TEKST

Komunistička partija nakon revolucije proletarijata — II. dio


Tematski se nastavljajući na raniju seriju tekstova o inicijalnim recepcijama Oktobarske revolucije na prostoru Hrvatske, naš suradnik za povijest socijalizma piše o filozofskoj pozadini djelovanja komunističkih partija. Drugi dio ove serije tekstova referirajući se na tekstove Marxa i Lenjina nastoji definirati postrevolucionarnu fazu društvenog razvoja.


Kao što je spomenuto u prvom dijelu ove serije tekstova, cilj svake komunističke partije jasno je određen, revolucionarno svrgavanje buržoazije s pozicije vladajuće klase nakon čega dolazi do uspostavljanja novog društva, komunističkog društva u njegovoj nižoj fazi. I prema Marxu i prema Lenjinu radi se o društvu koje je još uvijek presudno obilježeno odlikama buržoaskog društva i koje se još mora razviti do stvarnog komunističkog društva.

U djelu Anti-Dühring Engels je kratko opisao što se događa s društvom nakon izvršenja socijalističke revolucije:

„Proletarijat preuzima političku moć i u prvoj instanci pretvara vlasništvo nad sredstvima za proizvodnju u državno. Ali, radeći to, on ukida samog sebe kao proletarijat, ukida sve klasne specifičnosti i klasne antagonizme, ukida, također, državu kao državu.“[i]

Slično, ali koristeći Marxovu Kritiku Gotskog programa kao polazišnu točku, zaključuje i Lenjin u Država i revolucija. On piše kako u prvoj fazi komunističkog društva sredstva za proizvodnju nisu privatno vlasništvo već vlasništvo čitavog društva te da će stoga, iako će još uvijek postojati nepravedne razlike u bogatstvu, nestati „eksploatacija čovjeka od strane čovjeka“.[ii] No Lenjin smatra da samo obaranje kapitalizma ne uvodi odmah ekonomske i društvene pretpostavke koje bi omogućile da ljudi „rade za društvo bez ikakvih pravnih normi“ te stoga još preživljava kapitalistički model raspodjele proizvoda i rada koji „nejednakim ljudima za nejednaku (faktički nejednaku) količinu rada daje jednaku količinu proizvoda.“[iii] Govoreći o državi, Lenjin spominje da ona ne nestaje odmah, ali izumire jer društvenim vlasništvom nad sredstvima za proizvodnju nestaju klase, a s time i potreba za državom kao aparatom klasnog ugnjetavanja.[iv] Država nastavlja postojati samo kao utjelovljenje buržoaskog prava na nejednakost koje postepeno nestaje.[v] Rana faza komunizma je, prema Lenjinu, prijelazni period u kojem se iznimno razvijaju proizvodne snage do trenutka dok se ne omogući dokidanje podjele rada, a s time i ostataka buržoaske države i društva, ali kada će proizvodne snage doći do potrebnog stupnja razvoja „mi ne znamo i ne možemo znati.“[vi] Taj prijelazni period, preuzimajući iz kasnijih radova Marxa i Engelsa, Lenjin u Država i revolucija naziva diktaturom proletarijata, periodom u kojem država još ima važnu ulogu jer je sada proletarijat koristi kao mehanizam svoje vladavine. Važnost prijelazne uloge države posebno se ističe u kontroli proizvodnje i potrošnje:

„Dotle dok ne nastupi „viša“ faza komunizma, socijalisti zahtijevaju najstrožu kontrolu od strane društva i od strane države nad mjerom rada i mjerom potrošnje, samo ta kontrola mora početi od eksproprijacije kapitalista, od kontrole radnika nad kapitalistima, i nju mora provoditi ne država činovnika, nego država naoružanih radnika.“[vii]

Kao što je vidljivo iz ovog s prelaskom u višu fazu komunističkog društva nestaje svaka potreba za državnom kontrolom društva jer će ono regulirati samo sebe, odnosno naoružano radništvo će sankcionirati rijetke prijestupe svima poznatih društvenih pravila.

Iz navedenog vidljive su osnovne konture prve faze komunističkog društva. Radi se o prijelaznom periodu veoma ubrzanog napretka sredstava za proizvodnju čije trajanje nije moguće predvidjeti. Taj period obilježen je eksproprijacijom kapitalističke klase i ukidanjem klasne podjele uopće do čega dolazi uvođenjem društvenog ili državnog vlasništva nad sredstvima za proizvodnju. Za njega društvo još ne postiže stvarnu već samo formalnu jednakost jer je ono još obilježeno preostalim tekovinama buržoaskog društva, no one postepeno odumiru kao i država koja ukidanjem klasa gubi svoju temeljnu funkciju kontrole klasne borbe i ugnjetavanja proletarijata od strane kapitalista te proletarijatu služi za još uvijek nužno kontrolu proizvodnje i potrošnje. Postrevolucionarni period Marx je u nekoliko tekstova krajem četrdesetih godina devetnaestog stoljeća nazvao diktaturom proletarijata,[viii] a taj naziv ukorijenio se u socijalističkoj teoriji te ga često koristi i sam Lenjin.

Iako možemo iščitati kako bi otprilike trebalo izgledati komunističko društvo u svojoj prvoj fazi, socijalistička teorija zapravo nam daje uvid u samo neke temeljne tendencije tog društva te ga ne opisuje imalo detaljno. Analizirajući Građanski rat u Francuskoj Lenjin je primijetio da Marx nije želio eksplicitno prejudicirati kakvu će formu imati postrevolucionarna organizacija proletarijata, jer bi to značilo upuštanje u utopističko razmišljanje, već je „od iskustva masovnog pokreta čekao odgovor“ na ovo pitanje.[ix] Iako se slaže s Marxovim razmišljanjem, Lenjin se, a kao što smo vidjeli u manjoj mjeri i Marx i Engels, ipak upustio u promišljanje formi diktature proletarijata, no to je promišljanje uvelike temeljio na iskustvu Pariške komune kako ga je opisao Marx.


[i] Friederick Engels, „Anti-Dühring“, Collected works: Volume 25: Engels (New York: International publishers, 1987.), 267.

[ii] Lenjin, Država i revolucija, 101-102.

[iii] Idem, 103.

[iv] Idem, 103-104.

[v] Idem, 104.

[vi] Idem, 105.

[vii] Idem, 106.

[viii] Radi se o Marxovim člancima koji su od 1848. do 1850. godine objavljeni u Neue Rheinische Zeitung Revue pod naslovom Klasne borbe u Francuskoj. Sintagma diktatura proletarijata prvo se javlja u trećem od četiri članka ove serije, Posljedice 13. lipnja, koji je objavljen 1849. godine.

[ix] Lenjin, Država i revolucija, 46.




Karlo Držaić


Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2021. godinu.

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na korištenje kolačića. Više informacija.

Da bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo prilikom pregledavanja stranica, te kako bi ona radila ispravno, ova stranica na vaše računalo sprema malu količinu informacija zvanih kolačići (cookies).

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na njihovu upotrebu.

Ako odlučite blokirati kolačiće i dalje ćete moći pregledavati stranicu, no neke njezine funkcionalnosti neće Vam biti dostupne.

Što su kolačići?

Kolačići su male tekstualne datoteke sastavljene od niza znakova spremljene na Vaše računalo od strane web stranica koja ste posjetili.

Kolačići omogućavaju stranici da prikaže informacije prilagođene Vašim potrebama. Oni obično spremaju Vaše postavke (session token) i postavke za web stranice. Nakon što ponovo posjetite istu web stranicu Internet preglednik šalje natrag kolačiće koji joj pripadaju.

Kolačići nam također omogućavaju da pratimo posjećenost i promet na našim web stranicama (pomoću Google Analytics i sličnih alata). Sve informacije koje na taj način kolačići prikupljaju se akumuliraju i anonimne su i ne dijele se s bilo kojim drugim subjektima.

Sve ove informacije mogu biti spremljene jedino ako Vi to omogućite – web stranice ne mogu dobiti pristup informacijama koji im Vi niste dali i ne mogu pristupiti drugim datotekama na Vašem računalu.

Close