TEKST

Jugoslavenski novi val – IV. dio

U intervjuu sa Šarlom Akrobatom iz 1981. novinar Džuboksa napominje da ‘novotalasna močvara postaje sve ustajalija’ (u jednom drugom članku iz prosinca 1980. novi val je već bio proglašen mrtvim!). Članovi benda na čelu s Kojom odgovaraju:

‘Ja sam se baš razočarao u sve ove naše new wave tipove. Prvo sam se bio obradovao. Mislio sam doneće neki pravi odnos. Neće biti zvezda i svih tih sranja, ali sve je isto kao i pre… Kad smo bili na Subotici prošle godine oduševio sam se koliko je bilo novih grupa, novih ljudi. Međutim, nisu se pomerili od tada, a to je bilo pre godinu dana. Svi sviraju isto. Osnovna želja trojke (Šarlo, Orgazam, Idoli) je da se bude svoj, da se ne zaklanja iza krda. Ako se punk usmrdeo, neka ga. To je i zaslužio, ako je to dopustio. Ovi punkeri iz Ljubljane, oni će ostati punkeri ceo život. A zašto? Niko od njih nema pojma. Pričao sam s tim klincima… Pa oni hoće da se poubijaju… Pričaju – Sid Vicious ovo, Sid Vicious ono…. Pa šta? Sid Vicious je najveći kreten… Žrtva rock’n’rolla? Ma kakvi! Hej, punkeri! Ja sad puštam kosu! Naš bunt je protiv šablona, protiv glupih ljudi, protiv onih koji su spori. Ako nisi smislio način da kažeš nešto sasvim svoje, onda je to pakovanje ko i pre. Šta ti vredi da sviraš nešto što se naziva punk ili novi talas ako nisi ništa ukapirao.’

(Džuboks 123, 11.9.1981)

Izvor: superknjizara.hr

Recenzija albuma Prljavog kazališta Heroj ulice iz 1981. bilježi da se bend konačno odrekao novovalnog radikalizma i prigrlio udobnost tradicije. ‘Time su možda zapalili mostove za sobom ali su pronašli prostore na kojima će još dugo moći da se kreću’ (Džuboks 127, 6.11.1981).

Članak iz 1984. opisuje neke post-novovalne razvoje, poput beogradske elektro-pop scene – Beograd, D’boys, Lake pingvine – kao ‘pomodnu izmišljotinu’ –  i pomalo sumnjivo nazvanog ‘alternativnog rocka’ – Disciplinu Kičme, Kozmetiku, Miru Furlan, koji, prema riječima novinara, dobivaju više pažnje i naklonosti nego što zaslužuju. To je, međutim, razumljivo, jer su kritičari i obožavatelji željni zanimljive glazbe nakon što su svjedočili beskrupuloznoj komercijalizaciji onoga što se ‘do jučer hvalilo i slavilo pod imenom jugoslavenskog novog talasa.’ (Džuboks 173, 2.2.1984)

U intervjuu za Džuboks iz siječnja 1985. EKV napominju da ‘imamo dvije grupe koje su na svetskom nivou, najbolje što sam čuo posle Tuxedomoona, Sexa i La strada – pod alternativom smatram ono što je toliko marginalno da ne može proći na trzištu…’ (Džuboks 194, 8.11.1985). Ovdje, kao i u nekim drugim viđenjima, postavlja se dihotomija između mainstreama i alternative, marginalnog i popularnog, komercijalnog i autentičnog. Mnogi bendovi na sebi specifične načine tražili su balans između ta dva ekstrema. Kultni bendovi poput same EKV mogli su se okarakterizirati kao nešto „između“.

U članku za Polet iz 1985., Glavan opisuje ljubljansku punk scenu kao izoliranu, definiranu u kontrastima – progresivno – komercijalno. On nastavlja raspravljati o pristupu u rock kritici koji bi se u današnjim terminima okarakterizirao kao ‘poptimizam’, kao i opoziciju istome. ‘Poletovi autori već godinama govore o obezvrijeđenosti ove opreke u poetici novog vala, upravo su oni ponudili aparaturu za vrednovanje takvih pojava kao sto su crpljenje iz niza pop tradicija… Dugo su polemički branili pravo na popističnost popa od ljubljanskih autora koji su zahtijevali da pop glazba izrazi jasnu političku svijest… Polet je u posljednje vrijeme došao do slaganja s ljubljanskom linijom u pogledu konvencionalne pop produkcije, što je posljedica određenog razvoja unutar svjetskog i domaćeg popa. Polet je često upozoravao na posljedice konvencionalizacije ideje o popističnosti popa, na njeno korištenje kao apologije ideologije top lista. Promicanje prosječnosti, sužavanje profila pop glazbe, ograničavanje njenih izražajnih mogućnosti, rezultati su banalizacije te ideje. Neke novije grupe kopiraju i prepisuju i svi misle da je to normalno (npr. kako Dorian Gray ‘posuđuju’ od Bowieja).’

Glavan identificira specifičnu kulturnu logiku koja omogućuje takvo oponašanje – ‘logika po kojoj je nešto dobro u našim okvirima, po kojoj se treba zadovoljiti reprodukcijom, nosilac je najštetnije moguće kulturne politike, politike koja nas postavlja isključivo u konzumentski položaj. Diskografske kuće to nameću, ponavljanje uspješne formule, kao jedinu mogućnost djelovanja unutar domaćeg popa. (To vodi do) srozavanja razina očekivanja publike’ (Polet 8.2.1985).

U jesen 1978. Poletova nova urednička ekipa radikalno mijenja koncepciju lista, s namjerom da postanu ‘pravi i autentični glas mladih’. To je značilo da je njihovo izvještavanje moralo odražavati stvarna življena iskustva mladih ljudi čije je živote časopis bilježio, te da će stvarni problemi stvarnih mladih biti predstavljeni na način koji odražava kulturološki senzibilitet istih. Ovdje je komunistički ekonomski sustav dopustio uvođenje nekih uistinu subverzivnih stilova i materijala – budući da je omladinski tisak izdavala i financirala država, nije ovisio o prodaji; izdavača obično ne bi posebno zanimalo na što je potrošen budžet, što je Poletu omogućilo uvođenje ekstravagantne, eksperimentalne rock fotografije i avangardnih stripova. 

Polet je iskoristio priliku i prostor za slobodu od briga oko komercijalnosti, profitabilnosti, tržišta i povlađivanja najmanjem zajedničkom nazivniku. Ova vrsta slobode je uvijek postojala u komunizmu, barem u teoriji, ali u praksi je većina ‘službenog’ novinarstva u socijalističkim zemljama bila nesklona riziku, ako već ne i očigledna propaganda. Polet je bio jedna od spektakularnih iznimki. Umjesto repeticije uobičajenih klišeja i stranačke propagande i širenja dominantne ideologije među mladima, eksplicitno deklarirani cilj bio je dokumentirati omladinsku kulturu, način života i što je najvažnije, rock glazbu. ‘Sve su ostale novine bile tako dosadne. Mi djeca smatrali smo da je naš Polet opasna, zapaljiva stvar’ (Mirković: Sretno dijete). 1979. i 1980. Polet će posvetiti 50% svojih stranica pomnom praćenju razvoja glazbene scene. 

Zagrebačka novovalna scena u mnogočemu je bila Poletova zamisao. Oni su prvi tiskali intervjue s bendovima. U početku nije bilo drugih medija zainteresiranih ili čak upoznatih sa scenom. Opisujući erupciju scene, novinari kažu da su se ‘baloni koje je Polet napuhao razletjeli na sve strane’ (Polet 15.4.1981.: 16). Polet nije samo pisao o bendovima, već je i organizirao njihove koncerte. Bendovi poput Šarla Akrobate pojavili su se na naslovnici Poleta u vrijeme kada ni njihovi prijatelji nisu znali čime se bave. Sve je to časopis radio, tvrdi se u samom Poletu, jer su urednici smatrali da je rock glazba jedini preostali medij u ovom kutku svijeta kroz koji se može izraziti sloboda govora i mišljenja (Polet 17.11.1982.: 21). Houra, vođa Prljavog kazališta, kaže da se u ranim godinama bendovi nisu poznavali. ‘Mislili smo da smo jedini koji sviramo takvu glazbu. Dečki iz Poleta su nas spojili… oblikovali kao scenu.’ Polet nije promovirao samo zagrebačke, već i beogradske bendove. Beogradski novovalni bendovi su svoju početnu ekspoziciju dobivali na stranicama Poleta, a ne u lokalnim medijima.U Sloveniji je ekvivalent Poleta po stasu i utjecaju na novovalnu scenu bio Radio Študent. Džuboksov članak iz 1980. opisuje ga kao prvu instituciju koja je krajem šezdesetih mladim Slovencima predstavila rock. Informirao je i educirao svoje slušatelje više od ijednog drugog radija u zemlji – punk je na Radio Študent došao 1976. godine, a 1977. već je emitiran prvi punk koncert uživo. Preživljavali su isključivo od rada entuzijasta i ‘drugih ljudi čista srca’. Dio troškova pokrivao je sponzor, SSO, ostalo su morali pokriti sami – oglašavanjem, iznajmljivanjem studija, organizacijom događanja.’Studenti su našli put kako se ne bi bespovratno komercijalizovali. Ovo je anti-potrošački osvetljena zajebancija i alternativna medijska kreacija’ (Džuboks 85, 28.3.1980).

Dora Pavković

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2022. godinu.

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na korištenje kolačića. Više informacija.

Da bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo prilikom pregledavanja stranica, te kako bi ona radila ispravno, ova stranica na vaše računalo sprema malu količinu informacija zvanih kolačići (cookies).

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na njihovu upotrebu.

Ako odlučite blokirati kolačiće i dalje ćete moći pregledavati stranicu, no neke njezine funkcionalnosti neće Vam biti dostupne.

Što su kolačići?

Kolačići su male tekstualne datoteke sastavljene od niza znakova spremljene na Vaše računalo od strane web stranica koja ste posjetili.

Kolačići omogućavaju stranici da prikaže informacije prilagođene Vašim potrebama. Oni obično spremaju Vaše postavke (session token) i postavke za web stranice. Nakon što ponovo posjetite istu web stranicu Internet preglednik šalje natrag kolačiće koji joj pripadaju.

Kolačići nam također omogućavaju da pratimo posjećenost i promet na našim web stranicama (pomoću Google Analytics i sličnih alata). Sve informacije koje na taj način kolačići prikupljaju se akumuliraju i anonimne su i ne dijele se s bilo kojim drugim subjektima.

Sve ove informacije mogu biti spremljene jedino ako Vi to omogućite – web stranice ne mogu dobiti pristup informacijama koji im Vi niste dali i ne mogu pristupiti drugim datotekama na Vašem računalu.

Close