TEKST

Mjesečarenje u propast: Hrvatska i Euro

I HDZ i SDP uvelike podržavaju uvođenje eura u Hrvatskoj. Pokušaj da se prikupi dovoljno potpisa da se odluka o pristupanju eurozoni donese putem referenduma nije uspjela, što znači da će Hrvatska, ako ispuni zahtjeve EU-a, formalno prihvatiti euro kao svoju službenu valutu 1. siječnja 2023. godine. Slušajući riječi upozorenja bivšeg grčkog ministra financija, Yanisa Varoufakisa, pojavljuje se alarmantna slika cijene ovakvog tijeka događaja – malo je političke volje da se to zaustavi, a kako ulazimo u 2022., i sve manje vremena unutar kojeg se nešto da učiniti.

Izvor: pexels.com

Zagovornici odluke Hrvatske da se pridruži Euru zastupaju svoj položaj gotovo nonšalantno, i ponavljaju mnoge iste točke – naizgled kako bi naglasili da nije u pitanju ništa značajno niti potresno. Kao mala nacija i država članica EU, već razmišljamo u eurima unatoč tome što imamo vlastitu nacionalnu valutu. Ometajući financijske operacije, kako na velikim institucionalnim razmjerima tako i u osobnim svakodnevnim financijama, naš status autsajdera iz eurozone predstavlja veliku smetnju koju je moguće izbjeći, kažu. Pridruživanjem se suočavamo s vrlo jednostavnim, ali vrlo korisnim prednostima:

Transakcione naknade pri prijenosu između hrvatske kune i eura, kao i visoke kamate na kredite denominirane u eurima, nestat će, čineći stvari jeftinijima za sve. Većina turista koji dolaze u Hrvatsku tijekom turističke sezone su iz zemalja eurozone, pa olakšavanje potrošnje može samo pomoći našem gospodarstvu. Većina velikih kupnji – poput nekretnina i vozila – već se kotira u eurima, pa je prijelaz između valuta manje-više formalnost. Dobro, priznaju, cijene će vjerojatno malo porasti, ali potpunim oslobađanjem europskih ulaganja bit će nam na raspolaganju više kapitala, što je izvrsno za poduzetnike koji će stvoriti nova radna mjesta, poboljšati životni standard za sve i tako učiniti potrošačku moć svih Hrvata boljom, a ne lošijom.

S obzirom na tu logiku, čini se da su glavne brige svakodnevnog Hrvata stavljene na kraj. Dakle, u čemu je problem? Ako se radi o nekom besmislenom nacionalnom ponosu, gdje zarađuješ svoju hrvatsku plaću da svojim hrvatskim novcem kupiš svoju hrvatsku kuću, koga briga? Mene nije briga, jer bih puno radije imao jaču potrošačku moć i financijsku sigurnost nego plivao ​​kroz beskrajno more nacionalne simbolike koja rutinski ne uspijeva poboljšati moj materijalni status.

Međutim, činjenica da glasnog odgovora domaće javnosti na te argumente nema, ne znači da odgovor zaista i ne postoji.

Grčka kriza 2015. ukratko

Yanis Varoufakis bio je grčki ministar financija od siječnja do srpnja 2015. U tom je razdoblju pokušao ponovno pregovarati o uvjetima “bailout” sporazuma između grčke države i takozvane “trojke” – Međunarodnog Monetarnog Fonda (MMF), Europske Komisije (EC) i Europske Središnje Banke (ECB). Srž logike tog sporazuma između Grčke i Trojke prije 2015. bio je sljedeći: bankrotirana Grčka dobivala bi ogromne zajmove, financirane prvenstveno od strane nesvjesnih europskih poreznih obveznika, pod uvjetom da smanji svoje prihode. Jednostavno rečeno, da bi primila te zajmove koji su stvoreni navodno kako bi spasili Grčku, morala bi jamčiti svoju nesposobnost da ih vrati.

Ovi matematički uvredljivi zajmovi za “bailout” smišljeni su zato što su, nakon što je ECB prestao posuđivati ​​novac nakon krize 2008., grčki deficiti skočili (prije su mogli preokrenuti svoje dugove znajući da će novac ECB-a pritjecati, ali sada nije bilo takvog novčanog toka) . S tim kolosalnim deficitima, francuske i njemačke banke odjednom su se našle u velikim problemima – bile su izložene ogromnim dugovima koje Grčka jednostavno nije mogla vratiti. Pojednostavljeno rečeno, Grčka je bankrotirala i cijeloj eurozoni je prijetio kolaps.

U pokušaju da spase svoje banke, ali i da zaobiđu zakonska pravila koja su Uniji uskraćivala mogućnost da posuđuje novac državama u stečaju, čelnici Njemačke i Francuske stvorili su gore opisani “bailout” paket, prebacujući teret ovih neodgovorno nagomilanih dugova na ramena poreznih obveznika i osuđujući Grčku na “dužnički zatvor”. Maksimalno pojednostavljeno, nisu mogli dopustiti Varoufakisu da uspješno ponovno pregovara o ovom sporazumu s Trojkom i restrukturira dug Grčke jer bi to značilo implicitno priznati da su lagali vlastitim parlamentima i parlamentima svih država članica EU kako bi spasili svoje banke. Vratiti novac i dati Grčkoj priliku da se oporavi jednostavno nije bio prioritet.1

Zašto to spominjati kada se govori o ulasku Hrvatske u eurozonu? Dobro, možda ovo dokazuje da je EU pogriješila, ali moraliziranje o tome koliko su oni bili zločesti prema Grčkoj ne dovodi u pitanje cjelokupnu monetarnu uniju.

Nažalost, postoje mnoge strukturne katastrofe unutar samog eura koje su financijske probleme Grčke učinile mnogo gorima nego što su trebali biti.

Centralno bankarstvo kao sloboda

Kada je vaša valuta slabija od druge, a želite ostati konkurentni, vaša središnja banka ima moć da je devalvira kako bi privukla ulaganja koja su jeftinija za ulagače. Kada trebate tiskati više novca, vaša središnja banka ima ovlasti za to. I konačno, u vrijeme krize, vaša središnja banka može kupiti dugove u nadi da će smanjiti kamatne stope kako bi ljudi mogli više posuđivati, trošiti i ponovno pokrenuti ekonomiju.

Kada uđete u euro, vaša središnja banka više nema tu moć, jer je funkcionalno više nemate. Ne možete devalvirati svoju valutu jer to nije vaša valuta. Ne možete tiskati više svoju valutu, jer to može učiniti samo Europska središnja banka – a čak i da možete, tiskanje više europske valute za ublažavanje nacionalne krize ionako ne bi bilo previše učinkovito. Što se tiče otkupa dugova? ECB to izričito ne smije raditi.

Dakle, Grčka, kao i sve periferne članice eurozone, nije mogla tiskati više novca po potrebi niti devalvirati svoju valutu kako bi nadoknadila deficite. Što preostaje učiniti u vrijeme krize? Napustiti eurozonu, naravno, osim ako ne smatrate apsorbiranje neposredno nastalih političkih i ekonomskih troškova privlačnima. U suprotnom, vaša je druga opcija smanjiti socijalne naknade i javnu potrošnju, što je inače poznato pod imenom “austerity” – ekonomska politika koja razara živote. 

Polica osiguranja

“Imati vlastitu valutu pomalo je kao imati policu osiguranja automobila – ne cijenite je dok ne doživite nesreću!”, rekao je Varoufakis u nedavnom intervjuu za Večernji list, objavljenom na stranicama DiEM25 na engleskom jeziku. Suprotno argumentima zagovornika ulaska Hrvatske u eurozonu, otvaranje vrata eurozajmovima ne znači ulazak velikog kapitala kojim ćemo raspolagati i koji će odjednom donijeti prosperitet, već samo znači da će njemačke banke puno lakše nesmotreno kreditirati Hrvate, što će uvelike povećati razinu privatnog duga, ponajviše zbog činjenice da će ljudi uzimati te lakše dostupne kredite za kupnju nekretnina što će pak uzrokovati rast cijena nekretnina. “Sve će to pridonijeti lažnom naletu gospodarskog rasta, jer ljudi koji misle da je vrijednost njihove imovine i biznisa narasla, još više posuđuju.”

Kada ovaj bubble jednom pukne, jer se to uvijek dogodi, slika će biti sumorna. Hrvatska središnja banka, koja više nema kontrolu nad nacionalnom valutom, propada jer ne može tiskati vlastiti novac. Slijedi je hrvatska država. A ako, kao i svaka država eurozone prije nje, Hrvatska ne želi riskirati političku sramotu i katastrofalne trenutne ekonomske troškove izlaska iz eurozone, ostaje samo jedna opcija:

“ECB će uskočiti kako bi ponovno pokrenula i hrvatske banke i hrvatsku državu putem ogromnog zajma za spašavanje poput Grčke koji će, naravno, biti dat samo pod uvjetima ekstremnog austeritya za veliku većinu Hrvata.”

Koga briga za naknade za transakcije kada nemate novca za trošenje? Kome je stalo do olakšavanja života ‘poduzetnicima koji stvaraju radna mjesta’ kada ekonomska recesija može eksplodirati u katastrofu jer vi ne kontrolirate svoju valutu? Kakva korist od toga da se nekretnina lakše kupuje kada ljudi neće moći otplaćivati ​​kredite kojima su te nekretnine kupili? A što se tiče turističke sezone – pitajte prosječne Grke koliko im utjehe pruža.

Razmislite o ovome dok ulazite u 2022.: Hrvatska će za 12 mjeseci uvesti euro. Hrvatska će za godinu dana žrtvovati svoju gospodarsku autonomiju i moliti se – protiv svake logike i povijesnih dokaza – da se financijska kriza nikada više ne dogodi. Jer kad se dogodi, prepušteni smo na milost i nemilost silama kojima je naš establišment odlučio prepustiti kontrolu.

Sretna nova godina.

Mauro B.

1 Varoufakis, Yanis, 2018. Adults in the room. Vintage, 23-28.

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2021. godinu.

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na korištenje kolačića. Više informacija.

Da bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo prilikom pregledavanja stranica, te kako bi ona radila ispravno, ova stranica na vaše računalo sprema malu količinu informacija zvanih kolačići (cookies).

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na njihovu upotrebu.

Ako odlučite blokirati kolačiće i dalje ćete moći pregledavati stranicu, no neke njezine funkcionalnosti neće Vam biti dostupne.

Što su kolačići?

Kolačići su male tekstualne datoteke sastavljene od niza znakova spremljene na Vaše računalo od strane web stranica koja ste posjetili.

Kolačići omogućavaju stranici da prikaže informacije prilagođene Vašim potrebama. Oni obično spremaju Vaše postavke (session token) i postavke za web stranice. Nakon što ponovo posjetite istu web stranicu Internet preglednik šalje natrag kolačiće koji joj pripadaju.

Kolačići nam također omogućavaju da pratimo posjećenost i promet na našim web stranicama (pomoću Google Analytics i sličnih alata). Sve informacije koje na taj način kolačići prikupljaju se akumuliraju i anonimne su i ne dijele se s bilo kojim drugim subjektima.

Sve ove informacije mogu biti spremljene jedino ako Vi to omogućite – web stranice ne mogu dobiti pristup informacijama koji im Vi niste dali i ne mogu pristupiti drugim datotekama na Vašem računalu.

Close