TEKST

Problem samoubojstva i silovanja u bolivudskim angažiranim filmovima

Broj silovanja u Indiji je od 2001. do 2017. porastao za 103 posto, sa brojke od 16.075 na 32.559. Drugim riječima, u periodu od 17 godina tri žene su silovane svakih sat vremena. Slučajevi neprijavljenog nasilja i maltretiranja ne mogu se izbrojiti.

Ovih dana na društvenim mrežama uz hashtag #ženeujavnomprostoru žene opisuju različite oblike seksualnog nasilja koje svakodnevno doživljavaju – u tramvaju, na ulici, na poslu, kod kuće. Uznemiravanje počinje od neugodnih komentara njihova izgleda, neprimjerenih, često bezobraznih i ljigavih uleta, do pipanja bez dozvole, pokušaja napastovanja, pratećih emocionalnih ucjena, i u krajnjem slučaju, silovanja. U njihovim objavama možemo iščitati niz stereotipa koji prate ove “incidente”, kako ih se često eufemizira. Jedan od najčešćih je prebacivanje krivnje na žene: “zašto se tako obukla i zašto izaziva”. Problem je kod nas u ovom slučaju adresiran putem diskusije na društvenim mrežama, a u Indiji, koja ima jaku filmsku industriju, stereotipe nastoje razbiti i angažirani filmovi.

Jedan od njih je bolivudski film Pink (2016.). U prvim scenama film prikazuje tri mladića, od kojih jedan ima krvavu glavu, i tri vrlo uzrujane djevojke kako se taksijem vraćaju kući. Par scena kasnije postaje donekle jasno što se dogodilo – Rajvir je pokušao silovati Minal, a ona ga je u samoobrani udarila bocom u glavu. Prijateljice se pokušavaju oporaviti od događaja i nastaviti život, no nekoliko dana poslije dobivaju prijetnje putem telefona, a njihovom stanodavcu rečeno je da ih mora izbaciti iz stana. Minal odluči događaj prijaviti na policiju, no ondje ne reagiraju na slučaj, svjesni povezanosti Rajvira i utjecajnog političara Ranjita, njegova ujaka. Nekoliko dana poslije Minal je na temelju Rajvirove prijave uhićena pod optužbom za prostituciju i pokušaj ubojstva. Započinje sudska borba – tri prijateljice na sudu brani umirovljeni odvjetnik Deepak.

Tokom sudskog procesa iskristalizirao se odnos društva prema ženama, npr. mladići s početka filma tvrde da su ih djevojke isprovocirale jer su bile otvorene prema njima i smješkale se dok su razgovarali; odvjetnik mladića djevojke nastoji prikazati kao nemoralne, jer ne žive s roditeljima nego u iznajmljenom stanju, dolaze kasno kući, povremeno popiju par alkoholnih pića i jer su svojevoljno otišle na večeru sa mladićima koje slabo poznaju, umjesto ravno u svoj stan. Paralelno, djevojke se brane i pokušavaju objasniti kakav je osjećaj kad te netko dotakne protiv tvoje volje, a njihov odvjetnik ironizira i kritizira stereotipne stavove mladića.

“Pravilo broj 2. vodiča za sigurnost djevojaka: Ni jedna djevojka ne smije razgovarati s mladićem smješkajući se, jer će on to shvatiti kao znak. Njezin osmijeh bit će shvaćen kao ‘da’, a prirodno ljudsko ponašanje shvatit će kao nemoralno.” – jedna je od snažnih Deepakovih izjava.

Broj silovanja u Indiji je od 2001. do 2017. porastao za 103 posto, sa brojke od 16.075 na 32.559. Drugim riječima, u periodu od 17 godina tri žene su silovane svakih sat vremena. Slučajevi neprijavljenog nasilja i maltretiranja ne mogu se izbrojiti. U tom kontekstu treba podsjetiti na slučaj Nirbhaye, odnosno grupnog silovanja i mučenja 23-godišnje Jyoti Singh, koji se dogodio 2012. godine. Jyoti je umrla od ozljeda dva tjedna nakon događaja. O njezinu slučaju napravljen je dokumentarac India’s Daughter (Kći Indije) redateljice Leslee Udwin, a prošle godine objavljena je serija indijsko-kanadskog redatelja Richieja Mehta, Delhi Crime. Iako se više fokusira na potragu za krivcima, serija prikazuje i svu gnjusnost tog zločina.

Za još preporuka filmova koji problematiziraju odnos društva prema ženama  pročitajte tekstove Paule Ćaćić Kinematografija i emancipacija – novo doba za bolivudske junakinje i Kinematografija i emancipacija – indijske junakinje vs. društvo, a mi nastavljamo s angažiranim filmovima druge tematike.

Film Peepli [Live] (2016.) satirična je komedija koja istražuje temu samoubojstava farmera u Indiji. Glavni lik je siromašni farmer Natha iz sela Peepli koji obradom zemlje nastoji zaraditi dovoljno novca za svoju obitelj, a istovremeno ga muči dug zbog kredita u banci. Nakon što mu predstavnici lokalne vlasti umjesto pomoći predlože da se ubije kako bi njegova obitelj dobila naknadu od države, on doista počne razmišljati i raspravljati s bratom o tome.  Za namjeru dočuje lokalni novinar, a ubrzo se priča proširi na nacionalnu razinu. Svaki medij na svoj način priča Nathinu priču, a u slučaj se upletu i lokalni političari kad shvate svoj interes – ako se Natha ubije, oni će izgubiti izbore.

2018. godine u Indiji je više od 10.000 farmera počinilo samoubojstvo, 28 njih svaki dan. Iako se dio samoubojstava pokušava opravdati problemima s mentalnim zdravljem, uzroci su prvenstveno socioekonomski, a prezaduženost igra glavnu ulogu. Trošak obrade zemlje je velik, a kupovna cijena proizvoda niska. Mnogi posuđuju novac od banke, a ako ga ne uspiju vratiti, banka im neće dati drugi zajam. Zbog toga su prisiljeni okrenuti se zelenašima. Regije Marathwada i Vidarbha, poznate kao “zone samoubojstava farmera”, imaju vrlo jak paralelni ilegalni sustav kredita u kojemu tisuće zelenaša daje zajmove farmerima i potom naplaćuju previsoke kamate. Situaciju je pogoršala kriza uzrokovana koronavirusom – zbog poremećenog tržišta neki farmeri uopće nisu mogli prodati svoje proizvode ili su ih prodavali po još nižoj cijeni od inače niske. Došlo je i do prekida u prikupljanju mlijeka i drugih zastoja u proizvodnji, a najviše stradavaju oni koji su i inače u lošem položaju.

Suicid je najčešći uzrok smrti u Indiji u dobnoj skupini od 15 do 29 godina, što se odnosi najviše na studentsku populaciju. Samoubojstvo je samo u 2018. počinilo 10.159 studenata, a u prethodnim godinama nešto manje od 10.000 po godini.

Three Idiots (2009.) je satira o stresu i pritiscima unutar indijskog obrazovnog sustava. U filmu je riječ o trojici prijatelja koji studiraju zajedno na fakultetu inženjerstva u Delhiju. Farhan je fakultet odabrao po želji svoga oca, pritom zanemarivši strast prema fotografiji. Raju se za inženjerstvo odlučio kako bi obitelj izvukao iz siromaštva, a zbog toga je u stalnom strahu od neuspjeha. Rancho je talentiran, inteligentan i veoma zainteresiran za znanost i inženjerstvo, no ne odgovara mu štreberski način učenja – učenje napamet brojki i definicija – koji dominira na fakultetu. Zbog toga često upada u sukobe s profesorima, posebno s ravnateljem fakulteta zvanim Virus. Virusov prestrogi način poučavanja i neosjetljivost za situaciju koju studenti prolaze dovodi jednog studenta do samoubojstva. Rancho mu konstantno nastoji pokazati koliki je pritisak na studente za vrijeme studija i kako se teško može naučiti bilo što u sistemu u kojemu je skupljanje bodova i ocjena najvažnije.

Kao neke od najčešćih uzroka samoubojstava mediji i istraživanja navode depresiju zbog neuspjeha ili nezadovoljstva odabranim smjerom i posljedice koje uzrokuje stres zbog trke za bodovima i ocjenama. Mnogi indijski studenti mogu otići na samo jedan praznik godišnje, sudjeluju na predavanjima koja traju i po 14 sati, a nedjeljom polažu ispite. Oni koji ne uspiju pratiti zahtjevne rasporede osjećaju krivnju jer su iznevjerili roditelje i zaostaju za vršnjacima. Još jedan razlog samoubojstava je diskriminacija prema kastinskoj pripadnosti – mnogi studenti tvrde da ih se pita za kastu za vrijeme ispita, a česta je diskriminacija i omalovažavanje nižih kasta.

U filmu Taare Zamiin Paar (Zvijezde na zemlji, 2007.) samoubojstvo je pokušao jedan autistični osmogodišnjak. Ishaan Awasthi je dječak koji mrzi školu, jer su mu svi predmeti teški, učitelji i drugi učenici često ga omalovažavaju, a njegov talent za slikanje često se ne cijeni ili ostaje neprimijećen. Nakon premještaja u internat postaje još depresivniji, pa pokuša skočiti preko ograde balkona. Ipak, spasio ga je jedan prijatelj. Nedugo nakon toga u školu dolazi novi profesor umjetnosti, koji primjećuje da Ishaanu disleksija otežava učenje. To kaže njegovu ocu koji na to ustvrdi da je disleksija oblik mentalne retardacije i optuži Ishaana za lijenost. Film koji je imao utjecaja na promjenu stava o autističnoj djeci režirao je Aamir Khan, glumac koji glumi Ranchoa iz Three Idiots.

Filmovi o kojima smo govorili u ovom i prethodnom tekstu imali su veliku gledanost i bili popularni upravo zbog toga što adresiraju brojne društvene probleme. Bolivudsku filmsku industriju karakterizira i sve veći angažman glumica i glumaca koji u javnosti govore o problemima indijskog društva. Zbog toga filmove treba pogledati, iz njih nešto naučiti i iskoristiti ih za podizanje svijesti, a da bi se duboko ukorijenjeni problemi riješili potrebno je puno više – potrebno je organizirati pokret koji će povezati probleme i ljude koji će se boriti za njihovo rješavanje.

Aca Vragolović

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2020. godinu.