TEKST

Jugoslavenski novi val — II. dio

Slavan i neusporedivo utjecajan prvi zagrebački nastup Pankrta održan je u sklopu izložbe strip
pokreta
Novi kvadrat, u galeriji SC-a. Nove umjetnosti poput stripa, eksperimentalnog kazališta
i glazbe novog vala preplitale su se i utjecale jedna na drugu.

Izvor: superknjižara.hr

Novovalni glazbenici općenito nisu vidjeli nikakav problem u spajanju masovne pristupačnosti
s avangardnim tendencijama, elitističkog i ‘naivnog’. U razgovoru za Polet Johnny Štulić iz Azre
kaže kako bi volio da što više ljudi čuje za Azru i da je njihov debitantski LP prvi korak ka tome.
‘Što mi vrijedi što sviram po svim rupama u gradu i što imam neki jebeni lokalni kult status… da
ne robujem ni disko kućama, ni ljudima, ni trzištu – to je po meni poštena ideja novog vala.’
Ovdje Štulić implicira da se ne libi dostići širu popularnost mimo kultnog statusa kojeg je tada
imao, ali da također ne želi biti podređen tržištu. Ovo žongliranje između popularnosti i
opskurnosti, autentičnosti i komercijalizacije, masovnog i elitnog, konstantno se pojavljuje kao
tema za glazbenike novog vala. Retorika novog vala izbrisala je granice između akademske i
masovne kulture, nudeći nove vrste tekstova. Ideal je bio spojiti ozbiljno i pristupačno. Cilj je bio
detronizirati umjetnost. Sfera svakodnevice ponovno je zamišljena kao jedino područje u kojem
se pojedinac mogao izraziti.


Novinari Džuboksa često bi pitali bendove o njihovim utjecajima. Odgovori su ukazivali na
razinu do koje je jugoslavensko društvo bilo otvoreno Zapadu i do koje je zapadna pop kultura
bila dostupna u zemlji. Primjerice, vođa Prljavog kazališta Jasenko Houra kao svoje utjecaje
imenuje The Boomtown Rats, Blondie, The Jam i Stiff Little Fingers (‘U novom valu sam do grla,
to je jedino što slušam’) . Drugi poput Katarine II naveli su nešto opskurnije bendove kao što su
Pere Ubu i Tuxedomoon, što ukazuje da su članovi bendova slušali ne samo ploče koje je izdao
Jugoton (kojih je bilo dosta), već i opskurniju glazbu koja se puštala na radiju ili je bila uvezena
sa Zapada. Uglavnom nepoznati zapadni bendovi poput Pere Ubua ili PiL-a ipak su našli put do
jugoslavenskih glazbenih fanova.


Nebojša Cankić Conta iz srpskog punk benda Pekinška patka studirao je engleski jezik u
Londonu 1978. godine, gdje je gledao Magazine i druge punk bendove. Gregor Tomc iz
slovenskog punk benda Pankrti kaže da se, nakon što je pročitao omalovažavajući članak o
punku u časopisu Time, dogovorio s Perom Lovšinom, budućim članom benda, da će otići u
London, pogledati neke koncerte i kupiti svaku punk ploču koju uspije pronaći, a u
međuvremenu će Lovšin pronaći članove benda u Ljubljani. Cilj im je bio osnovati prvi punk
bend u socijalističkom svijetu. Max Wilson iz Azre putovao je Europom preko Interraila i načuo
nekog Engleza kako u razgovoru spominje punk. Rekao je svom ocu, koji je tada bio u
Londonu, da kupi bilo koju ploču koja ima veze s punkom. Kad je Johnnyju Štuliću pustio
kompilaciju s Ramonesima i Talking Headsima, ovaj je bio zapanjen; rekao je da je to bilo kao
da prvi put čuje Beatlese, osvježenje u usporedbi s tada sveprisutnim progom, kojeg nije volio.
Jura Stublić iz Filma pogledao je puno punk bendova na rock festivalu u Belgiji 1977. godine,
dok je Mladen Puljiz iz Boe dok je bio na skijaškom odmoru u Austriji na televiziji vidio Talking
Headse.

Poletovi rock novinari Vlatko Fras i Sven Semenčić ljeto 1977. proveli su u Londonu i iz prve
ruke vidjeli rođenje nove subkulture. Vezala ih je želja za stvaranjem uzbuđenja kojem su
svjedočili u londonskim klubovima u uspavanom Zagrebu. U Poletu, jedinom časopisu koji je
primao novinare njihovih godina (tek su završilii srednju školu), promovirali su bendove koji su ih
podsjećali na one koje su vidjeli u Engleskoj. Mirković tvrdi da su iskru novog vala u Zagrebu
zapalila djeca Interraila, ona koja su putovala po zapadnoj Europi vlakom i nisu se željela
pomiriti s povratkom u svoje dosadne gradove. Čini mi se, imajući sve ovo na umu, da
jugoslavenski novi val ne bi mogao opstati da nije bilo otvorenosti Jugoslavije prema vanjskim
utjecajima. Sloboda putovanja i apsorbiranja zapadnjačkih utjecaja, čak i iskustvo punk
eksplozije u Engleskoj iz prve ruke, dalo je ključni doprinos vitalnosti jugoslavenske novovalne
scene. Je li potencijalno problematično opisati Jugoslaviju kao pospanu, dosadnu, sivu i
kulturno stagnirajuću dok punk nije uvezen sa Zapada? To se predstavlja kao jednosmjerna
razmjena, odnos striktno tipa jezgra-periferija u kojem je Zapad bio potpuno dominantan, a
Jugoslavija ovisna o njemu; jugoslavenska mladež željna oponašanja zapadnih trendova i
fetišiziranja zapadnjačkih proizvoda, nesposobna sama proizvesti ništa istinski originalno i
jedinstveno. Upravo su zapadni utjecaji, prema ovom narativu, oživjeli Jugoslaviju. Ono što se
dogodilo kasnih sedamdesetih i ranih osamdesetih u Jugoslaviji je na početku mogla biti
imitacija zapadnih trendova, ali bendovi su s vremenom pronašli svoje osebujne stilove, prisvojili
punk i novi val za (simboličko) rješavanje specifičnih lokalnih problema, uključili druge utjecaje,
zapadnom punk obliku dali lokalnu boju i sadržaj specifičan za Jugoslaviju. Bendovi kao što su
Pankrti u početku su svirali obrade Sex Pistolsa na nastupima, ali su postupno razvili vlastiti stil i
počeli pjevati o lokalnim temama i stvarnim životnim problemima jugoslavenske mladeži.
Novinar Džuboksa svoju početnu reakciju na Pankrte opisuje kao zbunjenost – činilo se da su
samo imitatori engleskog punka; nije mogao razumjeti zašto sviraju obradu Sex Pistolsa God
Save the Queen
– ‘Bilo je glupo svirati ovu pjesmu u Titovoj Jugoslaviji… nije imalo smisla’. On
potom opisuje bend koji je s vremenom razvio stil koji je bio ‘pravi, njihov, naš’. Punk u
Jugoslaviji bio je autentičan. Ako ništa drugo, bendovi su uvezli punk, new wave i post punk
stilove i potom ih razvili, obogatili, a u slučajevima bendova kao što su Idoli, Haustor i Paraf,
usavršili ih, kreirali neke od najboljih primjera svojih žanrova, ikada, igdje.
Godine 1977. Pankrti su počeli svirati u malim klubovima u gradovima. U jednom ranom članku
u Poletu opisani su kako nose tamne naočale, lance, igle, irokeze, da imaju shizoidne pokrete, a
njihov zvuk je opisan kao erupcija nerazumljivih riječi i buke. Naizgled svi koji su ih vidjeli
osnovali su vlastiti bend. Nastao je “Novi val”. Tek tada je Jugoslavija dobila svoje prve rock
medije i rock industriju. Pred-novovalni rock u Jugoslaviji bio je uvoz i uglavnom imitacija
Zapada. Novi val postavio je jugoslavensku mladež na kulturnu kartu zemlje. Istaknuti
jugoslavenski rock kritičar Darko Glavan navodi da su punk i novi val bili prvi pravi jugoslavenski
rock’n’roll. Kvalitetni bendovi su postojali i prije novog vala, ali to su bile iznimke, anomalije.
‘Sada zanimljivi bendovi stalno sviraju u novootvorenim rock klubovima u velikim gradovima
širom zemlje… To je scena, pokret, a ne pojedinačni poduhvati i ekscesi kao ranije, u doba
Bijelog Dugma


Kustić, opisujući novovalni etos i stil, piše kako je ‘do prije par godina dobar bend bio dobar jer
je znao svirati, a loš bend je bio loš jer nisu znali svirati. Danas loši, ne tako dobri ili neiskusni
svirači mogu napraviti dobar bend ako samouvjereno koriste ono malo glazbenog znanja, ako znaju složiti pjevnu, privlačnu pjesmicu, ako je mogu svirati brzo i još brže, i ako imaju
autentičan stage act.’ Ovo je bio (post)punk stav koji je bio specifičan za rane osamdesete, u
oštroj suprotnosti s prijašnjom erom progresivnog rocka, koja je naglašavala glazbeno/tehničko
znanje, virtuoznost i pompoznost. U intervjuima, članovi Boe i Azre opisuju svoju glazbu kao
reakciju na prog rock i new wave/punk duh kao oslobađajući. Za Idole je era ‘duge kose’ i
‘pretenzije’ u kontrakulturi i glazbenoj sceni završila. U intervjuu za Džuboks 1981., frontmen
Prljavog kazališta Jasenko Houra opisuje svoj bend kao ‘bez kompleksa, bez dlake na jeziku
govorili tko smo i što smo i što mislimo. Nismo se libili ‘nenormalnih’ svirki u trenutku kad je
rock’n’roll predstavljao neku glomaznu predstavu s velikim kolima i srebrnim čizmama. Rock je
tad bio zamistificiran a mi smo ga nesvjesno demistificirali, što je masovne medije znalo zateći
nespremne da prihvate tako nešto. Tako je bilo sve dok se nije shvatilo da smo mi samo
normalni ljudi koji hodaju po ulici kao i drugi.’


U pokušaju da objasni zašto se jugoslavenski punk prvi put pojavio u dva specifična grada –
Ljubljani i Rijeci – Vesić se osvrće na geografsku blizinu ovih gradova Italiji i Austriji, na
sveprisutnu prisutnost stranih glazbenih časopisa, ali možda najvažnije, na autonomni razvoj
ovih gradova i njihovih glazbenih scena izvan dominantnog ‘medijskog trokuta’ Zagreb –
Beograd – Sarajevo. Možda je najvažniji element bio to što su ljubljanski i riječki punkeri
reagirali na periferni status svojih gradova i potpuni nedostatak bilo kakvih zanimljivih kulturnih
događanja, prostora i infrastrukture (Parafi tvrde da je Rijeka najveća rupa u Jugi, Pankrti se u
jednoj pjesmi žale da u Ljubljani nema ničega osim zološkog vrta i cirkusa). Uz to, ni Rijeka ni
Ljubljana nisu imale velike mainstream pop zvijezde koje bi svojim zvjezdanim statusom
‘ugušile’ scenu. Prema Tomcu, slovenska supkultura imala je najvišu razinu autonomije, a
sarajevska najnižu, s drugim mjestima negdje između. To je navodno razlog zašto je slovenska
glazbena scena proizvela najveći broj punk bendova, a slijedila je riječka scena koja je zbog
svoje lokacije prilično lako komunicirala s Ljubljanom. Ovaj prikaz je pomalo čudan i ne
objašnjava zašto je i Sarajevo imalo jaku scenu unatoč naizgled najnižoj razini autonomije.

Dora Pavković

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2021. godinu.

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na korištenje kolačića. Više informacija.

Da bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo prilikom pregledavanja stranica, te kako bi ona radila ispravno, ova stranica na vaše računalo sprema malu količinu informacija zvanih kolačići (cookies).

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na njihovu upotrebu.

Ako odlučite blokirati kolačiće i dalje ćete moći pregledavati stranicu, no neke njezine funkcionalnosti neće Vam biti dostupne.

Što su kolačići?

Kolačići su male tekstualne datoteke sastavljene od niza znakova spremljene na Vaše računalo od strane web stranica koja ste posjetili.

Kolačići omogućavaju stranici da prikaže informacije prilagođene Vašim potrebama. Oni obično spremaju Vaše postavke (session token) i postavke za web stranice. Nakon što ponovo posjetite istu web stranicu Internet preglednik šalje natrag kolačiće koji joj pripadaju.

Kolačići nam također omogućavaju da pratimo posjećenost i promet na našim web stranicama (pomoću Google Analytics i sličnih alata). Sve informacije koje na taj način kolačići prikupljaju se akumuliraju i anonimne su i ne dijele se s bilo kojim drugim subjektima.

Sve ove informacije mogu biti spremljene jedino ako Vi to omogućite – web stranice ne mogu dobiti pristup informacijama koji im Vi niste dali i ne mogu pristupiti drugim datotekama na Vašem računalu.

Close