TEKST

Doprinos Koprotkina – II. dio

Kropotkin je dao važan doprinos i anarhističkoj tradiciji i društvenoj teoriji primjenom znanstvene metode kojom je nastojao otkriti ‘prirodne’ zakone društvenog poretka. Ljudi bi se instinktivno ponašali u skladu s tim zakonima kada bi revolucija uklonila opresivne društvene strukture i artificijelna ograničenja njihovog ponašanja. Kropotkinovi koncepti uvijek su rezultat analize empirijskih dokaza; zagovara primjenu metoda prirodnih znanosti – posebice induktivno-deduktivne metode u sferi proučavanja ljudskog društva. Protivi se krutom odvajanju prirodnih od društvenih i humanističkih znanosti, kao i širokoj upotrebi metafizike u humanističkim znanostima. Zbog svega toga Kropotkin odaje dojam pozitivista; on sebe, međutim, nije takvim smatrao. Smatrao je da su pozitivisti također krivi za održavanje ove metodološke podjele. Kropotkin je sebe vidio kao nasljednika francuskih i škotskih prosvjetiteljskih filozofa, koji su napustili metafiziku i upotrijebili induktivno-deduktivnu metodu u proučavanju prirode u cjelini, uključujući i ljudski svijet. Slično tome, on je na cilj anarhizma gledao kao na izgradnju sintetičke filozofije koja obuhvaća sve prirodne fenomene. Anarhistički mislioci, za razliku od utopista, svoje teorije ne zasnivaju na metafizičkim konceptima, već na proučavanju ljudskog društva onakvoga kakvo je u datom trenutku i kakvo je bilo u prošlosti.

Izvor: pixabay.com

Upravo taj aspekt Kropotkinove teorije smatram najproblematičnijim – njegovo inzistiranje da se proučavanje ekonomskih i društvenih odnosa uzme kao činjenice prirodne znanosti. Vrlo je upitna ideja da su predmeti proučavanja društvenih znanosti – društvo, ekonomija – i prirodnih znanosti analogni, kao i pretpostavka da postoje prirodni zakoni ljudskog ponašanja koji čekaju da budu otkriveni, skriveni ispod artificijelnosti opresivnih sustava. Ne vjerujem da metoda istraživanja u društvenim znanostima ikada može biti metoda prirodnih znanosti. Ukratko, rekla bih da se Kropotkina može optužiti za scijentizam – neopravdano uvjerenje da znanost može sve objasniti. Teoretičar anarhizma George Woodcock, s druge strane, ima drugačiju kritiku – on tvrdi da je Kropotkin bio previše emotivan i iracionalan u svojoj vjeri u mase da bi bio uistinu objektivan kao znanstvenik.

Paul Luken i David Orenstein primjećuju da Kropotkin, unatoč svojoj kritici idealizma, dijalektike i svake metafizičke misli, nikada nije sumnjao u vlastitu podložnost autoritetu pozitivističke, ‘znanstvene’ metodološke orijentacije, što ga je učinilo ‘metodološkim autoritarcem’. R. B. Fowler tvrdi da Kropotkin, kao i mnogi drugi anarhistički mislioci, nije odbacio svaki autoritet, samo sav politički autoritet. Autoritet prirode kao moralnog vodiča i uzora slijedi bez sumnje. Također je pogrešno izvodio ‘ono što bi trebalo biti’ iz ‘onoga što jest’ – ‘etiku’ iz ‘prirode’.

Još jedan važan Kropotkinov doprinos društvenoj teoriji je njegova stalna teoretizacija ljudi kao neizbježno društvenih bića, ovisnih jedni o drugima. Anarhistički mislioci prepoznali su da se slobodni pojedinac može pojaviti samo u društvenom okruženju. Kropotkin je vjerovao da ljudi žive u društvima od samog početka čovječanstva. Postojanost klanske organizacije pokazuje koliko je krivo predstavljati primitivno čovječanstvo kao neuređenu aglomeraciju pojedinaca, koji se pokoravaju samo svojim individualnim strastima, a tako su i Hobbes i Rousseau predstavili ljude koji žive u ‘prirodnom stanju’ – Rousseau zamišlja pojedince koji žive u izolaciji, u vakuumu, bez trajnih povezanosti čak ni unutar obitelji. Dok su sve radili sami, bili su slobodni i sretni. Od trenutka kada su počeli tražiti pomoć jedni od drugih, jednakost je nestala (Rousseau, O porijeklu nejednakosti). Vidimo kako je ovaj prikaz u suprotnosti s Kropotkinovim, koji je ljude vidio kao društvena bića koja su prakticirala uzajamnu pomoć od samih početaka čovječanstva. Hobbesov stav je još više antipodan Kropotkinovom – prikaz ‘divljaka’ kao divljih životinja koje su živjele izolirano i međusobno se nasilno borile, sve dok se nije pojavio autoritet i smirio ih. Kropotkin se oslanjao na opažanja o stvarno postojećim primitivnim društvima koja nisu bila vođena zakonima već običajima koji su osiguravali suradnju i međusobnu pomoć; nije im bila potrebna nikakva autoritarna struktura.

Kropotkin kaže da su filozofi devetnaestog stoljeća slijedili Hobbesa u njegovom znanstveno nepotkrijepljenom gledištu, punom predrasuda, o ‘primitivnim’ ljudima. Može se reći da je njegov doprinos ovoj raspravi pokušaj osporavanja takvih predrasuda. Upravo ovom aspektu Kropotkinovog rada – razbijanju predrasuda i ‘zdravog razuma’ njegova vremena – sada se okrećem.

Kropotkin tvrdi da je sve u našem obrazovanju prožeto idejom da će se ljudi, prepušteni sami sebi, okrenuti nasilju i neredu i da se to koristilo kao opravdanje za postojanje autoriteta i struktura (Kropotki, ‘Modern Science and Anarchism’). Znanstveno proučavanje ljudskog društva pokazuje nam, međutim, da su običaji uzajamne pomoći i mira nastali među anonimnom ‘ruljom’, masama, koje su mislioci devetnaestog stoljeća tako prezirali i bojali se. Riječ ‘anarhija’ kako se koristila u diskursu tog vremena bila je sinonim za nered, a vlada za red. Kropotkin primjećuje da postoji mnogo reda i sklada u sferama života u koje se vlast ne miješa (Kropotkin, Uzajamna pomoć). On nastoji osporiti uvjerenje o nužnosti vlade, usađeno u naše umove kroz obrazovanje i potkrijepljeno mnogim spisima njegovih suvremenika, djelima filozofije i povijesti, te teorijama prava. Prema njemu, država stoji na putu pojedinca u potrazi za slobodom, ona je ‘krvopija’, krajnji neprijatelj. On ju vidi kao ‘instituciju razvijenu u povijesti ljudskih društava da ometa povezivanje među ljudima, razvoj lokalne inicijative, da uguši postojeće slobode i spriječi njihovu obnovu’. Država je parazitska, isisava život iz društvenog organizma i egzistira u antagonističkom odnosu s njim. Država je konstituirana kako bi se omogućilo autoritetima i elitama da iskorištavaju siromašne. Država i kapitalizam se međusobno podržavaju; Kropotkin, reagirajući na škole autoritarnog socijalizma, smatra apsurdnim zagovarati uništenje kapitalizma bez ukidanja države.

Marx i njegovi sljedbenici prave razliku između nekvalificiranih/fizičkih radnika i kvalificiranih radnika (obrtnika, mehaničara, inženjera, znanstvenika) koji imaju pravo na veću plaću (Kropotkin, The Conquest of Bread). Plaćati ‘inženjere, znanstvenike ili liječnike (. . .) deset ili sto puta više od radnika’ znači da nismo prepoznali ukorijenjenu društvenu nejednakost. Kropotkin je predložio ekonomski sustav koji je integrirao intelektualni i fizički rad. Zalagao se za integrirano obrazovanje – učenici i studenti bi se poučavali i fizičkim radu i ‘akademskim’ predmetima; ‘sva djeca uče raditi rukama kao i umom’ (Kropotkin 1995: 93). U interesu društva u cjelini je da svako ljudsko biće dobije obrazovanje koje kombinira učenje znanosti s učenjem fizičkog rada. Fizički rad bi bio cijenjen, a ne prezren, kao što je sada (Kropotki, ‘Brain Work and Manual Work’). Kropotkin primjećuje da su većina velikih izumitelja bili ljudi koji su imali iskustvo u radu rukama, a ne profesionalni znanstvenici. Ustrajanje na razdvajanju fizičkog i intelektualnog rada značilo bi održavati nejednakosti sadašnjeg društva, čuvati stratifikaciju na dvije klase – ‘aristokraciju znanja’ na vrhu i fizičke radnike na dnu (Kropotkin, The Conquest of Bread). Integracijom bi svatko mogao u potpunosti iskoristiti svoju kreativnost i tako pridonijeti razvoju znanja koje su dotad ometali kapitalizam i država.

Kropotkin je bio društveni teoretičar u smislu da je pokušao analizirati oblike društvenog života karakteristične za zapadnu modernost. Pažljivo je istaknuo da anarhizam nije utopija; razvijen je iz analize tendencija koje su već na djelu (Kropotkin, The Conquest of Bread). On vidi rastuću tendenciju modernog društva prema slobodarskom komunizmu, unatoč paralelnom rastu individualizma. Seljačka komuna uspijeva zadržati svoja stara obilježja u mnogim dijelovima Europe; dok nastaju razne nove organizacije, temeljene na istim principima (Kropotkin, ‘Anarchist Communism: Its Basis and Principles’). Kropotkin vidi oblike organizacije koji su neovisni i ne nalikuju državi; navodi spasilačku udrugu (Lifeboat association) u Velikoj Britaniji kao primjer dobrovoljne i neprisilne organizacije koja djeluje na načelima uzajamne pomoći i konsenzusa. Spominje i međunarodno ornitološko društvo, razna druga društva i udruge (za učenje, istraživanje, obrazovanje), seoske i gradske klubove, a sve se to može promatrati kao manifestacija iste vječno žive sklonosti ljudi prema međusobnoj pomoći i potpori (Kropotkin, Uzajamna pomoć). Duh komunizma prožima mnoge moderne institucije, poput muzeja, knjižnica i besplatnih javnih škola.

Kropotkin je sklon pomalo problematičnoj upotrebi pridjeva “civiliziran” za opisivanje industrijaliziranih nacija, kao u “konstruktivnom geniju nekih civiliziranih nacija” (Kropotkin, The Conquest of Bread). Drugdje, posebno u Uzajamnoj pomoći, Kropotkin opisuje mnoge oblike solidarnosti i suradnje u “primitivnim” društvima, implicirajući da od njih imamo mnogo za naučiti.

Na kraju bih primijetila da su anarhisti skloni tvrditi da se sloboda pojedinca može pronaći samo u egalitarnoj zajednici. Tenzija/dihotomija između društvene jednakosti i individualne slobode, karakteristična za liberalizam, dekonstruira se i odbacuje u Kropotkinovim djelima.

Kropotkin je otišao dalje od Marxa u svojoj kritici kapitalizma i pružio alternativni pogled na socijalizam, anti-etatistički i anti-autoritaran. Njegova kritika i kapitalizma i države te njegovo zalaganje za nehijerarhijsko ustrojstvo posebno je dobrodošla u današnje vrijeme, u kojemu smo svjesni strahota staljinizma, a takozvana socijaldemokratska ljevica izgleda nemoćno.

Dora Pavković

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2022. godinu.

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na korištenje kolačića. Više informacija.

Da bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo prilikom pregledavanja stranica, te kako bi ona radila ispravno, ova stranica na vaše računalo sprema malu količinu informacija zvanih kolačići (cookies).

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na njihovu upotrebu.

Ako odlučite blokirati kolačiće i dalje ćete moći pregledavati stranicu, no neke njezine funkcionalnosti neće Vam biti dostupne.

Što su kolačići?

Kolačići su male tekstualne datoteke sastavljene od niza znakova spremljene na Vaše računalo od strane web stranica koja ste posjetili.

Kolačići omogućavaju stranici da prikaže informacije prilagođene Vašim potrebama. Oni obično spremaju Vaše postavke (session token) i postavke za web stranice. Nakon što ponovo posjetite istu web stranicu Internet preglednik šalje natrag kolačiće koji joj pripadaju.

Kolačići nam također omogućavaju da pratimo posjećenost i promet na našim web stranicama (pomoću Google Analytics i sličnih alata). Sve informacije koje na taj način kolačići prikupljaju se akumuliraju i anonimne su i ne dijele se s bilo kojim drugim subjektima.

Sve ove informacije mogu biti spremljene jedino ako Vi to omogućite – web stranice ne mogu dobiti pristup informacijama koji im Vi niste dali i ne mogu pristupiti drugim datotekama na Vašem računalu.

Close