TEKST

Kako Bollywood razbija tabue i progovara o društvenim problemima u Indiji

Masala filmovi najčešće su kombinacija akcije, komedije, romanse i drame ili melodrame, a uključuju pjesme i plesne koreografije. Ovaj tip filma ponekad ima socijalnu tematiku, koja postaje izraženija u zadnjih desetak godina. Na taj način teme tabu teme poput menstruacije, defekacije na otvorenom, problema indijskog obrazovnog sustava i velikog broja samoubojstava farmera dolaze u mainstream i do milijuna gledatelja. Takvi filmovi su Padman (2018.) i Toilet: Ek prem Katha (2017.)

Indijska kinematografija svrstava se među tri najveće kinematografije na svijetu – svake godine proizvede se više od 1800 filmova na različitim jezicima. Najpoznatija filmska industrija je bolivudska, poznata većinom po masala filmovima, koji miješaju različite žanrovske elemente (prvo značenje riječi masala je mješavina začina).

Masala filmovi najčešće su kombinacija akcije, komedije, romanse i drame ili melodrame, a uključuju pjesme i plesne koreografije. Ovaj tip filma ponekad ima socijalnu tematiku, koja postaje izraženija u zadnjih desetak godina. Na taj način teme tabu teme poput menstruacije, defekacije na otvorenom, problema indijskog obrazovnog sustava i velikog broja samoubojstava farmera dolaze u mainstream i do milijuna gledatelja. Takvi filmovi su Padman (2018.) i Toilet: Ek prem Katha (2017.)

Padman tematizira probleme vezane uz menstrualnu higijenu u ruralnoj Indiji – nedostupnost i visoku cijenu higijenskih potrepština, nedostatak privatnog prostora, čiste vode, wc-a, i praznovjerja povezanih s menstruacijom.

Glavni likovi su Laxmi i njegova žena Gayatri. Laxmi slučajno vidi da Gayatri koristi prljave pamučne krpe kao uloške i počne se brinuti za njezino zdravlje. Kupi joj higijenske uloške u trgovini, no ona se pobuni da su preskupi i da će njezina svekrva i suprugova sestra reći da je bahata, a to će pokvariti odnose unutar obitelji. Ulošci u Indiji koštaju između 8 i 20 centi, što je luksuz za gotovo 800 milijuna ljudi koji preživljavaju s manje od 2 dolara dnevno.

Laxmi ne odustaje od svog nastojanja da osigura bolju higijenu za Gayatri, pa pokuša sam proizvesti uložak. Film prati njegove zgode i nezgode u tom nastojanju, učenje o sastavu tvornički proizvedenih uložaka, upoznavanje s mogućnostima pretrage na internetu, nagovaranje Gayatri da isproba različite varijante, osude suseljana zbog opsesije menstruacijom i jer se “petlja gdje mu nije mjesto”. Kroz priču se suptilno provlači i neizbježna ljubavna tematika, razvija se ljubavni trokut između Gayatri, Laxmija i Pari, moderne, obrazovane žene iz grada koju Laxmi upozna tokom rada na svom pothvatu.

Ipak, u središtu je prikaz ružne svakodnevice žena iz Indije koje nisu u mogućnosti održavati osnovnu higijenu i koje riskiraju zdravlje koristeći improvizirane metode zaštite. Indijke nerijetko koriste pepeo, pijesak, jutu, novine, krpe od tkanine i sl. a ima slučajeva gdje žene iz iste obitelji kojima su ciklusi u različito vrijeme koriste iste krpe. Mnoge ih ne mogu kvalitetno oprati, jer su slavine većinom na javnim mjestima, a kad u tome i uspiju, teško je naći mjesto gdje ih se može higijenski osušiti.

Drugi set problema je kultura srama duboko ukorijenjena u indijsko društvo, u filmu izvrsno prikazana. Neugodu kad se u razgovoru pojavi riječ na “m” osjećaju i žene i muškarci, a uzrok leži u tradicionalnim vjerovanjima koja imaju mitološko podrijetlo. Žene moraju vrijeme dok imaju menstruaciju provoditi u kolibici odvojenoj od ostatka kuće, jer su, prema religioznom, tradicionalnom vjerovanju tada nečiste, ne smiju ući u kuhinju da ne zaprljaju hranu, uzeti novorođenče da mu ne prenesu bolest…

Zbog bavljenja tabu temom Padman je zabranjen u Pakistanu i Kuvajtu, s objašnjenjem da se ne može dopustiti prikaz filma “čije ime, tema i priča još nisu prihvatljivi u društvu”, filma koji „uništava islamsku tradiciju, povijest i kulturu”. Treba spomenuti i da je film svojevrsna biografija Arunchalama Muruganathama, aktivista iz južnoindijske države Tamil Nadu, koji je razvio niskobudžetne uloške. Producentica Twinkle Khanna rekla je da je prva ideja bila napraviti kratak biografski film, no tokom rada postalo je jasno da bi njegova tema trebala doći do što više ljudi. “Njegov utjecaj bit će veći ako Indijci vide jednog od svojih omiljenih glumaca kako drži uložak, već to će pomoći razbijanju tabua”, smatra ona.

I sam Akshay Kumar, glumac koji glumi Padmana, tj. Laxmija, u javnosti govori o važnosti tematiziranja ovog problema: “Bit ćete tužni kad čujete da 91 posto žena u Indiji ne koristi uloške, jer ih ne mogu priuštiti. O takvim problemima treba govoriti.” Kumar, popularni indijski glumac koji se do sada pojavio u stotinjak filmova, glumi glavni lik i u filmu koji tematizira defekaciju na otvorenom.

Naslov filma “Zahod: jedna ljubavna priča” (Toilet: Ek prem katha, 2017.) na prvi pogled može se činiti vrlo neobičnim, no tema o kojoj progovara bavi se jednim od najvećih problema u Indiji.

Keshav je mladić koji živi s vrlo religioznim, praznovjernim i strogim ocem konzervativnih uvjerenja, koji vjeruje, na primjer, da će ženidba s bijelim bikom Keshavu donijeti sreću. Keshav jednoga dana upoznaje Jayu, djevojku iz obrazovane, dobrostojeće obitelji. Oni se zaljube i vjenčaju, a prve zajedničke noći Jaya saznaje da u kući nema wc-a. Krivac je očevo vjerovanje da wc-i ne smiju biti u istom prostoru u kojem se obavljaju vjerski obredi. Po Jayu u ranu zoru, dok je još polumrak, dolaze žene iz susjedstva i objašnjavaju joj da je sada vrijeme za odlazak u polje i zajedničko obavljanje nužde vani, jer je tako sigurnije. Ako propusti priliku, morat će trpjeti do večeri. Dalje se film koncentrira na pokušaje Keshava da za Jayu pronađe način da ne mora ići u polje. Najprije smišlja privremena rješenja, vodi ju u wc u vlaku ili kod susjeda, a paralelno shvaća da je wc u kući nužan, sukobljava se s ocem oko izgradnje i u tom procesu dovodi u pitanje tradicionalna vjerovanja.

Polovica indijske populacije nema pristup wc-ima – prema podatku UNICEF-a 620 milijuna ljudi u Indiji još uvijek obavlja nuždu na otvorenom. Uz konzervativizam i praznovjerje, problem je i nedovoljna dostupnost wc-a, unatoč tome što je za vrijeme kampanje Za čistu Indiju (Swachh Bharat) koju je pokrenuo indijski premijer Narendra Modi, izgrađeno više od 100 milijuna wc-a.

Kampanja je dovršena u listopadu 2019., a premijer je brže-bolje objavio da u ruralnoj Indiji više nema defekacije na otvorenom. No, sama izgradnja nije dovoljna. U gradskim područjima česta je naplata korištenja, a ljudi si ne mogu priuštiti plaćanje. U nekim dijelovima Indije wc-a i dalje nema dovoljno, u drugim su nedovršeni i prljavi. U mnogim ruralnim područjima u blizini wc-a nema pristupa vodi što ljude odbija od korištenja. Prema UNICEF-u, zaraza preko fekalija glavni je uzrok smrtnosti djece, bolesti i pothranjenosti. Također, defekacija na otvorenom izlaže žene i djevojke opasnosti od fizičkih napada i silovanja.

Kya kehna (Što reći) je ljubavna drama iz 2000. godine o studentici Priyi koja se suočava s osudama roditelja i poznanika nakon što ostane trudna i odluči roditi dijete iako nije vjenčana. Tinejdžerska trudnoća i samohrano majčinstvo kontroverzne su teme u Indiji, kojima se film djelomično bavi. Za razliku od filmova Padman i Toilet: Ek prem katha koji nastoje što realnije oslikati probleme o kojima progovaraju, veći dio filma Kya kehna koncentrira se na odnos Priye i Rahula, upoznavanje, zaljubljivanje i odbijanje – klasična ljubavna drama s puno pjesme, koja se neće svidjeti osobi nenavikloj na stil indijskih filmova. Ipak, film prikazuje i neke od stavova prema ovim temama čestih u indijskom društvu: npr. Rahulova majka kritizira Priyu koja želi roditi dijete, a istovremeno brani i štiti sina koji ga je odlučio odbaciti; Priyin otac na početku filma jako voli svoju kćer, a onda ju zbog kontroverzne odluke i “sramote koju je donijela kući” izbacuje na ulicu. Film je također izazvao buru reakcija u Indiji, jer progovara o zabranjenoj temi. Zanimljivo ga je pogledati i usporediti s gore preporučenim filmovima, do idućeg teksta u kojemu pišemo o filmovima koji tematiziraju probleme indijskog obrazovanja i probleme s kojima se susreću farmeri.

Aca Vragolović

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2020. godinu.

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na korištenje kolačića. Više informacija.

Da bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo prilikom pregledavanja stranica, te kako bi ona radila ispravno, ova stranica na vaše računalo sprema malu količinu informacija zvanih kolačići (cookies).

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na njihovu upotrebu.

Ako odlučite blokirati kolačiće i dalje ćete moći pregledavati stranicu, no neke njezine funkcionalnosti neće Vam biti dostupne.

Što su kolačići?

Kolačići su male tekstualne datoteke sastavljene od niza znakova spremljene na Vaše računalo od strane web stranica koja ste posjetili.

Kolačići omogućavaju stranici da prikaže informacije prilagođene Vašim potrebama. Oni obično spremaju Vaše postavke (session token) i postavke za web stranice. Nakon što ponovo posjetite istu web stranicu Internet preglednik šalje natrag kolačiće koji joj pripadaju.

Kolačići nam također omogućavaju da pratimo posjećenost i promet na našim web stranicama (pomoću Google Analytics i sličnih alata). Sve informacije koje na taj način kolačići prikupljaju se akumuliraju i anonimne su i ne dijele se s bilo kojim drugim subjektima.

Sve ove informacije mogu biti spremljene jedino ako Vi to omogućite – web stranice ne mogu dobiti pristup informacijama koji im Vi niste dali i ne mogu pristupiti drugim datotekama na Vašem računalu.

Close