TEKST
Proglas Mreže antifašistkinja Zagreba: Ne damo zaboravu!
78 godina je prošlo od najvažnijeg dana u povijesti Zagreba, od dana kada su hrabre drugarice i drugovi okončale fašistički teror. Kako bismo proslavile oslobođenje našega grada, Trnjanske kresove ćemo ponosno zapaliti i ove godine na mjestu gdje su partizanke i partizani 1945. ušli u grad. Tim simboličnim činom pokazujemo da ne damo zaboravu našu antifašističku prošlost i da se borimo i borit ćemo se za njenu budućnost.
Ne damo zaboravu Jugoslovensku prošlost u kojoj su ideje jednakosti i solidarnosti sa svim ljudima bile vladajuće. Ne damo zaboravu antifašizam i antifašističke ideje usprkos i baš zato što ih se sustavno pokušava izbrisati iz udžbenika povijesti; zbog toga što kukavice i prikriveni fašisti iz Mosta u 2023. godini u državnom Saboru bez srama i posljedica uzvikuju ustaške pozdrave. Ne damo ih zaboravu, iako su HDZ i njima slični od 90-ih u Hrvatskoj sustavno rušili i uništavali tisuće spomenika antifašističkoj borbi. U Nepokrenom Zagrebu nestalo ih je preko pola, a još uvijek nismo doživjeli da se skupi dovoljno političke volje kako bi se ta slika ispravila. Jučer, danas i sutra borimo se i borit ćemo se za to da naša prošlost postane dio razvojne strategije kulture grada Zagreba.
Ne damo antifašizam zaboravu jer su naša teško izborena prava potpuno srozana, jer nejednakost vrtoglavo raste iz dana u dan. Generalna atmosfera koja trenutno vlada Zagrebom i Hrvatskom je ona nesigurnosti i straha, a najviše ljutnje. Nesigurnost i strah zbog poskupljenja i inflacija. Zbog toga što naše plaće nisu dovoljne da preživimo mjesec. Nesigurnost i strah jer ne znamo što ćemo jesti sutra i kako ćemo platiti rentu; jer ne živimo, nego pokušavamo preživjeti. Ali, prije svega – ljutnja. Ljutnja zbog dobro financiranih ultrakonzervativnih udruga koji hodaju po Zagrebu i ostalim gradovima, zbog klečatelja na trgovima i molitelja pred bolnicama. Zbog toga što 60% ginekologinja i ginekologa i dalje koristi priziv savjesti, što država radi malo ili ništa da spriječi institucionalna maltretiranja i osigura ženama njihovo osnovno pravu na medicinsku skrb. Ljutnja zbog klerikalizacije i privatizacije, zbog nesolidarnosti.
Ljutnja zbog iznošenja neznanstvenih i transfobnih tvrdnji unutar Sabora. Ljutnja zbog toga što, umjesto da se o transrodnim osobama i njihovim problemima raspravlja s njima u prostoru, razgovori se vode s ljudima koji se nikada nisu bavili transrodnošću, i nemaju veze s tom temom. Ljutnja zbog korištenja lažnih i krivih brojka za manipulaciju i zbog iznošenja netočnih tvrdnji u političke svrhe. Ljutnja zbog urušavanja zdravstvene skrbi za transrodne osobe. Zbog toga što su osnovna ljudska prava transrodnih osoba, ali i LGBTI populacije generalno, konstanto na udaru. Ljutnja jer policija krši zakone i interne odredbe koji propisuju službene načine obavještavanja, što koristi neformalne kanale za komuniciranje aktivnosti vezanih uz nezakonito protjerivanje ljudi iz naše zemlje. Ljutnja zbog sustavnog nasilja, okrutnosti i mučenja izbjeglica i migranata. Ljutnja jer nitko ne preuzima odgovornost za uništavanje života obitelji i pojedinaca, uključujući djecu.
Ne damo zaboravu našu antifašističku prošlost jer si to ne smijemo dozvoliti; jer kako bismo se suočili sa svim stvarima koje nas rastužuju i ljute svakodnevno, moramo preispitivati i mijenjati trenutni sistem u kojem je narod izrabljivan, dok šačica privilegiranih ljudi kontrolira naše živote i ubire plodove našega rada. Lijeve sistemske promjene su jedini smjer naprijed ako želimo opstati kao društvo, zaštiti sve potlačene i ranjive skupine, ako se želimo solidarizirati i stati na kraj nesigurnosti, maltretiranjima, protjerivanjima i nasilju.
Ne damo zaboravu našu antifašističku prošlost jer ona mora biti naša budućnost.
★ Vidimo se na nasipu u subotu, 6. maja, u 14h sati. SF/SN! ★
MAZ