TEKST

Jugoslavenski novi val – V. dio

Jugoslavenske subkulture razvile su novu mitologiju grada. Glavan primjećuje da su bendovi pokušavali prenijeti i artikulirati tipične frustracije urbanih tinejdžera. U intervjuu povodom prvog LP-a Filma, Jura Stublić opisuje misiju svog benda kao pokušaj da predstavi život u gradu i neke urbane arhetipove. Žali se da su prethodni jugoslavenski bendovi bezumno kopirali trendove sa Zapada, nitko nije pjevao o stvarnom životu i brigama stvarnih ljudi. ‘Zvučimo tako kao što zvučimo zato što sam živio u Zagrebu. Zagreb, Beograd, Ljubljana…. to su gradovi, urbane sredine, i ne mogu sad ja ići na narodni melos, da to bude kao naša muzika. Zaista nemam nikakve veze s frulicom! Ovde frulica nema! Imaš aute, tramvaje, zgrade, beton, to je sasvim drugačiji senzibilitet. Naša muzika je nastala iz života u našem gradu; taj grad je djelovao na nas i mi sve to što se nakupilo bljujemo van, onako kako smo mi to vidjeli.’ Opisuje kako Jugoslavija u cjelini pati od provincijskog kompleksa manje vrijednosti (Džuboks 111, 27.3.1981). 

izvor: superknjizara.hr

U intervjuu godinu dana kasnije, Stublić priznaje da žele biti narodski bend, privlačan širokom spektru publike, u domeni za koju smatraju da je primjerena rock’n’rollu, a to je urbana sredina. ‘Mi govorimo s pozicije ljudi koji žive u gradu, koji stvari percipiraju na taj način… Prošetaj ulicama Zagreba, pa reci i sam gdje je frulica, bijela jagnjad, bijeli konji. Njih jednostavno tu nema, kužiš. Ja ih mogu staviti u svoje pjesme zato jer dobro kužim da ih ima u glavama moje potencijalne publike. Ali budimo pošteni prema sredini u  kojoj se nalazimo – mi u Filmu pokušavamo da to što radimo bude slika te sredine, da ju oslikavamo. Moj zadatak je da odražavam ono što se dešava u glavama, u percepciji ljudi iz sredine koja me okružuje’ (Džuboks 141, 21.5.1982). Stublić ovdje najvjerojatnije suptilno kritizira Bijelo Dugme, najpopularniji bend u zemlji, koji su pjevali o ruralnim temama, ovcama i konjima, u  nejasno-narodnim melodijama. Ovdje se referira i na sveprisutni jaz između urbanog i ruralnog u jugoslavenskom društvu, o čemu će biti riječi kasnije.

Ponajprije zahvaljujući Poletovom entuzijastičnom izvještavanju, zagrebačka novovalna scena postala je legendarna i učinila Zagreb ‘novom rock prijestolnicom’. Tu se razvila živa lokalna klupska scena koja je dala osnovnu infrastrukturu za razvoj budućih bendova. Zagrebačka scena osvanula je u nekoliko kafića u centru grada gdje su se okupljali glazbenici i fanovi. Jedan od njih više od bilo kojeg drugog postao je simbol alternativne urbane kulture. Zvečka – maleni, skromni kafić / slastičarnica, otvoren samo do 21 sat, postao je središte aktivnosti, prepuno kreativaca – glazbenika, novinara, studenata, fotografa, strip crtača, avangardnih glumaca, punkera i darkera. Zvečka je bila egalitarni prostor u kojem su klasne hijerarhije bile privremeno izbrisane; djeca iz radničke klase družila su se sa sinovima i kćerima vojnih generala. Bila je to dnevna soba novovalne generacije; slobodna rock’n’roll zona. Zvečka i ostali kafići u blizini nisu postali popularni jer su gajili cool imidž niti bili namijenjeni cool klijenteli. Ljudi su se tamo počeli sastajati jer nije bilo drugih  mjesta! U početku, prije nego što je scena eruptirala, bilo je samo par kafića, samo dva rock kluba. ‘Zvečka i Blato su bila jedina mjesta gdje su se ljudi mogli naći jer nisu imali ništa drugo’. ‘Nama je Zagreb izgledao stvarno jako depresivno. Poslije 22 sata bila su otvorena možda dva birca’ (Mirković 2003). Slično tome, kasnih sedamdesetih u Ljubljani alkohol se mogao popiti samo u dva bara koja su se zatvarala u 20 sati.

Kako se novovalna scena širila gradom i državom, pojavljivali su se novi bendovi i otvarala nova mjesta; ‘grad se promijenio u te dvije godine. Ljudi su počeli izlaziti i duže su ostajali vani. Ljudi su tulumarili cijeli dan i noć. Svi su osjetili da mogu slobodno disati pa su svi krenuli punom brzinom naprijed. Na ulicama je bilo pjesama, koreografija, kazališta, konceptualnih umjetničkih nastupa; Zagreb je živio punim plućima’ (Mirković 2003). Houra u veljači 1980. radosno primjećuje da su zagrebački bendovi konačno počeli pomagati i podržavati jedni druge i svirati zajedno u Studentskom centru.

Džuboks je posvetio nekoliko tekstova veličanju zagrebačke klupske scene. Zagreb je najdinamičniji urbani rock centar, ‘vise nego renesansa, ovo je početak jedne temeljitije afirmacije grupa koje djeluju u Zagrebu…Ključni faktor za rast nove scene su dva prostora – Lapidarij i klub SC-a, koji su unazad godinu dana počeli s praksom živih svirki u klupskoj atmosferi, potkrijepili u svijetu davno provjerenu tvrdnju kako je upravo takva reprezentacija elementarni motor pokretač svake zdrave scene’ (Džuboks 83, 29.2.1980).

Zagreb ima klupsku scenu, piše novinar u kasnijem članku, iz 1981. godine.

‘Zagreb ima klupsku scenu. Nije slučajno da Zagreb postiže najviše u okvirima novog talasa. Mora postojati materijalna osnova, kao što je postojala u Sarajevu ili Beogradu u vreme kada se mnogo češće govorilo o rock-školama ovih gradova. I dalje jedna od najvećih boljki našeg rocka ostaje nepremošćen jaz između podruma ili garaže i velike koncertne dvorane u kojoj mogu da nastupaju samo oni s hit pločama. Zato i imamo toliko loših debija. Neophodno je stvoriti mogućnost za pojavljivanje pred narodom, za sticanje iskustva. Zagreb ima klupsku scenu’ (Džuboks 106, 16.1.1981).

‘Beograd u poslednjih 10 god nije imao stvarnih mesta na kojima bi rock kultura ponikla i imala prostora da se razvija. U poslednje dvije godine jedino je Studentski kulturni centar sistematski poveo računa o mladim grupama, kroz omogućavanje proba i koncerata. SKC ne podupire mlade bendove više… zatvorili su vrata… tako je umesto scene ostao embrio. Sada se već može, na primer, govoriti o zagrebačkoj, novosadskoj ili riječkoj sceni – tamo muzičari vec duže vreme imaju prilike da u kontinuitetu izlažu svoj rad i napredak ‘ (Džuboks 111, 27.3.1981). Moja osobna napomena ovdje bi bila da je beogradska scena bila apsolutno fantastična, s obzirom na nepostojeću klupsku infrastrukturu – scena u Beogradu, čak već i u godini kada je članak napisan, na čelu s Idolima i Šarlom bila je jedna od najzanimljivijih na svijetu, i svakako jača od zagrebačke, sve unatoč gotovo potpunom nedostatku infrastrukture…

Ljudi, posebno mladi, počeli su doživljavati i koristiti urbane javne prostore na nove, drugačije načine: ‘To je razdoblje bilo jako zanimljivo. Tog proljeća klinci su okupirali centar grada. Stvari su se događale na ulicama…’ Osjećaj inferiornosti u odnosu na zapad je splasnuo: ‘Čak i mi koji smo odgajani s bolnim frustracijama jer smo živjeli u siromašnoj zemlji na kraju svijeta, gdje filmovi i knjige stižu sa sto godina zakašnjenja, čak smo i mi mislili da je ovo mjesto za nas’. ‘Odjednom smo shvatili da nismo provincija i da je centar svijeta upravo tu gdje smo mi’ (Mirković 2003).

‘Više ne kaskamo za zapadom,’ proglašava Džuboks u članku iz 1980. U osvrtu na album Dolgcajt Pankrta, ​​kritičar opisuje bend kao najjači argument da Jugoslavija nije pet svjetlosnih godina iza svjetske scene; zapravo, kvalitetom je jugoslavenska scena vrlo blizu Zapadu (Džuboks 83, 29.2.1980).

Poletovu i Džuboksovu samohvalu i optimizam također treba staviti u kontekst fenomena punk rocka koji je s vrlo malim zakašnjenjem u odnosu na anglosaksonski svijet dospio u Jugoslaviju– za razliku od glazbenih trendova ranijih razdoblja. Punk je stigao u Sloveniju i Hrvatsku u isto vrijeme kao i u neanglosaksonsku zapadnu i sjevernu Europu, što je bilo razlog za optimizam i samopouzdanje u zemlji koja je oduvijek doživljavala sebe kako kulturno značajno zaostaje za Zapadom.

U Poletovom članku o zagrebačkoj novovalnoj sceni, Zelmanović opisuje transformaciju, naizgled preko noći, bezličnog, dosadnog i sivog grada u grad akcije i mogućnosti, otvoreni grad, ‘kult-grad’ u očima ostatka Jugoslavije , grad koji nagrađuje osebujne i ekscentrične likove. Pjesme poput Azrine 041 opisivale su likove s gradskih ulica: ‘frikove’ koji piju do zore zamijenjuju ‘alkosi’ koji piju od zore…’Nije jasno voli li Johnny Zagreb ili mrzi.’ (Vesić 202)

‘Tematiku o kojoj (Pankrti) pevaju vide i preživljavaju u sopstvenoj sredini i okolini… tekstovi nisu klišeji o ljubavi nego su direktan proizvod i odgovor na vitalna pitanja svakodnevnice’ (Džuboks 83, 29.2.1980) ‘Precizan stav u pesmi Šarla akrobate o pranju stojadina jasnije govori o ekonomskoj i socijalnoj situaciji naših sugrađana nego gomila statističkih podataka i izveštaja. Najzad su (tu) momci koji su odrasli na gradskim ulicama i koji govore uličnim jezikom…’ (Džuboks 93, 18.7.1980)Za Prljavo kazalište novinar Džuboksa kaže da je ovo ‘prvi put da klinci pjevaju o svom odrastanju, o onome sto im leži na srcu… Houra kaže da je ‘protagonist ploče Zagreb. Pesma Zagreb nastala je nakon jednog melankoličnog lutanja praznim Zagrebom i iz dubokog osećaja vezanosti za grad’ (Džuboks 97, 12.9.1980).

Dora Pavković

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2022. godinu.

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na korištenje kolačića. Više informacija.

Da bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo prilikom pregledavanja stranica, te kako bi ona radila ispravno, ova stranica na vaše računalo sprema malu količinu informacija zvanih kolačići (cookies).

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na njihovu upotrebu.

Ako odlučite blokirati kolačiće i dalje ćete moći pregledavati stranicu, no neke njezine funkcionalnosti neće Vam biti dostupne.

Što su kolačići?

Kolačići su male tekstualne datoteke sastavljene od niza znakova spremljene na Vaše računalo od strane web stranica koja ste posjetili.

Kolačići omogućavaju stranici da prikaže informacije prilagođene Vašim potrebama. Oni obično spremaju Vaše postavke (session token) i postavke za web stranice. Nakon što ponovo posjetite istu web stranicu Internet preglednik šalje natrag kolačiće koji joj pripadaju.

Kolačići nam također omogućavaju da pratimo posjećenost i promet na našim web stranicama (pomoću Google Analytics i sličnih alata). Sve informacije koje na taj način kolačići prikupljaju se akumuliraju i anonimne su i ne dijele se s bilo kojim drugim subjektima.

Sve ove informacije mogu biti spremljene jedino ako Vi to omogućite – web stranice ne mogu dobiti pristup informacijama koji im Vi niste dali i ne mogu pristupiti drugim datotekama na Vašem računalu.

Close