TEKST

Žene su vas upozoravale

Poljski konzervativci od ljeta prošle godine intenzivnije rade na odbacivanju Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (tzv. Istanbulsku konvenciju Poljska je ratificirala još 2015.) i zamijeniti je vlastitom čiji je cilj zaštititi prava tradicionalnih obitelji. Prevedeno, cilj joj nije zaštititi tradicionalnu, katoličku obitelj, već oduzeti svako pravo obitelji koja to nije. 

Izvor: pexels.com

Uspjeh bi, unatoč protivljenju Brisela kojeg je Poljska sasvim solidno razbjesnila svojim rezolucijama protiv LGBT ideologije (otprilike trećina Poljske prihvatila je takve rezolucije, promovirane od strane vodeće stranke PiS, a potpomognute od strane ultra-konzervativne grupe Ordo Iuris koja djeluje i u Hrvatskoj) značio stvaranje konzervativnog saveza u Srednjoj i Istočnoj Europi. Takav savez svakako bi dodatno narušio slaba prava žena i LGBT+ osoba. 

Unatoč strahovima i najavama da će ratifikacija Istanbulske konvencije uništiti tradicionalnu obitelj namećući rodnu ideologiju, poljsko nazadovanje ima malo veze s galopirajućim ljudskim pravima, a više s puzajućim fašizmom. 

U ljeto prošle godine, poljski premijer Morawiecki (PiS) zatražio je od Ustavnog suda (kojeg većinski “kontrolira” PiS) da se očituje o ustavnosti “ideološke” Istanbulske konvencije. Pritom je dao naslutiti da Poljska diplomatskim putevima traži bolji način za borbu protiv obiteljskog nasilja, i da u tome nije sama. BIRN saznaje da je Poljska kontaktirala barem četiri države: Češku, Slovačku, Sloveniju (koja je BIRN-u potvrdila da je Poljskoj odmah poslala odbijenicu) i Hrvatsku. Poljaci se nadaju da bi ih u novoj konvenciji podržale upravo one države koje Istanbulsku konvenciju nisu još ratificirale. 

Poljska građanska inicijativa “Tak dla rodziny, nie dla gender” (“Da obitelji, ne rodu”) na svojim stranicama piše kako se Istanbulska konvencija temelji na pretpostavkama rodne ideologije, da obvezuje poljsku vladu na promicanje nestereotipnih rodnih uloga u školama (?!), da termin rod negira brak kao zajednicu muškarca i žene, da obvezuje Poljsku da iskorijeni običaje i tradiciju utemeljene na stereotipnim ulogama muškaraca i žena (?!) te da Konvencija generalno ne pridonosi poboljšanju života žena koje su žrtve nasilja jer su stvarni izvori obiteljskog nasilja alkoholizam, razvodi, ovisnost o seksu i seksualizacija žena u medijima. Traže odbacivanje Istanbulske konvencije i od vladajućih traže novi dokument, međunarodnu Konvenciju o pravima obitelji.  

Službeno, skica zakona koji su članice inicijative “Da obitelji, ne rodu” (na čelu s udrugom Ordo Iuris) pripremile, predviđa povlačenje Istanbulske rezolucije i osnivanje komisije koja bi u naredne tri godine napisala alternativnu Konvenciju. No iz pisma koje je na uvid dobila organizacija BIRN, a koje je poljska desna vlada već slala potencijalnim istomišljenicima u regiji, vidljivo je da je vlada u tajnosti dala svoj blagoslov takvoj konvenciji (kao i da je na adrese više susjeda poslala pisma u kojima traži podršku) te da u svom pismu vjerno slijedi skicu prijedloga konvencije koji je sastavila udruga Ordo Iuris. 

Takva nova ne-sviđaju-nam-se-stvarni-uzroci-pa-ćemo-izmislit-svoje konvencija trebala bi sadržavati definiciju braka kao prirodnog odnosa između muškarca i žene, zabranu kršenja autonomije obitelji neovlaštenim uplitanjem službenih osoba (?!), zaštititi obitelj od stranih utjecaja, zabranu diskriminacije majki koje se odriču plaćenog rada kako bi odgajale djecu, zaštitu prava roditelja na odgoj djece prema vlastitim uvjerenjima (!) te utvrđivanje stvarnih uzroka nasilja i prijedloge za učinkovitu zaštitu članova obitelji od obiteljskog nasilja. Iako se predstavlja kao alternativa Istanbulskoj konvenciji, prijedlog poljske konvencije uključuje i teme istospolnog partnerstva i pobačaja (između ostalog kriminalizaciju pobačaja sad već zabranjenog i u slučaju teške malformacije ploda i zabranu sklapanja braka istospolnim parovima). Očekivano za zemlju koja, kako smo već spomenuli, donosi anti-LGBT rezolucije. 

Poljsku Konvenciju o pravima obitelji podržale su mnoge europske konzervativne udruge. Od onih koje djeluju u Hrvatskoj to su učinile CitizenGO i Vigilare. CitizenGO ponosno među svojim kampanjama ističe onu usmjerenu prema prestanku širenja LGBTIQ ideologije u Disneyjevim filmovima, dok smislene kampanje udruge Vigilare koja se srčano bori protiv Lidlovih poganih slatkiša ne treba posebno ni isticati. 

Pravno gledano, jednom kad EU ratificira Istanbulsku konvenciju (trebalo bi se desiti ove godine), čak i kada bi navedene države potpisale i ratificirale (hipotetsku) poljsku konvenciju, kao članice EU i dalje bi bile obvezne poštovati svaki EU zakon, uključujući i one zakone s kojima je nova konvencija u konfliktu. Isto se odnosi na države članice EU koje Istanbulsku konvenciju nisu ratificirale. Mađarska je tako prošle godine odbila ratifikaciju, dok je Istanbulsku konvenciju Bugarska još 2018. proglasila neustavnom. Slovački parlament također je odbio ratifikaciju Istanbulske konvencije. 

Pa zašto onda konzervativne udruge tako intenzivno rade na promociji takvog neobvezujućeg dokumenta? Njihova je strategija blokiranje europskog progresa kad su prava žena i LGBT osoba u pitanju. Svojim kampanjama, ma koliko besmislene bile, ove udruge mijenjaju društvenu klimu i utječu na spremnost političara da nešto poduzmu. I sama spomenuta građanska inicijativa “Da obitelji, ne rodu” za cilj ističe očuvanje prirodnog društvenog poretka čiji je temelj, pogađate, prirodna obitelj. Građanska inicijativa možda neće (tako brzo) doći do svog cilja, ali narativ koji serviraju doprinosi negativnoj slici Istanbulske konvencije u društvu. Dovoljno negativna društvena klima može utjecati na Ustavni sud koji Istanbulsku konvenciju pod pritiskom javnosti može proglasiti neustavnom. Kao što se, konačno, desilo s pobačajem (ovdje vrijedi spomenuti da udruga CitizenGO na svojim stranicama zahvaljuje Poljskoj na tome). 

Prva država koja je najavila odbacivanje Istanbulske konvencije je, ironično, ona koja ju je prva potpisala: Turska. Unatoč tome što je femicid gorući problem u ovoj državi koja nije članica EU (300 ubijenih žena godišnje, a smatra se da je taj broj i veći), turske se vlasti brane da su već postojeći zakoni dovoljni za zaštitu žena. Osim toga, konzervativno je mišljenje da Konvencija promovira nemoralno ponašanje – homoseksualnost. Ovo je prvi put u povijesti da je neka zemlja odbacila ugovor Vijeća Europe koji je već potpisala i ratificirala. 

Zašto su Turska i Poljska uopće potpisale i ratificirale Istanbulsku konvenciju? Odgovor na to pitanje nije ideološki, koliko je politički. Poljska ratifikacija Konvencije zadnji je čin stare vlade (2015. godine) prije dolaska konzervativaca na vlast. Na vlasti u Poljskoj su trenutno već spomenuti PiS kojem većinu drže još dvije stranke: SP (Solidarna Polska) i Porozumienia. SP je realno nebitna desna stranka koja često koketira s još manjim ekstremističkim strankama, a koja bez PiS-a ne bi prešla ni prag od 5% potreban za ulazak u parlament (podsjeća na nekog?). Stranka ima podršku Crkve i, tvrdi, mnogih članova PiS-a zabrinutih za smjer koalicije. Porozumienia su demokršćani, ideološki bliži PiS-u, ali i predsjedniku Poljske. Unutar te krhke koalicije, odigrava se pravi mali rat za nasljednika sadašnjeg premijera. Iako mali, SP premijera vidi iz svojih redova i uvjerena je da je PiS neće izbaciti iz kolacije jer bez SP-a nema većinu. 

U Turskoj je pak Erdoğan na vlasti već 20 godina. No mnogi ovo tursko povlačenje tumače kao pokušaj privlačenja pažnje i dodvoravanja islamistima, odnosno kao pokušaj jačanja domaće baze prije eventualnih prijevremenih izbora. Od stupanja Erdoğana na vlast u Turskoj su ubijene 6732 žene. U 12 sati nakon turske objave o povlačenju Istanbulske konvencije u Turskoj je ubijeno šest žena. 

I dok muškarci od Varšave do Ankare igraju politčke igre mjerenja svojih… ega, žene ubijaju. U situaciji globalne pandemije kad obiteljsko nasilje doslovno buja, u strahu od imaginarnih neprijatelja i nepostojećih ideologija, a u ime svega svetog, konzervativni političari svakodnevno pokazuju – da im ništa nije sveto. Prvo su došli po ženska i prava LGBT+ osoba. Čija su prava iduća? 

I.Š.


Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2021. godinu.

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na korištenje kolačića. Više informacija.

Da bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo prilikom pregledavanja stranica, te kako bi ona radila ispravno, ova stranica na vaše računalo sprema malu količinu informacija zvanih kolačići (cookies).

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na njihovu upotrebu.

Ako odlučite blokirati kolačiće i dalje ćete moći pregledavati stranicu, no neke njezine funkcionalnosti neće Vam biti dostupne.

Što su kolačići?

Kolačići su male tekstualne datoteke sastavljene od niza znakova spremljene na Vaše računalo od strane web stranica koja ste posjetili.

Kolačići omogućavaju stranici da prikaže informacije prilagođene Vašim potrebama. Oni obično spremaju Vaše postavke (session token) i postavke za web stranice. Nakon što ponovo posjetite istu web stranicu Internet preglednik šalje natrag kolačiće koji joj pripadaju.

Kolačići nam također omogućavaju da pratimo posjećenost i promet na našim web stranicama (pomoću Google Analytics i sličnih alata). Sve informacije koje na taj način kolačići prikupljaju se akumuliraju i anonimne su i ne dijele se s bilo kojim drugim subjektima.

Sve ove informacije mogu biti spremljene jedino ako Vi to omogućite – web stranice ne mogu dobiti pristup informacijama koji im Vi niste dali i ne mogu pristupiti drugim datotekama na Vašem računalu.

Close