TEKST

Zapisi o zapatistima — 2. dio

Kao prvi revolucionarni pokret u Latinskoj Americi koji je zahtjeve žena stavio u središte svoje političke agende, Zapatismo se suočio s izazovom prevladavanja onoga što su autohtone žene nazvale “lošim običajima” (malas costumbres): naslijeđem 500 godina kolonijalizma, u kojem su žene bile lišene slobode izbora muža, isključene s položaja političke moći i lišene prava na nasljeđivanje zemlje, među ostalim oblicima patrijarhalnog nasilja.


Da bismo razumjeli teoriju koja podcrtava političku praksu Zapatista, smatram da je ključna Marcosova elokventna i originalna kritika neoliberalizma. Prema Marcosu, globalizacija je totalitarno proširenje logike financijskih tržišta na sve aspekte života. Svjetski kapitalizam (‘dijete’) žrtvovao je svog ‘oca’; ono što mu je dalo budućnost i povijesni projekt – nacionalni kapitalizam (Marcos 2004). Neoliberalizam je istovremeno poticao destrukciju/depopulaciju i rekonstrukciju/reorganizaciju regija i nacija kako bi se otvorila nova tržišta i obnovila postojeća. Uništio je materijalnu osnovu nacionalnog suvereniteta i proizveo depopulaciju – koja se sastojala u marginalizaciji svih onih koji su beskorisni novoj tržišnoj ekonomiji (kao što je autohtono stanovništvo).

Marcos rekonstruira sedam dijelova (od mnogih) ‘apsurdne slagalice neoliberalnog svijeta’ (Marcos 2004).  Prvi je dvostruka akumulacija bogatstva i siromaštva (akumulacija bogatstva u rukama nekolicine, a akumulacija siromaštva među milijunima). Drugi je totalna eksploatacija cijeloga svijeta. Treći je noćna mora migranata. Četvrti je gotovo incestuozan odnos između kriminala i moći. Peti je državno nasilje– umjesto usmjeravanja javnih ulaganja u socijalnu potrošnju, nacionalne države se sve više angažiraju u kontroli društva i širenju represivnog aparata. Šesti je misterij megapolitike. Sedmi su višestruki oblici otpora protiv neoliberalizma, formiranih od isključenih, marginaliziranih ‘ostataka'(koji predstavljaju nadu čovječanstva u opstanak).

Subcomandante Moisés od 2013. je novi glasnogovornik EZLN-a. Predstavio ga je Marcos, s kojim se izmjenjuje u toj ulozi. Ima čin majora još 1. siječnja 1994. Na 27. godišnjicu pobune EZLN-a, ove godine, Moisés je prokomentirao godine prije i oko ustanka autohtonih pobunjenika. ‘1983. je bila godina kada su neki naši članovi stigli u planine meksičkog jugoistoka i počeli regrutirati suborce, zbog čega je članstvo u organizaciji raslo. Zatim je od ‘83. do ‘93. uslijedilo razdoblje novačenja po selima, ‘underground period’.

Drugovi su počeli tražiti ljude jednog po jednog, ali onda smo promijenili naše metode regrutacije jer ljudi, autohtone zajednice, imaju određeni način susretanja ljudi u grupama, kolektivno. I tako smo regrutirali one s moralnim autoritetom. I da, od tog trenutka nastavili smo se organizirati po gradovima i drugim područjima. Regija se može sastojati od puno malih gradova i zajednica. Neke regije se sastoje od 20 ili 30 zajednica.

Kako je naš politički utjecaj rastao u tim gradovima i regijama, vršili smo vojne pripreme. Organizirali smo compañerose i compañeras, sve dok nije došao dan kada je odlučeno: Vrijeme je da krenemo. (…) Male sredine su počele drugačije gledati na stvari jer su se članovi iz grada organizirali na drugačiji način. Ono što želim reći je da su dolaskom EZLN-a žene počele imati važnu ulogu, gdje prije nisu bile ni dovedene u obzir. Iako su postojale neke organizacije sa ženama, njih se zapravo nije shvaćalo ozbiljno. To je ono što se promijenilo za to vrijeme, bilo je više organizacije i poštovanja prema ženama.’

Subcomandante Marcos, inače, simbolički je ‘umro’ 2014.godine i naslijedio ga je / preimenovan je u  Subcomandantea Galeana, nazvan po urugvajskom ljevičarskom autoru Eduardu Galeanu.

Bilo je pravo iznenađenje kada su Zapatisti 5. listopada 2020.objavili svoje priopćenje “Planina na otvorenom moru”, najavljujući ‘turneju’ EZLN-a  po pet kontinenata, počevši od Europe. Iako Zapatisti nisu bježali od organiziranja inicijativa u Chiapasu i diljem Meksika , to je zapravo prvi put od 1994. da napuštaju granice svoje domovine.

Nakon mjesec i pol plovidbe Atlantskim oceanom, sedam pripadnika EZLN-a stiglo je u Španjolsku 21. lipnja i prešlo granicu s Francuskom drugog tjedna srpnja. Na svom su putovanju posjetili različite skupine i zajednice koje se odupiru eksploataciji  uništavanju prirode u više od 30 europskih zemalja. U kontekstu civilizacijske krize koju je generirala pandemija Covid-19, Zapatisti su namjeravali ojačati veze međunarodne solidarnosti koje nam omogućuju da zamislimo druge svjetove.

Ovo putovanje ima za cilj doći do pet kontinenata, koordinirajući otpor u obrani života i okoliša. Ova prva pomorska delegacija sastoji se od četiri žene, dva muškarca i nebinarne osobe koja se naziva “otroa”. Zbog ovakvog rasporeda (4-2-1) grupa je krštena kao “421. eskadrila”.

Uzimajući u obzir sklonost Zapatista prema ironiji i povijesnim referencama, vjerojatno je da naziv aludira na 201. lovačku eskadrilu, meksičku zračnu borbenu jedinicu koja je sudjelovala u oslobađanju Filipina tijekom Drugog svjetskog rata, u ljeto 1945. godine. Eskadrila je postala simbol meksičkog internacionalizma koji se suprotstavlja imperijalizmu, utjelovljenog od strane sila Osovine Njemačke, Japana i Italije. Pozivajući se na 201. lovačku eskadrilu, Zapatisti bi nas mogli podsjetiti na dugogodišnju tradiciju meksičkog internacionalizma. Čineći to, predviđaju kritike iz nacionalističke perspektive, koja ne prepoznaje razloge za pridruživanje drugim borbama kada “u Meksiku već ima dovoljno problema”.

Ovoga puta eskadrila nije sastavljena od vojnika, niti je borbena jedinica: formiraju ju Zapatisti čiji je cilj sklapati saveze u borbi za život i sijati sjeme otpora, kao što je spomenuto u jednoj od njihovih izjava : “Ne samo da želimo prigrliti one koji sudjeluju u pobuni i otporu u Europi, već želimo i slušati i učiti o njihovoj povijesti, zemljopisu, kalendarima i načinu života”.

Ova prva delegacija — koju je slijedila druga koja je putovala avionom— sastoji se od četiri autohtone žene: Lupita (19 godina, Tsotsil), Carolina (26 godina, također Tsotsil , ali trenutno živi u autonomnoj zajednici Tseltal), Ximena (25 godina, Cho’ol) i Yuli (47 godina, Tojolabal i tečno govori Tseltal); kao i Marijose (39 godina, Tojolabal, identificiran/a kao “otroa”, ni muški ni ženski rod) i dva muškarca, Bernal (57 godina, Tojolabal) i Darío (47 godina, Cho’ol). Svi su bili u karanteni petnaest dana u jednoj od zapatističkih autonomnih zajednica, “Semillero Comandante Ramona”, kako bi se jamčilo da neće biti zaraze COVID-19.

Sam sastav delegacije, s većinom žena koja uključuje trans ženu, odražava transformacije koje su se dogodile unutar autohtonih zapatističkih zajednica. “Ženski revolucionarni zakon” (Ley Revolucionaria de Mujeres), objavljen 1. siječnja 1994., postao je dio normi zajednica koje odbijaju svaki oblik isključivosti ili nasilja prema ženama.

Kao prvi revolucionarni pokret u Latinskoj Americi koji je zahtjeve žena stavio u središte svoje političke agende, Zapatismo se suočio s izazovom prevladavanja onoga što su autohtone žene nazvale “lošim običajima” (malas costumbres): naslijeđem 500 godina kolonijalizma, u kojem su žene bile lišene slobode izbora muža, isključene s položaja političke moći i lišene prava na nasljeđivanje zemlje, među ostalim oblicima patrijarhalnog nasilja. Prisutnost Marijose također odražava promjenu u homofobičnoj i transfobičnoj kulturi koju su nametnuli različiti oblici kršćanstva na autohtonim područjima. To udaljava Zapatismo od drugih pokreta domorodačkih naroda Latinske Amerike koji osuđuju kolonijalizam dok repliciraju njegove homofobne i patrijarhalne vrijednosti.

EZLN je potvrdio da se sprema veliko izaslanstvo od više od stotinu članova, od kojih su tri četvrtine žene. Navodi se da će izaslanstvo također biti u pratnji članova Nacionalnog kongresa domorodačkog stanovništva – Vijeća domorodačke vlasti koje ujedinjuje borbe domorodačkog stanovništva diljem Meksika.

Prije svega, Zapatisti su objasnili da dolaze da razgovaraju, a još više da slušaju, sve koji su ih pozvali “da razgovaraju o našim međusobnim povijestima, našim patnjama, našim bijesima, našim uspjesima i neuspjesima.”

Nedavno sam imala priliku kratko porazgovarati sa skupinom Zapatistica koje su došle u Beč. Drugarica iz austrijske anarhosindikalističke grupe WAS i ja smo razgovor, ako se takvim može nazvati (stigle smo postaviti samo nekoliko pitanja) vodile u pauzi sastanka na kojemu su Zapatistice razgovarale s aktivisticama iz kurdske organizacije u Beču. To je bio jedini način da ih ‘ulovimo’ jer su bile ne samo prebukirane nego nas je i obeshrabrio formalni proces po kojem, ako ih želite intervjuirati, morate ispuniti formular i poslati im ga, a subcomandante Moises odlučuje odobrava li vam se zahtjev ili ne. To nam se činilo u najmanju ruku previše hijerarhijski , pa smo se odlučile za ovaj kratki neformalni razgovor.

Kad smo ih pitale da nam pojasne svoj način organiziranja, Zapatistice su rekle da postoje tri različite razine političke organizacije – lokalna, općinska i regionalna. Ljudi sami biraju delegate, ne postoje predizborni skupovi i kandidature, ljudi direktno biraju ljude iz zajednice. Mogu ih opozvati ako ne rade dobro. Ne smatraju da je to posao poput političara – delegati imaju ulogu predstavljati narod i ako donose loše odluke, piju ili postanu korumpirani, narod ih može opozvati. Mogu služiti samo jednom, najviše 3 godine. Delegat mora biti skroman, pošten, iskren, njegova ili njezina funkcija ne shvaća se kao birokratska. Ta osoba kasnije može obavljati i druge političke poslove i funkcije u nekom drugom dijelu organizacije.

Na tri razine organizacije postoje dva načina za provođenje izbora – izravni (podizanje ruke na skupštini) i tajno glasovanje (stavljanje imena u kutiju). Odluke se ne donose konsenzusom, već većinom glasova. Svi stariji od 15 godina imaju pravo glasa.

Zapatistice kažu da ne osuđuju druge borbe. Svaka osoba/skupina zna najbolji način borbe u mjestu gdje živi. „Prije 1994. imali smo oružje – tako smo radili; sada to radimo na pacifistički način – kroz samoupravu. Ne možemo reći da je oružje dobro ili ne, svaka borba zna je li dobro za njih ili ne.“

Delegacije EZLN-a stigle su u Europu iz 6 regija, govore 6 jezika, imaju kodna imena poput Libertad. Delegati se šalju iz svojih organizacija da slušaju i razmjenjuju iskustva. Tu su i neke članice Nacionalnog kongresa domorodačkog stanovništva – Zapatisti su ih zamolili da ih prate i podrže.

Kad smo ih pitali smatraju li se anarhisticama, nisu odgovorile izravno, nego su samo izjavile da narod odlučuje, a delegati moraju raditi što narod kaže. Trude se da nema hijerarhije, odlučuju o stvarima na sastancima, imaju pokret odozdo. Prave razliku između dobre vlade (njihova; pokorava se narodu) i  loše vlade (meksičke).

Kada je pomorska zapatistička delegacija stigla u Europu, Marijose, “unoa otroa” s Escadrona 421, prva je izašla na obalu. Slijedi kako je Subcomandante Galeano unaprijed opisao scenu; inverzija geste kojom je Kristofor Kolumbo – koji se iskrcao 12. listopada 1492. – postavio svoj križ i nametnuo naziv San Salvador otoku Guanahaní:

‘Dakle, prva noga koja će stupiti na europsko tlo (ako nas puste da se iskrcamo) neće biti noga muškarca ili žene. Bit će noga drugoga/e.

Uz ono što bi pokojni SupMarcos opisao kao “šamar crnom čarapom u lice svoj heteropatrijarhalnoj ljevici”, odlučeno je da prva osoba koja će se iskrcati bude Marijose.

Čim će obje noge čvrsto stati na europsko tlo i oporaviti se od morske bolesti, Marijose će viknuti:

“Predajte se, blijeda heteropatrijarhalna lica koja progone ono što je drugačije!”

Ne, šalim se. Ali zar ne bi bilo dobro kad bi tako bilo?

Ne, pri izlasku na kopno Zapatista compa Marijose će svečano izjaviti:

“U ime žena, djece, muškaraca, starješina i, naravno, drugih Zapatista, izjavljujem da će ime ove zemlje, koju njeni starosjedioci danas zovu “Europa” od sada biti poznato kao: SLUMIL K’ AJXEMK’OP, što znači “pobunjenička zemlja” ili “Zemlja koja ne popušta, koja ne propada”.


Izvori:

Burbach, Roger (2001) Globalization and Postmodern Politics: from Zapatistas to High-Tech Robber Barons. London: Pluto Press.

Chomsky, Noam (2004) ‘Chiapas – Symbol of Resistance’,  in Ya Basta by Marcos. 13-14. Oakland, Edinburgh: AK Press.

Collier , George A. & Collier,  Jane F. (2005)  ‘The Zapatista Rebellion in the Context of Globalization’, The Journal of Peasant Studies, 32:3-4, 450-460.

Fisher, Mark (2009) Capitalist Realism: Is There No Alternative? Zero Books.

Flood, Andrew (1999) ‘The Zapatistas, Anarchism and ‘Direct Democracy”’, Anarcho-Syndicalist  Review 27. Accessed 16.12.2016. 

Flood, Andrew (2011) ‘ Occupy Movement, the Zapatista’s and the General Assemblies’. Accessed 20.12.2016. http://www.wsm.ie/c/occupy-movement-zapatistas-general-assemblies

Graeber, David (2004) Fragments of an Anarchist Anthropology. Chicago: Prickly Paradigm Press

Graeber, David (2007) Possibilities: Essays on Hierarchy, Rebellion, and Desire. Oakland, Edinburgh: AK Press.

Graeber, David (2013) The Democracy Project: a History, a Crisis, a Movement. London: Allen Lane.

Jeffries, Fiona (2001) ‘Zapatismo and the Intergalactic Age’, in Globalization and Postmodern Politics: from Zapatistas to High-Tech Robber Barons, edited by Roger Burbach. 129-144. London: Pluto Press.

Johnston,  Josée (2000) ‘Pedagogical Guerrillas, Armed Democrats, and Revolutionary Counterpublics:  Examining Paradox in the Zapatista Unprising in Chiapas Mexico’, Theory and Society, Vol. 29, No. 4: 463-505.

Klein, Naomi (2004) ‘The Unknown Icon’, in Ya Basta by Marcos. 15-22. Oakland, Edinburgh: AK Press.

Marcos, Subcomandante Insurgente (2004) Ya Basta – Ten Years of the Zapatista Uprising. Oakland, Edinburgh: AK Press.

Martínez-Torres, María Elena, Rosset, Peter and Starr, Amory (2011) ‘Participatory Democracy in Action: Practices of the Zapatistas and the Movimento SemTerra’, Latin American Perspectives, Vol. 38, No. 1: 102-119

Mignolo,  Walter D. (2002)  ‘The Zapatistas’s Theoretical Revolution: Its Historical, Ethical, and Political Consequences, Review (Fernand Braudel Center), Vol. 25, No. 3: 245-275

Notes from Nowhere (ed.) (2003) We Are Everywhere: the Irresistible Rise of Global Anticapitalism. London: Verso.

Olesen, Thomas (2004) ‘Globalising the Zapatistas: From Third World Solidarity to Global Solidarity?’, Third World Quarterly, Vol. 25, No. 1: 255-267

Roth, Marco (2011) ‘Letters of Resignation from the American Dream’ in Occupy! Scenes from Occupied America, edited byKeith Gessen and Astra Taylor. London: Verso.

Tucker, Duncan (2014) ‘Are Mexico’s Zapatista rebels still relevant?’. Accessed 15.12.2016. http://www.aljazeera.com/indepth/features/2014/01/are-mexico-zapatista-rebels-still-relevant-20141183731812643.html

Vodovnik, Žiga (2004) ‘The Struggle Continues…’, in Ya Basta by Marcos. 25-49. Oakland, Edinburgh: AK Press.



Dora Pavković

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2021. godinu.

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na korištenje kolačića. Više informacija.

Da bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo prilikom pregledavanja stranica, te kako bi ona radila ispravno, ova stranica na vaše računalo sprema malu količinu informacija zvanih kolačići (cookies).

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na njihovu upotrebu.

Ako odlučite blokirati kolačiće i dalje ćete moći pregledavati stranicu, no neke njezine funkcionalnosti neće Vam biti dostupne.

Što su kolačići?

Kolačići su male tekstualne datoteke sastavljene od niza znakova spremljene na Vaše računalo od strane web stranica koja ste posjetili.

Kolačići omogućavaju stranici da prikaže informacije prilagođene Vašim potrebama. Oni obično spremaju Vaše postavke (session token) i postavke za web stranice. Nakon što ponovo posjetite istu web stranicu Internet preglednik šalje natrag kolačiće koji joj pripadaju.

Kolačići nam također omogućavaju da pratimo posjećenost i promet na našim web stranicama (pomoću Google Analytics i sličnih alata). Sve informacije koje na taj način kolačići prikupljaju se akumuliraju i anonimne su i ne dijele se s bilo kojim drugim subjektima.

Sve ove informacije mogu biti spremljene jedino ako Vi to omogućite – web stranice ne mogu dobiti pristup informacijama koji im Vi niste dali i ne mogu pristupiti drugim datotekama na Vašem računalu.

Close