TEKST

Dina – Pješćana kritika političke ekonomije


Uobičajena kritika Dine, upućena od strane liberalne ljevice, tvrdi da je to samo još jedna priča o „bijelom spasitelju“ koji dolazi u tuđinu kako bi oslobodio podčinjene narode. To je promašena kritika problema koji je sporedan pred činjenicom da je Dina, riječima autora same knjige Franka Herberta, upravo upozorenje o našoj lakoj predaji mesijanskim figurama, o tome koliko jednostavno povjerimo naše živote vođama i povjerujemo onima koji nas namame u štovanje.


Radnja Dine odvija se u tisućama godina udaljenoj budućnosti u kojoj kozmičko čovječanstvo upravlja svemirom, organizirano u vidu ogromnog monarhijskog feudalnog carstva nad kojim upravlja galaktički car Shaddam IV. Ali, za razliku od većine znanstveno fantastičnih priča, društvo Dine nije visokotehnološko, budući da je priča smještena nakon velikog galaktičkog rata protiv mašina, poslije kojeg je ediktom zabranjena proizvodnja i izumljivanje bilo kakvih strojeva koji imitiraju ljudsku inteligenciju. Daleko od prepreke, ova zabrana potakla je okretanje čovječanstva razvoju vlastitih psihičkih kapaciteta. Svemir Dine tako je ispunjen psihičkim vješticama (sestrinstvo Bene Gesserit), ljudskim biološkim kompjuterima (Mentats) i svemirskim cehom koji letjelice navigira telekinetičkim moćima vlastitog uma (Spacing Guild). 

Naravno, cijela ova priča o razvoju potencijala ljudskog uma pogonjena je narančastim Začinom (engl. „Spice“) – moćnom halucinogenom drogom koja konzumentu pruža sve ono divno i krasno: produljuje život, proširuje svijest i omogućuje svemirsku navigaciju. Sva ova svojstva čine Začin ključnom supstancom u cijelom Svemiru: „He who controls the spice controls the universe“! Budući da se ova droga može naći samo na jednom mjestu – pješčanom planetu Arrakis poznatijem kao Dina – feudalna vlast nad Dinom i pristup ekstrakciji Začina istoznačna je s vlasti nad cijelim Svemirom i tako predstavlja ključnu političku okosnicu narativa. Naravno, kao i kod svake dobre droge, kvaka je u tome da je konzumiranje Začina izuzetno adiktivno: jednom kada se navučete na Začin, više ga ne možete prestati uzimati…

Iako nije naglašeno u filmu, sve velike kraljevske kuće drže dionice u kompaniji CHOAM („Combine Honnete Ober Advancer Mercantiles“) koja kontrolira sve ekonomske transakcije diljem kozmosa, iako se oslanja na takozvani Spacing Guild za transport dobara kroz svemir (zbog monopola kojeg ovaj ceh ima na svemirska putovanja brža od svjetlosti). Direktorstvo CHOAM-a – ovog intergalaktičkog Amazona – tako predstavlja i političku moć u Carstvu, koja prolazi iz sposobnosti utjecaja na političke izbore i glasovanja. CHOAM je najveći pojedinačni izvor bogatstva u Carstvu, a utjecaj u CHOAM-u putem unutarnjih stranaka i kontrole nad direktorskim položajima središnji je cilj političkog manevriranja kraljevskih kuća, kako zbog primanja dividendi, tako i zbog ubiranja profita.

Idući bitan faktor u političkoj karti Carstva je sestrinstvo Bene Gesserit – pseudo-religijska organizacija ‘časnih sestara” koje koriste genetske eksperimente, političko uplitanje i religijski inženjering kako bi ostvarile svoj plan uspona ljudske rase koji kulminira dolaskom svog ‘odabranog’ – Kwisatz Haderacha. Primarni cilj Bene Gesserit je postići daljnju moć i utjecaj te pomoći usmjeriti čovječanstvo prema uvidu i stabilnosti. U tu svrhu, njihova agenda nekada se proteže desetljećima i stoljećima unaprijed. Iako tvrde kako služe višem cilju bez vlastitih interesa, Bene Gesserit su na neki način siva eminencija Carstva, koja svojim vladanjem iz sjene kroz političke manipulacije i eugeniku utire put ostvarenju svojih ciljeva. Zanimljiv je i aspekt socijalnog inženjeringa koje Bene Gesserit vrše kroz usađivanje predrasuda, mitova i proročanstva, koji zatim postaju dio kolektivnog nesvjesnog ljudi, a jedan takav mit upravo je mesijansko poslanje Paula Atreidesa koje čini okosnicu fabule.

Politički svemir Dine tako je raslojen na svojevrsnu trodiobu vlasti: svjetovnu – koju sačinjavaju kraljevske obitelji jedna od kojih dominira s galaktičkim carem na vrhu Imperija, religijsku – u vidu psiho-magijskih redovnica, te ekonomsku – utjelovljenu u monopolističkoj korporaciji CHOAM. Budući da je navigacija i putovanje svemirom jedan od ključnih radnji čitavog Carstva, kao četvrtu samostalnu kariku moći mogao bi se protumačiti i već spomenuti Spacing Guild koji je posredstvom Začina savladao sposobnost upravljanja svemirskim brodovima snagom uma, tako čineći neku vrstu FedEx-a ili ogromne monopolističke aviokompanije bez koje ništa ne bi bilo moguće.

Denis Villeneuve, redatelj nove ekranizacije Dine, dodatno je naglasio kolonizatorski aspekt priče tako što je Fremene i arhitekturu Arrakisa izrazio sjeverno-afričkim i blisko-istočnjačkim stilskim motivima. Palme, dijalekti, hidžabi, kostimi i određeni arhitektonski elementi direktna su referenca na islamske kulture. Političku poruku Dine tako možemo čitati i kao kritiku ljudske pohlepe koja rađa čitav niz anti-civilizacijskih pojava kao što su ratovi, fašizam i kolonijalizam. Tako narativ o eksploataciji resursa u nekakvoj pustinji dalekog svijeta poprima očito aluziju na britansko porobljavanje Indije ili pak nešto recentnije naftaško pokoravanje država Bliskog Istoka od strane pendrek-nacije SAD-a. Dina je tako i priča o radničkoj klasi svijeta u razvoju, od kolonijalne ere do danas, koja drži razvijene zemlje na gospodarskom vrhu, baš kao što Fremeni kao rudari Začina uzdržavaju čitav Imperij. Stvarni primjer ove ekonomske zavisnosti promatramo u Kini, koja opskrbljuje većinu zemalja ‘prvog svijeta’, a naročito SAD, proizvodnjom elektronike i drugih dobara koja svakodnevno koristimo. Kineski radnici koji stvaraju ove proizvode stavljeni su u užasne radne uvjete, koji uključuju prisilni prekovremeni rad uz minimalnu plaću, loše stambene uvjete, nepoštivanje minimuma higijensko-tehničkih standarda itd. A upravo ovaj težak i okrutan rad za kojeg su radnici jedva kompenzirani pomaže da razvijene zemlje budu adekvatno opskrbljene potrebnim robama po pristupačnoj cijeni. Kako kapitalizam svoje probleme samo geografski razmješta, a nikad ne rješava, u posljednjih par desetljeća tako svjedočimo i neo-kolonijalnom pothvatu same Kine. Danas i Kina ima svoju Kinu, naime – Afriku.

To što takva vrsta invazije otvara put religijskom fundamentalizmu također je poruka Dine koja se čita između redaka. Iako je Spice opijatno sredstvo vladajućih klasa, na Arrakisu je itekako religija taj dobar stari ‘opijum za narod’, utoliko što su teški životni uvjeti fremenskih starosjedilačkih plemena – prezrenih u Svemiru – poduprti vjerom u proročansko izaslanje mesije. Dina je i ekološka priča koja se alegorijski bavi uništenjem važnih ekosustava u potrazi za ‘gorivom’, te o usponu religijskog fundamentalizma i ludosti držanja vlasti pod svaku cijenu koje iz ove vrste pohlepe proizlaze. Fremenska odjela dizajnirana da uzdržavaju i recikliraju svaku kap vode provociraju već prisutnu jezu oko sloma ekosustava potaknutog globalnim zatopljenjem kojeg doživljavamo već sada i ovdje, u našem malom kutku Svemira kojeg zovemo Zemlja.

Kako Arrakis ima svoj Spice, tako i Zemlja ima kapital. Višak vrijednosti pretvoren u profit dozvoljava onima koji su ga oteli da ‘savijaju prostor i vrijeme’. Prethodna rečenica uopće nije alegorija. U kapitalu je zatočeno tuđe vrijeme – onaj koji ga ima, time je produljio vlastiti život, jer njemu je sve blisko, moguće, dostupno i podložno krojenju prema želji. Imati kapital znači imati svijet na dlanu i savijati ga prema vlastitim prohtjevima. Osim što je svemoćan, kapital je također i beskonačan, budući da je samome sebi granica, koja se vječno pomiče kroz metastazu i posuđivanje od virtualne sutrašnjice. Riječima Michaela Heinricha: „Kretanje kapitala kao jedini cilj ima umnažanje uložene vrijednosti. To čisto kvantitativno umnažanje međutim ne posjeduje ni inherentnu mjeru niti kraj. Za razliku od jednostavne robne cirkulacije, koja cilja na svrhu izvan cirkulacije i koja svoju mjeru ima u potrebi, a svoj kraj u njenom zadovoljenju, kretanje kapitala je samo sebi svrha, ono je bezmjerno i beskrajno“. Ne postoji put do kapitala – kapital je put. On je sebi početak i kraj, ekonomski ouroboros ili, u kibernetičkim terminima, beskonačan pozitivni feedback loop. „THE SPICE MUST FLOW!“

Na političko-ekonomskom nivou, dobar primjer za usporedbu s CHOAM-om je bivše Britansko Carstvo i tvrtka poznata kao East India Company. Ova kompanija započela je kao mala trgovačka tvrtka, ali je postepeno prerasla u tako masivan monopol da je u konačnici kontrolirala više od polovice svjetske trgovine do početka 18. stoljeća. Tvrtka je imala toliku moć da je mogla neizravno kontrolirati vladine odluke, jer su mnogi plemići imali udjele u njoj, baš kao što car Shaddam IV ima najviše udjela u CHOAM-u. East India Company  na kraju je postala toliko moćna da su imali vlastitu privatnu vojsku koja je provodila svoju volju diljem Indije i vodila bitke za vlastite interese. Kompanija je imala izvjesnu kontrolu nad vladom i mogla je u određenoj mjeri usmjeravati politiku poreza i carina na svu robu kojom se trguje. 

No, ne moramo se niti vraćati u prošlost. Sadašnji odnosi neravnomjerne raspodjele bogatstva nisu viđeni od 1890-ih, a rastući broj tehno-giganta koji poprimaju monopol nad globalnom ekonomijom je u najmanju ruku alarmantan. Čini se kako kapitalizam lagano klizi prema jednom drevnijem odnosu podčinjenosti – onom feudalnom – samo sa snažnim tehno-distopijskim začinom (no pun intended). U svojem članku za Project Syndicate, Yanis Varoufakis ovu zadnju mutaciju u kapitalističkom sistemu komentira idućim riječima: „Nije da su tradicionalni kapitalistički sektori nestali. Početkom devetnaestog stoljeća mnogi su feudalni odnosi ostali netaknuti, ali kapitalistički odnosi počeli su dominirati. Danas su kapitalistički odnosi ostali netaknuti, ali su ih tehno-feudalni odnosi počeli nadvladavati“.

Kritika upućena od strane liberalnih ljevičara (uglavnom anglosaksonskog područja) glasi kako je Dina tek priča o „bijelom spasitelju“ koji dolazi u tuđinu kako bi oslobodio podčinjene narode. To je kratkovidna i promašena kritika problema koji je trećerazredan pred činjenicom da je Dina, riječima autora same knjige Franka Herberta, upravo upozorenje o našoj lakoj predaji mesijanskim figurama, o tome koliko jednostavno povjerimo naše živote vođama i povjerujemo onima koji nas namame u štovanje. Dakle, sama figura mesije je kritičke prirode, ona raskriva činjenicu da je i sama vjera u tu figuru ideološke prirode, usađena u ljudske glave posredstvom vanjske sile. Sadašnja idolatrija figura tehno-poduzetnika kao što je Elon Musk, koji poput nekakvog kapitalističkog Valentina Boškovića nude spasenje u vidu svemirskih raketa i nastambi na Marsu, pokazuje kako naša vrsta nije prerasla naivnu sklonost mesijanskog poklonstva.

Tako glavno određenje čovječanstva Dine i dalje ostaje ono klasno, tj. zavisi primarno o kući i planeti na kojoj smo rođeni, a ključne sprege moći koje nam kroje živote i sudbine upravo su one između ekonomije i religije s politikom. Dina je bujna priča anti-kolonijalne i anti-fundamentalističke prirode, koja upozorava na monopolizam, idolopoklonstvo, petljanje vjere u politiku i ekološku štetnost kapitalističke pohlepe. Baš to su glavne kritičke vibracije koje nam Dina isporučuje, a njihova aktualnost i bitnost u sadašnjem povijesnom trenutku samo svjedoči da Dina ostvaruje upravo ono što je oduvijek bila najjača snaga i ‘začin’ znanstvene fantastike: da kroz moć fikcije o nekoj dalekoj budućnosti introspektivno prepoznamo njene odraze sada i ovdje.


Filip Pračić

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2021. godinu.

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na korištenje kolačića. Više informacija.

Da bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo prilikom pregledavanja stranica, te kako bi ona radila ispravno, ova stranica na vaše računalo sprema malu količinu informacija zvanih kolačići (cookies).

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na njihovu upotrebu.

Ako odlučite blokirati kolačiće i dalje ćete moći pregledavati stranicu, no neke njezine funkcionalnosti neće Vam biti dostupne.

Što su kolačići?

Kolačići su male tekstualne datoteke sastavljene od niza znakova spremljene na Vaše računalo od strane web stranica koja ste posjetili.

Kolačići omogućavaju stranici da prikaže informacije prilagođene Vašim potrebama. Oni obično spremaju Vaše postavke (session token) i postavke za web stranice. Nakon što ponovo posjetite istu web stranicu Internet preglednik šalje natrag kolačiće koji joj pripadaju.

Kolačići nam također omogućavaju da pratimo posjećenost i promet na našim web stranicama (pomoću Google Analytics i sličnih alata). Sve informacije koje na taj način kolačići prikupljaju se akumuliraju i anonimne su i ne dijele se s bilo kojim drugim subjektima.

Sve ove informacije mogu biti spremljene jedino ako Vi to omogućite – web stranice ne mogu dobiti pristup informacijama koji im Vi niste dali i ne mogu pristupiti drugim datotekama na Vašem računalu.

Close