AKCIJA

Španjolski građanski rat — nagovještaj budućnosti Europe

Prije osamdeset i pet godina, 19. srpnja 1936., na ulicama Barcelone izbio je oružani sukob između snaga lojalnih Republici i pobunjenih vojnika koji su pristupili puču Francisca Franca. Bio je to početak Španjolskog građanskog rata, prvog rata između fašizma i antifašizma, rata koji je uvelike odredio budućnost Europe i svijeta, ali i koji je pokazao da se jedino ljevica, od socijaldemokratske preko komunističke pa do anarhističke, spremna dosljedno boriti protiv zla fašizma.


Sredinom veljače 1936. godine u Španjolskoj su održani parlamentarni izbori na kojima je većinu glasova i mjesta u parlamentu osvojila Narodna fronta, široka koalicija lijevih stranaka. Nakon pobjede na izborima Manuel Azaña, predvodnik koalicije formira novu vladu, a desnica napušta parlament te se u njenim radikalnijim krugovima počinju kovati planovi za pokretanje vojnog puča i rušenje Republike.

Španjolski građanski rat svoj začetak ima u vojnom puču konzervativnih, radikalno desnih i fašističkih časnika koji je izbio 17. srpnja 1936. godine. Na čelu tog puča našao se general Franco, a njemu se pridružio velik dio časnika iz svih rodova vojske, posebno Afričke legije koje su bile najiskusniji dio vojnih snaga Republike. Iako vojno moćni pobunjenici isprva nisu uspjeli zauzeti veće gradove s izuzetkom Seville, a prvi sukobi izbili su upravo u Barceloni.

Iako su policijske i vojne snage koje su ostale lojalne Republici posustajale u obrani Barcelone, na ulice tog katalonskog grada izašlo je organizirano lijevo radništvo koje je vlast odlučila naoružati te je ono uspjelo potisnuti fašističke snage. Naoružavanje radništva Barcelone, odnosno civilnog stanovništva, nagovijestilo je karakter Rata koji se uvelike može opisati kao narodni otpor fašizmu. Velik dio boraca u redovima Republike nisu činili vojnici već civili koji su pridružili raznim antifašističkim i često samoorganiziranim milicijama.

Španjolski građanski rat nije bio sukob ograničen samo na Španjolsku, već je bio i sukob međunarodnog antifašizma i fašizma. Fašističke države onodobne Europe, odnosno Italija i Njemačka, financijski su i vojno potpomagale španjolske fašiste. S druge strane, u obranu Republike stali su komunisti i anarhisti diljem svijeta, a pomoć je slao i Sovjetski Savez. Pritom treba istaknuti kako su važnu ulogu u nastojanju da se obrani Republika imale Internacionalne brigade, vojne postrojbe komunista i socijalista iz drugih država koji su dobrovoljno odlazili u Španjolsku boriti se protiv fašizma, a među njima je velik broj boraca bio i s područja Jugoslavije.

Bez obzira na sve napore antifašista, nakon tri godine krvavog rata sa stotinama tisuća žrtava, u Kataloniji su pala i zadnja uporišta Republike. Republika je ukinuta, ponovno je uspostavljen monarhijski sustav, a na vlast u Španjolskoj došao je fašistički režim s Francom na čelu.

Španjolski građanski rat važan je i za historijsko razumijevanje konteksta razvoja fašizma u Europi. Naime, u redovima antifašista koji su branili Republiku našli se samo ljevica. Kapitalističke demokracije, od kojih su posebnu važnost imale Francuska, Velika Britanija i Sjedinjene Američke Države, formalno su proglasile neutralnost, proglasile embargo na uvoz oružja u Španjolsku te zatražile od drugih država da se ne miješaju u događaje u Španjolskoj. Međutim, te se države nisu ni potrudile onemogućiti poslovanje sa zaraćenim stranama. Stoga kapital, posebno onaj britanskih banaka i američkih naftnih tajkuna, slobodno tekao u ruke španjolskoj fašista. Jednako tako kapitalističke demokracije nisu ništa poduzele da spriječe talijansko i njemačko miješanje u Rat, a s druge je strane Francuska revno blokirala sovjetsku vojnu pomoć koja je slana vlakovima. Čak je i sam embargo na uvoz oružja daleko više naštetio antifašistima koji su otpočetka bili lošije naoružani te koji su jedinu prijateljsku državu imali u geografski udaljenom Sovjetskom Savezu.

Nakon završetka rata stotine tisuća pristaša Republike zatvoreno je španjolske koncentracijske logore a brojni su izgubili živote. Štoviše, slična sudbina zadesila je i republikance, njih gotovo petsto tisuća, koji su na kraju rata izbjegle iz Katalonije u Francusku. Francuska ih je smjestila u koncentracijske logore u kojima su tisuće umrle zbog gladi i bolesti, a velik dio tih logoraša predan je nacistima nakon njemačkog osvajanja Francuske.

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2021. godinu.

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na korištenje kolačića. Više informacija.

Da bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo prilikom pregledavanja stranica, te kako bi ona radila ispravno, ova stranica na vaše računalo sprema malu količinu informacija zvanih kolačići (cookies).

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na njihovu upotrebu.

Ako odlučite blokirati kolačiće i dalje ćete moći pregledavati stranicu, no neke njezine funkcionalnosti neće Vam biti dostupne.

Što su kolačići?

Kolačići su male tekstualne datoteke sastavljene od niza znakova spremljene na Vaše računalo od strane web stranica koja ste posjetili.

Kolačići omogućavaju stranici da prikaže informacije prilagođene Vašim potrebama. Oni obično spremaju Vaše postavke (session token) i postavke za web stranice. Nakon što ponovo posjetite istu web stranicu Internet preglednik šalje natrag kolačiće koji joj pripadaju.

Kolačići nam također omogućavaju da pratimo posjećenost i promet na našim web stranicama (pomoću Google Analytics i sličnih alata). Sve informacije koje na taj način kolačići prikupljaju se akumuliraju i anonimne su i ne dijele se s bilo kojim drugim subjektima.

Sve ove informacije mogu biti spremljene jedino ako Vi to omogućite – web stranice ne mogu dobiti pristup informacijama koji im Vi niste dali i ne mogu pristupiti drugim datotekama na Vašem računalu.

Close