TEKST

In memoriam: Chadwick Boseman (1976.—2020.)


Prošlotjedna smrt Chadwicka Bosemana, glumca najpoznatijeg po naslovnoj ulozi u superherojskom filmu Black Panther, objavljena je u dosad najlajkanijem tweetu svih vremena i popraćena nizom kvalitetnih nekrologa. Od dirljivog i pronicljivog oproštaja režisera Black Panthera Ryana Cooglera, preko hvaljenja Bosemana kao najgracijoznijeg glumca generacije, inače notorno snobovskog filmskog kritičara Richarda Brodyja, do detaljne i duboke analize Bosemanovog značaja i glumačke tehnike Some Ghosh, za alternativni glazbeni portal The Quietus. Brojni drugi tekstovi i objave na društvenim mrežama su se koncentrirali na fascinantnu pozadinu Bosemanove prerane smrti. Za njegov rak slijepog crijeva zadnje četiri godine je znao samo najuži krug i svoje najveće i najzahtjevnije role je odigrao za vrijeme intenzivnog i teškog liječenja.

foto: Gage Skidmore / Wikimedia Commons

Tajming smrti prvog velikog crnog superheroja za svjetsku publiku koincidira s grozomornom atmosferom u SAD-u, gdje prosvjedi Black Lives Matter traju mjesecima i zadnjih tjedana eskaliraju u sukobima s paramilitarnim jedinicama. Mladi, bijeli, naoružani nasilnici iznad zakona, koji napadaju prosvjednike putujući diljem zemlje nova su, i dosad možda najmorbidnija, slika dubokog ludila Trumpove Amerike. Među nenabrojivim osvrtima slavnih na Bosemanovu smrti, našli su se i oni Trumpovih političkih oponenata: Barracka i Michelle Obama, Joea Bidena i Kamale Harris. Bosemanov zadnji tweet je bio onaj podrške Kamali Harris za povijesnu nominaciju nebijele žene za mjesto potpredsjednice SAD-a.

Ali Boseman je i kao osoba i kao filmski superheroj značio više od mainstream hollywoodske reprezentacije manjinske skupine, odnosno njegov primjer pokazuje sav etički, estetski i spoznajni potencijal takve reprezentacije. Bosemanu je ova generacija povjerila prikaz afroameričkog dostojanstva i snage kroz niz glavnih uloga u biografskim filmovima: Jackie Robinson, prvi afroamerički igrač u najvišoj bejzbolskoj ligi, u 42; Thurgood Marshall, prvi afroamerički sudac Vrhovnog suda SAD-a, u Marshall; James Brown, najveći umjetnik 20.st., u Get on Up. Iako su ovo, uz intrigantnu iznimku Get on Up, konvencionalni filmovi, Boseman im je donio suptilan patos dostojan povijesnog značaja tih figura, ali i žive aktualne povijesti.

Propitivanja afroameričkih identiteta, sigurnosti i reprezentacije bila su važna Bosemanu. Obrazovan je na slavnom crnom sveučilištu Howard, rane drame je napisao kao posvetu prijatelju ubijenom od strane policije, a kasniji literarni i teatralni rad mu je bio posvećen kontinuitetu predkolonijalnih afričkih (ali i biblijskih i šekspirijanskih) tradicija u suvremenoj hip-hop kulturi. Teško je zamisliti kvalificiraniju osobu za zadaće koje je kasnije dobio: puni krug slavnih poglavlja sportske, političke i glazbene povijesti, mitologije Black Panthera te utjelovljenje tragično kratkog izvora nade i svjetla u traumatskom povijesnom mozaiku Da 5 Bloods Spikea Leeja. Boseman je postao legenda i izvor inspiracije kakve je u početku filmske karijere glumio.

Učinio je to emocionalnim uvidima koje mu scenariji nisu nalagali. Njegov Jackie Robinson je bijes kao snaga, ne melodrama. Njegov Thurgood Marshall je narcis iz prinude, ne slabosti. Najbitnije, njegov James Brown je sila prirode. Autorima Get on Up je bilo najvažnije prenijeti začudnost i neponovljivost Brownove glazbe, staviti ju u prvi plan. Zbog toga pripada u stvarno uzak krug glazbenih filmskih biografija koje treba pamtiti. Iako je film možda opravdano kritiziran zbog nedovoljno eksplicitnog prikaza svih mračnih poglavlja Brownovog života, Boseman nije ništa ignorirao ni zatomio u svom glumačkom objašnjenju unutarnjeg života socijalno i emocionalno depriviranog genija. Dramske manjkavosti filma Boseman je nadoknadio svojom karakterističnom i možda neponovljivom odlikom da sugerira rubnost, mrak i nesigurnost u monumentalno samouvjerenim likovima.

Black Panther, odnosno kralj T’Challa, je ipak njegova najvažnija uloga, i pritom najviše njegova. Znao je koliko lik afričkog kralja tehnološki superiorne nacije može značiti i pazio je da tako bude. On je inzistirao, na opetovano protivljenje producenata i režisera, da T’Challa bude predstavljen s afričkim naglaskom u Captain America: Civil War. Taj naglasak, i T’Challin ozbiljni, regalni nastup denotiraju Drugost kao ništa drugo u američkoj popularnoj kulturi. Gledatelji su vidjeli i čuli nešto novo.

Briljantan narativni i tematski okvir samog filma Black Panther nastavlja se na Bosemanove prethodne doprinose roli i postavlja ga u antagonistički odnos s bijesnim i beskompromisnim prikazom afroameričkog iskustva u liku Erica Stevensa. T’Challino dostojanstvo je tu prikazano kao otvoreno ruganje stvarnosti ne samo afroameričke, nego svjetske nebijele populacije. Ali T’Challa pobjeđuje, ne samo u narativu, nego i kao estetsko postignuće. Boseman pokazuje inhibiranost i neurozu uloge kralja na način koji evocira klasični teatar, ali ga i nadilazi svojim aktualnim identitetskim implikacijama. Boseman glumi dostojanstvo i moć kao nešto što ne dolazi prirodno već ima jasnu emocionalnu cijenu i snažan socijalni kontekst. Slojevi očekivanja i strahova s kojima se Afroamerikanci suočavaju samo da bi bili doživljeni kao ljudi, a ne nešto opasno i strano, tako progovaraju kroz lik fiktivnog kralja.

Pritom T’Challa postaje najbolji suvremeni prikaz kraljevske role općenito. Kako kaže dogma: globalno je lokalno. Taj osjećaj partikularnosti nečeg univerzalnog se gubi u monolitu istih priča ispričanih i odglumljenih od strane ljudi s vrlo sličnim životnim iskustvima, kakav čini veliki dio mainstream, pa i underground kinematografije. Boseman je u intervjuima opisivao značaj Black Panther na taj način: uspjeh filma pokazuje kako je vrijeme da se prikaže čitav niz nevjerojatnih priča koje dominantna tumačenja povijesti i društvene stvarnosti zanemaruju.

Borba koja se na globalnoj ljevici odigrava između liberalnih socijaldemokrata okupiranih identitetskim pitanjima i tvrđe ljevice fokusirane na ekonomsku jednakost je vječni politički refren. Ali Bosemanova gluma ukazuje na tradiciju koja sintetizira te tabore. Globalni humanizam, socijalizam i antirasizam nisu bili samo sovjetska propaganda, nego vizija koja je stvarno ostavila trag u cijelom svijetu. Današnja ljevica je opravdano cinična prema reprezentacijskim gestama (poput nominacije Harris) kada one predstavljaju samo bijeg od stvarnosti. Ali bilo bi glupo ignorirati kreativnu industriju koja, pa i u utrobi zvijeri Hollywoodu, desetljećima prikazuje dublju stvarnost kroz postepeni rast doprinosa ljudi različitih klasnih, rasnih i rodnih profila.

Za razliku od desnog revizionizma, koji sklanja stvarnost i povijest da bi sačuvao čistu, urednu, ‘poznatu’ sliku, lijevi umjetnički revizionizam sklanja dobro poznato da bi uočio novo, drugačije, zatomljeno i transformativno. Boseman pripada toj tradiciji, gdje reprezentacija nije perfidni i dosadni kapitalistički trik za širenje tržišta, nego estetsko i spoznajno oruđe za širenje obzora.

Leonard Jurić

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2020. godinu.

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na korištenje kolačića. Više informacija.

Da bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo prilikom pregledavanja stranica, te kako bi ona radila ispravno, ova stranica na vaše računalo sprema malu količinu informacija zvanih kolačići (cookies).

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na njihovu upotrebu.

Ako odlučite blokirati kolačiće i dalje ćete moći pregledavati stranicu, no neke njezine funkcionalnosti neće Vam biti dostupne.

Što su kolačići?

Kolačići su male tekstualne datoteke sastavljene od niza znakova spremljene na Vaše računalo od strane web stranica koja ste posjetili.

Kolačići omogućavaju stranici da prikaže informacije prilagođene Vašim potrebama. Oni obično spremaju Vaše postavke (session token) i postavke za web stranice. Nakon što ponovo posjetite istu web stranicu Internet preglednik šalje natrag kolačiće koji joj pripadaju.

Kolačići nam također omogućavaju da pratimo posjećenost i promet na našim web stranicama (pomoću Google Analytics i sličnih alata). Sve informacije koje na taj način kolačići prikupljaju se akumuliraju i anonimne su i ne dijele se s bilo kojim drugim subjektima.

Sve ove informacije mogu biti spremljene jedino ako Vi to omogućite – web stranice ne mogu dobiti pristup informacijama koji im Vi niste dali i ne mogu pristupiti drugim datotekama na Vašem računalu.

Close