TEKST

Otočka lutanja


U koji god da grad dođem, prvo volim besciljno šetati ulicama pokušavajući stvoriti nekakvu mentalnu mapu po kojoj ću se narednih dana orijentirati, tako da Birmingham, koji je djelovao manji no što jest, nije bio iznimka. Moja oronula hrvatska Maestro kartica bila je jako često povod razgovora. Uvijek mi je drago kada ljudi veselo kimaju glavom i prepričavaju ugodne zgode ili uspomene povezane s Hrvatskom. Svatko uvijek zna nekoga tko je bio ili je i sam bio na obalama Jadrana, dok se stariji ipak osvrću na sjećanja Jugoslavije.

Bristolski grafiti / izvor: inspiringcity.com


Engleska je jedna od zemalja čijoj smo kulturi bili izloženi gotovo jednako kao i američkoj. Malo tko od nas nije odrastao gledajući Mućke, Zvonili ste milorde, Alo Alo ili Crveni patuljak,  pa zato nije neobično što sam se već pri prvom susretu s birminghamskim ulicama osjećala kao doma. Iako se s terminom melting-pot uvijek poistovjećuje Amerika, Engleska je također iznimno zanimljivo mjesto na kojemu se susreću mnogobrojne kulture, tvoreći tako jedinstvenu mješavinu utjecaja iz cijelog svijeta koji zemlji daje određenu “engleskost”.

S obzirom na generalni umor nakon putovanja, zaboravila sam jedan segment Engleske apsolutno stran mojim naučenim obrascima ponašanja ― vožnja “krivom stranom” ceste. Nikad se ne bih mogla naviknuti na to. Prvih sam se dana grčevito borila s tjeskobom pri svakom zavoju jer je nakon trideset godina vožnje po Hrvatskim cestama gotovo nemoguće uvjeriti svoj mozak da je okej voziti lijevom stranom kolnika. Vozeći se kasnim noćnim satima po ulicama, sve je izgledalo čisto i pusto, radio je bio namješten na BBC, ali smo ubrzo našli najbolju stanicu na svijetu: Raj FM, pravi bingo za indologa poput mene. Bollywood je treštao iz zvučnika pri svakom ulasku u auto i obilježio je našu englesku avanturu.

Prvi smo dan šetali Harbourneom, mjestom koje je nekoć bilo poseban grad, spomenut u zapisima još davne 1086. godine. S obzirom na to da je Birmingham kao gospodarsko središte izrastao u čudovište koje je pojelo okolna mjesta, Harborne je u sadašnjem obliku nastao u viktorijansko doba Engleske te postao dio Birminghama u koji dolazite uživati u sporijem tempu života, prirodnom okolišu i zanimljivim restoranima. Iako pri spomenu na Englesku gotovo nitko ne pomisli na njihovu odličnu gastronomsku ponudu, gladnih smo očiju pokušavali izabrati mjesto u kojemu bismo mogli zadovoljiti istančani bezmesni ukus koji je proteklih dana postojao u praktičnosti konzervirane hrane i instant rezanaca.

Domaćin nas je poveo probati najnoviju pošast u veganskom svijetu, poznatiju pod imenom Beyond burger, kojom su bili oduševljeni svi osim mene. Naime, imam veliki problem s namirnicama koje jako podsjećaju na meso jer nikad nisam bila veliki ljubitelj životinjskih proizvoda tako da se nakon godina nekonzumacije mesa nesvjesno gnušam svega što podsjeća na njega. Ovaj je burger bio toliko vjerodostojan da bih ga odbila kušati da nisam bila toliko gladna, ali nije lako biti izbirljiv na prazan želudac, pa sam tako i ja zagrizla u svijet kapitalističke industrije zamaskirane u ruho održivih i veganskih proizvoda. Veganska je ponuda u Engleskoj zadivljujuća: kroz nekoliko tjedana smo probali delicije o kojima sam prestala sanjati prije šest godina jer većina restorana ima zaista dobru vegansku ponudu, za razliku od Zagreba koji nikad ne razočara svojim pomfritom.

Nije nam trebalo dugo da se zaputimo u centar Birminghama, drugog najvećeg engleskog grada, doma poznatih Peaky Blindersa čiju fiktivnu priču pratimo već pet sezona u istoimenoj seriji. Veliki dio gradskih suvenirnica profitirao je od serije, tako da se  na svakom uglu može kupiti nešto s likom Tommyja Shelbyja, napasti kojoj sam se jedva uspjela oduprijeti.

Povijest Birminghama nije bila toliko zanimljiva sve do njegovog naglog razvoja u drugoj polovici 18. stoljeća, zahvaljujući Jamesu Wattu, izumitelju parnog stroja, koji je Birmingham stavio na sam početak Prve industrijske revolucije. Industrijska revolucija je izravno, iako vremenski nepovezana, utjecala i na razvoj još jednog značajnog segmenta birminghamske kulture ― glazbe. Šezdesetih godina prošlog stoljeća, birminghamska glazbena scena je bila usporediva s eksplozivnom scenom Liverpoola, pa ne čudi što nam je grad podario velikane poput Black Sabbatha, Judas Priesta, ali i polovice Led Zeppelina.

U koji god da grad dođem, prvo volim besciljno šetati ulicama pokušavajući stvoriti nekakvu mentalnu mapu po kojoj ću se narednih dana orijentirati, tako da Birmingham, koji je djelovao manji no što jest, nije bio iznimka, premda je cijeli centar izrazito zbunjujuć i gotovo bez konkretnog centra na kakve smo navikli u većini europskih gradova. Nisam uspjela dobiti dojam koherentnosti, ali sam orijentir našla u mjedenom spomeniku bika ispred šoping centra u samom srcu grada. Svidjela mi se multikulturalnost kakvu još ne možemo pojmiti na našim prostorima, no bila mi je i neobična vibracija nekakve pretjerane pristojnosti na koju nisam navikla. U svakom dućanu ili kafiću zaposlenici vas dočekuju s osmijehom i pozdravom, a često i pročavrljaju s vama pokazujući veliki interes za vas. Primjerice, moja oronula hrvatska Maestro kartica bila je jako često povod razgovora. Uvijek mi je drago kada ljudi veselo kimaju glavom i prepričavaju ugodne zgode ili uspomene povezane s Hrvatskom. Svatko uvijek zna nekoga tko je bio ili je i sam bio na obalama Jadrana, dok se stariji ipak osvrću na sjećanja Jugoslavije.

Ovom je putovanju cilj bio upoznati lokalnu pjesničku scenu kroz pjesnička čitanja te istu usporediti sa situacijom u Hrvatskoj, točnije Zagrebu. Zanimljivo je što je na prvom čitanju koje smo posjetili bila gotovo isključivo mlađa populacija, dok se kod nas rijetko kada nađu isključivo mlađi ljudi, obično se radi o miješanoj publici s prevladavajuće starijim građanima. Poezija, s naglaskom na slam, stil koji je nastao osamdesetih godina u Chicagu, izrazito je popularna, tako da nije iznenađujuće što se na ne tako poznatom čitanju našlo preko šezdeset mladih, plus petnaestak pjesnika koji su čitali. Sudionici su se mogli podijeliti u dvije grupe ― stereotipni hipsteri i religiozni muslimani kojima je jedina zajednička stvar bila ljubav prema poeziji i mogućnost osobnog izražavanja u sigurnom prostoru. U Zagrebu na najpopularnija čitanja  dolazi barem upola manje zainteresiranih. Osim što je publika bila mlađa, bilo je zanimljivo vidjeti toliku raznolikost u tekstovima ― bilo je iznenađujuće puno pro-islamskih pjesama u kojoj mladi progovaraju o sve većoj islamofobiji i ksenofobiji što svakako ne čudi.

Brexit se, naime, dogodio zbog mnogo razloga, ali jedan od njih bila je nekontrolirana migracija unutar Europske unije, što je prema nekima omogućavalo i veću ilegalnu imigraciju s kontinenta. Taj se strah od migranata proširio cijelom Europom i stvorio novu tendenciju nacionalizma diljem otoka, što je, dakako, utjecalo i na pjesničke motive koje smo susreli na čitanju. Mada su svi veliki gradovi Ujedinjenog Kraljevstva glasali za ostanak u Uniji, manji su gradovi većinski nadglasali eurosimpatizere. Jedan od razloga je zacijelo i činjenica da su svi veliki gradovi multikulturalni melting-potovi te bi izlazak Engleske značio i drastično otežanje boravka neengleskog stanovništva na otoku, kao i teži dolazak novih stanovnika. Generalni osjećaj tjeskobe i nesigurnosti zato nije neočekivan među mlađom populacijom, naročito mladim neautohtonim stanovništvom.

No, na drugom čitanju, na drugom kraju grada, broj prisutnih bio je duplo manji (što je i dalje bilo puno za pjesničko čitanje!), ali je izričaj bio nešto  drugačiji, kao i demografska slika posjetitelja. Polovica je bila starija publika, našlo se i nekoliko glazbeno-pjesničkih performansa, a kvaliteta poezije je zaista oscilirala, no imala sam osjećaj da je to zato što mnogima engleski nije materinji jezik, pa je možda nekad teško izraziti se do kraja na stranom jeziku. Ali, s druge strane, tko sam ja da prosuđujem kvalitetu nečije poezije, ja još uvijek zasuzim na Cesarićev Slap. I tu je bilo mnogo muslimanskih pjesnika koji su progovarali o ljubavi prema bogu, bilo je i erotske poezije, queer poezije i bez obzira na veliku raznolikost nije se osjećala netolerancija ili neodobravanje tuđeg pjesničkog izričaja, naprotiv, činilo se da je ta raznolikost doprinijela zainteresiranosti publike. S druge strane, nitko nije pokazao gotovo nikakav politički interes, što je neobično, jer će se uskoro potom dogodio najveći politički preobrat u novijoj engleskoj povijesti. No, trenutna politička nezainteresiranost mladih ne čudi, jer se prema statistikama velik broj njih (prema nekim izvorima 64% glasača od 18 do 24 godina starosti i 65% glasača od 25 do 39 godina) odazvao na referendum, glasajući za ostanak u EU. S obzirom na činjenicu da referendum nije proizveo rezultate kojima su se nadali, politička apatija ispada lakšom opcijom od nastavka borbe prema cilju u koji vjeruju.

Iznenađenje putovanja definitivno je bio Manchester, veliki grad od kojeg nisam očekivala mnogo, ali me ipak oduševio. Na njegovim ulicama stasala su neka od najvećih imena glazbe koju slušam: Van der Graaf Generator, Oasis, The Smiths, Joy Division, Buzzcocks, The Fall, The Durutti Column, The Verve, Elbow, Doves, The Charlatans, M People, The 1975, Simply Red, Take That, Dutch Uncles, Everything Everything i mnogi drugi. Manchester je vrvio životom i sadržajem, od uličnog festivala hrane i glazbe do prekrcanih pubova, s naglaskom na Whetherspoons koji je prilagođen dubini balkanskog džepa, iz kojeg se čulo veselo nazdravljanje i glazba. Nakon vrludanja vjetrovitim gradom i ispijanja koktela uz akustičnu svirku dok smo bili okruženi divovskim arhitektonskim zdanjima, Birmingham je počeo izgledati kao neugledno i dosadno sivo seoce u usporedbi sa šarenim manchesterskim pročeljima u raznolikim arhitektonskim stilovima, u rasponu od viktorijanske do suvremene arhitekture, obilježene predivnom crvenom ciglom. Nakon odličnog druženja s mojom posvojenom obitelji Davis koje je rezultiralo blagim mamurlukom, vrijeme je došlo da vidimo i famozni grad koji nam je poklonio Beatlese.

Liverpool se odavno postavio kao glavna luka Engleske zbog svoje lokacije, a zahvaljujući brzoj urbanizaciji status grada je dobio 1880. godine. Sve do početka  19. stoljeća je čak 40% svjetske trgovine prolazilo kroz liverpoolske dokove, pa i taj postotak govori o važnosti tog lučkog grada. Iako je vrijeme bilo izrazito vjetrovito, grad smo prešetali, napili se prije ručka u poznatom Cavernu koji je proslavio Beatlese, ali i mnoga druga imena, a zatim smo u sklopu ogromnog liverpoolskog muzeja naletjeli na izložbu Double Fantasy, intimni portret odnosa Yoko Ono i Johna Lennona detaljno predočen promatračima kroz osobne fotografije, memorabiliju i pisma, ali i originalni rukopis pjesme Imagine. Izložba je bila interaktivna, što znači da su posjetitelji također ostavljali svoje poruke na zidu pod riječima Remember love i vješali želje za svijet na umjetničku instalaciju Drvo želja. Sve poruke bit će sačuvane u Lennonovom memorijalnom centru na Islandu poznatijem kao Imagine Peace Tower.

S obzirom na to da sam odrasla čitajući pjesnike engleskog romantizma, bilo je sasvim neupitno da ću morati prošetati i jezerskim okrugom, jer je upravo to bilo neiscrpna inspiracija pjesnicima engleskog romantizma. Mnoge Wordsworthove pjesme nastajale su za vrijeme dokoličarenja uz vodu jezera, a u jednoj od njih se čak i spominje Windermere ― najveće prirodno jezero u Engleskoj prema kojemu je nazvan i pitoreskni gradić, jedno od najpopularnijih mjesta za praznike od dolaska željezničke linije 1847. Cijeli je jezerski okrug zaista prekrasan, te je u svom zelenilu, okružen sivim engleskim nebom, doista bio nadahnjujući. Naravno, s obzirom na to da je bilo toplo, moj se prijatelj odlučio okupati u jezeru unatoč upozorenjima o prisutnosti modrozelene alge koja izaziva alergijske reakcije te je potencijalno otrovna.  Dvoje nas je ostalo pijuckati neko lokalno englesko pivo na obali dok je stasiti Ben gordo i samopouzdano krenuo koračati u jezerske dubine. To koračanje nije prošlo nimalo elegantno te smo nekoliko puta bili u opasnosti od gušenja pivom zbog komičnosti njegovih pokreta pri ulasku u vodu. Nakon što je zaplivao, prilično se brzo našao posred jezera po kojem je plovio ne tako malen brod.  Sve se odvijalo nekako filmski. Djelovalo je kao da brod ide u njegovom smjeru te smo ga s obale počeli upozoravati da pripazi, na što je on samo neometano odmahnuo rukom, ali u isti tren je i brod počeo trubiti te je gotovo ‘pokupio’ našeg dragog prijatelja. Do obale se čulo psovanje s obje strane i cijela je situacija bila komična iako je mogla biti i više nego tragična. Kakav Titanic!

Biser koji Engleska pomno čuva je svakako i Bristol, luka koja me oduševila svojom zaigranošću, čak i više od Liverpoola. Bristol je grad i okrug u jugozapadnoj Engleskoj s populacijom od tek 463 400 stanovnika te izrazito bogatom umjetničkom scenom. Osim što je prepun parkova, fine hrane i zanimljivih muzeja, Bristol čuva najužasniji eksponat koji sam vidjela ove godine. Naime, u muzeju se čuva knjiga koja je napravljena od prave ljudske kože. Vlasnik kože iskorištene za stiliziranje korica knjige je ubio ženu te je osuđen na smrt, a s obzirom na težinu počinjenog ubojstva, mjerodavna tijela su odlučila biti brutalna prema ubojici tako što su iskoristili njegovu kožu kako bi ukoričili knjigu. Ne znam što točno reći o tome. Sami prosudite je li kazna bila adekvatna, no knjiga izgleda prilično lijepo sve dok se ne saznaju detalji estetskog aspekta iste.

Još jedan šok doživjeli smo nakon što smo otišli u nabavku namirnica. Naime, iako je općepoznato da Engleska ima bolji standard od nas, također ima i povoljniju hranu! Hummus se može kupiti za cca 7 kn dok je kod nas kupovni obično duplo skuplji, zamrznuto povrće je nekih pola funte do funte, nađe se stvarno puno jeftinijeg voća, i generalno jeftinije riže, tjestenine, grahorica itd. Pomislila sam, naravno, da je kvaliteta zasigurno puno lošija, ali ispostavilo se da ti ‘jeftilen’ proizvodi nisu ništa lošiji od naših standardnih proizvoda. No, moj prijatelj se boji da će hrana poskupjeti zbog izlaska iz Europske unije jer samo 53% hrane dolazi iz Ujedinjenog Kraljevstva. Po restoranima se ipak vidi nešto veća cijena, ali je zato i  (nemesna) ponuda ogromna. Svako mjesto nudi alternativu mesu i to ne u obliku grill povrća i pomfrita kao u najboljem slučaju u Zagrebu ili blitve u Zadru, već delicije koje zaista vrijede svaki peni.  Što se tiče ekologije, zaista je vidljivo kako se, barem u gradovima u kojima smo mi bili, trude potaknuti ljude na recikliranje i manje korištenje plastike pa je tako sasvim normalno da dobijete popust na kavu ako donesete svoju šalicu, što ljude zaista motivira.

Ono što je čarobno kada šećem ulicama Birminghama, Bristola, Manchestera ili Liverpoola je začuđujuće povijesno bogatstvo koje je od lokalnog postalo svjetsko tako da se sve priče upisane u popločene staze upisuju i u povijest svakog pojedinca i djeluju tako intimno i važno za svakog od nas. Upravo je to možda najvažnija poruka cijelog putovanja ― više toga nas veže no što nas odvaja, a sve ostalo je politika.

Vedrana Pavlak

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2020. godinu.

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na korištenje kolačića. Više informacija.

Da bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo prilikom pregledavanja stranica, te kako bi ona radila ispravno, ova stranica na vaše računalo sprema malu količinu informacija zvanih kolačići (cookies).

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na njihovu upotrebu.

Ako odlučite blokirati kolačiće i dalje ćete moći pregledavati stranicu, no neke njezine funkcionalnosti neće Vam biti dostupne.

Što su kolačići?

Kolačići su male tekstualne datoteke sastavljene od niza znakova spremljene na Vaše računalo od strane web stranica koja ste posjetili.

Kolačići omogućavaju stranici da prikaže informacije prilagođene Vašim potrebama. Oni obično spremaju Vaše postavke (session token) i postavke za web stranice. Nakon što ponovo posjetite istu web stranicu Internet preglednik šalje natrag kolačiće koji joj pripadaju.

Kolačići nam također omogućavaju da pratimo posjećenost i promet na našim web stranicama (pomoću Google Analytics i sličnih alata). Sve informacije koje na taj način kolačići prikupljaju se akumuliraju i anonimne su i ne dijele se s bilo kojim drugim subjektima.

Sve ove informacije mogu biti spremljene jedino ako Vi to omogućite – web stranice ne mogu dobiti pristup informacijama koji im Vi niste dali i ne mogu pristupiti drugim datotekama na Vašem računalu.

Close