TEKST

Prosvjed protiv obveznog vojnog roka: “Bogataši ne žele umrijeti za mene, zašto bih ja umro za njih?”

Uvođenje obveznog vojnog roka je tema koje se posljednjih nekoliko godina ciklično vraća te ponovno povlači iz hrvatskog javnog diskursa. Ministarstvo obrane predstavilo je prijedlog izmjene Zakona za uvođenje temeljnog vojnog osposobljavanja u lipnju ove godine te bi, nakon perioda javnog savjetovanja, Zakon trebao ići na glasanje u Sabor. U subotu, 27.9. održan je prosvjed protiv obveznog vojnog roka na Trgu bana Jelačića u Zagrebu. U nastavku prenosimo izvještaj s prosvjeda našeg autora Ivora Kruljca.

Postrojenje počasne garde Kravat pukovnije na zagrebačkom trgu bana Jelačića uvijek privlači pažnju prolaznika i turista. No, njihova povorka koja je ove subote prolazila pokraj pozornice s velikim žutim transparentom na kojem je masnim štampanim slovima pisalo: „STOP OBVEZNOM VOJNOM ROKU“, uzrokovala je paradoksalni prizor dok su građani pogledavali prema pozornici nekih sat vremena prije početka prosvjeda. Neki su samo radoznalo gledali što se događa, a neki su i otvoreno komentirali nezadovoljstvo prema onima koji su odlučili izaći na ulicu i pobuniti se protiv odluke o kojoj bi Sabor uskoro trebao glasiti.

„Baš me zanima bi li tako prosvjedovali u onoj bivšoj Smrdoslaviji“, neslužbeno nam je komentirao jedan ljutiti stariji prolaznik koji, po svemu sudeći, smatra da mladi moraju iskusiti vojnu stegu (ili civilnu službu, za one koji imaju prigovor savjesti).

Prosvjed u subotu je organizirao Centar za ekonomsko obrazovanje (CEO). Kao što je poznato, prosvjed je najprije bio zakazan za 13. rujna, ali se naposljetku otkazao te održao tek 27. rujna. Bila je to prilika da se uključi još aktera pa su tako u govore protiv vojnog roka održali i Mreža mladih Hrvatske (MMH) te Centar za anarhističke studije (CAS).

Slab ali raznolik odaziv, prosvjedovale i majke: „Djecu treba učiti kompromisu, a ne držanju puške“

Odaziv na prosvjed nije bilo velik, No, među onima koji podržavaju prosvjed bilo je mladih i starijih, čak i nekoliko roditelja s djecom.

U društvu malodobnog sina, zatekli smo 37-godišnju Jelenu koja se pridružila prosvjednicima kako bi time i sama poručila da se protivi nametanju vojne obveze. Kako nam kaže, dojma je i da su drugi roditelji protiv toga da se njihovoj djeci nameće vojna obveza. No, smatra i da ljudi nažalost nemaju hrabrosti te su previše inertni doći. Ipak, naša sugovornica, iako nezadovoljna trenutačnom situacijom, smatra da njeno dijete čeka bolja budućnost od aktualne tmurne sadašnjosti.

„Kao majka dječaka, smatram da je diskriminatorno slati samo dječake, zašto ne i djevojčice? Ako ih već šaljemo, zašto ih ne bi slali da služe u vrtićima i staračkim domovima? Mislim da se ovdje ne radi o sigurnosti države, već o kapitalizmu i iskorištavanju rata za zaradu pod krinkom sigurnosti. Za budućnost se osjećam prilično sigurno jer smatram da ćemo djeci prenijeti sposobnost pregovaranja, traženja kompromisa i rješavanja sukoba. Mislim da je to ono što trebamo graditi kod svoje djece, a ne držanje puške“, rekla je Jelena za MAZ.

„Rat je najgluplja stvar koja se može voditi“

Općenito, svi prosvjednici s kojima smo razgovarali se slažu da obvezni vojni rok nije rješenje i smatraju da je posrijedi pokušaj države da uspostavi još veću kontrolu. Među prosvjednicima smo zatekli i 15-godišnjaka iz jedne zagrebačke gimnazije. Kako nam kaže, nastavnici o ovoj temi još ništa nisu spominjali. Njegov otac podržava obvezni vojni rok, ali ipak poštuje i mišljenje svojeg sina, stoga njegov dolazak na prosvjed neće predstavljati problem.

„Došao sam jer stvarno mislim da nam ne treba vojni rok. Općenito, rat je najgluplja stvar koja se može voditi. Ovo nije samo stvar toga da imamo vojsku, to je i kontrola naroda. Uništit će mi budućnost jer će mi oduzeti vrijeme s budućeg posla, buduće generacije“, rekao nam je srednjoškolac.

Uz njega, i starije generacije se protive povratku vojne obveze, a među njima je i Antun Zelić koji u Zagrebu živi već 65 godina. Smatra da mlade generacije, „ne samo u jednoj državi, već u cijelom svijetu“ trebaju reći da je dosta utrci u naoružanju. Rat je prozvao „najvećom ovozemaljskom pogubom“ te se prisjetio ratnih užasa devedesetih u kojima je osobno patio, no stradavali su mu i bližnji i obitelj. „Bio sam po ulici proganjan da idem na ratište. Izbjegao sam, išao sam na radnu obvezu. Moje je razmišljanje bilo da umjesto puške uzimam sredstva rad. Kad bi pričao, zaplakao bi kakve sam traume i posljedice izvukao“, prisjetio se Antun. Smatra ključnim to da sve države odbace ratno huškanje, posebno se osvrnuvši na države koje su nekoć činile Jugoslaviju. „Sve strane, Beograd, Zagreb, Sarajevo, Ljubljana, svi narodi moraju reći stop naoružanju i to je to“, poručio je Antun.

Ipak, većina prosvjednika su bili mladi u dvadesetim godinama. Iako ne spadaju tzv. „nultu generaciju“ na koju će se vojna obveza primjenjivati, nisu zadovoljni militarizacijom društva i pozive na naoružanje. Među njima je i Viktor koji nam je kratko rekao da ne studira nego da već radi, a njegov stav oko vojne obveze je vrlo jasan. “Smatram da viša klasa, bogataši, ne žele umrijeti za mene, zašto bih ja umro za njih? Imamo Gazu, imamo Ukrajinu i Rusiju. Žao mi je Ukrajinaca, žao mi je i Rusa jer ne umiru ni Rusija ni Ukrajina. Umire niža klasa, dok viša klasa oko bježi, tako će uvijek biti“, rekao nam je Viktor.

Dodao je i da su u njegovom okruženju pristalice obveznog vojnog roka stariji ljudi poput njegovog djeda i bake koji su preživjeli rat. No, Viktorov stav je jasan te ne želi ratovati za „tuđi profit i tuđe ideale“. Ipak, pristalice vojnog roka naglašavaju nužnost spremnosti ljudi na obranu. Rat u Ukrajini, podebljan s nedavnim upadima dronova u članice NATO saveza, izvješća njemačkih obavještajnih službi da bi Rusija bila spremna napasti druge europske zemlje, kao i nestabilna situacija u BiH te desni srpski radikalizam koji i dalje ima pretenzije na teritorije susjednih zemalja, uključujući i Hrvatsku – sve su to faktori koje koriste u prilog potrebi vojne spremnosti mladih.

„To je po meni čista vrsta državnog zastrašivanja, mase kako bi ih utjerali u vojne institucije. Prvo stvore strah i onda stvore rješenja. Strah tjera ljude na činjenje pravih grozota“, odgovorio je Viktor.

Mladi nisu skloni izlasku na ulice: „Misle da ne mogu protiv Vlade, ne razumiju da smo mi većina“

Ugroženost države nije uvjerljiv argument ni 21-godišnjem studentu Marku za uvođenje obveznog vojnog roka. Smatra da političari priče o ugrozi koriste kao distrakciju od pravih problema.

„Ako Rusija napadne NATO, onda će NATO prvo mobilizirati svoje vojnike, neće uzimati 21-godišnjake iz Hrvatske. I to bi bilo gotovo prilično brzo jer se Rusija jedva može nositi s Ukrajinom“, smatra naš sugovornik.

Ipak, iako svi naši mladi sugovornici navode da se njihovi vršnjaci također protive obveznom vojnom roku, u subotu nismo vidjeli veliki odaziv na prosvjed. Anton koji je imao iskustvo rata u devedesetima kaže da mladi još nisu zreli ni svjesni što znači rat. Veliku ulogu, smatraju osobe s kojima smo razgovarali, je i to što su mladi skloni ići linijom manjeg otpora. Budući da bi svi mladi, ako se izglasa povratak vojnog roka, imali pravo na priziv savjesti i civilnu službu, čini se da smatraju da nema potrebe prosvjedovati jer će imaju zakonsku opciju kako odbiti služenje s oružjem. Ipak, Viktor smatra i da se mladi boje sukoba s vlastitom Vladom: „Smatraju da ne mogu ništa protiv Vlade, a ne razumiju da smo mi većina“, dodao je.

Marko smatra da je u društvu općenito veliki problem apatija, i to ne samo oko pitanja vojnog roka. Čak i ako se izglasa povratak vojnog roka, vjeruje da to neće dovesti do bunta među mladima.

„Ako pogledamo skoro svaku drugu državu, imaju ogromne prosvjede protiv bilo čega: od korupcije u državi, protiv nacionalizma ili podrške Izraelu. Ali, kod nas, najviše što dobijemo je jedan protest s možda 500 ljudi (…) Mislim da globalno i na našoj razini, pun k***c para ide u propagandu i da je sve što se događa normalno. Ali, nije normalno. Ovakve stvari su se događale i prije i svaki put su u povijesti bile zabilježene kao ogromna katastrofa. Ako netko kasnije u budućnosti bude želio reći da je bio protiv toga, onda je sada vrijeme da to kaže“, ustvrdio je Marko.

Vojni rok se vraća, mlade nitko ništa nije pitao: „Uvertira u još jedan ples smrti“

Na pozornici se prosvjednicima obratio i član upravnog odbora MMH-a, Marin Capan. Između ostalog, istaknuo je nezadovoljstvo da mladi nisu bili uključeni u rasprave o vojnom roku te upozorio da ovakve politike neće potaknuti mlade da ostanu u Hrvatskoj. Umjesto toga pozvao je na veće ulaganje u obrazovanje i mentalno zdravlje mladih. Aktivisti CAS-a su okupljenima dijelili i letke u kojima su objasnili zašto se protive obveznom vojnom roku. Između ostalog, u njemu se pitaju: „Ako će trošak totalnog uništenja podmiriti radnička klasa, tko će ubrati profit?“.

„Nećemo se odazvati pozivu države jer znamo da je uvođenje vojnog roka uvertira u još jedan ples smrti za koji nas pripremaju naši i zapadni vlastodršci (…) Umjesto toga biramo solidarnost s radnicima, mladima i starima i svima drugima koji nisu odlučivali o pokretanju sukoba ni eskalaciji nasilja, no od kojih se ipak očekuje da snose teret idućeg i svakog sljedećeg rata (…) Alternativa je povezivanje s onima oko nas i organiziranje. Alternativa je biti hrabar i odbiti služiti vojsku. Alternativa je graditi održivo samoupravno društvo, slobodno od države i kapitalizma“, dio je letka koje su anarhisti dijelili prosvjednicima.

Hrvoje Marković, izvršni direktor CEO-a je istaknuo u okupljenima da Hrvatska može ostvariti sigurnost bez prisile prema građanima te da je ključno da se profesionalnu vojsku dobro plaća i u nju ulaže. Spomenuo je da je aktualni premijer Andrej Plenković, nakon završenog studija, odmah krenuo raditi te mu je taj rad i usavršavanje dovelo do umijeća da bude predsjednik Vlade već treći mandat zaredom. Kako ističe, on nije morao služiti vojsku nego se odmah mogao baviti onime što ga je zanimalo te smatra da svi trebaju imati pravo na isto. Upozorio je i da će se mladi teže zapošljavati dok ne odrade vojni rok, jer zašto bi poslodavac dao prednost nekome koga neće biti dva mjeseca nasuprot onome koji nema tu obavezu? Najavio je da će, u slučaju da Sabor doista izglasa povratak obveznog vojnog roka, CEO pokrenuti i pravne korake zbog diskriminatornih odlika obveznog vojnog služenja.

Različita stajališta, ali s istim zaključkom

Zanimljivo, sam Marković je istaknuo okupljenima da se CEO nije istomišljenik s anarhistima ali i napomenuo da su iz različitih polazišta došli do istog zaključka. U razgovoru za MAZ, dodatno je istaknuo da je bitno se umrežiti, pokazati i postići cilj. „S obzirom na to da smo tek krenuli, relativno sam i zadovoljan“, komentirao nam je odaziv prosvjednika.

Dodao je i da je CEO pokrenuo inicijativu, ali da je pozvao i druge da se pridruže. Markovića smo pitali i što misli o starijim generacijama, koje smatraju da bi vojni rok trebao biti obavezan. Naposljetku, bio je građanin Jugoslavije te su brojni građani, osim ako nisu imali zdravstvenih problema (ili samo papir koji tako kaže op.a), služili godinu dana jugoslavenske vojske. Međutim, naš sugovornik ističe tri stvari koje starije generacije ne uzimaju u obzir.

„Shvaćam frustraciju velikog broja tih ljudi, no mislim da se ne može prošla nepravda ispraviti nametanjem iste nepravde generacijama koje su se rodile 30 godina kasnije i više. Druga stvar, kontekst je bitno drugačiji. Puno ljudi pa i oni koji su prošli vojni rok te upravljaju sustavom još uvijek imaju sliku u glavi o velikoj nezaposlenosti koja je kronično vladala Jugoslavijom i u prvih 20 godina Hrvatske, gdje je vojska djelovala kao socijalna ustanova. Ponudili su ljudima smještaj, hranu i neki kikiriki i ljudi bi to prihvatili. Ali, danas su drukčije okolnosti. Također, u Jugi, pogotovo u ranim godinama je bio nezanemariv postotak nepismenog stanovništva pa su se neki u vojsci i opismenili. Neki ljudi kažu da protiv vojske u Jugi ne bi prosvjedovali. Pa zato jer bi me namlatili no ja sam mislio da smo se borili za slobodu i da možeš nešto reći i protiv vladajuće partije“, rekao je Marković u razgovoru za MAZ.

Anarhisti imaju kontakte i u drugim državama, ali prvo žele povećati svijest u Hrvatskoj

Po završetku prosvjeda, tajnik CAS-a Franko Burolo naveo je da je odaziv bio očekivano slab te naveo da se možda još neke udruge koje se protive militarizmu nisu odazvale upravo zbog različitih stajališta organizatora o kojima je pričao i Marković.

„Mi smo isto u grupi raspravljali da li da sudjelujemo pa smo zaključili da ipak trebamo. Treba početi nešto raditi“, komentirao je Burolo.

Dodao je i da u CAS-u namjeravaju stupiti u kontakt i s drugim srodnim organizacijama koje interesira antimilitarističko djelovanje. Istaknuo je i da se ova tema može povezati i s drugim društvenim pitanjima koja imaju veći odjek od javnosti. Primjerice, s podrškom i solidarnosti s narodom u Gazi nad kojim se vrši genocid. K tome, anarhisti imaju svoje istomišljenike i u drugim državama. Ipak, u CAS-u smatraju da je bitno najprije ojačati svijest o problemima obveznog vojnog roka u samoj Hrvatskoj

„Imamo kontakte s grupama unutar EU-a u Sloveniji, Italiji i Njemačkoj, a izvan EU u BiH i Srbiji. No, s obzirom na trenutačnu situaciju u Hrvatskoj, glavni nam je fokus prvi razviti ovdje nešto na što bi se međunarodna suradnja mogla osloniti“, zaključio je Burolo priželjkujući da će ubuduće protivljenje povratku obveznog vojnog roka dobiti veću podršku izlaskom na ulice.