TEKST

Radovi u tijeku: suočavanje Berlina s kolonijalnom prošlošću


U raspravama o kolonijalnoj odgovornosti, njemačke se kolonijalne pretenzije nerijetko stidljivo skrivaju iza skuta poznatijih kolonizatora, poput Francuske, Belgije, Engleske i drugih, upirujući u njih prstom da su imali više, bili gori, brutalniji i dugotrajniji. Naporima aktivista/kinja i povjesničara/ki, kao i drugi baloni od sapunice, i ovaj puca.

Brandenburška vrata u Berlinu neposredno nakon kraja Francusko-pruskog rata 1871.

Krajem septembra u dvorani nekadašnje zračne luke Berlin-Tempelhof otvorena je izložba Living the City. Kroz preko pedesetak priča s polja arhitekture, umjetnosti i urbanizma, izložba je, između ostalog, željela ukazati kako su gradovi puni priča ― “istodobnih, proturječnih, preklapajućih i neraskidivo povezanih.”

Jedna od priča s izložbe upravo ukazuje na važnost javnih prostora, parkova i trgova koji bi nas, osim škola, muzeja i ostalih edukativnih institucija, trebali obrazovati. No, kako znamo, oko nas je pregršt trgova i ulica s imenima koje komemoriraju zločince i tamne strane povijesti. Ni Berlin, dakako, svim spomenicima i kamenovima spoticanja unatoč, na to nije imun. Sama lokacija izložbe, impozantna nekadašnja zračna luka, ostavština je iz dvadesetih godina i nacističkog perioda, koja je za vrijeme podjele Berlina služila američkim vojnicima. Od 2010. pista je pretvorena u javni park, a zgrada služi kao event lokacija i muzej. Teško je ne osjetiti snažni nacistički ‘štimung’: čak šest nacističkih orlova i velika orlova glava i dalje kite prednju fasadu bivše zračne luke.

Petnaestak minuta od aeodroma smjestilo se groblje na Columbiadammu, koje se ni ne trudi sakriti jedan od najuvredljivijih berlinskih spomenika. Od 2009. povjesničar kojeg za potrebe ovog teksta zovemo Bill, organizira urbane šetnje Berlinom s različitim temama i fokusom, pod krovnim imenom Revolutionary Berlin. Jedna od tura koje Bill vodi je i ona o (anti)kolonijalizmu u Berlinu i na koju se jednog hladnog oktobarskog popodneva otisnula i potpisnica ovih redova. Iako posjeta groblju na Columbiadammu nije uključena u šetnju, Bill slikovito opisuje taj najuvredljivi berlinski spomenik. Afrikastein ili Hererostein velika je stijena posvećena sjećanju na sedam njemačkih vojnika koji su umrli ‘herojskom smrću’ ― počinivši genocid nad narodima Herero i Nama u Namibiji, u periodu od 1904. do 1907. Prije jedanaest godina ispod stijene je postavljena ploča u znak sjećanja na žrtve ovog genocida. Dakle, velika stijena za sedam ubojica, mala ploča za 60000 žrtava.

Bill suvereno vlada faktima iz kolonijalne povijesti, iako odmah na početku priznaje da su dva svjetska rata do te mjere izmijenili Berlin da su mnoge lokacije iz perioda njemačkog kolonijalnog razdoblja de facto nevidljive. To ne znači da ulice, trgovi i parkovi ne skrivaju krvave kolonijalne tragove. Berlin je, uz mnoge druge odgovornosti iz prethodnog stoljeća, kao grad odigrao glavnu ulogu u afričkoj kolonijalnoj povijesti 1884. godine, kada je kancelar Otto von Bismarck bio domaćin zloglasne berlinske konferencije koja je regulirala europsku kolonizaciju u Africi i koja je otvorila vrata razdoblju intenzivnih imperijalističkih aktivnosti.

Tura započinje s vrlo jednostavnim pitanjem: “Možete li nabrojati njemačke kolonije?” Izgleda da se svaka grupa bori s točnim odgovorom, pa ih možemo ovdje taksativno pobrojiti. Za vrijeme gore spomenutog kancelara Otta von Bismarcka, njemačko kolonijalno carstvo bilo je uspostavljeno na teritorijima današnje Namibije, Kameruna, Toga te dijelova Tanzanije i Kenije.

Nastojeći zadovoljiti kolonijalni apetit, car Wilhelm II., okrunjen 1888. godine, nastojao je dalje proširiti kolonijalne posjede uspostavljanjem novih flota. Njemačko je carstvo željelo svoje ‘mjesto pod suncem’. Nove akvizicije su izvršene na Tihom oceanu (Sjeverna Nova Gvineja, arhipelag Bismarck, Marshallovi i Salomonovi otoci, Samoa) i u Kini (Tsingtao). Konferencija u Bruxellesu 1890. godine utvrdila je da će Njemačko carstvo dobiti kraljevstva Ruande i Burundija, povezujući ih u Njemačku istočnu Afriku. Njezina površina je bila 994.996 km2, gotovo tri puta veća od današnje Njemačke. Kolonija je nastala tijekom 1880-tih, a završila porazom Carske Njemačke u Prvom svjetskom ratu.

U ogromnom berlinskom parku Tiergarten nedaleko od Brandenburških vrata, i dalje se visoko uzdiže kip Otta von Bismarcka. Ovoga ljeta, u skladu s trendom uklanjanja kipova i statua diljem svijeta, netko je na Otta bacio crvenu boju koja je, prema saznanjima koja ima Bill, bila uklonjena  u roku manjem od 24 sata.

U Njemačkom povijesnom muzeju 2016. godine otvorena je izložba Njemački kolonijalizam, fragmenti prošlosti i sadašnjosti. Povjesničar i savjetnik za izložbu Jürgen Zimmerer profesor je afričke povijesti na Sveučilištu u Hamburgu i jedan od vodećih njemačkih stručnjaka za kolonijalnu povijest. Tada je objasnio nekoliko pretpostavki zbog kojih njemačka kolonijalna prošlost nikada nije bila predmet velikog povijesnog razmatranja. Prvi je razlog što je njemačka kolonijalna vladavina u usporedbi s drugima trajala relativno kratko, 30 godina, i taj argument Zimmerer smatra apsurdnim. “Nacistička vladavina trajala je 12 godina i nitko ne kaže da ju tako kratko razdoblje čini nevažnom”, rekao je tada. Drugi mogući razlog bio je taj da su monstruozna zlodjela iz Trećeg Reicha naprosto zasjenila sve što se događalo ranije, pa su tamošnji povjesničari uglavnom bili zakupljeni analizom i seciranjem Trećeg Reicha.

Bitno je napomenuti da su zločini iz kolonijalnog razdoblja upravo poslužili kao poligon za isprobavanje brutalnih taktika kasnije korištenih u Drugom svjetskom ratu. Godine 1904. u Namibiji se dogodio genocid koji je prethodio holokaustu. Narodi Herero i Nama pobunili su se protiv njemačke kolonijalne vlasti, nakon čega je pokrenuta kampanja rasnog istrebljenja. U sljedeće četiri godine, ubijeno je oko 80% populacije Herero ― oko 80000 ljudi, i oko 10000 Nama, što je praktički činilo polovica stanovništva. Njemačka vlada je tek 2015. prvi put ovaj genocid službeno proglasila genocidom. Koliko je poznato, od tada surađuje s Namibijom na izradi zajedničke deklaracije i svako toliko se sprema ispričati za genocid, ali isprika, čini se, uvijek završi u nekom vakumu jer se do danas spore oko reparacija.

Čini se da je malo toga naglas izgovoreno o kolonijalizmu u njemačkom javnom i obrazovnom prostoru. Pa ipak, iskustvo kaže da će se prosječni njemački srednjoškolac nakon završetka srednje škole otisnuti upravo u nekadašnje njemačke kolonije na svoje (prvo) proputovanje. Malo je poznato i da su tragovi kolonijalne prošlosti utisnuti i u najveći njemački trgovački lanac supermarketa. Žuto-plava slova i naziv Edeka predstavljaja abrevijaciju dugog naziva E.d.K. (njem. Einkaufsgenossenschaft der Kolonialwarenhändler im Halleschen Torbezirk zu Berlin), koji bi na hrvatskom glasio Kupovna zadruga maloprodajne kolonijalne robe u berlinskoj četvrti Hallesches Tor. Edeka svakako nije jedini primjer.

Od ove se godine Grad Berlin i službenije odlučio konfrontirati s kolonijalnom prošlošću te predstavio novi petogodišnji projekt pod nazivom Postkolonijalno sjećanje u gradu. Jedan od direktnih ciljeva je i preimenovanje dviju ulica i trga u tzv. Afričkoj četvrti u Weddingu, točki  mnogih prijepora već dugi niz godina i jednoj od stanica koju smo posjetili u sklopu ture. U toj četvrti, oko 25 ulica i trgova imaju poveznice s Afrikom, neke prema gradovima i državama, a neke po nekom neobjašnjivo okrutnom principu prema njemačkim kolonijalnim dužnosnicima s ključnim ulogama u njemačkoj ekspanziji u istočnoj Africi.

To su primjerice Petersallee, Nachtigalplatz i Lüderitzstrasse. Dotaknimo se uvredljive priče o Petersallee, prvotno nazvane prema Carlu Petersu, koji je prvi put otišao u istočnu Afriku 1880-ih kada je osnovao njemačku tvrtku i kupio zemljišne parcele u današnjoj Tanzaniji, Ruandi i Burundiju. Peters će kasnije biti imenovan carskim visokim povjerenikom istočne Afrike, i dobiti nadimak mkono wa damu ili “čovjek s krvavom rukom”, zbog svoje brutalne reputacije. Petersa su zbog okrutnosti uklonili s položaja, ali će kasnije biti rehabilitiran od strane nacističkog režima, koji je snimio film o njegovu životu i 1939. po njemu nazvao Petersallee. Postoje neke tvrdnje kako je Hitler osobno došao otvoriti preimenovanu ulicu. Berlinske su vlasti 1986. ulicu preimenovale tako da ju zapravo nisu preimenovale: svojski su se potrudili pronaći osobu s istim prezimenom pa ulica od tada nosi ime po nekom niže rangiranom CDU dužnosniku, Hansu Petersu, koji je imao određenu ulogu u njemačkom pokretu otpora.

Lokalne su vlasti uz pritiske udruga i inicijativa  2018. donijele odluku o novom preimenovanju ulica, pa Petersallee treba biti podijeljena na Anna-Mungunda-Allee i Maji-Maji-Allee, nazvane po namibijskoj kampanji za neovisnost i antiimperijalističkoj pobuni koja je započela u istočnoj Africi 1905. godine. Lokalni ogranci ekstremistički desne stranke AfD takve odluke redovito kritiziraju, a zbog kompliciranog administrativnog procesa, ulice još nisu preimenovane. Lokalni aktivisti/kinje često uzimaju stvar u svoje ruke i noćnim akcijama mijenjaju imena ulica.

Borba za naziv još jedne berlinske ulice kulminirala je ovog ljeta. Godinama je naziv podzemne stanice Mohrenstrasse kod Berlinčana/ki izazivao nelagodu. Ova ‘m’ riječ zastarjeli je izraz za stanovnike Sjeverne Afrike i smatra se rasističkom ili pejorativnom. Ulica je u prošlosti preimenovana više puta, a posljednji put 1991., otkad nosi ovaj naziv. Kampanja za novo ime prisutna je unazad nekoliko godina, ali je svoj vrhunac imala ovo ljeto tijekom niza protesta protiv rasizma nakon ubojstva Georgea Floyda u Minnesoti. U augustu ove godine, okružno vijeće u Berlin-Mitte odlučilo je promijeniti rasistički naziv i preimenovati stanicu u Anton-Wilhelm-Amo-Straße. Zbog sporosti administracije, nešto nam govori da ćemo još pričekati s konačnom promjenom imena ulice.

Gore spomenuti petogodišnji projekt kojim uz Muzej grada Berlina koordiniraju i tri nevladine organizacije, sastojat će se od niza događanja i izložbi po cijelom gradu, a u planu je  i godišnji festival posvećen ‘dekolonijalnim perspektivama’ kao i mapiranje dijelova grada s važnim lokacijama. Jedna od nevladinih udruga uključenih u projekt je i Initiative Schwarze Menschen in Deutschland (ISD), koja problem smatra relevantnijim nego ikad. “Migracije su direktno povezane s postkolonijalnom poviješću”, rekao je glasnogovornik ISD-a Tahir Della za DW, napominjući kako se bivše kolonije nikada se nisu stvarno osamostalile, te još uvijek postoje ovisni odnosi između globalnog sjevera i globalnog juga. Na samom kraju antikolonijalne ture, stojimo s Billom na Petersallee. Po čitavom Berlinu postoje znakovi kolonijalne prošlosti Njemačke. Izložbe, inicijative i promjene naziva ulica tek su početak. Promjena svijesti i suočavanje s prošlošću, radovi u tijeku.

Hana Grgić

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2020. godinu.

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na korištenje kolačića. Više informacija.

Da bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo prilikom pregledavanja stranica, te kako bi ona radila ispravno, ova stranica na vaše računalo sprema malu količinu informacija zvanih kolačići (cookies).

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na njihovu upotrebu.

Ako odlučite blokirati kolačiće i dalje ćete moći pregledavati stranicu, no neke njezine funkcionalnosti neće Vam biti dostupne.

Što su kolačići?

Kolačići su male tekstualne datoteke sastavljene od niza znakova spremljene na Vaše računalo od strane web stranica koja ste posjetili.

Kolačići omogućavaju stranici da prikaže informacije prilagođene Vašim potrebama. Oni obično spremaju Vaše postavke (session token) i postavke za web stranice. Nakon što ponovo posjetite istu web stranicu Internet preglednik šalje natrag kolačiće koji joj pripadaju.

Kolačići nam također omogućavaju da pratimo posjećenost i promet na našim web stranicama (pomoću Google Analytics i sličnih alata). Sve informacije koje na taj način kolačići prikupljaju se akumuliraju i anonimne su i ne dijele se s bilo kojim drugim subjektima.

Sve ove informacije mogu biti spremljene jedino ako Vi to omogućite – web stranice ne mogu dobiti pristup informacijama koji im Vi niste dali i ne mogu pristupiti drugim datotekama na Vašem računalu.

Close