TEKST

In memoriam: Michael Brooks (1983.—2020.)

Obrisi te praznine točno ocrtavaju ono što osobno, a čini se i svi Michaelovi kolege i slušatelji, smatram da čini srž smislenog konsenzusa široke suvremene ljevice, čije američko rođenje predstavljaju prosvjedi Occupy Wall Street, a sazrijevanje dvije kampanje Bernieja Sandersa za poziciju predsjedničkog kandidata Demokratske stranke. Drama, kontradikcije i neuspjesi te ljevice su dobro poznati, ali u Michaelu je ona imala zabavnog, ozbiljnog, suosjećajnog i borbenog glasnogovornika, koji je i svojom političkom analizom i ljudskim ophođenjem sugerirao mogućnost bolje budućnosti.

foto: Jacobin

Michael Jamal Brooks, voditelj podcasta The Michael Brooks Show i suvoditelj podcasta The Majority Report with Sam Seder, umro je iznenadna 20. srpnja, s 37 godina, nakon kratkotrajne bolesti.

Kako već sada svjedoče brojne posvete na svjetskim portalima, YouTube kanalima i društvenim mrežama, Michael je ostavio dublji i širi utisak nego što to možda sugeriraju brojevi pretplatnika The Michael Brooks Show (136 000) i The Majority Report with Sam Seder (899 000). Opći dojam je da se Michael nalazio tek na početku strelovite uzlazne putanje u karijeri, ali i da već ostavlja prazninu za koju nije nimalo jasno da ju itko u lijevom medijskom prostoru ima kapaciteta popuniti.

Obrisi te praznine točno ocrtavaju ono što osobno, a čini se i svi Michaelovi kolege i slušatelji, smatram da čini srž smislenog konsenzusa široke suvremene ljevice, čije američko rođenje predstavljaju prosvjedi Occupy Wall Street, a sazrijevanje dvije kampanje Bernieja Sandersa za poziciju predsjedničkog kandidata Demokratske stranke. Drama, kontradikcije i neuspjesi te ljevice su dobro poznati, ali u Michaelu je ona imala zabavnog, ozbiljnog, suosjećajnog i borbenog glasnogovornika koji je i svojom političkom analizom i ljudskim ophođenjem sugerirao mogućnost bolje budućnosti.

Za revne čitatelje lijeve političke teorije, Michaelovi izvori i uvidi možda nisu veliki doprinos. ‘Zna se’ da ljevica treba biti globalna, radnička, historijski informirana, feministička, antikolonijalna, humanistička, zelena, demokratska i intersekcionalno osviještena. Ono što prije Michaela nije bilo toliko jasno je da se može dosljedno i dostojno baratati teorijskom i povijesnom materijom te paralelno imati ekumensku emocionalnu inteligenciju, karizmu, humor i živce koji su potrebni za košmarski posao borbe s patologijama suvremene internetske političke kulture.

Ta borba ima dva velika fronta. Prvi se odnosi na konsolidaciju korporativne kontrole nad dostupnim medijskim sadržajima i očituje se u bujajućoj morbidnoj desnici, što ju čine otuđeni mladi ljudi koje je preko nedužnog videa o šminki ili videoigricama ‘neutralni’ YouTube algoritam uputio na hladnoratovsku propagandu o ‘Zapadnoj civilizaciji’, devetnaestostoljetnu pseudoznanost o rasnim razlikama ili feudalno poimanje rodnih uloga, u režiji otužnih surogat očeva Bena Shapira, Sama Harrisa ili Jordana Petersona. Iako im se s guštom, redovito i vrlo duhovito rugao, Michael je metodički kritizirao svaku od tih i sličnih figura, uvijek s razumijevanjem da njihova popularnost, osim što svjedoči grotesknu lakoću i unosnost i najprizemnijeg desničarenja u doba autoritarnog kapitalizma, također rezonira s osnovnim ljudskim potrebama sigurnosti, značenja i pripadnosti. Zato je Michael uvijek gorljivo zastupao svoju, ‘našu’, beskrajno atraktivniju i stvarniju priču. U stvarnosti, vrijednosti slobode, jednakosti i solidarnosti nisu ‘Zapadna’ izmišljotina, nego globalna tekovina autohtona svakom dijelu svijeta. Znanost nije skolastika bizarnih egomanijaka, nego potencijalno oruđe humane transformacije globalnog ekonomskog poretka. Međuljudski odnosi nisu proizvod normi boga i oca nego autentične komunikacije, razumijevanja i prostora za osluškivanje i pronalazak samoga sebe.

Drugi front je interni i utoliko možda ozbiljniji. Ljevica već godinama ima loš imidž na društvenim mrežama zbog puritanskih, sitničavih svađa, prozivki i ‘ukidanja’ koje otkrivaju duboku anksioznost konzumerističke kreativne klase. U tom kontekstu Michael je bio posebno važan. Kao obrazovani ljevičar znao je ujediniti klasne, rasne, feminističke i rodne kritičke teorije bez da ijednu raspline i obezvrijedi. Kao zdravo zaokružena osobnost imao je raznolik krug prijatelja, suradnika i mentora, dobar glazbeni ukus (hip hop, trap, reggae, dancehall), kultiviranu duhovnu praksu i smisao za humor koji je nepojmljiv bilo kome tko smatra ljevicu ukočenom. Naime komičarsku nišu su mu činile opscene imitacije kojima je izrugivao desničarske nebuloze (njegov Barack Obama je islamistički radikal, a Martin Luther King i Nelson Mandela su desničari), ali i ljevičarske melodrame (njegov Bill Clinton je nepokolebljivi podržavatelj Bernieja Sandersa nauštrb svoje žene Hillary). Ove vrline su ga stavile izvan i iznad okvira površnog i reaktivnog moraliziranja te sektaštva koje naizgled čine čitavo online političko polje.

Možda se čini banalno, ali baš te vrline bi trebale cjelokupnoj političkoj alternativi biti intuitivna sinteza. Teme i prakse religije, umjetnosti, znanosti i humora, koje je kapitalizam komodificirao i naizgled zauvijek pretvorio u svoja oruđa, Michael je elegantno predstavljao kao tekovine boljih prošlosti i zaloge boljih budućnosti. U vrijeme kada se sekularizam pretvorio u ahistorijski i antihumanistički ateizam javnih figura poput Harrisa, Michael se pozivao na Cornela Westa i svjetske tradicije revolucionarnih egalitarnih pokreta inspiriranih religijom. Bio je otvoren i blagonaklon prema duhovnim temama koje su i dalje, nepotrebno i kontraproduktivno, duboko demode na tvrdoj ljevici. Nadalje, usprkos desničarskim jadikovkama, komedija je upravo u jednom od svojih najkreativnijih perioda, ali čak i u tom kontekstu Michael je bio jedinstveno uspjeli politički satiričar – potkovan, brz, s uhom za detalj.

Konačno, njegova globalna perspektiva nije bila samo načelan stav i hladna marksistička analiza. Mjesecima je bez prestanka upozoravao na politički proces koji se u Brazilu vodi protiv Lule de Silve, jednog od njegovih osobnih heroja, sve dok ga i ostatak američke ljevice nije primijetio i pretvorio priču u jedan od glavnih političkih skandala zadnjih godina. Ugošćavao je latinoameričke, afričke, europske i azijske aktiviste/ce i intelektualce/ke i radio posebne epizode ‘zabranjene povijesti’, u kojima je osvjetljavao zaboravljene herojske trenutke svjetskih radničkih i antikolonijalnih borbi. Nije radio hagiografije političkih figura, čak ni Lule ili Sandersa, već je preko povijesti htio pokazati koji su ulozi na liniji, koje su vizije važne i koji su izazovi premostivi. U tom procesu je izgradio platformu stvarno globalne komunikacije i solidarnosti koja je stalno rasla i širila se.

Upravo fakcionalna i geografska širina tuge koja je uslijedila nakon njegove smrti govori tome u prilog. Lula, kojeg je Michael prije pola godine uspio intervjuirati, među prvima je izrazio sućut na Twitteru. U trenutnim američkih okolnostima represije, epidemije i političkog poraza, gubitak Michaela i njegovog duha otvorenosti, opraštanja i svrhovitosti djeluje posebno obeshrabrujuće. Ipak, njegova ostavština: kratka, ali odlična knjiga Against the Web: A Cosmopolitan Answer to the New Right, 150-ak uniformno zabavnih, informativnih i aktualnih epizoda The Michael Brooks Showa, nenabrojive epizode suvoditeljstva The Majority Report with Sam Seder sa starijim, konvencionalnijim, ali jednako duhovitim, pametnim, uviđajnim i pravičnim Sederom, ali i velika mreža suradnika za koje ste čuli ili čete tek čuti, upravo zato jer im je Michael dao medijski prostor i bitno ih formirao; osvjetljava prostor nade i djelovanja.

Peace brother, left is best!

Leonard Jurić

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2020. godinu.

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na korištenje kolačića. Više informacija.

Da bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo prilikom pregledavanja stranica, te kako bi ona radila ispravno, ova stranica na vaše računalo sprema malu količinu informacija zvanih kolačići (cookies).

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na njihovu upotrebu.

Ako odlučite blokirati kolačiće i dalje ćete moći pregledavati stranicu, no neke njezine funkcionalnosti neće Vam biti dostupne.

Što su kolačići?

Kolačići su male tekstualne datoteke sastavljene od niza znakova spremljene na Vaše računalo od strane web stranica koja ste posjetili.

Kolačići omogućavaju stranici da prikaže informacije prilagođene Vašim potrebama. Oni obično spremaju Vaše postavke (session token) i postavke za web stranice. Nakon što ponovo posjetite istu web stranicu Internet preglednik šalje natrag kolačiće koji joj pripadaju.

Kolačići nam također omogućavaju da pratimo posjećenost i promet na našim web stranicama (pomoću Google Analytics i sličnih alata). Sve informacije koje na taj način kolačići prikupljaju se akumuliraju i anonimne su i ne dijele se s bilo kojim drugim subjektima.

Sve ove informacije mogu biti spremljene jedino ako Vi to omogućite – web stranice ne mogu dobiti pristup informacijama koji im Vi niste dali i ne mogu pristupiti drugim datotekama na Vašem računalu.

Close