TEKST

Može li Kumrovec kapitalizirati Titovo naslijeđe?


Kad se kaže Kumrovec prva misao je Tito. Teret maršalovog imena koji Kumrovec nosi desetljećima donio je pozitivne i negativne efekte na samo mjesto i njegove stanovnike, no od samostalnosti do danas taj teret političkog konteksta općinu Kumrovec stigmatizira i sprječava u razvoju s obzirom na potencijale koje ima zahvaljujući prvenstveno Titu.

Zbog Josip Broza, pitoreskno zagorsko selo uz slovensku granicu za vrijeme Jugoslavije nagrađeno je mnogim kapitalnim objektima iz kojeg se počelo razvijati i rasti u odnosu na realne mogućnosti. Muzej Staro selo, valjaonica čelika, vila Kumrovec, Spomen-dom, i najveći objekt: Politička škola, građevine su koje izdvajaju Kumrovec od bilo kojeg drugog tipičnog sela u tadašnjoj Jugoslaviji.

Svi objekti i danas postoje te predstavljaju simbol vremena, no njihova uloga i funkcionalnost posljednjih trideset godina drastično se promijenila. Etno selo koje je pod nadležnošću muzejske ustanove Muzeji Hrvatskog zagorja više od pola stoljeća ima definiranu kulturnu, edukativnu i povijesnu svrhu, koja prikazuje život seljaka u ranijim vremenima te se može reći kako je to jedina prostorna jedinica u Kumrovcu koja je dosegla puni potencijal.

Valjaonica čelika prostornog kapaciteta od 7.134 kvadratnih metara u Kumrovcu (preciznije u mjestu Razvoru koje se naslanja na Kumrovec i slovensku granicu, pokraj stadiona građenog za Univerzijadu ’87.) je prije devedesetih proizvodila 8% ukupnih potreba za betonskim čelikom tada u Hrvatskoj, a danas je u talijanskom vlasništvu. (1)

Ostali objekti ostavljeni su na propadanje ili bar prividno održavanje putem državne tvrtke Kumrovec d.o.o. ― znanstveno-studijski centar. Najatraktivniji objekt u mjestu definitivno je Spomen-dom boraca Narodnooslobodilačkog rata i omladine Jugoslavije, s preko 70 tisuća četvornih metara zelene površine te 6.550 kvadrata zatvorenog prostora. Objekt je izgrađen 1974. godine kao ekskluzivni objekt za manifestacije i smještaj gostiju koji je tada u sklopu hotela B kategorije brojio 62 smještajne jedinice s ukupno 134 kreveta, kongresnu dvoranu, restoran, bazen, amfiteatar te znanstveno-studijske sadržaje. (2) Nalazi se na humku uz kumrovečko groblje, s kojeg puca predivan pogled na dolinu Sutle,  slovensko mjesto Bistricu ob Sotli (nekadašnji Šempeter) i Svete Gore.

Nakon Spomen-doma, najvažniji objekt prepušten sudbini vremena je Politička škola sagrađena 1981. godine, površine 26.285 kvadratnih metara, s okolnimdvorištem površine 20.384 kvadratnih metara i poslovnom zgradom površine 5.901 kvadranih metara. Škola ima dvoranu s 380 mjesta, pet kabineta, biblioteku i čitaonicu, restoran, atomsko sklonište, sportsku dvoranu, dva igrališta i parking te ukupno 150 soba. (3)

Treći važan objekt je vila Kumrovec sagrađena 1947. godine kao Hotel Kumrovec, da bi se 1962. godine preuredila i pretvorila u Titovu rezidenciju ukupne površine 2 911 m2, od čega se objekt sastoji od 4 etaže bruto površine 792 kvadratnih metara. Za razliku od državnih nekretnina Spomen-doma i Političke škole, ovaj objekt je u vlasništvu Muzeja Hrvatskog zagorja.

Koja je današnja perspektiva vile Kumrovec, Spomen-doma i Političke škole? Politička škola i Spomen-dom desetljećima se pokušavaju neuspješno prodati. Ranijih godina, ako je netko pokazao interes, tražio se veliki novac, dok se danas financijski ne traži skoro ništa, već samo kupca, kako bi Republika Hrvatska skinula socijalistički teret Kumrovca s leđa.

Najagilniji interes zadnjih godina bio je od strane Kineza koji su se na kraju pokazali kao neozbiljni kupci te kumrovečki mrtvi kapitali i danas stoje neiskorišteni. (4)

Spomen-dom je danas zamrznut u prostoru i vremenu zahvaljujući činjenici da ga zaposlenici državne firme koja upravlja kumrovečkim nekretninama koliko-toliko održavaju da ne propadne do kraja. Politička škola s druge strane je od napuštanja izbjeglica početkom 2000-ih potpuno devastirana te je služila isključivo kao samoposluga lopovima koji su iz nje odnijeli sve vrijedno što se dalo uzeti.

Desetljećima su Kumrovec i njegovi objekti zanemarivani zbog političkih razloga. Desnica je ignorirala problem jer se radi o naslijeđu socijalizma, a ljevica kukavički nikad nije potezala pitanje Kumrovca i njegovih objekata zbog etikete kojom bi ih eventualno počastili politički protivnici. Objekti u Kumrovcu prvenstveno su gledani kroz politički kontekst bez ikakve šire slike, odnosno što bi revitalizacija tih objekata u ekonomskom, društvenom i demografskom smislu značila za Kumrovec i njegove stanovnike.

Prodaja Spomen-doma i Političke škole u realitetu ne znači puno ako od toga promjenom vlasništva nema ništa, odnosno nastavak statusa quo, samo s drugim vlasničkim listom. Veliki broj državnih objekata koji su zadnjih desetljeća prodani doveli su do kratkoročne solventnosti na državnom žiroračunu, no dugoročno ostali i dalje nefunkcionalni kao i prije prodaje. Veće i prosperitetnije građevine na atraktivnijim lokacijama, poput primjerice Kupara danih ruskom kapitalu, nisu do danas donijele nikakav pomak da lopata zaklepeta i krene se u realizaciju, odnosno revitalizaciju nekretnina. (5)

Velika očekivanja od potencijalno novih kupaca prodajom Spomen-doma i Političke škole, neovisno što novi vlasnik misli s navedenim objektima te na koji način će to imati utjecaj na lokalnu zajednicu, govore isključivo o nezainteresiranosti u upravljanju svojom imovinom, u ovom slučaju od strane države, odnosno politike kao nesposobne vlasnice koja se želi riješiti imovine, jer ne zna ili ne želi s njom upravljati na adekvatan način.

Sama pozicija Kumrovca kao centralnog mjesta ovog dijela Zagorja te niza turističkih destinacija oko njega u radijusu na svega dvadesetak minuta vožnje, poput Cesargrada gdje je započela Seljačka buna, Klanjca, Tuheljskih Toplica, Desinića, Zelenjaka, Velikog Tabora, Miljane, Podčetrtka, Termi Olimija, Pregrade ili Svetih Gora, mogu puno duže i kvalitetnije vezati goste uz Kumrovec kroz turističku ponudu i potencijal na svim razinama.

Godišnje preko sedamdeset tisuća ljudi posjeti Kumrovec od čega je svega sedmina vezana uz sam Dan mladosti, odnosno Titov rođendan. Osim hostela, par ugostiteljskih objekata u samom mjestu i nekoliko privatnih smještaja, Kumrovec ne može turiste zadržati duže od nekoliko sati razgledavanja, jer osim Titove rodne kuće u starom selu te spomenutih propadajućih nekretnina, Kumrovec ne može ništa više ponuditi i vezati goste s drugom razinom turističke ponude.

Što onda na kraju sa Spomenom-domom, Političkom školom i Vilom Kumrovec? Je li prodaja jedino rješenje ili je potrebno dugoročno kvalitetnijim pristupom problematici, kroz ozbiljniju analizu potencijala i dugoročne korisnosti pod uvjetom financijske održivosti, trenutne objekte obnoviti i prenamijeniti kroz odgovorno poslovanje?

U Berlinu, Pragu ili hrvatskoj inačici ― Dubrovniku ― postoje muzeji socijalizma. Ne bi li Vila Kumrovec mogla biti adaptirana u svrhu stalnog muzejskog postava kao sličan povijesno – kulturološki koncept, posebno ako postoji ogroman interes za Titom i jugoslavenskim naslijeđem, što jasno govore podaci o broju posjetitelja? Ekonomski simplificirano: ponuda ne prati potražnju i ne postoji ekvilibirij za zadovoljenjem potreba posjetitelja Kumrovca vezanih uz Tita te socijalističko naslijeđe Hrvatske i Jugoslavije, koje se može proširiti i turistički valorizirati više u odnosu na rodnu ‘hižu’ i suvenirnicu.

Nadalje, ako već netko dolazi u Kumrovec, a poželi ostati dulje od jednog prijepodneva, nije li Spomen-dom sa svojom pozicijom i smještajnim kapacitetima (uz ne pretjerane troškove adaptacije s obzirom da je održavan) potencijalan vrlo brzo biti u hotelsko-ugostiteljskoj funkciji s popunjenim kapacitetom, jer ponovo, a brojke ne lažu, postoji interes za Kumrovcem kao turističkom destinacijom?

Na kraju: Politička škola, objekt koji bi koštao desetke i desetke milijuna kuna za stavljanje u funkciju, no pitanje je: u funkciju čega? Ne treba se zavaravati i očekivati toliki turistički boom koji bi zahtijevao hotel sa sto i pedeset soba. Ako ne može hotel, za što se još može iskoristiti takav građevinski mastodont?

U cijeloj Krapinsko-zagorskoj županiji u kojoj se nalazi Kumrovec postoji svega šest domova socijalne skrbi i petnaest do dvadeset privatnih domova za starije i nemoćne osobe.

Uzmemo li malo demografske statistike te budući odnos ponude i potražnje (jer protiv svakog od nas vrijeme uvijek dobiva rat), u godinama koje nadolaze baby-boom generacija s početka pedesetih dolazi u zrelije godine te će doći do velikog povećanja interesa za smještaj starijih i nemoćnih. Ne bi li veliki objekt kao što je Politička škola koji sadrži 150 soba mogao biti glavni kapitalni dom za sve stanovnike sjeverozapada Hrvatske?

Sumirajući stvari, za svaki kumrovečki objekt može se već danas naći svrha koja bi bila profitabilna. Od turističke komponente valorizacije Spomen-doma u hotelsko-ugostiteljski kompleks, Vile Kumrovec kao potencijalnog muzeja socijalizma do Političke škole kao socijalne ustanove namijenjene za smještaj starih i nemoćnih pod županijskom ingerencijom, koja je ipak cjenovno, funkcionalno i kadrovski puno više prihvatljiva i dostojnija čovjeka u odnosu na privatne domove te iskustva najstarijih građana u njima.

Na koncu, korist od svega ovog imao bi sam Kumrovec, njegovi stanovnici i sva okolna sela. Stvaranjem novih radnih mjesta, većim lokalnim poreznim prihodima te samim time povećanjem kvalitete života u lokalnoj zajednici. Ovako, tapkajući u mjestu i daljnjim propadanjem, sve su manje šanse za prodaju i interes kupaca, a ako objekti ne budu u funkciji, sutra ili prekosutra njihovo rušenje će također predstavljati ozbiljan trošak koji će netko morati platiti. U ovom slučaju porezni obveznici.

Revitalizacija Kumrovca u ekonomskom, kulturnom i socijalnom smislu bi donijela ovom dijelu Zagorja novu dimenziju. Možda bi s njegovim rastom došlo i do ponovne uspostave željezničke linije Zagreb―Celje koja ide kroz Kumrovec, no otom-potom. Prvo: mrtve kapitale oživiti!

Mihael Polovanec

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na korištenje kolačića. Više informacija.

Da bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo prilikom pregledavanja stranica, te kako bi ona radila ispravno, ova stranica na vaše računalo sprema malu količinu informacija zvanih kolačići (cookies).

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na njihovu upotrebu.

Ako odlučite blokirati kolačiće i dalje ćete moći pregledavati stranicu, no neke njezine funkcionalnosti neće Vam biti dostupne.

Što su kolačići?

Kolačići su male tekstualne datoteke sastavljene od niza znakova spremljene na Vaše računalo od strane web stranica koja ste posjetili.

Kolačići omogućavaju stranici da prikaže informacije prilagođene Vašim potrebama. Oni obično spremaju Vaše postavke (session token) i postavke za web stranice. Nakon što ponovo posjetite istu web stranicu Internet preglednik šalje natrag kolačiće koji joj pripadaju.

Kolačići nam također omogućavaju da pratimo posjećenost i promet na našim web stranicama (pomoću Google Analytics i sličnih alata). Sve informacije koje na taj način kolačići prikupljaju se akumuliraju i anonimne su i ne dijele se s bilo kojim drugim subjektima.

Sve ove informacije mogu biti spremljene jedino ako Vi to omogućite – web stranice ne mogu dobiti pristup informacijama koji im Vi niste dali i ne mogu pristupiti drugim datotekama na Vašem računalu.

Close