TEKST

Opasnosti i prijetnje iza naslova i klikova

 

Pratite li konferencije za medije Nacionalnog kriznog stožera? Brojite li rast i pad novooboljelih, aktivnih i suspektnih slučajeva te umrlih? Naučili ste što je socijalno distanciranje, ‘flattening the curve’ i postali ste dežurni epidemiolog u obitelji? S jedne strane, korona je pojela sve druge teme u većini medija, dok su novinari, s druge strane, već bili ukliješteni stalnim pritiskom za proizvodnjom sadržaja u sve prekarnijim radnim uvjetima, u struci u kojoj ionako nisu cvjetale ruže, i već je bila pogođena ekonomskom krizom.

foto: EPA-EFE / Roman Pilipey

Nekoliko tjedana je Nacionalni civilni stožer, ekipa koju svi već dobro znamo, konferencije za medije održavao ujutro u 9 i popodne u 16 sati. No, vjerojatno djelomično iz želje da se i oni malo odmore, a bome i javnost, tu su odluku promijenili te nas sada o broju novooboljelih i umrlih upućuju jednom dnevno u 14 sati. Tako svaki dan Vili Beroš, Alemka Markotić i Krunoslav Capak upute važnu poruku javnosti (ostanite doma), otkriju kada bi sve moglo završiti (hm, zapravo to ne znamo, ali znamo da ULAZIMO U ODLUČUJUĆU FAZU) ili kada bi se mogle otvoriti tržnice (danas, sutra, dan nakon). Kakofonija vijesti o koronavirusu kroz svoju gustu opnu ne propušta skoro ništa drugo, osim možda kao površnu, usputnu vijest. I dok govorimo o broju oboljelih, novooboljelih, o tome je li virus sezonalan ili ne (je, a možda ipak nije, ima jedna studija koja govori da ipak je, ali druga kaže da ipak nije), kada će mjere popustiti (za tjedan dana, za mjesec dana, za tri mjeseca, ma ne zna se) jednako važne teme prolaze ispod radara. Ukratko – korona je pojela sve drugo.

Je li svijet uistinu stao?

Naravno, svijet je u neku ruku stao. Ali s druge strane i nije, jer vidimo kako ljudi oko nas – prodavačice i prodavači, zdravstveni radnici, čistači, radnici na građevini – i dalje idu na posao i daju svoj obol. Oni bez doma još uvijek su u istoj situaciji, kao i siromašni, zapravo i goroj nego prije, ali takve priče teže dopiru do nas. Ako ih uopće itko i napiše.

Kako ovaj virus i epidemija utječu na beskućnike, one koji su već i prije epidemije bili ranjivi? Na žene žrtve nasilja, koje sada ovaj dugi i inače izrazito stresni period moraju provesti zatvorene u četiri zida koja im i inače predstavljaju prijetnju? Pisanje o tim temama svelo se uglavnom na prenošenje apela udruga koje se prepuštene same sebi jedva nose s krizom i na prikupljanje humanitarne pomoći za one najpotrebitije. A to nije rješenje niti odgovor. Vjerojatno je to donekle stvar i logike današnjeg novinarstva, koje se uglavnom svodi samo na puku reakciju, a ne na ono što bi trebao biti – istinsko i dubinsko promišljanje svijeta oko nas. S druge pak strane postoji i pritisak javnosti naviknute na društvene mreže i njihovu brzinu koja traži stalnu proizvodnju novog sadržaja.

Kada razmišljam o dobrom načinu da se piše o epidemiji sjetim se tzv. novinarstva o rješenjima (solutions journalism) – novinarstva koje se temelji na kvalitetnom istraživanju potkrijepljenom dokazima, novinarstvu koje donosi odgovore na društvene probleme. Ali ono je bilo rijetko i prije ove krize. Naravno da se velika pitanja poput koronavirusa ne mogu ‘riješiti’ jednim potezom koji će magično, kao rukom, odnijeti sve naše probleme. Ali ono što možemo napraviti jest usredotočiti se na specifična pitanja, manje teme koje možemo adresirati i za koje možemo ponuditi rješenje. Ali kako nuditi rješenje kada ne vidimo dalje od vlastitog nosa?

Slobodni novinari bez prihoda i prije pandemije

Novinari nisu krivi (za sve). Rade u industriji koja je već dugo na koljenima i koja se još nije oporavila ni od krize 2008. godine. Rade u uvjetima smanjenja broja zaposlenih i povećanja radnog opterećenja. Tako je u Hrvatskoj od velike krize 2008. do 2012. godine zaposlenost u medijima pala za 25 posto – s 12500 na 9300 radnika. A kriza koja dolazi vjerojatno će biti još gora.

Sindikat novinara Hrvatske (SNH) već neko vrijeme upozorava vladajuće, ma bilo koga tko hoće slušati, u kakvim uvjetima rade novinari, a pogotovo kako je ova kriza utjecala na slobodne novinare koji su prvi na udaru jer su najmanje zaštićeni. Novinari su, unatoč obećanjima aktualne ministrice kulture Nine Obuljen Koržinek, ostali bez pomoći i u trećem paketu mjera Vlade čiji je cilj pomoć pri borbi s utjecajem epidemije koronavirusa na gospodarstvo. Ne brinite, poslodavci nisu izvisili.

SHN i Hrvatsko novinarsko društvo (HND) su proveli anketu među novinarima koja je pokazala kako je 85 posto anketiranih vanjskih suradnika u medijima izgubilo barem dio poslova usred pandemije Covida-19. “28.7% vanjskih suradnika u medijima ostalo je bez svih poslova od početka krize, 26.2% posto izgubilo je većinu poslova, a 15.9% ostalo je bez otprilike polovice prijašnjih angažmana“, navodi SNH na svojim mrežnim stranicama. To znači da je oko dvije trećine anketiranih novinara slobodnjaka ostalo bez svih ili većine prihoda!

To su izrazito alarmantni podaci za struku. Ali to nije sve! Kako SNH navodi u otvorenom pismu premijeru RH Andreju Plenkoviću i ministrici kulture, usred epidemije došlo je do niza rezanja plaća i otpuštanja radnika, pa je tako u samo protekla dva tjedna otkazana suradnja većini stalnih honoraraca HRT-a, otkazana je suradnja većini stalnih honorarnih suradnika HANZA medije, za 50% su srezane plaće u Glasu Istre, smanjena su primanja u Novom listu, smanjena su primanja na HRT-u (odluka donesena bez socijalnog dijaloga), smanjena su primanja u HANZA grupi, a nakladnici neprofitnih medija očekuju gubitak izbora financiranja u sljedećih godinu dana, pri čemu 54 posto njih procjenjuje da će taj gubitak biti veći od 50 posto. A svi znamo da prava kriza tek dolazi i kako ćemo tek u predstojećim mjesecima i godinama osjetiti njen stvarni udar.

Ovakav scenarij nije zaobišao ni novinare u drugim državama, kako u Europi, tako i ostatku svijeta. Novinari diljem svijeta već dojavljuju o brojnim medijima koji su već zatvorili svoja vrata, srezali svoje budžete za frilensere, otpustili dio zaposlenika ili najavili otpuštanja. “Situacija je već teška za novinare”, kazao je za EUObserver Tom Gibson, vodeći zagovaratelj Odbora za zaštitu novinara (Committee to Protect Journalists, CPJ). Dodaje kako će “uloga novinara biti od kritične važnosti” u pandemiji, budući da su upravo novinari ključni za pružanje informacija, a već se nalaze u nepovoljnijem položaju zbog pandemije same koja im ograničava kretanje, dok se u nekim zemljama poput Mađarske nalaze i pod velikim političkim pritiskom.

Uostalom, vidimo što se događa i u Hrvatskoj dok novinari pokušavaju izvještavati o, primjerice, misama koje se održavaju unatoč preporukama Stožera. Napadaju ih, uništava im se oprema, dok policija sa strane mirno gleda. Ili pričeka da završi misa kako bi podnijela prigovor. Ali zašto nas to čudi? Pa Nacionalni stožer je prije nekoliko dana dopustio održavanje hvarske procesije Za križen.

Sve ovo ukazuje na izrazito tešku poziciju u kojoj se nalaze novinari i medijski sektor. Ukliješteni su s jedne strane između ionako loših radnih uvjeta koji će postati samo još gori, rastuće trivijalizacije sadržaja i potrebe za njegovom što bržom proizvodnjom u lovu na klikove i lajkove, dok im je s druge strane ozbiljno narušena egzistencija u sektoru koji već dugo vremena bilježi pad zaposlenih, pad plaća, pad broja ugovora o radu. Ono što se može očekivati jest samo rast prekarnosti i neizvjesnosti.

 

M.G.

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2020. godinu.

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na korištenje kolačića. Više informacija.

Da bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo prilikom pregledavanja stranica, te kako bi ona radila ispravno, ova stranica na vaše računalo sprema malu količinu informacija zvanih kolačići (cookies).

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na njihovu upotrebu.

Ako odlučite blokirati kolačiće i dalje ćete moći pregledavati stranicu, no neke njezine funkcionalnosti neće Vam biti dostupne.

Što su kolačići?

Kolačići su male tekstualne datoteke sastavljene od niza znakova spremljene na Vaše računalo od strane web stranica koja ste posjetili.

Kolačići omogućavaju stranici da prikaže informacije prilagođene Vašim potrebama. Oni obično spremaju Vaše postavke (session token) i postavke za web stranice. Nakon što ponovo posjetite istu web stranicu Internet preglednik šalje natrag kolačiće koji joj pripadaju.

Kolačići nam također omogućavaju da pratimo posjećenost i promet na našim web stranicama (pomoću Google Analytics i sličnih alata). Sve informacije koje na taj način kolačići prikupljaju se akumuliraju i anonimne su i ne dijele se s bilo kojim drugim subjektima.

Sve ove informacije mogu biti spremljene jedino ako Vi to omogućite – web stranice ne mogu dobiti pristup informacijama koji im Vi niste dali i ne mogu pristupiti drugim datotekama na Vašem računalu.

Close