TEKST

Zemlja (ne)mogućnosti


Ovo je trebao biti tekst o nemogućnosti putovanja, ali se onda nekako pretvorio u tekst o nemogućnosti. Nemogućnosti da se putuje, da se radi, da se normalno živi u Hrvatskoj. I dok je korona za neke Hrvate postala ‘prilika’ da bar odu na more, naš premijer poprilično jasno na sjednici Vlade iznosi da je naše otvaranje – kao i posljedični rast oboljelih – bio rizik koji smo morali napraviti, kako bismo spasili turizam i sezonu, a samim time i proračun.

Foto: slobodnaevropa.org

Kako je putovanje postalo luksuz? Ta nam je činjenica – kada govorimo o Hrvatskoj – već dugo poznata. Uostalom, već znamo i da je ova država već dugo vremena preskupa za njene stanovnike, a i da kao turisti nismo baš nešto poželjni. Nemamo puno (za trošiti).

Međutim, korona je neke stvari malo uzdrmala, pa su – u nedostatku boljih rješenja – dobri postali i domaći turisti. Stoga hvala korona! Hvala korona? Možda je ‘hvala’ ipak malo preteška riječ, ali neke stvari koje je donijela možda nešto i promijene. Možda? Možda!

Dobitak na lutriji i (ne)kvaliteta života

Korona nam je donijela definitivno manje turista, ali i kumulativno ne tako slabu sezonu kako smo se prvotno bojali da će biti slučaj. I tako smo nedavno čitajući portale mogli naići, između ostaloga, i na ovaj naslov: ‘Obitelj iz Osijeka: Idemo na Hvar! Znate li što smo ondje dobili za cijenu apartmana kod Zadra’. Wow, pa baš nas zanima.

Korona je, eto, malo spustila cijene (čitaj pažljivo: malo), pa je i jedna obitelj iz Osijeka doživjela tu sreću da (napokon) ode južnije od Zadra. Neka u ovoj prilici uživaju, jer tko zna što će sutra donijeti. “Inače ne idemo južnije od Zadra, ali smo se ove godine odlučili zbog jeftinijeg last minute aranžmana koji smo uspjeli ugovoriti. Umjesto u apartmanu kao prošlih godina, sada ćemo završiti u hotelu. Dobili smo sedam noćenja u polupansionu u hotelu za cijenu apartmana koji smo ranije plaćali. Iskreno, tako nešto si inače ne bismo mogli ni priuštiti, pa smo iskoristili ovu korona-situaciju da vidimo Hvar. Tko zna kada ćemo opet”, rekao je Damir za Jutarnji list te zadovoljan nastavio put juga.

Damir je zadovoljan, ali činjenica da je Hrvatska financijski nedostupna većinu ne čudi, jer kada su posrijedi parametri kvalitete života, Hrvatska je u europskom vrhu po druženju s obitelji, bavljenju tjelesnom aktivnošću i osjećaju sigurnosti, ali je na začelju po putovanjima, odlascima na kulturna i sportska zbivanja i pohađanju tečajeva povezanih s hobijima, pisali su nedavno mediji. Gotovo 60 posto kućanstava si ne može priuštiti tjedan dana putovanja (a pogotovo ne u skupoj Hrvatskoj koja ionako nije mišljena da se u njoj odmaraju Hrvati), a velika većina nema dovoljno ušteđevine da može preživjeti dva mjeseca bez plaće. U prijevodu – živi se iz mjeseca u mjesec.

Preuzimanje rizika

Da je Hrvatska nepristupačna i skupa za njene stanovnike znamo već dugo. I to nas ne iznenađuje. Kao što nas zapravo ne iznenađuju i riječi samoga premijera koji javno priznaje da je država otvorena da se popuni proračun čime je jasno dao do znanja da je ekonomska komponenta prevagnula nad zdravstvenom. Sezona za ovu situaciju bilježi uistinu rekorde, neka mjesta su na 60 posto popunjenosti, neka čak na 90 posto. Nakon katastrofičnih predviđanja s početka godine nacija može kolektivno odahnuti, kao i premijer koji kaže:

“S obzirom na ovu turbulentnu godinu, možemo reći da smo u zdravstvenom smislu vrlo solidni. Logično je da imamo povećan broj zaraženih s obzirom na povećan broj turista, ali to je bio jasan politički cilj da turistička sezona bude što bolja. Ovo što se dogodilo je preuzimanje rizika da ostvarimo gospodarski rast. To što radimo mi, rade i svi ostali. Imamo troškove za koronu od 21 milijarde kuna. Drago mi je da smo na pola turističkih rezultata u odnosu na lani”, rekao je na prvoj sjednici Vladi 20. kolovoza premijer Andrej Plenković nakon izlaganja ministra financija Zdravka Marića o stanju u proračunu.

A da nam balansiranje jedino preostaje govore i brojke – u drugom kvartalu BDP je pao za 15,1 posto, što je potpuni rekord. Čak i za vrijeme ekonomske krize u prvim mjesecima 2009. godine pad BDP-a bio je 8,8 posto. A od te krize smo se oporavljali najduže u Europskoj uniji – 11 godina. I dok vladajući ne mogu s potpunom iskrenošću priznati da je gospodarstvo važnije od zdravlja, tu su ekonomski analitičari. Mokre snove mnogih tako, recimo, jasno iskazuje ekonomski analitičar Andrej Grubišić koji kaže: “Očigledno smo identificirali ultrarizičnu skupinu, imamo određene podatke koja je stvarna smrtnost bolesti i apsolutno je neprihvatljivo ograničavati kretanje kapitala, roba ili usluga ili ljudi, kako bi se bezuvjetno štitilo jednu dokazano najrizičniju skupinu.”

Bit će ovo ‘vruća jesen’, kako ono ide, pa se tako ne odustaje ni od izmjena ZOR-a koje su vladajući već pokušali progurati s početkom epidemije. Pa tako opet kreću priče…

Izmjene ZOR-a (opet!)

Poslodavci ZOR, naime, smatraju “kompliciranim, krutim i zastarjelim” jer valjda radnik ima pravo na neke ‘sitnice’ poput godišnjeg odmora, otpremnine i prava na bolovanje, iako već i vrapci na grani znaju da je već liberalizacijom Zakona o radu od prije par godina poslodavcima omogućeno da praktički rade što god žele.

No, svejedno se počelo govoriti o “osvježavanju” (čitaj: daljnjoj liberalizaciji) Zakona o radu, o čemu će vjerojatno biti riječ i na predstojećem gospodarsko-socijalnom vijeću i sve to pod izlikom pandemije i regulacije “rada na izdvojenom mjestu”, iako je on već reguliran, i to člankom 17 ZOR-a. Prema ZOR-u, rad kod kuće se mora regulirati posebnom vrstom ugovora o radu gdje se, primjerice, definiraju radno vrijeme, oprema za obavljanje poslova koje je poslodavac dužan nabaviti, instalirati i održavati. Poslodavac bi također trebao bi nadoknaditi i druge troškove radniku vezane uz obavljanje posla.

Sindikalisti već danima upozoravaju da je takve stvari bolje regulirati nacionalnim kolektivnim ugovorom, a ne izmjenama ZOR-a za svaku sitnicu, ali ne moramo se bojati da se izmjene i ovoga puta neće preliti preko leđa radnika. Uostalom, slijedi nam kriza, a nastradat će opet oni najranjiviji, a to su žene i mladi. Podaci s terena već pokazuju kako sve više mladih postaju beskućnici jer ih je ova pandemija, u kombinaciji s općenitom nemogućnosti pronalaska posla i/li ranjivosti na tržištu rada, dodatno pogodila. Dodajte tu ponekad nesređene obiteljske odnose i dobijete recept za beskućništvo. Naravno da mladi ‘biraju’ ostati sa svojim roditeljima, kako smatraju neki naši ministri – tumačeći činjenicu da Hrvati najkasnije u EU-u napuštaju roditeljsko gnijezdo tradicionalizmom – kada s jedne strane provalije u njih zuri nezaposlenost (koja će zasigurno rasti), a s druge loše plaćeni, prekarni poslovi na kratke ugovore (ako ugovore dobiju). Kriv je tradicionalizam, a ne činjenica da je 90 posto novih ugovora o radu (ako ste toliko sretni da ga dobijete) na određeno vrijeme, da prekarni rad u Hrvatskoj buja, da je mladima teško platiti najam stana, a kamoli si kupiti dom, da su mladi prvi na udaru otkaza.

Upravo su mladi i žene u najvećem postotku dobivali otkaze početkom pandemije, a naravno da su ranjiviji kada češće rade na ugovore na određeno te u prekarnim uvjetima rada. A kakva god jesen bila – teška, vruća (umetni jedan od tri pridjeva koje novinari sada koriste za opis onoga što nam slijedi), jasno je da onima koji su već na udaru nipošto neće biti lako. Ali hej – bar su neki Hrvati uspjeli doći južnije od Zadra!

M.G.

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2020. godinu.

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na korištenje kolačića. Više informacija.

Da bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo prilikom pregledavanja stranica, te kako bi ona radila ispravno, ova stranica na vaše računalo sprema malu količinu informacija zvanih kolačići (cookies).

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na njihovu upotrebu.

Ako odlučite blokirati kolačiće i dalje ćete moći pregledavati stranicu, no neke njezine funkcionalnosti neće Vam biti dostupne.

Što su kolačići?

Kolačići su male tekstualne datoteke sastavljene od niza znakova spremljene na Vaše računalo od strane web stranica koja ste posjetili.

Kolačići omogućavaju stranici da prikaže informacije prilagođene Vašim potrebama. Oni obično spremaju Vaše postavke (session token) i postavke za web stranice. Nakon što ponovo posjetite istu web stranicu Internet preglednik šalje natrag kolačiće koji joj pripadaju.

Kolačići nam također omogućavaju da pratimo posjećenost i promet na našim web stranicama (pomoću Google Analytics i sličnih alata). Sve informacije koje na taj način kolačići prikupljaju se akumuliraju i anonimne su i ne dijele se s bilo kojim drugim subjektima.

Sve ove informacije mogu biti spremljene jedino ako Vi to omogućite – web stranice ne mogu dobiti pristup informacijama koji im Vi niste dali i ne mogu pristupiti drugim datotekama na Vašem računalu.

Close