TEKST

Doprinos Kropotkina – I. dio

U ovom ću članku kritički ocijeniti doprinos Petera Kropotkina društvenoj teoriji. Tvrdim da su njegovi najznačajniji doprinosi bili teorija uzajamne pomoći, njegovo suprotstavljanje metodološkom nacionalizmu i njegov proto-subalterni pristup, njegovo razvijanje i popularizacija anarhističkog komunizma kao specifičnog oblika anarhizma (čija je središnja ideja odbacivanje sustava nadnica), njegovu primjenu znanstvene metode na humanističke / društvene znanosti i njegovo inzistiranje na korištenju empirijskih dokaza, njegov pogled na ljude kao društvena bića, njegova misija da razbije predrasude svog vremena (uključujući tada sveprisutne teorijske pristupe i poglede na državu), njegovo zalaganje za integraciju ‘umnog’ / intelektualnog i ‘praktičnog’ / fizičkog rada te njegova analiza specifičnih modernih oblika društvenog života.

Izvor: pixabay.com

Više od ijednog drugog mislioca, Kropotkin je utjecao na promjenu percepcije anarhizma – kao ozbiljne teorije društvenih promjena, a ne kao dogmu nasilja i destrukcije. Njegovu kompletan opus može se promatrati kao pokušaj da inspirira oživljavanje anarhističkog pokreta.

Teorija uzajamne pomoći nedvojbeno je Kropotkinov najvrjedniji doprinos biologiji i sociologiji. To je teorija koja analizira primjere ljudskih društava iz povijesti te živote životinja i usredotočuje se na vrijednost solidarnosti. To je daljnji razvoj izvorne ideje Karla Kesslera. Kasnija otkrića u biologiji i sociologiji nisu opovrgla Kropotkinove zaključke.

U knjizi Uzajamna pomoć (1902.) Kropotkin iznosi snažan argument protiv socijalnog darvinizma, koji je bio jedna od dominantnih teorija njegovog vremena i kojeg je Kropotkin smatrao pogrešnom interpretacijom Darwina i u konačnici neznanstvenim. Uzajamna pomoć napisana je dijelom kao odgovor na argumente Malthusa, Huxleyja i Spencera; Malthus koji tvrdi da će rast stanovništva uvijek nadmašiti proizvodnju i uzrokovati opću borbu za život u kojoj se slabi eliminiraju; Huxley vidi prirodu kao okrutnu, nasilnu borbu. Prema Spenceru, samo najinteligentniji i najprilagodljiviji preživljavaju. Prema ovim teoretičarima, čak i ako natjecanje nekim pojedincima nije donijelo ništa osim bijede i siromaštva, moralo se prihvatiti kao nužno za postizanje konačnog dobra.

Socijalni darvinisti, među njima i članovi elita tog vremena, preuzeli su Darwinovu i Spencerovu ideju o ‘preživljavanju najsposobnijih’, pozivajući se na nasilnu borbu između i unutar vrsta, te su je koristili da opravdaju društvene nejednakosti pod kapitalizmom. Socijaldarvinisti su borbu za egzistenciju prikazivali kao osnovu društvenog napretka. Slijedili su Darwina u njegovom uvjerenju (uglavnom izraženom u privatnoj korespondenciji) o ulozi koju prirodna selekcija igra u razvoju ljudskog društva eliminirajući ‘nepodobne’ i osiguravajući da ‘više’, ‘civilizirane’ rase eliminiraju ‘niže’. U obranu Darwina, njegova je teorija uključivala mnogo više od maltuzijanske borbe za egzistenciju i spencerijanskog preživljavanja najsposobnijih (što je bio reduktivni pogled socijaldarvinista). Nije posve zanemario važan aspekt suradnje.

Središnja ideja iza Kropotkinove konceptualizacije uzajamne pomoći je da su solidarnost i suradnja unutar vrsta, a ne borba i natjecanje, dominantni čimbenici u evoluciji životinja i ljudi i daleko značajniji za opstanak. Životinjske vrste koje napuste društvenost propadaju, one koje najbolje znaju surađivati ​​imaju najveće šanse za opstanak i prosperitet. Isto vrijedi i za ljudska društva. Kropotkin prati evoluciju principa uzajamne pomoći od društvenog života životinja do ‘divljaka’, ‘barbara’, srednjovjekovnih društava i ‘među nama’; od najjednostavnijih oblika asocijacija do složenijih oblika. Za društvenu teoriju posebno je relevantna njegova analiza institucija kao što su seoske zajednice među ‘barbarima’, koje su naslijedile klanove i pridonijele svojevrsnoj samoobrani zajednice, omogućujući im da prožive teško povijesno razdoblje bez razbijanja u izolirane obitelji. Još jedna institucija u kojoj se odvijala uzajamna pomoć bio je ceh, karakterističan za slobodne gradove srednjovjekovne Europe. Da spomenemo samo jedan primjer principa uzajamne pomoći na djelu, članovi ceha bi zbrinuli djecu preminulog člana, a udovicu bi proglasili ‘sestrom’ cehu.

Kropotkin se izrazito protivi onome što bi se moglo opisati kao ‘metodološki nacionalizam’ – pretpostavci da je nacionalna država zadana jedinica analize. On se protivi shvaćanju povijesti kao priče o velikanima, kraljevima, bitkama, političkim intrigama. Opisuje ‘nekoliko osoba koje su toliko uvećane da je čovječanstvo skriveno njihovim sjenama’ (Kropotkin – The Conquest of Bread). Zanimaju ga kretanja ‘odozdo’, u svakodnevnom životu stanovništva – baš kao što se za to zanimaju i suvremeni kulturni i društveni povjesničari, kao i teoretičari kulture i antropolozi. On je rijedak primjer teoretičara koji razmišlja izvan onoga što Graeber naziva etatističkim okvirom. Prva poznata djela društvene teorije, iz Perzije, Kine i antičke Grčke, uvijek su funkcionirala kao teorije državnog upravljanja. Kropotkinov rad je osobito relevantan za antropologe, jer antropologija, više od bilo koje druge discipline, istražuje stvarno postojeće zajednice izvan okvira države i ekonomije izvan okvira tržišta. Za etnografiju je pogled ‘odozdo’ praktički zadan.

Kropotkinov prikaz samoupravnih ‘primitivnih’ društava u Uzajamnoj pomoći uvelike doprinosi antropologiji, dok je njegov prikaz Francuske revolucije klasična povijest odozdo, koja opisuje kako su se obični ljudi udruživali da vrše pritisak na buržoaziju da ukine feudalizam. Tvrdim da je njegov pristup bio proto-subalteran, jer je naglašavao važnost neelitnih skupina kao političkih agenata. Njegov opus također anticipira pojavu društvene povijesti ili tradicije ‘povijesti odozdo’ počevši od 1960-ih, s naglaskom na radnike koji oblikuju tijek povijesti. Kropotkin je vrlo kritičan prema načinu na koji se povijest tradicionalno piše, kao “opis načina i sredstava kojima su teokracija, vojna moć, autokracija i vladavina bogatijih klasa promovirana, uspostavljena i održavana” (Kropotkin – Uzajamna pomoč) , uz potpuno zanemarivanje faktora međusobne pomoći. Vjerovao je da je anarhizam, kao i socijalizam općenito, rođen među anonimnim masama, a ne među pojedinačnim misliocima i filozofima. ‘Osnivači’ anarhizma iz devetnaestog stoljeća kao što su Bakunjin i Kropotkin nisu izmislili ideju anarhizma, već su otkrili osnovna načela anarhizma – uzajamnu pomoć, dobrovoljno udruživanje – u masama, pomogli su teoretizirati, analizirati i širiti je. Prema Georgeu Woodcocku, Kropotkinov najznačajniji doprinos anarhističkoj tradiciji bila je humanizacija anarhizma; stalno vraćanje teorije na detalje života kako su ga živjeli ljudi, što je njegovoj doktrini dalo konkretnost kakva je rijetka u radovima mnogih drugih anarhističkih mislilaca.

Conquest of Bread (1892.) Kropotkinov je opis anarhističkog društva, u kojem se zalaže za zamjenu državne hijerarhije decentraliziranom mrežom malih, samodostatnih zajednica povezanih dobrovoljnim sporazumom. Specifičan oblik anarhizma koji je Kropotkin zagovarao bio je anarhistički komunizam, čije su središnje ideje bile odbacivanje vlasti i sustava nadnica te podruštvljavanje distribucije kao i proizvodnje – svaki bi pojedinac zadovoljio/la svoje životne potrebe besplatno, po kriteriju ‘od svakoga prema sposobnostima, svakome prema potrebama’. To je sinteza dviju ideja – ekonomske i političke slobode. Njegovo zalaganje za dostupnost dobara i usluga svima kojima su potrebne je ono što ga razlikuje od Bakunjina i Proudhona, koji nisu u potpunosti odbacili sustav nadnica. Važno je napomenuti da je Kropotkinov doprinos to što je popularizirao anarhistički komunizam, a ne da ga je izmislio. Najranija publikacija koja povezuje anarhizam i komunizam je pamflet Françoisa Dumartheraya, objavljen u Ženevi tijekom 1876. U to je vrijeme anarhistički komunizam bio široko prihvaćen u švicarskim, a nešto kasnije i talijanskim libertarijanskim krugovima.

Kropotkin daje kritiku onoga što naziva najamnim ropstvom (wage slavery) – radnici su prisiljeni prihvatiti feudalne uvjete, pod nazivom ‘slobodnog ugovora’, jer nigdje ne mogu pronaći bolje uvjete. Sve je prisvojeno kao nečije privatno vlasništvo; radnik to mora prihvatiti, prodati svoj rad da bi preživio ili umrijeti od gladi. Sustav nadnica smatra nužnim uvjetom za razvoj kapitalizma koji će s njim nestati. Prema Kropotkinu, komunizam je, po definiciji, negacija najamnog ropstva.

On vidi eksproprijaciju kao sredstvo za postizanje dobrobiti za sve. Ogroman kapital (polje, tvornice, ceste, obrazovanje), koji je sada u privatnom vlasništvu, mora postati zajedničko vlasništvo, kako bi ljudi od njega stekli najviše dobrobiti za sve.

Dora Pavković

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2022. godinu.

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na korištenje kolačića. Više informacija.

Da bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo prilikom pregledavanja stranica, te kako bi ona radila ispravno, ova stranica na vaše računalo sprema malu količinu informacija zvanih kolačići (cookies).

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na njihovu upotrebu.

Ako odlučite blokirati kolačiće i dalje ćete moći pregledavati stranicu, no neke njezine funkcionalnosti neće Vam biti dostupne.

Što su kolačići?

Kolačići su male tekstualne datoteke sastavljene od niza znakova spremljene na Vaše računalo od strane web stranica koja ste posjetili.

Kolačići omogućavaju stranici da prikaže informacije prilagođene Vašim potrebama. Oni obično spremaju Vaše postavke (session token) i postavke za web stranice. Nakon što ponovo posjetite istu web stranicu Internet preglednik šalje natrag kolačiće koji joj pripadaju.

Kolačići nam također omogućavaju da pratimo posjećenost i promet na našim web stranicama (pomoću Google Analytics i sličnih alata). Sve informacije koje na taj način kolačići prikupljaju se akumuliraju i anonimne su i ne dijele se s bilo kojim drugim subjektima.

Sve ove informacije mogu biti spremljene jedino ako Vi to omogućite – web stranice ne mogu dobiti pristup informacijama koji im Vi niste dali i ne mogu pristupiti drugim datotekama na Vašem računalu.

Close