TEKST

KORONANTIFAŠIZAM

Fašizam je postao toliko besmislena i izlizana riječ da više ništa ne znači. S vremenom je počeo značiti da nam se nešto jednostavno ne sviđa, uglavnom s autoritarnim, strogim prizvukom. Tako smo otprilike 100 godina nakon osnivanja Nacionalne fašističke partije došli i do koronafašizma.

(Ilustracija: David Bilić)

Što je uopće fašizam?

Pa što je onda uopće taj fašizam ako nisu stroge stvari koje nam se ne sviđaju?

(Doslovno Hitler, ilustracija: Reddit)

Fašizam predstavlja metodu uspostave kontrole od strane vladajuće kapitalističke klase kada to više nije moguće (buržoasko)demokratskim metodama. Karakterizira ga prvenstveno antikomunizam i nacionalizam, odnosno fetišizacija države, često praćena i etničkim nacionalizmom fokusiranim na dominantni narod. Fašizam kaže da miri klase u interesu države, kaže da nam ne treba klasni sukob.

Neki će mi možda zamjeriti što stavljam (anti)komunizam i klasni sukob na prvo mjesto, ali upravo je organizirana radnička klasa bila ta koja je potaknula uspostavu fašizma. Kako to? U periodu nakon Prvog svjetskog rata, kako u Italiji, tako i u gotovo čitavoj Europi, revolucija je bila nešto stvarno i blisko, u Rusiji čak i ostvareno.

‘Djela fašista i drugih partija koje im odgovaraju su bile djelo emotivnog refleksa probuđenog indignacijom nad djelima boljševika i komunista’, kaže nam nitko drugi doli Ludwig von Mises, ikona klasičnog liberalizma u svome Liberalizmu. Premda je u svojoj osnovi također i antiliberalan, od liberala je u doba svoga rođenja fašizam bio slavljen zbog toga što je, kako kaže von Mises u istom djelu, ‘spasio europsku civilizaciju’.

Ekonomski model fašizma je i dalje kapitalistički, premda se država povremeno izdiže iznad društva. Vlasništvo većine sredstava za proizvodnju je u privatnim rukama koje prisvajaju profit, a određena razina kontrole ekonomije ne predstavlja socijalizam, kao što to nije bio slučaj ni u Ujedinjenom Kraljevstvu ili SAD-u za vrijeme Drugog svjetskog rata.

Ernest Erber nam kaže da je fašizam ‘siloviti kašalj tuberkuloznih pluća kapitalizma. Nikakav sirup ga neće zaustaviti, već jedino ubijanje bolesti same’.

Što je uopće koronafašizam i odakle je?

(antivakseri na protestu u američkoj saveznoj državi Utah, YouTube/Fox 13)

Potpuno besmislena etiketa kao i svaka druga koja se zalijepi za neku pojavu koja se proglasi za današnji fašizam. Među njima i na antifašizam.

Otkud ta etiketa, odakle nam je došao? Koronafašizam dolazi od kolokvijalne definicije fašizma navedene na samom početku teksta koja se odnosi prvenstveno na nešto loše, a potom i autoritarno. Odnosno, svatko tko nam kaže da živimo u društvu pritom želeći adresirati problem kolektivno i centralno predstavlja za koronantifašiste vrhunskog fašista pokraj kojeg je Francisco Franco sladak kao Bananko.

Dakle, koronafašizam dolazi iz iskrivljenog pogleda na svijet koji se, s jedne strane, temelji na tome što ne postoji društvo, kako bi rekla Margaret Thatcher, a na drugoj na njuejdžerskoj gandijevštini koja kaže da se promjena postiže iznutra, a ne nekakvim, sačuvaj Bože, sistemskim promjenama.

Pritom se, barem što se tiče Europske Unije, redovito radi o zemljama nekadašnjeg Varšavskog pakta i bivše Jugoslavije. Takva podudarnost je kod dijela analitičara rodila sumnju, zapravo sigurnost, da se radi o mržnji prema totalitarnoj komunističkoj državi i nepovjerenju u njene zlikovačke institucije koja se preslikala i na današnju slobodu i demokraciju, Dinamo i Croatiu.

Ipak se na kraju pokazalo da se većinom radi o mlađim osobima koje nisu doživjele realsocijalizam, a i prisjetilo uspješnih kampanja cijepljenja, poput one protiv variole vere u Jugoslaviji ili rumunjske kampanje cijepljenja protiv dječje paralize.

Na žalost liberalnih analitičara bit će ipak da se prije radi o sveopćoj eroziji povjerenja u raspadajuće institucije tranzicijskih država praćenoj raspadanjem i kolektivno osiguranog blagostanja koje ta natjera da se snađeš, druže.

Koliko god lijevi analitičari ovdje mogu biti zadovoljni poentiranjem, ne mogu baš biti zadovoljni i samom situacijom koja te tjera da se snađeš, druže, a time ti forsira i individualističku perspektivu, a usput generalni raspad dosad dominantnih vrijednosti praćen izostankom ikakve masovnije socijalističke alternative

Top lista koronantifašista – klasno, ideološki i sasvim lično

Marin Miletić: ‘Ovaj referendum podržava: Predsjednik Republike, Domovinski pokret Suverenisti, Fokus, HSP, Most, Mislav Kolakušić, Karolina Vidović Krišto, Hasanbegović, Miroslav Škoro i i ogroman broj građana! (Foto: Facebook Miletić Marin)

Zanimljivo je pogledati tko su nositelji koronantifašizma. To su mahom oni koji su svojim klasnim određenjem jezgra fašizma, dakle sitna buržoazija i lumpenproleterijat.

Oni su nepovjerljivi prema centralnom autoritetu, što zbog toga što kao lumpenproleteri u njemu samo vide tetu ili striku koji im ne daju da rade što god hoće, što zbog toga što im perspektivu određuje vlasništvo nad sredstvima za proizvodnju.

Ta sredstva su još uvijek nedovoljno velika da im omoguće utjecaj i kontrolu politike, a istovremeno su s jedne strane u regularnoj konstelaciji situirani pa im ne treba kolektivno zbrinjavanje te time porezna i druga davanja za njih predstavljaju minus kada se sve zbroji i oduzme, dok su pak s druge direktno financijski ugroženi mjerama.

Među najistaknutijim ljudima na protestu su oni koji su, kak’ bi se reklo, fašisti. I to ne kolokvijalno. Velimir Bujanec, svojedobno maneken za nacističke uniforme koji ne može pronaći djevojku koja bi išla na mise za Pavelića, danas poznatiji kao voditelj emisije koju bi mnogo okarakterizirali kao huškačku, a još poznatiji po tome što je osuđen za plaćanje prostitutke kokainom. Taj antifašist ponosno na protestu ističe crnu zastavu s ustaškim pozdravom.

Nedavno su pod optužbom poticanja na terorizam uhapšeni neki od organizatora protesta Natko Kovačević i Marko Francišković. Pažljivom pratitelju opskurnih političkih opcija u Hrvatskoj su vjerojatno po prvi puta zapeli za oko kao prvaci Autonomne hrvatske stranke prava, a kasnije kao promicatelji raznih desničarskih zavjera, Francišković odnedavno i džihadist.

Uz njih imamo i pokojeg slobodara, libertarijanca ili liberala, koji bi se možda najbolje prikazao kroz par lica koja se u zadnje vrijeme eksponiraju poput Nenada Bakića ili Marija Nakića.

Naravno, protesti su premasovni da se u njima mogu prepoznati isključivo ovakva bića i pojave, u njima se da naći i ponešto ljevičara koji smatraju da baštine slobodarsku tradiciju i poneki frustrirani glas kojem je jednostavno generalno dosta, no teško je poreći da se među njima javlja uvjerljiva većina desničara

Ovako su necijepljeni glasali na izborima za Bundestag 2021. (Ilustracija, Monitor.de)

P.S. Autoru je pri dovršavanju teksta malo prije isteka roka za predaju internet otkazao poslušnost, a korisnička podrška dala rok od više dana za rješenje problema. To je definitivno najveći fašizam ikad.

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2021. godinu.

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na korištenje kolačića. Više informacija.

Da bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo prilikom pregledavanja stranica, te kako bi ona radila ispravno, ova stranica na vaše računalo sprema malu količinu informacija zvanih kolačići (cookies).

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na njihovu upotrebu.

Ako odlučite blokirati kolačiće i dalje ćete moći pregledavati stranicu, no neke njezine funkcionalnosti neće Vam biti dostupne.

Što su kolačići?

Kolačići su male tekstualne datoteke sastavljene od niza znakova spremljene na Vaše računalo od strane web stranica koja ste posjetili.

Kolačići omogućavaju stranici da prikaže informacije prilagođene Vašim potrebama. Oni obično spremaju Vaše postavke (session token) i postavke za web stranice. Nakon što ponovo posjetite istu web stranicu Internet preglednik šalje natrag kolačiće koji joj pripadaju.

Kolačići nam također omogućavaju da pratimo posjećenost i promet na našim web stranicama (pomoću Google Analytics i sličnih alata). Sve informacije koje na taj način kolačići prikupljaju se akumuliraju i anonimne su i ne dijele se s bilo kojim drugim subjektima.

Sve ove informacije mogu biti spremljene jedino ako Vi to omogućite – web stranice ne mogu dobiti pristup informacijama koji im Vi niste dali i ne mogu pristupiti drugim datotekama na Vašem računalu.

Close