TEKST

Demokracija s okusom rasizma

Prošlogodišnji Black lives matter prosvjedi izazvali su mnoštvo reakcija zagovornika statusa quo. Reakcije desnog dijela javnosti, koje su većinom išle u smjeru rasističkih napada na afroameričku zajednicu i širenja straha spominjanjem marksizma i anarhizma, jasno su promašene za svakoga tko želi barem pokušati razumijeti probleme afroameričke zajednice. S druge strane kritike usmjerene od strane liberalnog establishmenta predvođenog Demokratskom strankom i Joeom Bidenom bile su usmjerene na nasilje prisutno na nekim od brojnih prosvjeda te materijalnu štetu kao rezultat tog nasilja.

Izvor: pexels.com

Cilj ovakvih kritika je dvojak –
1) delegitimiranje bilo kakvih izvaninstitucionalnih pokušaja društvene promjene, i
2) postuliranje privatnog vlasništva kao ultimativne vrijednosti koja ničime ne smije biti ugrožena.
Pretpostavka ove vrste liberalne argumentacije je da, s obzirom da SAD ima demokratski sustav u kojem svi imaju nominalnu jednakost i mogućnost sudjelovanja, nema razloga da postoje pokreti i organizacije koji se na alternativne načine zalažu za neke ciljeve. O demokratičnosti izbora (pogotovo onih za predsjednika) mogle su se čuti kritike usmjerene protiv elektoralnog sustava koji je već više puta rezultirao pobjedom kandidata koji je osvojio manje glasova. No još jedna tema, koja se puno rjeđe aktualizira, je pristupačnost izbora i načini na koji se ta pristupačnost nadproporcionalno uskraćuje nekim skupinama. 

Kada govorimo o načinima i mehanizmima uskraćivanja ili ograničavanja biračkog prava mislimo na sve zakone, norme i prakse koje dijelove građana isključuju iz izbornog procesa tj. donošenja odluka. Eksplicitan način ovoga zakon je o državljanstvu koji odlučuje tko se smatra dijelom politya tj. političke zajednice i shodno tome tko ima pravo sudjelovati u odlučivanju. Ovakva vrsta isključivanja provodi se prema migrantima koji godinama mogu živjeti u SAD-u, a i dalje biti isključeni iz biračkog prava. Implicitni načini isključivanja su oni koji se barem formalno odnose jednako na sve, no zbog postojećih sustava opresije i povijesti diskriminatornih praksi disproporcionalno pogađaju radnike i radnice, etničke i rasne manjine, siromašne i mlade. Ovi mehanizmi puno su opasniji i perfidniji jer za razliku od eksplicitnih nejednakosti isključuju mogućnost političke mobilizacije i promjene dok u isto vrijeme marginaliziraju glasove i probleme određenih skupina. Ovakvi načini isključivanja pojavili su se kao reakcija rasista i zagovaratelja ropstva kada su afroamerikanci dobili pravo glasa, a kasnije su se koristili i kao mehanizam isključivanja drugih skupina koje su prijetile bijelačkoj hegemoniji te statusu quo. Tako su odmah nakon 15. amandmana (koji muškarcima svih rasa daje pravo glasa) južnjačke države uvele preduvjete za glasanje kao što su testovi pismenosti, glavarina (poll tax) i imovinski cenzus. Svi ovi zahtjevi onemogućavali su afroamerikancima, ali i drugima, da sudjeluju u izbornom procesu. 

Ovakva praksa nastavlja se i danas u drugim oblicima te s drugačijim zahtjevima. Jedan od načina, koji je između ostalog bio aktualan i na prošlim izborima, je broj biračkih mjesta koji se osigura za neko područje kao i njihova alokacija. Tako su, već tradicionalno, glasači u pretežito ne-bijelim područjima satima čekali u redovima kako bi glasali. Ovo je naravno rezultiralo time da je određeni dio glasača, koji su bili zainteresirani za izborni proces, naprosto odustao od glasanja. Važno je napomenuti kako i sam dan na koji se glasa (u američkom slučaju utorak) ima izniman utjecaj na to koje skupine će moći sudjelovati. Kada u obzir uzmemo i trend da sve više amerikanaca mora raditi više poslova kako bi pokrili troškove života jasno nam je da su interesi nižih socioekonomskih skupina podzastupljeni. Osim samog dana na koji se glasa valja spomenuti i kako vrijeme u kojem je dopušteno glasovati nije standardizirano na razini federacije za sve izbore, već je ono prepušteno državnim zakonodavcima. Potreba da se registrira za glasovanje kao i vremenski rok u kojem se dopušteno registrirati također su se pokazali kao efektivan način isključivanja glasača. Upravo tim problemom se Stacey Abrams bavila u svojoj masovnoj kampanji registriranja birača koji nikada nisu glasovali (mladi, većinom rasne manjine, radnice i radnici) u saveznoj državi Georgiji. Neupitno je da je upravo ta kampanja doprinjela da Demokrati osvoje 2 dodatna zastupnika u Senatu što samo pokazuje koliko ovi mehanizmi imaju utjecaja na ishode izbora i javne politike. 

Mehanizam koji se pokazao najkontroverznijim, a koji predstavlja političko i pravno pitanje oko kojeg se spori, jesu zakoni koji kao preduvjet za pristupanje glasanju traže osobnu identifikaciju. Nama se na prvu može učiniti kako u ovome nema ničega spornog jer smo navikli da od 16. godine  po zakonu moramo imati osobnu iskaznicu. U igru ovdje ulazi individualistička anglosaksonska kultura i pravo koji bi na hrvatski model gledali kao na napad na osobne slobode pojedinca. Tako u SAD-u (kao i u UK-u te drugim anglosaksonskim državama) ne postoji koncept osobne iskaznice, već se osobna identifikacija najčešće provjerava kroz vozačku dozvolu. Civilno društvo koje se bavi pitanjima građanskih sloboda ustvrdilo je kako velik dio manjina, siromašnih i mladih nema potrebnu identifikaciju, a teško je zamisliti da bi znatniji dio ovih skupina prolazio kroz dodatne troškove isključivo kako bi glasali. Kada se u obzir uzme da čak 34 američke savezne države imaju barem neku vrstu ovakvog preduvjeta jasno nam je kako su stotine tisuća ljudi zakinute za njihovo pravo. Argumentacija koju zagovornici ovakvih zakona (gotovo uvijek Republikanci) koriste bazira se na fantazijama o masovnoj izbornoj prevari i glasanju „ilegalnih migranata“. Objektivnih niti faktualnih razloga za ovakvu brigu nema što pokazuju analize različitih neovisnih promatrača kao i bezuspješni pokušaji Republikanaca u dokazivanju ovakvih tvrdnji. Stvarni razlog donošenja ovakvih zakona jasniji nam je kada pogledamo istraživanja koja se bave utjecajem takvih zakona na izborni proces. Zabilježen je znatan demotivirajući utjecaj na pripadnike rasnih i etničkih manjina koji je posebno istaknut u predizborima. Jedina skupina kod koje nije zabilježena razlika u izlaznosti su bijelci koji tradicionalno u velikim brojevima glasaju za Republikance. Uočena je i nadzastupljenost određenih stavova u državama koje ovakve zakone primjenjuju. Stavovi koji su ovime osnaženi najčešće su anti-migrantski, rasistični i anti-manjinski. Ovakvi zakoni nemaju samo direktan utjecaj na birače bez osobne identifikacije, već stvaraju osjećaj nepoželjnosti za pripadnike manjinskih i marginaliziranih skupina koje su ovime najviše pogođeni. Takav osjećaj posebno dolazi do izražaja u južnjačkim državama koje imaju povijest s nasiljem nad pripadnicima manjina koji su pokušali iskoristiti svoje biračko pravo. 

Drugi izrazito efektivni način, koji se ne problematizira u tolikoj mjeri (iako valja spomenuti da se Bernie Sanders bavio njim na predizborima 2020. godine), je gubitak biračkog prava za sve osuđene za kaznena djela. Ovaj princip gubitka građanskih prava kao rezultat kršenja zakona svoje korijene ima u Rimskom pravu, a u SAD-u se zadržao kao kolonijalna ostavština. Tek dvije države (Maine i Vermont) nemaju ovakvo ograničenje biračkog prava, a trenutno 5,85 milijuna ljudi u SAD-u ne može glasati upravo zbog ovakvog zakona. Kao rezultat institucionaliziranog rasizma u američkom kaznenom sustavu žrtve ovakvih zakona (ponovno) su afroamerikanci i druge rasne i etničke manjine. Utvrđena je vrlo jasna negativna korelacija između izlaznosti rasnih manjina i postojanja ovakvih zakona. Upravo zato što ovakvi zakoni uzimaju osnovno političko pravo, ali i način političke participacije, oni ne utječu samo na pojedinca koji je izgubio pravo glasa, nego i na njegovu okolinu tj. zajednicu. Zajednica (iz koje se najčešće i vokaliziraju neki kolektivni problemi) osakaćena je i demotivirana ako dobar dio njenih članova nema onaj najosnovniji alat političke borbe kao što je pravo glasa. Načina na koji je stanovništvo raspoređeno u kvartove, a koji iste etničke i rasne skupine stavlja na ista mjesta, te disproporcionalno kažnjavanje rasnih manjina dovodi do političke pasivnosti u mnogim takvim zajednicama. 

Uzevši ovo sve u obzir jasno je kako problem američke demokracije ne leži u njihovom većinskom sustavu (iako se i o njegovoj rasističkoj povijesti i političkim implikacijama može puno reći), već u koherentnom i gotovo tradicionalnom isključivanju marginaliziranih osoba iz političkog procesa. Ovakav sustav reproducira sam sebe i teško da mu se nadzire kraj, pogotovo jer Demokratska stranka koja navodno zastupa interese gore navedenih skupina ne želi niti razgovarati o mogućim reformama izbornog procesa. Ove skrivene nejednakosti nužno je prokazivati kako bi se razbio mit o mogućnosti reformiranja rasističkog sustava sudjelovanjem u tom sustavu, već kako konstantno treba raditi na izvaninstitucionalnom organiziranju marginaliziranih skupina.

– Karlo Vedak

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2021. godinu.

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na korištenje kolačića. Više informacija.

Da bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo prilikom pregledavanja stranica, te kako bi ona radila ispravno, ova stranica na vaše računalo sprema malu količinu informacija zvanih kolačići (cookies).

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na njihovu upotrebu.

Ako odlučite blokirati kolačiće i dalje ćete moći pregledavati stranicu, no neke njezine funkcionalnosti neće Vam biti dostupne.

Što su kolačići?

Kolačići su male tekstualne datoteke sastavljene od niza znakova spremljene na Vaše računalo od strane web stranica koja ste posjetili.

Kolačići omogućavaju stranici da prikaže informacije prilagođene Vašim potrebama. Oni obično spremaju Vaše postavke (session token) i postavke za web stranice. Nakon što ponovo posjetite istu web stranicu Internet preglednik šalje natrag kolačiće koji joj pripadaju.

Kolačići nam također omogućavaju da pratimo posjećenost i promet na našim web stranicama (pomoću Google Analytics i sličnih alata). Sve informacije koje na taj način kolačići prikupljaju se akumuliraju i anonimne su i ne dijele se s bilo kojim drugim subjektima.

Sve ove informacije mogu biti spremljene jedino ako Vi to omogućite – web stranice ne mogu dobiti pristup informacijama koji im Vi niste dali i ne mogu pristupiti drugim datotekama na Vašem računalu.

Close