TEKST

8 sati za rad ― jedno iskustvo radnika u “centru za ispunjenje”


Priča o uvjetima uvjeta rada u Amazonovim postrojenjima do sada je mnogima već poznata. Kako se svijet sve više i više umrežuje tako interakcija uživo s raznim servisima, ponajprije s trgovinama, pomalo zamire; pogotovo u „razvijenom“ svijetu. Trenutna situacija globalne pandemije bila je jedan od masivnih katalizatora za tu pojavu.


Jedna od najzanimljivijih sintagmi 21. stoljeća i modernog doba je fulfillment center, u  doslovnom prijevodu na hrvatski, centar za ispunjenje. Tzv. centri za ispunjenje golema su postrojenja kojima se različiti servisi služe za sortiranje i dostavu paketa. Za razliku od skladišta, koja su pasivna mjesta na kojima su stvari ostavljene, tj. skladištene, na neko vrijeme, centar za ispunjenje vrlo je aktivno mjesto, mjesto za ispunjenje želja i narudžba korisnika.

Većina je ljudi čula za Amazon i njegovog vlasnika, Jeffa Bezosa.
Jeff Bezos – čovjek koji se u veljači, nakon kratke stanke, vratio na novčani tron kao najbogatiji čovjek na svijetu, ostavljajući velikog tehnološkog oligarha Elona Muska samo nekoliko koraka iza sebe.
Amazon – megapopularan i sveprisutan servis za online kupovinu. Što god da vam treba: knjige, ploče, suplementi, pribor za jelo, zanimljivi i beskorisni gadgeti… apsolutno bilo što – samo otvorite amazon.com i upišite što tražite u tražilicu. Stvar koju tražite vrlo vjerojatno ćete naći u roku od nekoliko sekundi te naručiti na svoju adresu u roku od minute. Paket s vašim novim ovlaživačem zraka stići će na vašu adresu u roku dana/tjedana (ovisno odakle i kamo naručujete).
Malo je čudno da se bilo kakav predmet samo tako može naći na vašem pragu nakon što ste ga praktički tek poželjeli. No svaki takav predmet, pogotovo naručen s Amazona, pomalo je „krvav“, i na sebi ima ljagu eksploatacije, opasnih uvjeta rada i prekarnosti. Svaki takav paket od nekamo mora doći. Mjesto njegovog polaska jest jedan od centara za ispunjenje.

Priča o uvjetima uvjeta rada u Amazonovim postrojenjima do sada je mnogima već poznata. Kako se svijet sve više i više umrežuje tako interakcija uživo s raznim servisima, ponajprije s trgovinama, pomalo zamire; pogotovo u „razvijenom“ svijetu. Trenutna situacija globalne pandemije bila je jedan od masivnih katalizatora za tu pojavu. Ljudi su već skoro godinu i pol’ naučeni na komfor i skučenost vlastitog doma, naučeni da izbjegavaju društvena okupljanja i socijalnu interakciju. Logično je da oni koji ne mogu jednostavno otići u trgovinu ovise o online servisima za dostavu. Logično je i da se ljudi koji su u mogućnosti to napraviti sve više okreću servisima za dostavu, s obzirom na sve veći naglasak na online životu. Ovakvi uvjeti savršeni su za procvat servisa za narudžbu i centra za ispunjenje.

Kako ionako već golema potražnja raste, tako se nastoji i maksimizirati produktivnost centara za ispunjenje. Što produktivnost treba biti veća, to se više zanemaruje humanost radnika koji je zaslužan za ispunjenje sve većih, odnosno brojnijih želja kupaca.
Radnici Amazona često svoje radno iskustvo opisuju kao dehumanizirajuće, kao nešto što bi priličilo robotu, a ne ljudskom biću. Manjak sigurnosti na radu zbog nastojanja da se poveća produktivnost stalan je rizik, a konstantno zataškivanje i medijsko negiranje loših uvjeta rada, čime se uprava Amazona bavi, su apsolutno obeshrabrujući.
Iako brojni slični članci već postoje, ovdje ću pokušati opisati svoje iskustvo rada u jednom nizozemskom centru za ispunjenje, i kakve su njegove posljedice na tijelo i psihu radnika.

Kruidvat je nizozemska drogerija s najvećim brojem prodavaonica u toj zemlji. Većim i od broja poslovnica najvećeg lanca supermarketa Albert Heijn. U Hrvatskoj bi Kruidvatu najsličniji bio DM, no na puno manjoj razini, s obzirom na to da nema više poslovnica od Konzuma, niti dominantnu internetsku trgovinu.
Dobra prometna infrastruktura Nizozemske i sve veća potražnja za dostavom direktno do kućnog praga, što zbog dobre umreženosti, što zbog velike količine bolesnih i starih koji ne žele riskirati zdravlje odlaskom u dućane, savršena je podloga za cvjetanje online narudžbi i centara za ispunjenje. A. S. Watson, tvrtka koja posjeduje Kruidvat i još nekoliko drogerija na području Beneluxa kupila je iznimno veliki skladišni prostor na području grada Ede gdje se danas nalazi najveći Kruidvatov centar za ispunjenje koji odrađuje dostave ne samo na području Nizozemske nego i Belgije, Luksemburga i Njemačke.

Dobiti posao na takvom mjestu bilo je zapravo lako s obzirom na to da stalno traže nove radnike. To dovodi u pitanje koliko je lako zadržati takav posao, ali kada tražite zaposlenje takva su pitanja sekundarna. Zaposlio sam se u tom centru negdje krajem siječnja i od tada, do trenutka pisanja ovog teksta (sredina ožujka), više-manje radio puno radno vrijeme. Osmosatne smijene, pet dana u tjednu. Uspoređujući ovaj centar a Amazonovim, prošao sam dobro. Smijene nikada nisu 12 sati u komadu, radnici imaju dvije pauze od pola sata i kvote nisu vrtoglavih 400 artikala po satu kao u američkim postrojenjima Amazona. No rad od dva mjeseca u ovakvim, „blagim“ uvjetima svejedno mi je dao uvid u stanje radnika na takvim mjestima. Nakon svog iskustva, bojim se i zamišljati kako se osjećaju radnici u Amazonovim centrima diljem Sjedinjenih Država.

No kako je izgleda posao na takvom mjestu? Krenimo od same linije proizvodnje. Proces dostave započinje obradom narudžbe od strane složenog algoritma koji brine za sve od trenutka kad je narudžba zatražena do trenutka dostave artikla na kućni prag kupca. Svi naručeni artikli skidaju se s polica golemog skladišta koje sadrži sve artikle ponuđene na internetskim stranicama Kruidvata. Trade tzv. birači koji na svojim glavama nose slušalice kroz koje im operateri govore na koje mjesto u skladištu trebaju otići i koje artikle uzeti s polica i staviti na svoja kolica. Kolica mogu sadržavati od jedne do dvadesetak zasebnih narudžbi koje birači, nakon sakupljanja, odvode prema prostoru za pakiranje. To je moje radno mjesto, ja sam tzv. pakirač. Pakirači preuzimaju kolica, dovode ih do svog stola i sortiraju artikle na mjesta namijenjena pojedinim narudžbama. Svaka narudžba pakira se u kartonsku kutiju sa svojim bar kodom i računom. Kad je kutija propisno zapakirana, ona se stavlja na pokretnu traku pored radnog stola. Tu moj posao završava. Kutija pokretnom trakom odlazi do novih kolica i do kamiona kojim odlazi u idući distribucijski centar, u neki obrt, ili do naručitelja.

Posao pakirača, kao i ostali poslovi, ima određene kvote koje moraju biti ispunjene. Cilj koji je zadan od strane uprave i operatera je 150 artikala po satu. Unutar sat vremena radnik treba zapakirati i staviti na pokretnu traku 150 artikala. Broj kutija i broj paketa pritom nisu bitni. Važan je samo broj artikala. Pelene, hrana za bebe, šminka, ulošci, prezervativi, pasta za zube… važno je samo da ih je 150 u satu. Svaka dva tjedna provodi se procjena rada. Radnik dobije papir sa svojim odrađenim kvotama kroz prošla dva tjedna i opaskom od operatera. Ili su kvote dobro ispunjene ili vam je produktivnost ispod nivoa i morate se više potruditi. Previše opaski o niskoj produktivnosti i shvatite zašto stalno zapošljavaju nove radnike.
Kvota od 150 artikala jako je nezahvalno mjerilo, i teško je procjeniti hoćete li ju, i u koliko vremena, ispuniti. Može vas pogoditi sreća da dobijete kolica s pregršt sitnih artikala, npr. dezodoransa i šminke. Može se dogodite da jedna kolica imaju i do 400 artikala koje možete sortirati i poslati unutar sat ili dva te time ispuniti kvotu i tada opušteno raditi narednih nekoliko sati. S druge strane, može vam se dogoditi da cijeli dan dobivate kolica s po 90 pelena za koje će vam trebati jednaka količina vremena kao i za onih 400 sjenila za oči. Mogućnost vlastitog odabira kolica s artiklima minimalna je, a operaterima i upravi nije bitno je li vas pogodio loš dan pun pelena  – što se njih tiče, vaše kvote nisu bile na nivou.

Postoji i kvota pogrešaka. Svaki tjedan na oglasnu ploču stavlja se broj pogrešaka koje je centar za ispunjenje imao taj tjedan. Pogreške su dosta nedefiniran pojam. One mogu biti ili slomljeni artikli ili pošiljke na koje su mušterije imale pritužbu. Ali svaki dan možete vidjeti prošlotjedni broj „svojih grijeha“. Naravno, taj broj se nalazi tamo kako bi se povećala produktivnost i nadahnuo „radnički duh“. Ako je broj nizak, možda vas potakne da ga i svedete na nulu te uštedite tih par stotina eura multimilijarderskoj kompaniji.

Posao pakirača je najmanje fizički zahtjevan u čitavom centru, no to ne znači puno. To što osam sati stojite u skučenom prostoru, okrećući se od zida do stola na kojemu pakirate i skenirate jednako je loše za fizičko zdravlje koliko i dizanje teških paketa. Bol u donjem dijelu leđa je konstantna. Repetitivan rad rukama, skeniranje i pakiranje preko 800 artikala dnevno, iznimno je loše za živce u ekstremitetima. Nakon prvog tjedna rada ruke bi mi često i brzo oticale ili bi obamrle pri minimalnim pokretima. U desnoj ruci bih često imao nervozne tikove zbog prenapregnutih živaca.

No prekomjerni fizički napor i njegov loš utjecaj na tijelo nije nova stvar kod fizičkih poslova. Kakav je utjecaj takvog posla na psihu i mentalno zdravlje?
Kažu da je osmosatni radni dan izboren kako bi se cijeli dan mogao podijeliti na tri dijela – 8 sati rada, 8 sati sna i 8 sati odmora/zabave/bavljenja ostatkom života. Kako je to fer kada je rad jedini koji zapravo dobije tih 8 sati, ako ne i više? Zaboravljeno je vrijeme koje radnik utroši na dolazak do posla i vrijeme koje zbog posla izgubi u ostalih 16 sati. Vrijeme utrošeno na fizioterapiju ili na manjak sna, jer teško je i nakon posla ne čuti neprestane visoke frekvencije koje proizvodi skener za artikle. Često bih se uhvatio u prisjećanju repetitivnih uzoraka ponašanja i podražaja koji se zbivaju u procesuiranju preko 800 artikala dnevno, i u tim trenutcima bih se pokušao zaustaviti i natjerati da razmišljam o bilo čemu drugome. Čim razmišljam o svom monotonom poslu van tih 8 sati, rad i kapitalist pobjeđuju.

Izolacija koju čovjek osjeća dok se bavi ničime osim artiklima i kutijama kako bi ispunio svoje kvote je obeshrabrujuća. Nema korištenja mobitela tijekom rada, a interakcija s drugim radnicima svedena je na minimum. Jedini zvuk koji se čuje osim postrojenja je radio koji već četiri tjedna zaredom vrti loše tehno hitove. Užitak u pjesmi Mamma Mia od ABBE zauvijek mi je oduzet. (Molim vas, shvatite posljednju rečenicu s dozom ironije.) Vrlo je specifičan apsurd i mentalni bijes koji osjetite kada vam operater kaže kako trebate pakirati smiješno velike količine artikala u što manje kutija jer kutija košta 5 eura, a trudimo se smanjiti trošak. A.S. Watson je kompanija neto vrijednosti od 23 milijarde dolara te najraširenija drogerija u Europi i Aziji, te je 5 eura golemi, neoprostivi, trošak za tu malu lokalnu zajednicu… Rad koji se obavlja repetitivan je i nalik robotskom. Činjenica da ste vi zapravo samo jedan dio robota kojim upravlja algoritam koji prati svaku promjenu vaše produktivnosti je ponižavajuća. Ironično je da se veliki centri za ispunjenje robotiziraju i automatiziraju te da će ovaj robotski posao ubrzo i obavljati roboti, a ljudi, čija je radna snaga trenutno vrijedan resurs, će izgubiti poslove i vjerojatno biti prisiljeni pristati na još gore uvjete rada na ‘ko zna kakvim radnim mjestima.

„Centar za ispunjenje“… jako zanimljiva sintagma jer se pod modernim liberalizmom i kapitalizmom rijetko tko osjeća ispunjeno.


Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2021. godinu.

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na korištenje kolačića. Više informacija.

Da bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo prilikom pregledavanja stranica, te kako bi ona radila ispravno, ova stranica na vaše računalo sprema malu količinu informacija zvanih kolačići (cookies).

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na njihovu upotrebu.

Ako odlučite blokirati kolačiće i dalje ćete moći pregledavati stranicu, no neke njezine funkcionalnosti neće Vam biti dostupne.

Što su kolačići?

Kolačići su male tekstualne datoteke sastavljene od niza znakova spremljene na Vaše računalo od strane web stranica koja ste posjetili.

Kolačići omogućavaju stranici da prikaže informacije prilagođene Vašim potrebama. Oni obično spremaju Vaše postavke (session token) i postavke za web stranice. Nakon što ponovo posjetite istu web stranicu Internet preglednik šalje natrag kolačiće koji joj pripadaju.

Kolačići nam također omogućavaju da pratimo posjećenost i promet na našim web stranicama (pomoću Google Analytics i sličnih alata). Sve informacije koje na taj način kolačići prikupljaju se akumuliraju i anonimne su i ne dijele se s bilo kojim drugim subjektima.

Sve ove informacije mogu biti spremljene jedino ako Vi to omogućite – web stranice ne mogu dobiti pristup informacijama koji im Vi niste dali i ne mogu pristupiti drugim datotekama na Vašem računalu.

Close