TEKST

Mladi afrički divovi


Krajem prošlog mjeseca umro je Tony Allen, bubnjar grupe Africa ’70 Fele Kutija. Time smo, nakon što su Clyde Stubblefield (James Brown) i Jaki Liebezeit (Can) obojica otišli 2017., otpratili svu trojicu bubnjara koji su šezdesetih i sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća zauvijek promijenili glazbu. To je vjerojatno prvi i zadnji put da su bubnjari odigrali tako presudnu ulogu i posebno je rezonantno da su baš bubnjari zadavali mjeru širim društvenih trendovima svojih društava. Mijenjali i svijet, reklo bi se.

Razna glazba se proglašava revolucionarnom, ali promjene koje artikulira groove ostaju najdublje urezane. Promjene u harmoniji ili vokalnom afektu evolucija su flore i faune. Promjene u obrascima perkusije su formacija planeta iz zvjezdane prašine. Poznato je kako su sva trojica utrla put hip hopu i raveu, kao dvjema zadnjim avangardama duha. Poznato je i kako je Liebezeitov krautrock bio prezrivi i prividno hladni odgovor na fiksacije krvi, zemlje i opere generacije njemačkih roditelja s naci-amnezijom. Stubblefieldov funk je pak artikulirao borbu manjina za građanstvo i ljudskost, dok je Allenov afrobeat predstavljao vitalnost nevidljive većine svijeta.  Dakle, antikolonijalna svijest je prodrla u dušu sve tri kategorije (kolonizator, rob, subaltern) dok su sve tri slušale najdublji groove koji su ikada mogle čuti. Slučajnost? Ako i jest, vrsta je slučajnosti zbog koje se zauvijek zamišljaju alternativni svjetovi.

U ovom ‘najboljem od mogućih’ svijetu predani smo grooveu samosvijesti (hip hop) i besvijesti (rave), pridajući im sva moguća značenja u potrazi za nekom istančanom kombinacijom koja će biti i osjećaj i perspektiva. Zadnjih pet godina moj favorit u ovoj potrazi je afrobeats – perfidni marketinški termin za suvremeni afrički, primarno nigerijski, pop. Afrobeats je afrička inačica već spomenutog globalnog natjecanja u rafiniranju linguefrance hip hopa i ravea, odnosno trapa i EDM-a, u kojem se još ističu reggaeton, dancehall i srpske trap cajke.

Vjerojatno nije slučajno da se ističu upravo žanrovi dijelova svijeta u kojima se aktualne sistemske tragedije najprostije vide. Usprkos, ili baš zbog svog velikog resursnog, demografskog i kreativnog potencijala, Nigerija ima možda i najmanje romantičnu povijest nezavisnosti od svih afričkih država. Bespoštedna borba za vlast i uspostavljanje klijentelističke mreže za kontrolu prihoda od tada netom otkrivenog ‘crnog zlata’ i federalni sustav temeljen na arbitrarnoj mapi ‘Nigerije’ odnosno britanskog komercijalnog i geostrateškog prostora u zapadnoj Africi, doveo je do izgubljene generacije. Kampanje temeljene na optuživanju drugih strana za korupciju i brojanje krvnih zrnaca, lažirani izbori, građanski rat, religijski fundamentalizam, nasilje, represija, sukcesivni vojni režimi i na kraju u novoj (četvrtoj) republici: demokratski izbori između ideološki arbitrarnih interesnih koalicija. Aktualnu izvršnu vlast čini koalicija koja je na izbore izašla u formaciji analognoj onoj Plenkovićeve vladajuće većine u saboru (HDZ, HNS, Bandićevi žetoni, manjine, suverenisti). Trenutno najveća ekonomija Afrike, uglavnom zahvaljujući nafti, posljedično ignorira narod kao u biti jeftin i izlišan: neobrazovan i infrastrukturno zakinut.

Naravno, iako ne na samom vrhu politike, bilo je i ima izvanrednih osobnosti i pokreta. Koliko god je Fela Kuti s Tonijem Allenom značio ‘zapadnom’ svijetu, od inspiracije Davidu Byrneu i Brianu Enou za Remain in Light do Ramba Amadeusa koji ga s pravom svrstava u imaginarij nestalog svijeta Nesvrstanih s Titom, Nehruom i Nasserom, toliko je više značio Nigeriji u najgorim godinama sukcesivnih vojnih režima. Dok su drugdje u novoj Africi politički vođe, makar često tragično, a nekad i morbidno, predstavljali afrički ponos, u Nigeriji je ta uloga pripala širokoj ljevičarskoj kontrakulturnoj koaliciji radnika, intelektualaca i umjetnika, s Felom kao najgorljivijim predstavnikom, koja se okupljala na kampu glavnog sjevernjačkog (da, muslimanskog) sveučilišta Ahmadu Bello.

Felina sinteza ili nerazriješena napetost panafrikanizma, kozmopolitizma, komunizma i tradicionalne afričke religije u ‘normalnim’  bi okolnostima bila samo narcizam rock zvijezde, ali u Nigeriji sedamdesetih i osamdesetih bio je ozbiljan politički faktor. Dva vojna režima su ga posebno obilježila. Za vrijeme Oluseguna Obasanjoa 1977., vojska je brutalno ugasila Felinu ‘državu’-komunu Kalakuta Republic u Lagosu, pritom ubivši i njegovu majku Funmilayo Ransome-Kuti, inače znamenitu aktivisticu za ženska prava. Obasanjo je kasnije postao prvi predsjednik demokratske četvrte republike i slatkorječivi predstavnik ‘nove’, liberalne i demokratske Nigerije otvorene svjetskom kapitalu. Vješto i javno izbjegava preuzeti odgovornost za vojnu intervenciju protiv Kutija. Režim Muhammadua Buharija je 1984. godine Kutija osudio na četiri godine zatvora u ridikuloznom procesu (kasniji vojni režim je oslobodio Kutija nakon dvadeset mjeseci). Muhammadu Buhari je aktualni nemušti predsjednik Nigerije i vjerojatno je i dobro da se nije ni probao ispričati za tu epizodu.

Dok je današnja nigerijska ljevica nevidljivo raštrkana po različitim sindikatima, NGO-ovima, novinskim portalima i bizarnim vladajućim koalicijama, Felinu ostavštinu se slobodno svojata kao primjer izvrsnosti. Njegova obitelj, predvođena sinom Femijem, vrši pomalo ritualnu funkciju u javnom životu i Femi ju pokušava dosljedno ispoštovati. Tako je podržao masovne Occupy Nigeria prosvjede 2012., dao publicitet mladoj ljevičarskoj nadi Omoyeleu Soworeu i dosljedno napada staru gardu političara koja nikako da se povuče.

Afrobeats ima višeslojan odnos prema Feli. Iziritirani sličnošću naziva, mnogi pravovjernici i dalje odbacuju afrobeats kao materijalističku, površnu, eskapističku i kapitalističku antitezu afrobeata. Femi Kuti se postavio otvorenije, pa i surađivao s Wizkidom, jednom od najvećih zvijezda žanra, koji se u svijetu proslavio suradnjom s Drakeom (One Dance) i bitno popularizirao žanr izvan kontinenta. Wizkid je doduše standardni ambiciozni klinac iz neimaštine koji poštuje pionire industrije i ne želi se nikome zamjeriti. Na predsjedničkim izborima je poručio ljudima da glasaju, no ne i za koga. Još veća zvijezda je Davido, koji se pak zamjerio Felinoj kćeri Motunrayo jer joj se nije obratio s dovoljno poštovanja pri upoznavanju. Dijete bogataša, Davido je na Twitteru fanovima ponudio spremnu listu preporuka za glasanje na izborima, uglavnom Davidovih rođaka, kumova i poslovnih partnera.

Kreativno i ideološki najzanimljiviji je Burna Boy. Dijete Felinih suradnika, godinama je razvijao svoj usporeni, melankolični  i mjestimice uviđavni i socijalno angažirani pristup afrobeatsu koji se ipak ne odriče tematskih preokupacija žanra: seksa, novca i nasilja. Burna Boy se cijelu karijeru poziva na Felu ikonografijom u spotovima i citatima pjesama. S obzirom na to zanimljiv je oštri kontrast u njihovom tempu i ugođaju, donekle analogan Futureovom identificiranju s Hendrixom. Zabavna sličnost, generalno između narodnih i komercijalnih agendi, je želja da dopru do ljudi. I Fela i današnji afrobeats izvođači su proračunato odlučili pjevati uglavnom na ‘pidgeon Englishu’ da bi doprijeli do što više jezično jako različitih afričkih slušatelja. Možda nije panafrikanizam kakav je zamišljao Fela, ali čini se da na mladoj nigerijskoj sceni stvarno postoji izraženiji afrički i nigerijski identitet (a ne Hausa, Yoruba ili Igbo), pa makar to predstavljalo tek klasni interes afrobeats izvođača. Vjerojatno je i to bolje od klasnog interesa prikrivenog etničkim razlikama, kakav je prevladavao sve do sada. I Burna Boy i Tiwa Savage, najpoznatija afrobeats izvođačica, su javno osudili Južnoafričku Republiku zbog ksenofobnih napada na migrante i tako pokazali širu kontinentalnu solidarnost. Na nigerijskim izborima, Burna Boy je poručio mladima da nemaju za koga glasati.

Na inače jednom od najboljih albuma prošle godine, African Giant, Burna Boy se s pjesmom Dangote jako udaljava od Felinog duha. Aliko Dangote je milijarder, najbogatiji svjetski Afrikanac, prototip ‘kroni’ kapitalista i monopolista. Burna Boy njegovo ime koristi kao mantru, inspiraciju kako ne treba prestati jednom kad se domogneš novca, nego nastaviti dalje kao Dangote, i na to ukazuje kao savjet i ostalim Nigerijcima. Fela je u svojim pjesmama koristio ime MKO Abiola (Dangote Feline generacije) kao psovku.

Istina, ta usporedba rezonira puno šire. Poput mnogih repera kojima je tek nakon 2016. postalo neugodno da im se Trump našao u stihovima kao pojam za uspješan hustle, tako i Burna Boy vidi stvaran svijet beskrupuloznog globalnog carstva kapitala i divi se ljudima koji mu se uspiju prilagoditi i ugrabe za sebe što mogu jer (implicitno je svugdje) nema dovoljno za sve. Svi to osjećaju i zato tako sirovu poetiku doživljavamo kao emocionalno najaktualniju i estetski najslojevitiju, jer ju rade oni koji stvarno prođu filter guste konkurencije.

Fela nije bio dobar uzor. Vodio je eksploatatorski kult, ali je predstavljao ideju i praksu otpora normama carstva, koje su toliko moćne da ih se više ni ne doživljava kao nametnute. To je prepoznao potlačeni, neobični, ignorirani i kreativni svijet prethodnih generacija. To, i taj groove.

Leonard Jurić

Glazbeni linkovi:

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2020. godinu.

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na korištenje kolačića. Više informacija.

Da bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo prilikom pregledavanja stranica, te kako bi ona radila ispravno, ova stranica na vaše računalo sprema malu količinu informacija zvanih kolačići (cookies).

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na njihovu upotrebu.

Ako odlučite blokirati kolačiće i dalje ćete moći pregledavati stranicu, no neke njezine funkcionalnosti neće Vam biti dostupne.

Što su kolačići?

Kolačići su male tekstualne datoteke sastavljene od niza znakova spremljene na Vaše računalo od strane web stranica koja ste posjetili.

Kolačići omogućavaju stranici da prikaže informacije prilagođene Vašim potrebama. Oni obično spremaju Vaše postavke (session token) i postavke za web stranice. Nakon što ponovo posjetite istu web stranicu Internet preglednik šalje natrag kolačiće koji joj pripadaju.

Kolačići nam također omogućavaju da pratimo posjećenost i promet na našim web stranicama (pomoću Google Analytics i sličnih alata). Sve informacije koje na taj način kolačići prikupljaju se akumuliraju i anonimne su i ne dijele se s bilo kojim drugim subjektima.

Sve ove informacije mogu biti spremljene jedino ako Vi to omogućite – web stranice ne mogu dobiti pristup informacijama koji im Vi niste dali i ne mogu pristupiti drugim datotekama na Vašem računalu.

Close