti, odgode do ukidanja izvanrednog stanja.

Kakva je budućnost Orbánove diktature, hoće li on zaista odbiti ukidanje izvanrednog stanja i nakon završetka trenutne krize? Teško je reći, stvaranje dugotrajne diktature u jednoj zemlji Europske unije doima se kao nevjerojatan scenarij, no brojni donedavno nevjerojatno scenariji odigrani su posljednjih tjedana. Dugotrajnost epidemije i mogućnost da ona ponovno izbije krajem godine mogu poslužiti kao opravdanje za održavanje izvanrednog stanja, a ako Orbán nakon tog perioda odluči parlamentu vratiti zakonodavnu vlast i omogućiti provođenje izbora upitno je hoće li dotad preživjeti dosadašnje natruhe demokratskog sustava.

Naime, jasno je da će Orbán trenutnu situaciju i nove ovlasti iskoristi da učvrsti svoju vlast i dodatno ograniči djelovanje opozicije. Iz tog je razloga istovremeno sa Zakonom o zaštiti od koronavirusa njegova vlada u parlament poslala prijedlog izmjena Kaznenog zakona. Prihvaćanjem prijedloga izmjena parlament je u Kazneni zakon uveo odredbe prema kojima razni oblici opstrukcija mjera prevencije epidemije mogu biti kažnjeni zatvorskim kaznama do pet godina. Općenite definicije toga što se sve može smatrati opstrukcijom mjera prevencije omogućava javnom tužitelju da pokrene postupak protiv medija, novinara, oporbenih političara i ostalih koji javno istupaju protiv mjera koje provodi Orbánova vlada. Prema tim odredbama tužitelj postupak može pokrenuti i protiv onih za koje, prema vlastitoj procjeni, zaključi da su odgovorni za širenje lažnih vijesti. Koliko su ove odredbe opasne svjedoči činjenica da su članovi Fidesza i prorežimski mediji počeli javno prozivati oporbu koja je istupila protiv Orbánova Zakona o zaštiti od koronavirusa za širenje lažnih informacija i opstruiranje mjera borbe protiv epidemije koronavirusa.

Iako Fidesz u Mađarskoj vlada čvrstom rukom još od 2010. godine, prošli lokalni izbori, održani 2019., donijeli su svojevrsni uspjeh koaliciji opozicijskih stranaka koje su Fideszu preotele desetak većih gradova i Budimpeštu. S obzirom na to da su u tu koaliciju ušle gotovo sve oporbene parlamentarne stranke, od ekstremno desnog Jobbika do socijaldemokratskog MZSP-a, malo je vjerojatno da ona može opstati na duže staze, a i tako široka koalicija jedva je parirala Fideszu koji je sam izašao na izbore i u ukupnom zbroju na razini čitave države dobio daleko više glasova. Iako je Orbánova stranka ostala daleko najjača politička opcija u Mađarskoj, ovi su lokalni izbori pokazali da oporbene stranke, ukoliko su voljne ‘začepiti nos’, mogu malo uzdrmati vlast i Orbánovu dvotrećinsku većinu u parlamentu. Pretpostavimo li da će trenutna diktatura biti ukinuta, izgledno je da Orbán namjerava iskoristiti nove odredbe Kaznenog zakona i dane mu izvanredne ovlasti za dodatnu represiju i slabljenje opozicije kako bi osigurao da se gubitci s lokalnih izbora više ne ponove.

Kakva god bila neposredna budućnost Mađarske, Viktor Orbán još jednom je jasno pokazao kako su ideje o Europskoj uniji kao čvrstoj brani liberalne demokracije samo zablude. Pokazao je i kako desničarski režimi kakvi postoje i u drugim državama Unije nisu samo devijacije koje imaju zacrtane granice, već da je u određenim uvjetima sasvim moguća potpuna suspenzija demokracije i uvođenje diktatorske vlasti. Događaji u Mađarskoj opomena su kakva je budućnost moguća, a ta je opomena relevantna i u Hrvatskoj u kojoj je vlada izvršila utjecaj na medije koji prelazi potrebe trenutne krize. Međutim, s obzirom na to da je dosad Europska unija na slične opomene reagirala samo ‘dijeljenjem packi’, malo je vjerojatno da će ovi događaji biti shvaćeni dovoljno ozbiljno.

 

Karlo Držaić

 

(1) Budimski dvorac, zapravo kompleks od nekoliko palača, nema tradiciju sjedišta izvršene vlasti u Mađarskoj. Iako su u njemu stolovali i nadvojvode dinastije Habsburg, on se u središtu političkog života nalazio samo u međuratnom periodu kada je iz njega vladao Miklós Horthy, saveznik nacističke Njemačke. Također, desna obala Dunava, odnosno Budim, tradicionalno je smatrana desničarskim dijelom Budimpešte.
(2) Suvremeno razumijevanje diktature često je blisko tiraniji, odnosno uz pojam diktature često veže ideja masovnog nasilja. Međutim, ovdje je pojmom diktature označen politički sustav u kojem je se sva vlast nalazi u rukama jedne osobe ili definirane skupine.

 

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2020. godinu.

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na korištenje kolačića. Više informacija.

Da bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo prilikom pregledavanja stranica, te kako bi ona radila ispravno, ova stranica na vaše računalo sprema malu količinu informacija zvanih kolačići (cookies).

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na njihovu upotrebu.

Ako odlučite blokirati kolačiće i dalje ćete moći pregledavati stranicu, no neke njezine funkcionalnosti neće Vam biti dostupne.

Što su kolačići?

Kolačići su male tekstualne datoteke sastavljene od niza znakova spremljene na Vaše računalo od strane web stranica koja ste posjetili.

Kolačići omogućavaju stranici da prikaže informacije prilagođene Vašim potrebama. Oni obično spremaju Vaše postavke (session token) i postavke za web stranice. Nakon što ponovo posjetite istu web stranicu Internet preglednik šalje natrag kolačiće koji joj pripadaju.

Kolačići nam također omogućavaju da pratimo posjećenost i promet na našim web stranicama (pomoću Google Analytics i sličnih alata). Sve informacije koje na taj način kolačići prikupljaju se akumuliraju i anonimne su i ne dijele se s bilo kojim drugim subjektima.

Sve ove informacije mogu biti spremljene jedino ako Vi to omogućite – web stranice ne mogu dobiti pristup informacijama koji im Vi niste dali i ne mogu pristupiti drugim datotekama na Vašem računalu.

Close