TEKST

Jugoslavenski novi val – VIII. dio

Odnos između jugoslavenskih glazbenika i režima bio je konstruktivan, za razliku od eksplicitno neprijateljskog i konfrontirajućeg stava britanskih punkera prema engleskom establišmentu. Bendovi su pružali konstruktivnu kritiku usmjerenu na poticanje ostvarenja proklamiranih ideala socijalizma; pozitivno su promišljali jugoslavenski socijalizam.

Izvor: superknjizara.hr

Jugoslavenska rock‘n’roll i omladinska kultura bili su možda jedini sociokulturne sfere preko kojih je službeno društvo moglo dobiti pronicljiv i objektivan pogled na sebe. Zemira Alajbegović iz benda Borghesia napominje kako su ‘bili kritični prema socijalističkom sustavu, ali smo s druge strane iskreno vjerovali u neke od tih ideja’. Ovaj stav je analogan onom koji nalazimo u radu ruskog antropologa Alexeja Yurchaka, u kojem on opisuje mlade Ruse sedamdesetih i osamdesetih koji su ideale socijalizma smatrali istinski važnima i smislenima, dok su istovremeno kršili neke od službenih normi.

Zagrebačka Azra bila je jedan od politički najeksplicitnijih novovalnih bendova. Godine 1982. objavili su pjesmu ‘Nedjeljni komentar’ u kojoj su hrabro kritizirali režim: ‘Ljudi bez kalibra I bez ideje / Ufuravaju nam istine crno bijele’. Cenzori su kontaktirali glazbenu izdavačku kuću Jugoton i tražili ih da ne objave pjesmu. Glazbeni urednik Jugotona držao je napadače na odstojanju i ‘obranio’ pjesmu. Štulić je komentirao aferu: ‘Jebeš umjetnost koja nije polemična! To je samo umjetnost u službi režima’. Štulić je u pjesmi ‘Poljska u mom srcu’ pjevao o poljskom pokretu Solidarnost, što jugoslavenski mediji nisu smjeli spominjati. Poljska s kojom se Štulić identificira je ona radničke solidarnosti i borbe protiv ugnjetavanja. Štulić tvrdi da su ga svi oko njega upozoravali da pjesma nikada neće smjeti biti objavljena. ‘Ljudi su mi govorili – ovo neće proći – ali prošlo je!’ Ovakvim pjesmama Štulić je podizao političku svijest mladih, sprječavao da ne postanu apolitični i lako izmanipulirani.

U Poletovom tekstu o Pankrtima Lisica piše: ‘Pankrti, poput partizanskih pjesama ili poput remek-djela Clasha – Spanish Bombs – upozoravaju da revolucija nije samo marksistička definicija već i OSJEĆAJ koji svojim bogatstvom i višeslojnošću nadilazi jednodimenzionalni senzibilitet obljetničkih priredbi s recitacijom… Budući da nismo naučeni osjećati politiku (učimo da politiku mislimo), emocionalna politika Pankrta ostaje neprobojna i nespoznatljiva i stoga sumnjiva.’ Pankrti su u svojim albumima obrađivali probleme urbane mladeži, ponajprije osjećaj besposlenosti, osjećaj otuđene dosade. Kao što član benda Lovšin kaže o prvom albumu benda, ‘ova ploča je odraz općeg raspoloženja mladih – osjećaja pasivne praznine koja iscrpljuje’. Za Lovšina, biti kritičan ne znači biti destruktivno predisponiran prema vlastitom društvu. Kritički angažman podrazumijeva ‘ne šutjeti’ i uključuje ‘suočavanje s problemima koji vas dotiču kao člana zajednice’. ‘Ono što je ključno je da radimo protiv neprijatelja istinskog samoupravljanja’.

 Članovi Parafa napominju da donedavno rock glazbenici nikada nisu govorili o dosadi, vojsci, poslovima, temama kojima se oni  pokušavaju baviti. ‘Pokušavamo rulji koja se utopila u sivilu udahnuti tračak života’ ‘ i, kao načitani marksisti, kažu ‘kao što je rad čovjekova bit, njegovo biće; otuđujući se od rada otuđuje se od svoje vlastite biti, i na taj način gubi svu svoju moć i snagu’. Ovdje možemo vidjeti da su glazbenici kritizirali jugoslavensko društvo služeći se marksističkim konceptima; postavljali su kritiku sustava bez odstupanja od parametara marksizma.

U podrumu jednog sarajevskog kluba, tijekom Zimskih olimpijskih igara 1984. godine, Elvis J. Kurtovic i njegovi Meteori izvodili su obradu pjesme Boba Dylana “Maggie’s Farm”. Njihova verzija je ‘službeno’ bila o Margaret Thatcher. No zapravo, ono o čemu su pjevali – na omalovažavajući i kritički način koji bi bio neprihvatljiv komunističkim vlastima – bila je jugoslavenska premijerka Milka Planinc. Ismijavali su jugoslavenski režim i njegovu ideologiju poigravajući se formom i sadržajem trominutne punk pjesme. Planinc su optužili za nesposobnost i korupciju na Kosovu. Da je neki novinar pokušao nešto takvo objaviti, završio bi u zatvoru ili makar s otkazom. Da je običan građanin ovako govorio u javnosti, u najmanju ruku bio bi pod istragom policije zbog “širenja lažnih dojava i uzbunjivanja javnosti”. Ali ovo je bila pjesma koja je spominjala Margaret Thatcher. Policija i Komunistička partija su se pretvarale da se doista radi o Thatcher, i ništa se nije dogodilo.

Ovi bendovi napadali su policiju, vlasti i načela komunističke ideologije. No ipak im je to bilo dopušteno bez gotovo ikakvog uplitanja. Razlog te tolerancije Jergović identificira koristeći varijantu teorije sigurnosnog ventila: ‘Manje je opasno da nešto postoji u izlozima prodavaonica ploča i na pozornicama partijskih ‘domova kulture’ nego da živi pod zemljom i uroti se protiv sustava.’ 

Jugoslavenski bendovi morali su se nositi i s egzistencijalnom sigurnošću i s egzistencijalnom nesigurnošću. Čak i ako su uživali u blagodatima socijalne države – stabilnom poslu i prihodima – ipak su pjevali o nestabilnosti. Riječki Termiti u pjesmi ‘Redukcija’ opjevali su nestašice struje: “ Redukcija, redukcija/ Nemoj palit svijetlo / Redukcija, redukcija / U mraku se živi / Mi štedimo struju, energiju električnu / Nek’ ide ta redukcija u lijepu pičku materinu ”.

Lukava metoda usmjerena protiv ovakvog kritiziranja, umjesto da bude čista represija, bio je “porez na šund” koji se naplaćivao za djela “sumnjive kulturne vrijednosti”. “To je značilo da bi se nakon uvođenja poreza cijena vašeg albuma gotovo udvostručila”, sjeća se Valter Kocijančić iz Parafa.

Druga represivna metoda bila je policijsko prekidanje koncerata, kao i cenzura. Omot Parafovog prvog LP-a morao se mijenjati nekoliko puta. Također, morali su cenzurirati sve svoje tekstove, koristeći suptilnu ironiju kako bi izrazili svoje stavove. ‘Službeno’, pjesma Parafa ‘Narodna pjesma’ bila je posveta policiji. Ali zapravo, stihovi poput ” Ni jedne nema bolje od naše policije,” bili su ironični – pjesma je govorila o policijskoj represiji. “Živjela Jugoslavija” bila je na sličan način ironična – bila je dugačka pastiš službenih slogana (uključujući “Mi volimo liniju!”). Još jedan klasik tog doba bila je“Vjeran pas” Termita, čiji je refren “U životu prolazi samo vjeran pas” bio sarkastičan poklič.

Na kompilaciji Paket Aranžman Idoli su ismijavali komunizam (pjesma Maljčiki), nacizam (Schwule uber Europa) i kapitalizam (Amerika) – hodali su tankom linijom između campa i kiča.

Društvo je bilo prepuno licemjerja koje je davalo beskrajno puno materijala za tekstove pjesama – Pavica Mijatović iz Parafa odrasla je u obitelji lučkih radnika. U petom razredu osnovne škole shvatila je da će riječki intelektualci držati predavanja o radniku kao stupu društva, a da pritom ne dopuštaju djeci da se s njom druže – zbog njezinog radničkog porijekla.

Rock iz istočne Europe smatra se više političkim od svog zapadnog pandana; mišljenje koje je u najmanje ruku problematično. Postojeće studije usmjerene na istočnoeuropsku popularnu glazbu, od kojih su najvažnije Rock Around the Bloc Timothyja Rybacka (1990.) i zbirka Rocking the State: Rock Music and Politics in Eastern Europe and Russia (1994.), koju je uredila Sabrina Petra Ramet, temelje se na problematičnim pretpostavkama i upitnim zaključcima, poput toga da su zapadne rock zvijezde bile popularnije na istoku od lokalnih zvijezda i da je socijalistički istok bio začaran ograničenim brojem zapadnih ikona, dakle dvostruko nazadan, jer nije mogao razviti svoje vlastitu rock kulturu i imao je ograničen pristup zapadnom rocku. Projicirajući istočnoeuropskog rockera kao antikomunističkog borca, konzumente takve glazbe pretvaraju u stroj za hvatanje političkog (pod)teksta, a ne mlade ljude željne zabave, kojima je više stalo do zarazne melodije nego do poruke pjesme. 

Dora Pavković

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2022. godinu.

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na korištenje kolačića. Više informacija.

Da bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo prilikom pregledavanja stranica, te kako bi ona radila ispravno, ova stranica na vaše računalo sprema malu količinu informacija zvanih kolačići (cookies).

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na njihovu upotrebu.

Ako odlučite blokirati kolačiće i dalje ćete moći pregledavati stranicu, no neke njezine funkcionalnosti neće Vam biti dostupne.

Što su kolačići?

Kolačići su male tekstualne datoteke sastavljene od niza znakova spremljene na Vaše računalo od strane web stranica koja ste posjetili.

Kolačići omogućavaju stranici da prikaže informacije prilagođene Vašim potrebama. Oni obično spremaju Vaše postavke (session token) i postavke za web stranice. Nakon što ponovo posjetite istu web stranicu Internet preglednik šalje natrag kolačiće koji joj pripadaju.

Kolačići nam također omogućavaju da pratimo posjećenost i promet na našim web stranicama (pomoću Google Analytics i sličnih alata). Sve informacije koje na taj način kolačići prikupljaju se akumuliraju i anonimne su i ne dijele se s bilo kojim drugim subjektima.

Sve ove informacije mogu biti spremljene jedino ako Vi to omogućite – web stranice ne mogu dobiti pristup informacijama koji im Vi niste dali i ne mogu pristupiti drugim datotekama na Vašem računalu.

Close