TEKST

Problem samoubojstva i silovanja u bolivudskim angažiranim filmovima


Broj silovanja u Indiji je od 2001. do 2017. porastao za 103 posto, sa brojke od 16.075 na 32.559. Drugim riječima, u periodu od 17 godina tri žene su silovane svakih sat vremena. Slučajevi neprijavljenog nasilja i maltretiranja ne mogu se izbrojiti.

Foto: womenpla.net

Ovih dana na društvenim mrežama uz hashtag #ženeujavnomprostoru žene opisuju različite oblike seksualnog nasilja koje svakodnevno doživljavaju – u tramvaju, na ulici, na poslu, kod kuće. Uznemiravanje počinje od neugodnih komentara njihova izgleda, neprimjerenih, često bezobraznih i ljigavih uleta, do pipanja bez dozvole, pokušaja napastovanja, pratećih emocionalnih ucjena, i u krajnjem slučaju, silovanja. U njihovim objavama možemo iščitati niz stereotipa koji prate ove “incidente”, kako ih se često eufemizira. Jedan od najčešćih je prebacivanje krivnje na žene: “zašto se tako obukla i zašto izaziva”. Problem je kod nas u ovom slučaju adresiran putem diskusije na društvenim mrežama, a u Indiji, koja ima jaku filmsku industriju, stereotipe nastoje razbiti i angažirani filmovi.

Jedan od njih je bolivudski film Pink (2016.). U prvim scenama film prikazuje tri mladića, od kojih jedan ima krvavu glavu, i tri vrlo uzrujane djevojke kako se taksijem vraćaju kući. Par scena kasnije postaje donekle jasno što se dogodilo – Rajvir je pokušao silovati Minal, a ona ga je u samoobrani udarila bocom u glavu. Prijateljice se pokušavaju oporaviti od događaja i nastaviti život, no nekoliko dana poslije dobivaju prijetnje putem telefona, a njihovom stanodavcu rečeno je da ih mora izbaciti iz stana. Minal odluči događaj prijaviti na policiju, no ondje ne reagiraju na slučaj, svjesni povezanosti Rajvira i utjecajnog političara Ranjita, njegova ujaka. Nekoliko dana poslije Minal je na temelju Rajvirove prijave uhićena pod optužbom za prostituciju i pokušaj ubojstva. Započinje sudska borba – tri prijateljice na sudu brani umirovljeni odvjetnik Deepak.

Tokom sudskog procesa iskristalizirao se odnos društva prema ženama, npr. mladići s početka filma tvrde da su ih djevojke isprovocirale jer su bile otvorene prema njima i smješkale se dok su razgovarali; odvjetnik mladića djevojke nastoji prikazati kao nemoralne, jer ne žive s roditeljima nego u iznajmljenom stanju, dolaze kasno kući, povremeno popiju par alkoholnih pića i jer su svojevoljno otišle na večeru sa mladićima koje slabo poznaju, umjesto ravno u svoj stan. Paralelno, djevojke se brane i pokušavaju objasniti kakav je osjećaj kad te netko dotakne protiv tvoje volje, a njihov odvjetnik ironizira i kritizira stereotipne stavove mladića.

“Pravilo broj 2. vodiča za sigurnost djevojaka: Ni jedna djevojka ne smije razgovarati s mladićem smješkajući se, jer će on to shvatiti kao znak. Njezin osmijeh bit će shvaćen kao ‘da’, a prirodno ljudsko ponašanje shvatit će kao nemoralno.” – jedna je od snažnih Deepakovih izjava.

Broj silovanja u Indiji je od 2001. do 2017. porastao za 103 posto, sa brojke od 16.075 na 32.559. Drugim riječima, u periodu od 17 godina tri žene su silovane svakih sat vremena. Slučajevi neprijavljenog nasilja i maltretiranja ne mogu se izbrojiti. U tom kontekstu treba podsjetiti na slučaj Nirbhaye, odnosno grupnog silovanja i mučenja 23-godišnje Jyoti Singh, koji se dogodio 2012. godine. Jyoti je umrla od ozljeda dva tjedna nakon događaja. O njezinu slučaju napravljen je dokumentarac India’s Daughter (Kći Indije) redateljice Leslee Udwin, a prošle godine objavljena je serija indijsko-kanadskog redatelja Richieja Mehta, Delhi Crime. Iako se više fokusira na potragu za krivcima, serija prikazuje i svu gnjusnost tog zločina.

Za još preporuka filmova koji problematiziraju odnos društva prema ženama  pročitajte tekstove Paule Ćaćić Kinematografija i emancipacija – novo doba za bolivudske junakinje i Kinematografija i emancipacija – indijske junakinje vs. društvo, a mi nastavljamo s angažiranim filmovima druge tematike.

Film Peepli [Live] (2016.) satirična je komedija koja istražuje temu samoubojstava farmera u Indiji. Glavni lik je siromašni farmer Natha iz sela Peepli koji obradom zemlje nastoji zaraditi dovoljno novca za svoju obitelj, a istovremeno ga muči dug zbog kredita u banci. Nakon što mu predstavnici lokalne vlasti umjesto pomoći predlože da se ubije kako bi njegova obitelj dobila naknadu od države, on doista počne razmišljati i raspravljati s bratom o tome.  Za namjeru dočuje lokalni novinar, a ubrzo se priča proširi na nacionalnu razinu. Svaki medij na svoj način priča Nathinu priču, a u slučaj se upletu i lokalni političari kad shvate svoj interes – ako se Natha ubije, oni će izgubiti izbore.

2018. godine u Indiji je više od 10.000 farmera počinilo samoubojstvo, 28 njih svaki dan. Iako se dio samoubojstava pokušava opravdati problemima s mentalnim zdravljem, uzroci su prvenstveno socioekonomski, a prezaduženost igra glavnu ulogu. Trošak obrade zemlje je velik, a kupovna cijena proizvoda niska. Mnogi posuđuju novac od banke, a ako ga ne uspiju vratiti, banka im neće dati drugi zajam. Zbog toga su prisiljeni okrenuti se zelenašima. Regije Marathwada i Vidarbha, poznate kao “zone samoubojstava farmera”, imaju vrlo jak paralelni ilegalni sustav kredita u kojemu tisuće zelenaša daje zajmove farmerima i potom naplaćuju previsoke kamate. Situaciju je pogoršala kriza uzrokovana koronavirusom – zbog poremećenog tržišta neki farmeri uopće nisu mogli prodati svoje proizvode ili su ih prodavali po još nižoj cijeni od inače niske. Došlo je i do prekida u prikupljanju mlijeka i drugih zastoja u proizvodnji, a najviše stradavaju oni koji su i inače u lošem položaju.

Suicid je najčešći uzrok smrti u Indiji u dobnoj skupini od 15 do 29 godina, što se odnosi najviše na studentsku populaciju. Samoubojstvo je samo u 2018. počinilo 10.159 studenata, a u prethodnim godinama nešto manje od 10.000 po godini.

Three Idiots (2009.) je satira o stresu i pritiscima unutar indijskog obrazovnog sustava. U filmu je riječ o trojici prijatelja koji studiraju zajedno na fakultetu inženjerstva u Delhiju. Farhan je fakultet odabrao po želji svoga oca, pritom zanemarivši strast prema fotografiji. Raju se za inženjerstvo odlučio kako bi obitelj izvukao iz siromaštva, a zbog toga je u stalnom strahu od neuspjeha. Rancho je talentiran, inteligentan i veoma zainteresiran za znanost i inženjerstvo, no ne odgovara mu štreberski način učenja – učenje napamet brojki i definicija – koji dominira na fakultetu. Zbog toga često upada u sukobe s profesorima, posebno s ravnateljem fakulteta zvanim Virus. Virusov prestrogi način poučavanja i neosjetljivost za situaciju koju studenti prolaze dovodi jednog studenta do samoubojstva. Rancho mu konstantno nastoji pokazati koliki je pritisak na studente za vrijeme studija i kako se teško može naučiti bilo što u sistemu u kojemu je skupljanje bodova i ocjena najvažnije.

Kao neke od najčešćih uzroka samoubojstava mediji i istraživanja navode depresiju zbog neuspjeha ili nezadovoljstva odabranim smjerom i posljedice koje uzrokuje stres zbog trke za bodovima i ocjenama. Mnogi indijski studenti mogu otići na samo jedan praznik godišnje, sudjeluju na predavanjima koja traju i po 14 sati, a nedjeljom polažu ispite. Oni koji ne uspiju pratiti zahtjevne rasporede osjećaju krivnju jer su iznevjerili roditelje i zaostaju za vršnjacima. Još jedan razlog samoubojstava je diskriminacija prema kastinskoj pripadnosti – mnogi studenti tvrde da ih se pita za kastu za vrijeme ispita, a česta je diskriminacija i omalovažavanje nižih kasta.

U filmu Taare Zamiin Paar (Zvijezde na zemlji, 2007.) samoubojstvo je pokušao jedan autistični osmogodišnjak. Ishaan Awasthi je dječak koji mrzi školu, jer su mu svi predmeti teški, učitelji i drugi učenici često ga omalovažavaju, a njegov talent za slikanje često se ne cijeni ili ostaje neprimijećen. Nakon premještaja u internat postaje još depresivniji, pa pokuša skočiti preko ograde balkona. Ipak, spasio ga je jedan prijatelj. Nedugo nakon toga u školu dolazi novi profesor umjetnosti, koji primjećuje da Ishaanu disleksija otežava učenje. To kaže njegovu ocu koji na to ustvrdi da je disleksija oblik mentalne retardacije i optuži Ishaana za lijenost. Film koji je imao utjecaja na promjenu stava o autističnoj djeci režirao je Aamir Khan, glumac koji glumi Ranchoa iz Three Idiots.

Filmovi o kojima smo govorili u ovom i prethodnom tekstu imali su veliku gledanost i bili popularni upravo zbog toga što adresiraju brojne društvene probleme. Bolivudsku filmsku industriju karakterizira i sve veći angažman glumica i glumaca koji u javnosti govore o problemima indijskog društva. Zbog toga filmove treba pogledati, iz njih nešto naučiti i iskoristiti ih za podizanje svijesti, a da bi se duboko ukorijenjeni problemi riješili potrebno je puno više – potrebno je organizirati pokret koji će povezati probleme i ljude koji će se boriti za njihovo rješavanje.

Aca Vragolović

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2020. godinu.

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na korištenje kolačića. Više informacija.

Da bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo prilikom pregledavanja stranica, te kako bi ona radila ispravno, ova stranica na vaše računalo sprema malu količinu informacija zvanih kolačići (cookies).

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na njihovu upotrebu.

Ako odlučite blokirati kolačiće i dalje ćete moći pregledavati stranicu, no neke njezine funkcionalnosti neće Vam biti dostupne.

Što su kolačići?

Kolačići su male tekstualne datoteke sastavljene od niza znakova spremljene na Vaše računalo od strane web stranica koja ste posjetili.

Kolačići omogućavaju stranici da prikaže informacije prilagođene Vašim potrebama. Oni obično spremaju Vaše postavke (session token) i postavke za web stranice. Nakon što ponovo posjetite istu web stranicu Internet preglednik šalje natrag kolačiće koji joj pripadaju.

Kolačići nam također omogućavaju da pratimo posjećenost i promet na našim web stranicama (pomoću Google Analytics i sličnih alata). Sve informacije koje na taj način kolačići prikupljaju se akumuliraju i anonimne su i ne dijele se s bilo kojim drugim subjektima.

Sve ove informacije mogu biti spremljene jedino ako Vi to omogućite – web stranice ne mogu dobiti pristup informacijama koji im Vi niste dali i ne mogu pristupiti drugim datotekama na Vašem računalu.

Close