TEKST

Propadanje rektorova protektorata

Hrvatski studiji su u političkom i ideološkom smislu početkom devedesetih predstavljali protutežu lijevo orijentiranom Filozofskom fakultetu. Međutim, Anti Čoviću, jednom od očeva osnivača, sigurno nije bilo svejedno gledati kako se studenti Hrvatskih studija i studenti Filozofskog fakulteta, unatoč dugogodišnjem rivalstvu koje je postojalo između njihovih dviju obrazovnih institucija, ujedinjuju kako bi se borili protiv jedine prave ideologije koja vlada na Sveučilištu u Zagrebu ― protiv klijentelističke hobotnice koja već godinama buja te ruši ono malo ugleda i kvalitete što je Sveučilištu ostalo.

Prije nešto više od godinu dana, na parkiralištu ispred Filozofskog fakulteta održao se prvi plenum pod vedrim nebom. Studenti i profesori su taj plenum na otvorenom bili primorani organizirati zbog bivšeg dekana Vlatka Previšića, koji je u pokušaju očuvanja vlastite pozicije moći u prostorije fakulteta doveo golu silu. On je, naime, upravo u to vrijeme, nakon što je uz pomoć Senata Sveučilišta iz Fakultetskog vijeća izbacio studentske predstavnike, na fakultet doveo zaposlenike privatne zaštitarske tvrtke da ga brane od tobožnjih “terorističkih prijetnji” od strane pobunjenih studenata, a vrata fakulteta bezobrazno je zatvorio za sve njegove zaposlenike i studente. U ožujku ove godine, i studenti Hrvatskih studija organizirali su svoj prvi studentski sabor kao posljedicu ukidanja upisnih kvota za studij filozofije i višemjesečnog udara na autonomiju studija. Na samom saboru oni su izglasali odlazak u blokadu koja je trajala dva tjedna, budući da su sva institucionalna tijela šutjela na njihove zahtjeve i njihova pitanja. Dapače, institucije su djelovale izravno protiv njihova interesa i želja.

Ti su događaji bili posljedica jedne od najvećih kriza koja je zadesila Sveučilište u Zagrebu: institucionalno nasilje koje se počelo provoditi nad Filozofskim fakultetom i Hrvatskim studijima nikada se prije nije pokazalo u ovako čistom obliku. Međutim, dok je oporba na Filozofskom fakultetu uspjela osigurati pobjedu u vidu demokratski izabrane nove uprave, na Hrvatskim studijima kriza se ovih dana ponovo aktualizirala. Pročelnik Hrvatskih studija Mario Grčević, inače nametnut od vrlog rektora Damira Borasa i ostatka njegove klijentelističke družine (unutar koje najistaknutije uloge imaju, naravno, Ante Čović i Mislav Ježić), zabranio je obraćanje studentskih predstavnika novoj generaciji upisanih studenata – i to, valjda sasvim slučajno, onih studentskih predstavnika koji su se u zadnjih godinu i pol dana aktivno borili za vlastiti fakultet, a protiv korumpiranih radnji sveučilišnih čelnika. Uz ovakvo izravno udaranje na studentska prava u vidu slobodnog izražavanja i obraćanja mlađim kolegama, Hrvatskim studijima prijeti i problem skorašnje reakreditacije studijskih programa, budući da se u zadnje tri godine nije moglo adekvatno raditi na sadržaju i kvaliteti nastave upravo zbog navedene institucionalne krize i institucionalnog nasilja.

Najrecentnija kriza na Hrvatskim studijima tako je postupno počela buktati prije više od godinu dana samovoljnim potezima rektora Borasa. Naime, iako je Boras obećavao da će studije, koji su dotada imali status sveučilišnog centra, uzdići na rang fakulteta, počeo se pripremati teren za degradaciju njihova statusa u sveučilišni odjel. Sveučilišnim čelnicima u tom smislu kvaliteta nastave na Hrvatskim studijima uopće nije predstavljala relevantan kriterij, niti činjenica što su studiji u reakreditacijskom vrednovanju ocijenjeni kao najbolje visoko učilište humanističko-društvenog usmjerenja u Hrvatskoj. Izlišno je uopće i napominjati da se nisu slušale niti želje studenata po tom pitanju; puno je drugih, bitnijih faktora igralo ulogu, primjerice prijava za plagijat nekolicine profesora s odjela za filozofiju protiv tadašnjeg ministra obrazovanja Pave Barišića, inače interesno povezanog s rektorom i ostatkom klike.

Po svom je statusu sveučilišni odjel, logično, predstavljao smanjivanje razine autonomije Hrvatskih studija: odjelom se, naime, upravlja izravno iz Sveučilišta što je sveučilišnim čelnicima omogućilo još veću razinu uplitanja u nastavni program, kadrovsku politiku i ostalo, te po svom pravnom statusu odjel ne može imati više od jednog znanstvenog ili interdisciplinarnog polja kojim se bavi. U studenom 2016. Boras tako postavlja već spomenutog Marija Grčevića kao čelnika Hrvatskim studija, mimo volje Znanstveno-nastavnog vijeća kao tijela odlučivanja na studijima, a u odbor koji se bavio rješavanjem pravnog statusa studija, njihova znanstveno-nastavnog profila te ustroja postavlja ni manje ni više nego neizbježnog Antu Čovića i Mislava Ježića. Budući da spomenuti odbor nije ništa napravio po pitanju sadržaja nastave i identiteta Hrvatskih studija kao obrazovne institucije, u siječnju 2017. godine Senat izglasava srozavanje studija na rang sveučilišnog odjela.

Studenti na to nisu gledali blagonaklono. Iako ih se standardnim i već dobrano izlizanim floskulama pokušavalo uvjeriti da to neće značiti ništa za njihovo studiranje i diplome koje će steći na kraju studija, bilo je i više nego jasno da sveučilišna vrhuška namjerava srozati status studija bez ikakvog obzira na želje studenata. Studenti su se tako međusobno organizirali, osnovali inicijativu Studenti govore kojom su nastojali informirati javnost i ostatak svojih kolega te se izboriti za vlastiti fakultet. Na tribini organiziranoj 14. studenog 2016. godine pod nazivom Rektore, imamo problem na kojoj se raspravljalo o problemima na Hrvatskim studijima i na koju su, između ostalih, bili pozvani i rektor Boras te Ante Čović i Mislav Ježić, njihove su stolice ostale prazne. U svom dobrom poznatom stilu izbjegavanja javnih nastupa sveučilišni su čelnici potpuno ignorirali poziv na raspravu te ostali gluhi na studentske zahtjeve. Najbolji pokazatelj takvog ignoriranja možda predstavlja prosvjed koji su studenti Hrvatskih studija organizirali ispred Rektorata u siječnju 2017. godine, kada se održavala sjednica Senata na kojoj se trebalo odlučivati o statusu studija. Unatoč uzvicima i zvižducima okupljenih studenata koji su se mogli čuti vani, Senat je kao potpuno okoštala struktura i dobro podmazana glasačka mašinerija jednostavno odlučio da Hrvatski studiji postaju sveučilišni odjel.

Udar na Hrvatske studije ovdje nije stao budući da se u ožujku 2017. godine ukidaju upisne kvote za studij filozofije što primorava studente da krenu u blokadu. Uz blokadu koja je trajala dva tjedna, a kojom su studenti ipak uspjeli vratiti upisne kvote za studij filozofije (15 upisnih mjesta), većina se profesora ujedno izjasnila i za štrajk. Štrajk je, međutim, odlukom Županijskog suda u Zagrebu proglašen nelegalnim, budući da se po interpretaciji suda razlozi štrajka tobože ne dotiču ugroženosti socijalnih i gospodarskih prava zaposlenika Hrvatskih studija. Doista, netransparentna i klijentelistička kadrovska politika te potpuno nedemokratsko odlučivanje o istoj na razini Sveučilišta i na razini pojedinog fakulteta zasigurno nikako ne utječe na socijalna i gospodarska prava zaposlenika.

Ono što se nedavno dogodilo na Hrvatskim studijima, nažalost, ne daje nagovijestiti da situacija ide na bolje. Štoviše, opet se počinje raditi na daljnjem gušenju autonomije i pokušaju zaustavljanja studentskog rada i aktivizma. Iako su studenti okupljeni u inicijativu Studenti govore premoćno pobijedili na izborima za studentski zbor u svibnju ove godine, nasuprot protulisti koja je bila naklonjena nametnutoj upravi, Mario Grčević zabranio je studentima da govore pred brucošima na početku nove akademske godine. Razlozi za tu zabranu neodoljivo smrde na pravne akrobacije i vrlo kreativno tumačenje zakona i pravilnika s kojim su se susreli i studenti Filozofskog fakulteta kada je rektor odlučio raspustiti njihov zbor i studentske predstavnike u Fakultetskom vijeću: predstavnici nisu pozvani da održe govor jer nisu službeno konstituirani kao zbor, a nisu službeno konstituirani kao zbor jer ih je za to trebao sazvati Mario Grčević kao pročelnik. Da cijeli događaj dobije još jedan poseban ton, službena Facebook stranica Hrvatskih studija podijelila je članak desničarskog portala Narod.hr koji blati njihovog studenta Duju Kovačevića i proziva ga lažovom zbog njegovih medijskih istupa u kojima je objašnjavao što se točno dogodilo i zašto im je nametnuti pročelnik zabranio da govore.

Osnivanje Hrvatskih studija 1992. godine odvijalo se u konkretnom političkom i ideološkom kontekstu i s određenim političkim namjerama. Naime, studiji su u političkom i ideološkom smislu početkom devedesetih predstavljali protutežu lijevo orijentiranom Filozofskom fakultetu. Međutim, Anti Čoviću, jednom od očeva osnivača, sigurno nije bilo svejedno gledati kako se studenti Hrvatskih studija i studenti Filozofskog fakulteta, unatoč dugogodišnjem rivalstvu koje je postojalo između njihovih dviju obrazovnih institucija, ujedinjuju kako bi se borili protiv jedine prave ideologije koja vlada na Sveučilištu u Zagrebu – protiv klijentelističke hobotnice koja već godinama buja te ruši ono malo ugleda i kvalitete što je Sveučilištu ostalo. Studenti Hrvatskih studija tako su dosada napravili svojski posao, na svojim leđima iznijeli blokadu i vratili upisne kvote za studij filozofije, organizirali tribine i prosvjede, međusobno se organizirali te stekli dragocjeno iskustvo za daljnje borbe. Jer, upravo će još puno borbe biti potrebno da se fakulteti i Sveučilište u cjelini očiste korupcije i klijentelizma te da se vrate u ruke svojim studentima i profesorima.

Anja Grgurinović

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2017. godinu.