TEKST

Marxov ‘otuđeni rad’

Marxovo naučavanje obuhvaća opće filozofsko gledište o potrebi društvenog aktivizma i izmjene svijeta, materijalističko shvaćanje povijesti (povijesni razvoj zapravo je povijest klasnih borbi) te učenje o proleterskoj revoluciji i odumiranju države. Pokretačka snaga povijesti nije kritika, nego revolucija; filozofija treba voditi preobrazbi svijeta.

Marxova vizija totalnog, neotuđenog čovjeka i protest protiv društvenog poretka u kojemu je čovjek osakaćen svojom podložnošću ekonomiji slijedi humanistički ideal renesanse, koji je slavio univerzalnog čovjeka (uomo universale).

Povijest je proces čovjekova samostvaranja razvijanjem – u procesu rada – svojih mogućnosti i sposobnosti, cjelokupna svjetska historija nije ništa drugo do proizvodnja čovjeka pomoću čovjekova rada”. Analogno tome, nije povijest ta koja stvara čovjeka, nego čovjek stvara povijest, povijest je “djelatnost čovjeka koji teži za svojim ciljevima”. Čovjek je tvorac svoje vlastite povijesti.

Marx čovjekovu bit vidi u sveukupnosti društvenih odnosa. Čovjek je biće prakse; djelatno biće. Čovjek mijenja svijet i u tom procesu mijenja i sam sebe, on je sam svoje vlastito djelo. Praksa – svijesna djelatnost, mijenjanje svijeta, jedinstvo čovjeka i prirode – bit je čovjeka. Središnja ideja Marxove filozofije je čovjekova sloboda, stvaralaštvo, proizvodnja, nezadovoljstvo postojećim, želja za promjenom, naglašavanje ljudskog razuma i sumnjičavost prema svim ideologijama i idealima.

Izvor: pexels.com

Odakle potječe Marxova ideja otuđenja? Važno je razumijeti korijene tog pojma i filozofe koji su utjecali na Marxovo tumačenje. Bit ove ideje prvi je razvio Hegel. Po njegovom shvaćanju, svijet (priroda, stvari, drugi i sam čovjek) postao je čovjeku tuđim. On nema iskustvo o sebi kao subjektu vlastite djelatnosti, već doživljava sebe samo putem stvari koje je stvorio; koje su vanjske manifestacije njegovih snaga. On je u dodiru sa samim sobom samo kroz okruživanje proizvodima vlastitog stvaranja. Hegel je, uzimajući Boga kao subjekt povijesti, vidio Boga u čovjeku, a u stanju samootuđenja Božji povratak njemu samome.

Feuerbach (veliki kritičar religije, možda i prvi pravi filozof ateist, koji je uvelike utjecao na razvoj Marxove misli) je sve to okrenuo naglavce. Religija je rezultat čovjekova otuđenja, i to otuđenja svijesti. Svoju ljudsku bit čovjek otuđuje od sebe i čini božjom biti, pa se onda klanja tvorevinama svog duha. Bog predstavlja čovjekove moći prenesene s čovjeka na biće izvan njega, tako da je čovjek u dodiru s vlastitim moćima i vlastitom biti samo putem obožavanja Boga. “Ne stvara bog čovjeka, nego čovjek boga”. Što je bog snažniji i bogatiji, to čovjek postaje slabijim i siromašnijim. Religija je, po Feuerbachu, degradiranje, negiranje, poniženje čovjeka i njegovih sposobnosti. Ideja Boga otuđila je čovjeka od njegove vlastite biti.

U uvodu Kritici Hegelove filozofije (1843) Marx je, sa stajališta humanizma, slijedio Feuerbacha u svojoj analizi otuđenja i kritizirao Hegelovu konzervativnost, a u Ekonomsko-filozofskim rukopisima (1844) povukao je paralelu između fenomena religioznog otuđenja i fenomena otuđenja rada : “ Radnik postaje utoliko siromašniji, ukoliko proizvodi više bogatstva”. “…radnik se prema proizvodu svoga rada odnosi kao prema tuđem predmetu. Ukoliko radnik više izradi, utoliko moćniji postaje tuđi predmetni svijet koji on stavra sebi nasuprot, utoliko njemu samome manje pripada. Isto je tako u religiji. Ukoliko čovjek više stavlja u boga, utoliko manje zadržava u sebi. Radnik stavlja svoj život u predmet; ali sad život više ne pripada njemu, nego predmetu.”

Glavna Marxova kritika kapitalističkog društva leži u tome što to društvo posjedovanje, korist, potrošnju pretvara u dominantnu čovjekovu želju. Marx je vjerovao da je čovjek kojim dominira želja za posjedovanjem i koristi osakaćen čovjek. Njegov je cilj bilo socijalističko društvo u kojemu je slobodno razvijanje čovjekovih moći, a ne profit i privatno vlasništvo, čovjekov dominantni cilj. Istinski, idealni čovjek nije onaj koji ima mnogo, nego onaj koji jest mnogo. Dehumanizirani, divlji kapitalizam ne priznaje ljudsku bit, nego samo prozvođače i potrošače; “duhovno i tjelesno onečovječeno biće”, svojevrsna čovjek-roba, poznaje samo jednu vrstu odnosa prema vanjskom svijetu : posjedujući ga i konzumirajući ga; sve se svodi na vlasništvo, iskorištavanje, i bezumno trošenje. Što je čovjek otuđeniji, to više smisao za posjedovanjem tvori njegovo viđenje svijeta : “Ukoliko si neznatniji, ukoliko manje ispoljavaš svoj život, utoliko više imaš, utoliko je veći tvoj otuđeni život, utoliko više nagomilavaš svome otuđenom biću”.

Marx kritizira političku ekonomiju, koja se nije potrudila objasniti da rad proizvodi čudesa za bogataše, a osiromašenje za radnike; da proizvodi palače, a za radnike jazbine; (…) da proizvodi duh, a za radnika glupost i kretenizam. Nejednakost, nepravda i golemi jaz između radnika i onih koji se njegovim radom koriste (proleterijata i kapitalista) u samoj je srži kapitalističkog društva.

Marx povijest promatra kao povijest čovjekova otuđenja. Otuđenje se definira kao situacija u kojoj ljudima vladaju sile koje su oni sami stvorili i suprotstavljaju mu se kao tuđe. U izvornom, neotuđenom obliku, rad je “životna aktivnost, produktivni život”. U kapitalističkom društvu proizvođaču je otuđen proizvod njegova rada; on se osamostaljuje, ne pripada mu i predstavlja neprijateljsku silu, koja stoji nasuprot njemu. Kad je proizvod dovršen, on ne pripada radniku; radnik je tek oruđe proizvodnje. Tako se čovjeku otuđuje i sam rad, koji mu postaje tuđim, teškim, mučnim, čovjekova slobodna djelatnost postaje otuđena a pošto je bit čovjeka, kao bića prakse, upravo u njegovoj proizvodnoj djelatnosti, čovjek se tako otuđuje svojoj ljudskoj biti; te konačno i drugom čovjeku. Prema Marxu, rad je život, smisao, ljudska bit, a otuđenjem rada, čovjekova djelatnost postaje nešto njemu tuđe, strano, izvanjsko, “sam život pojavljuje samo kao sredstvo za život”… Rad je tek sredstvo preživljavanja.

Predmeti rada otuđuju se od radnika, proizvođača. Čovjek osjeća da ne pripada sebi već nekome drugome. Rad je nužda, prinuda, prisila. Umjesto da bude slobodna ljudska djelatnost, ono što čovjeka čini čovjekom, rad je prinuda, mrcvarenje čovjeka, obeščovječenje, otuđenje. U radu bi se čovjek trebao potvrđivati, a zapravo se otuđuje: ukoliko nema mogućnost da se čovjekovi potencijali realiziraju, one postaju čovjeku tuđe, otuđene.

Iz otuđenog rada proizlazi i (1) otuđenje proizvoda rada od proizvođača, (2) otuđenje ljudske, duhovne biti (opće ljudske prirode, tzv.rodnog života) od čovjeka, (3) otuđenje čovjeka od čovjeka. Ako se čovjek sam sebi suprotstavlja, onda se njemu suprotstavlja drugi čovjek. Ako je čovjeku otuđena njegova rodna suština, znači da je jedan čovjek otuđen drugome.

Ideja otuđenja ostaje središnja tema i u kasnijim Marxovim djelovima. U Njemačkoj ideologiji Marx piše : “dokle god djelatnost nije podijeljena dobrovoljno nego stihijski, vlastito čovjekovo dijelo postaje njemu tuđa i suprotstavljena sila koja ga podjarmljuje, umjesto da njome vlada”. U Kapitalu dalje objašnjava pojam otuđenja : “U manufakturi radnici čine udove jednog živog mehanizma. U tvornici postoji mrtav mehanizam, nezavisan od njih, a oni su mu pripojeni kao živi dodatak”.

Otuđenje je za Marxa iskonska bolest čovjeka, koja nužno počinje već podjelom rada, tj.s prvom modernom civilizacijom koja naslijeđuje primitivna društva. Od te bolesti boluje svatko, ne samo proleterijat. Bolest se može izliječiti tek kada je dostigla vrhunac; samo potpuno otuđen, izmučen čovjek se može pobuniti i prevladati otuđenje, jer ne može više podnijeti svoju otuđenu egzistenciju i ostati zdrav. Tek kada vanjski svijet postaje našim predmetom, moći ćemo ga potpuno shvatitii postati s njime opet jedno. Kao i Hegel, Marx otuđenje smatra nužnim fenomenom, nečim što se mora proživjeti i prevladati. Socijalizam je, prema Marxu, jedino pravo riješenje, lijek za bolest otuđenja; to je društvo u kojemu čovjek postaje svijesni subjekt povijesti, gdje cilj društvenog života neće biti rad i proizvodnja nego razvijanje i realiziranje čovjekovih moći, potencijala i snaga kao svrha sama po sebi.Kada čovjek dovede prirodu pod svoju kontrolu i kada društvo izgubi svoj klasni karakter, završit će predhistorija i započet će istinska ljudska povijest. Drugim riječima, razotuđenje (dezalijenacija) uvjetovano je ukidanjem privatnog vlasništva nad sredstvima za proizvodnju i ostvarenjem socijalizma , društva u kojemu će čovjek biti biće zajednice, najviše biće i najviša potreba, a ne rob vanjskih sila. Čovjek se mora probuditi iz stanja polusna, postati svijestan vlastitih snaga, razbiti vlastite iluzije i promijeniti svijet. To je Marxovo carstvo slobode.

Dora Pavković

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2022. godinu.

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na korištenje kolačića. Više informacija.

Da bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo prilikom pregledavanja stranica, te kako bi ona radila ispravno, ova stranica na vaše računalo sprema malu količinu informacija zvanih kolačići (cookies).

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na njihovu upotrebu.

Ako odlučite blokirati kolačiće i dalje ćete moći pregledavati stranicu, no neke njezine funkcionalnosti neće Vam biti dostupne.

Što su kolačići?

Kolačići su male tekstualne datoteke sastavljene od niza znakova spremljene na Vaše računalo od strane web stranica koja ste posjetili.

Kolačići omogućavaju stranici da prikaže informacije prilagođene Vašim potrebama. Oni obično spremaju Vaše postavke (session token) i postavke za web stranice. Nakon što ponovo posjetite istu web stranicu Internet preglednik šalje natrag kolačiće koji joj pripadaju.

Kolačići nam također omogućavaju da pratimo posjećenost i promet na našim web stranicama (pomoću Google Analytics i sličnih alata). Sve informacije koje na taj način kolačići prikupljaju se akumuliraju i anonimne su i ne dijele se s bilo kojim drugim subjektima.

Sve ove informacije mogu biti spremljene jedino ako Vi to omogućite – web stranice ne mogu dobiti pristup informacijama koji im Vi niste dali i ne mogu pristupiti drugim datotekama na Vašem računalu.

Close