TEKST

Prostorni vremeplov nestalim zemljama


Talijansko-hrvatski par koji živi u Zagrebu, novinar Giovanni Vale i prevoditeljica Ivana Pogačić stoje iza projekta Nestale države (Extinguished Countries), serije turističkih vodiča kroz države koje više ne postoje. Za tiskanje knjige pokrenuli su crowfunding Kickstarter kampanju te u rekordnom roku — samo 24 sata — prikupili sredstva za projekt, a mi smo s Giovannijem, talijanskim slobodnim novinarom sa zagrebačkom adresom i Ivanom, prevoditeljicom, razgovarali o projektu, povijesti i državama koje više ne postoje.

vizual: Exstinguished Countries
vizual: exstinguishedcountries.com


Prvi vodič, kroz Mletačku Republiku, nastao je kao rezultat više od 400 intervjua s povjesničarima, arhitektima i stručnjacima iz raznih područja, od Italije do Cipra. Kroz vodič Nestalih država, dakle onih država koje više nema, vode nas u putovanje izgubljenim kraljevstvima, republikama i carstvima te pritom traže, kako kažu, ono što nas spaja, a ne razdvaja.

MAZ: Kako ste došli na ideju za vodič kroz države, carstva, kraljevstva koja više ne postoje i zašto upravo ‘nestale’ države?

Giovanni Vale: Već šest godina radim kao strani dopisnik u Jugoistočnoj Europi te pišem vodiče za nekoliko talijanskih i francuskih izdavača. Ideja za Nestale države nastala je iz iskustva i započela je razgovorom koji sam prije nekoliko godina vodio sa svojom današnjom suprugom, Ivanom, koja je prevoditeljica i tumačica. Budući da smo projekt započeli zajedno i da ga vodimo zajedno, ovdje se onda prisjeća tog razgovora na početku projekta:

Ivana Pogačić: Prije dvije godine, Giovanni i ja smo bili u Dubrovniku i pričali o lokalnoj povijesti, o Dubrovačkoj Republici, o masovnom turizmu i kako je zapravo najpopularnija tura u Dubrovniku vezana za Igre prijestolja, a jednako zanimljiva i povijesno relevantnija bila bi tura o Dubrovačkoj Republici. I onda smo se zapitali: zar ne bi bilo super da postoje vodiči o zemljama koje više ne postoje, pomoću kojih možemo putovati kroz prošlost i koji nam pokazuju stvari koje dijelimo iz tog perioda, dodirne točke koje imamo sa susjednim zemljama — u pogledu arhitekture, gastronomije, tradicija, pa i riječi — što je meni bio najzanimljiviji aspekt s obzirom na to da sam jezičarka. I tu često navodimo primjer ručnika u Hrvatskoj, odnosno šugamana i peškira (pri čemu je ručnik slavenskog porijekla, peškir turskog, a šugaman mletačkog). Mislim da je to jedno veliko bogatstvo koje imamo baš zbog različitih utjecaja kroz prošlost na ovom području i da trebamo na to biti ponosni (i svakako više znati o tome!).

G.V.: U vrijeme kada u Europi jača nacionalizam, vodič Nestale države nastoji pokazati da su se granice mijenjale i da se države razvijaju te za sobom ostavljaju složena i stratificirana kulturna nasljeđa. Namjera vodiča je istaknuti činjenicu kako je naš sadašnji identitet zapravo kombinacija velikog broja ‘stranih’ utjecaja tijekom povijesti.

Ovaj tip vodiča također odgovara na rastuću potražnju za ‘alternativnim’ tipom putovanja, ispunjeno jedinstvenim iskustvima i daleko od poznatih, utabanih staza globalnog turizma. Koristeći vodič posvećen državi/zemlji koja više ne postoji (no s poglavljima strukturiranima na sadašnjim državama), putnik može slijediti kulturne, umjetničke i druge aspekte koji se protežu kroz nekoliko država i koji inače ostaju nevidljivi.

Planiramo gdjegod spomenuti i aktualne probleme zajednica i teritorija koji će biti u knjizi, pogotovo ako su vezani za masovni turizam, te pritom isticati primjere dobre prakse koji su odabrani na temelju kriterija održivog turizma ili zato što ilustriraju suvremeno društvo (predstavljaju neki novi trend, određeno okruženje/pokret…) kako bismo ih i drugdje potaknuli. Činjenica je da veliki broj tih područja čak i danas dijeli iste probleme i da ponekad jedni od drugih mogu učiti.

MAZ: Zašto ste za prvi vodič odabrali upravo Mletačku Republiku?

G.V.: Priča o Mletačkoj Republici je praktički jadranska priča koja uključuje obje strane, obale Italije, Slovenije, Hrvatske i tako dalje. Budući da smo mi talijansko-hrvatski par koji radi na ovom projektu, ova ‘nestala’ država bila je najbolji primjer s kojim smo mogli početi.

MAZ: Povijest je bojno polje, pogotovo u današnjoj Hrvatskoj. Ona se mijenja, ponovno ispisuje, romantizira. I vi sami pišete kako ovo nije revizionistički ili nostalgični pokušaj. Jeste li se tijekom rada susreli s kakvim problemima i planirate li se možda uhvatiti u koštac s državama koje su na ovim područjima veće mjesto prijepora?

I.P.: Pa od početka smo naglašavali da ovo putovanje nije ni nostalgične ni revizionističke prirode. Čak i ako se u vodičima igramo zamišljanja da Nestale države još uvijek postoje, cilj im nije slaviti pokojne povijesno-političke situacije, ali ne bismo ih smjeli ni zaboraviti. Dakle, naš cilj je pokazati što različite zemlje imaju zajedničko i kako one same tumače taj period na drugačije načine, kako bismo kroz to bolje razumjeli naše suvremene države i identitete.

Istina je da smo na početku imali taj strah da će ljudi komentirati: ma gle ovog Talijana koji piše o Mletačkoj Republici i želi nas opet sve pokoriti, ali mislim da smo dobro objasnili zašto ovo radimo i koji su nam motivi, tako da zasad nismo dobivali takve reakcije — ljudi su baš pozitivno reagirali na ideju, bili su zainteresirani razgovarati s nama i podijeliti s nama svoje priče, recepte, anegdote i to nam je bila dobra motivacija da stvarno ozbiljno krenemo u realizaciju.

G.V.: Zato za svaki grad koji će biti u vodiču razgovaramo s lokalnim povjesničarima, arhitektima, vrhunskim kuharima, jezičarima… Recimo, na Krfu smo razgovarali s vrhunskim kuharom, u Šibeniku s mladim šibenskim povjesničarem i ljudima iz Tvrđave kulture, u venecijanskom getu s direktoricom Židovskog muzeja… Na taj način imamo pregled različitih perspektiva i vidimo kako aktualne zajednice doživljavaju i koriste nasljeđe Mletačke Republike. Planiramo se svakako uhvatiti u koštac i s recentnijim državama koje su još uvijek mjesto prijepora, čak i jedva čekamo, ali za početak smo ipak izabrali nešto davnijeg datuma.

MAZ: Za revizionizam znamo, ali kakve ‘opasnosti’ sa sobom nosi romantizacija prošloga?

G.V.: Postoji rizik od pojednostavljenja stvari i od činjenja pogrešaka. To je onaj komplicirani dio onoga što radimo: mi pišemo povijest na pristupačan, ali točan i potpun način. No upravo je to jedan od glavnih razloga zašto je naš cilj da razgovaramo sa što više ljudi koji imaju različitu perspektivu sa svih teritorija bivše države, kako bismo prikupili sve točke gledišta i predstavili ih.

MAZ: Što nam je, recimo u Hrvatskoj, zajedničko i koje su nam dodirne točke sa susjednim državama? Nešto što vas je iznenadilo?

G.V.: Puno je primjera. Primjerice, ja nisam znao da na otoku Krfu pripremaju jelo koje zovu Pastitsado (to je gulaš od mesa, ali umjesto njoka koriste špagete). Postoji puno venecijanskih riječi koje se još uvijek koriste i mogu čuti u Dalmaciji, ali također i na obali Slovenije i Crne Gore i na Jonskim otocima. Priča o krilatom lavu je također zanimljiva u ovom pogledu, kao nešto što spaja ili dijeli ovisno o povijesnom trenutku: u gradu Rovereto u Italiji postoji mnogo statua krilatog lava koje su izgrađene tek u 20.st, što znači da je simbol Mletačke Republike (lav) kasnije korišten u pogrešnom kontekstu kao simbol Italije / talijanizma.

I.P.: Ovdje se dogodila ista stvar, samo obrnuta. Nakon fašističke okupacije Dalmacije i Istre, mnogo statua lavova je uništeno jer su se tumačile kao simbol fašizma. Što nije točno, jer su oni zapravo bili simbol države koja je nestala više od stoljeća ranije.

Tako da se zapravo vodič Nestale države može čitati kao protuotrov za nacionalizam, budući da u ovakvim slučajevima raskrinkava ‘pogrešno’ korištenje povijesti tijekom vremena, ali i kao poziv na put koji je i smislen i opušten, budući da poštuje zajednice i lokalni okoliš te putuje ne samo geografskim prostorom, već i četvrtom dimenzijom  — onom vremenskom.

MAZ: Koje nestale države još planirate obraditi vodičem?

G.V.: Otomansko Carstvo, Austro-Ugarska, Arapska Andaluzija, Jugoslavija… Nismo još uvijek odlučili koja ce bit druga. 🙂

MAZ: I za kraj, možete li navesti neke primjere — recimo jezične i gastronomske prirode — koje mnoge, ako ne i sve, zemlje dijele?

G.V.: U arhitekturi ih ima jako puno. U svih sedam država koje su nekada bile dio Mletačke Republike možemo naći primjere venecijanskih zidova i tvrđava. Primjerice, zidove i bastione Nikozije izgradio je isti arhitekt koji je dizajnirao Palmanovu u Italiji. Što se gastronomije tiče, već sam spomenuo ‘pašticadu’, ali ‘budet’ je još jedan primjer jela kojeg možemo naći na brojnim mjestima.


Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2020. godinu.

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na korištenje kolačića. Više informacija.

Da bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo prilikom pregledavanja stranica, te kako bi ona radila ispravno, ova stranica na vaše računalo sprema malu količinu informacija zvanih kolačići (cookies).

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na njihovu upotrebu.

Ako odlučite blokirati kolačiće i dalje ćete moći pregledavati stranicu, no neke njezine funkcionalnosti neće Vam biti dostupne.

Što su kolačići?

Kolačići su male tekstualne datoteke sastavljene od niza znakova spremljene na Vaše računalo od strane web stranica koja ste posjetili.

Kolačići omogućavaju stranici da prikaže informacije prilagođene Vašim potrebama. Oni obično spremaju Vaše postavke (session token) i postavke za web stranice. Nakon što ponovo posjetite istu web stranicu Internet preglednik šalje natrag kolačiće koji joj pripadaju.

Kolačići nam također omogućavaju da pratimo posjećenost i promet na našim web stranicama (pomoću Google Analytics i sličnih alata). Sve informacije koje na taj način kolačići prikupljaju se akumuliraju i anonimne su i ne dijele se s bilo kojim drugim subjektima.

Sve ove informacije mogu biti spremljene jedino ako Vi to omogućite – web stranice ne mogu dobiti pristup informacijama koji im Vi niste dali i ne mogu pristupiti drugim datotekama na Vašem računalu.

Close