TEKST

Domenico Lucano: kako spasiti umirući grad

Zamislite scenu s kojom se susreću brojni lokalni političari diljem Hrvatske: postanete gradonačelnik umirućeg gradića. Drastično gubite stanovništvo jer bježe u druge krajeve vaše države ili inozemstvo. Vama ostaju samo zgrade i ulice – infrastruktura koja, bez ljudi, zjapi prazna i propada. No, u isto vrijeme, vaš gradić se nalazi u državi koja je poželjna ruta brojnih migranata koji se nadaju naći „bolji europski život“ dok napuštaju svoje afričke i bliskoistočne domove. Hoćete li se ugledati na ksenofobne političare desnih stranaka koji zazivaju vojsku i policiju na granicama? Ili ćete pokušati spasiti svoj grad od propadanja, pritom dajući marginaliziranim i diskriminiranim skupinama novu priliku?

Upravo je tu situaciju zatekao Domenico Lucano, poznat pod nadimkom „Mimmo”, prvi čovjek talijanskog gradića Riacea od 2004. do 2018. godine. Većini gradić Riace možda nije poznat, jer nije ni približno razvikan kao vrhunske talijanske turističke destinacije u koje spadaju Verona, Venecija, Milano ili Rim. Međutim, Lucano se pobrinuo da njegov gradić itekako bude zapamćen te je Riace ušao u povijest zbog domišljatog, korisnog i empatičnog načina na koji se ovaj političar suočio s izazovima migracije i demografske krize – izazovima koji su itekako poznati i u Hrvatskoj. No, u rješavanju tih problema nije bila dovoljna samo strategija, predanost, upornost i dobra volja, već i velika hrabrost i prkos. Pogotovo kada je gradonačelnik Riacea uhićen i osuđen na zatvorsku kaznu zbog svojih politika kojima je integrirao migrante u svojem gradu. Ipak, iz svega se izvukao te je trenutno zastupnik u Europskom parlamentu.

Lokalno stanovništvo odlazi, migranti dolaze: nastavnik kemije im je poželio dobrodošlicu

Gradić Riace je konstantno gubio stanovništvo još od Drugog svjetskog rata. Brojni stanovnici tog kraja shvatili su da je njihova rodna sredina u to vrijeme bila jedna od najsiromašnijih krajeva Europe te su se selili u inozemstvo ili na sjever Italije. Primjera radi, popis stanovništva Ricea je 1951. godine iznosio 2.331 stanovnika. No, kroz egzodus stanovnika u osamdesetima, podaci su navodili da tamo tamo živi 1.668 stanovnika. Trend pada se nastavio i u 21. stoljeću, gdje je popis stanovništva iz 2001. godine pobrojao 1.610 stanovnika. Međutim, nekoliko godina kasnije, u gradonačelničku fotelju je sjeo Domenico Lucano.  

Prije politike, Lucano je završio srednju školu za kemičara te je četiri godine studirao medicinu u Rimu. No, potom je odustao od studija i postao nastavnik kemije te većinu svog profesionalnog života proveo u obrazovanju. Inače, nije iz Riacea nego iz grada Melito di Porto Salvo, koji se nalaze u istoj regiji, Calabriji. U Riace se doselio u djetinjstvu.

Dok je bio nastavnik, počeo se interesirati za politiku te se pridružio skupini građana tog gradića koji su iskazali dobrodošlici Kurdima koji su onamo migrirali. Kao zvijezda ljevice, 2004. godine postaje gradonačelnik. S političkom funkcijom, došla je i velika prilika: vrijednosti koje je zastupao kao građanin, sada je mogao provesti u političko djelovanje svojeg gradića. Tako je i bilo.

Riace model: struja i smještaj u zamjenu za rad i učenje talijanskog

Lucanov „Riace model“ ne samo da je otvorio vrata izbjeglicama, već je im pružio sve što je potrebno da bi mogle prosperirati. Sve je počelo s osnivanjem udruge „Grad budućnosti“ (Città Futura). Vrlo jednostavno: tražitelji azila, migranti i izbjeglice dobivaju besplatan smještaj i struju u napuštenim kućama. Zauzvrat, od njih se očekuju da rade i uče talijanski jezik. U skladu s geopolitičkim trendovima i trzavicama, velika migracija Kurda je prošla (i iz Ricea su se naposljetku zaputili prema Njemačkoj), ali su došli drugi ljudi u potrebi: najviše Eritrejci, Etiopljani i Afganistanci. Nakon uspostavljenih pravila, polako, ali sigurno su počeli dolaziti i rezultati. U usporedbi s 2001. godinom kada je Riace brojio 1,610 stanovnika, Lucanov mandat koji je krenuo 2004. godine omogućio je porast populacije te je grad 2016. godine brojao 2,345 stanovnika. 

Lucano je migrantima dao uvjete, a oni su zauzvrat održali svoj dio dogovora. Dok su žene većinom izrađivale rukotvorine, muškarci su radili građevinske poslove te otvarali trgovine po gradu. Lokalna ekonomija je počela oživljavati, a pružile su se prilike i razvoj turizma. No, još važnije, škole u gradiću se nisu morale zatvarati zbog nedostatka učenika. 

Riaceov model je privukao pažnju nacionalnih talijanskih medija, ali i međunarodnih medija. Uz to, impresionirao je Ured Visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za izbjeglice. Tako se na stranicama UNHCR-a objavio hvalospjevni članak o Riaceovom modelu 2010. godine, kada je populacija ovog gradića iznosila 1.700 stanovnika, s naglaskom da „mnogi od njih nisu iz Italije“. 

„Riace je bio na putu da postane grad duhova. Jedva su imali nekoliko trgovina, posljednji kafić se zatvorio, nitko nije radio u poljima i nije bilo dovoljno djece da se napuni lokalna škola. Danas gradić napreduje. Njegove kamene kuće odjekuju smijehom i sretnim glasovima. Njegove srednjovjekovne ulice su pune umjetnika, trgovaca i turista (…) Većina zasluga za preokret Riaceve sreće ide Domenicu Lucanu, koji je, radeći s UNHCR-om, postavio primjer kako integracija može funkcionirati u zemlji koja je pod udarom zbog svojih strogih antimigrantskih politika“, ocijenio je autor Federico Rossi za tekst na UNHCR-u iz 2010. godine. 

Spora državna podrška se riješila tiskanjem lokalnog novca: „Potičemo lokalnu ekonomiju“

Iako je Italija tada (kao i sada) bila na glasu zbog strogih antimigrantskih politika, vlast je ipak davala poticaje i financijsku podršku programima za integraciju migranata. No, ti iznosi nisu bili dovoljni ili nisu dolazili na vrijeme. Upravo se tu Lucano iskazao još jednom inovacijom kojom je nadmudrio izazove koje dolaze s državne razine. 

Naime, Lucano je u Riaceu uveo zaseban novac, koji je vrijedio isključivo u tom gradiću. Tako je novčanica te lokalne valute u vrijednosti od 50 eura imala na sebi lik Mahatme Gandhija, a migrante su na Riacevim novčanima gledale i povijesne osobe kao što su Martin Luther King, Che Guevara te talijanski aktivist Peppino Impastato (koji je poznat po tome da se usprotivio mafiji koja je naručila i uspješno izvela njegovo ubojstvo 1978. godine, op.a). 

Kako je Lucano 2011. godine rekao za talijanski medij La Republicca 2011., porast stanovništva Riacea se odvija brže nego što gradiću stiže javno financiranje koje se čeka i šest ili sedam mjeseci. Stoga je gradonačelnik počeo printati svoj novac i davati izbjeglicama kojima treba za kupovanje u gradskim trgovinama. Vlasnici trgovina ih tretiraju kao bonove za hranu, a stvarni novac pokupe u gradskoj upravi kada financijska podrška države konačno stigne.  Izbjeglice tim sustavom imaju pravo na 200 eura tjedno za hranu po osobi i pritom ne moraju plaćati smještaj. 

 „Koristimo ovaj sustav kako bismo potaknuli lokalnu ekonomiju. Dakle, korisnike činimo neovisnima i to je ključno za međuljudske odnose u gradiću. Uz to, naše trošenje postane vrlo transparentno i provjerljivo“, citirala je La Republicca Lucana 2011. godine.

UNHCR ga hvali, pravosuđe kudi: gradonačelnik u kućnom pritvoru

Međutim, unatoč velikim pohvalama UNHCR-a, unatoč sjajnim ekonomskim, ali i društvenim rezultatima gdje nije bilo kriminalnih incidenata s izbjeglicama koje su se integrirale u život Riacea, Lucano se zamjerio mnogima koji preziru izbjeglice i migrante. No, nazivanje prvog čovjeka Riacea nazivima kao što su „Mimmo Kurd“ ili „Lucano Afganistanac“, pretvorilo se u pravni progon. 

Tako je Lucano 2018. godine smijenjen s gradonačelničke funkcije te smješten u kućni pritvor. Sve u svemu, Lucana se teretilo da je potpomogao ilegalnu migraciju. Tako ga se teretilo da je organizirao dogovorene brakove kako bi ilegalni migranti ostali u Italiji, a optužba se temeljila na tome da je Lucano kao gradonačelnik bio zadužen za registar brakova. K tome, tužitelji su pokazali snimku koja pokazuje da je Lucano rekao osobi iz Nigerije, nakon tri puta odbijene dozvole za boravak da je brak s osobom talijanskog državljanstva jedini korak naprijed. Tužitelji su tvrdili i da je Lucano naveo kako brzo može organizirati takve brakove. 

Uz to, Lucana se teretilo i da su dvije kompanije dobile poslove skupljanja otpada bez odgovarajućeg javnog natječaja. Budući da su obje tvrtke bile uspostavljene kako bi „osigurale posao ljudima Riacea i migrantima“, i ovo se dovelo u vezu s pomaganjem ilegalne migracije. Ipak, odmah je odbačena treća optužba, ona za zloupotrebu javnih fondova ministarstva unutarnjih poslova. Tužitelji su naveli da, iako je upravljanje fondovima bilo „neuredno“, nema dokaza da su financije bile zloupotrebljene.

Sama Italija je oko suđenja Lucanu bila podijeljena, kako u javnosti, tako i među političarima. Zanimljivo je primijetiti da je i u lipnju te 2018. godine Italiju preuzela radikalno desna vlast koja je krenula ukidati migrantske politike. 

Naposljetku, Lucano je 2021. godine osuđen na 13 godina i dva mjeseca zatvora. Odluka suda je šokirala čak i tužitelje koji su tražili kaznu od sedam godina i 11 mjeseci.  „Nemam riječi, nisam to očekivao. Proveo sam život slijedeći ideale. Borio sam se protiv mafije, stao sam na stranu izbjeglica i nemam novaca kako bi platio odvjetnike. Danas je za mene sve završilo. Nema pravde“, komentirao je Lucano sudsku presudu novinarima 2021. godine. 

Od sudnice do Europskog parlamenta: mogu li i drugi slijediti Riaceov model?

Ipak, ne samo da ima pravde, već se Lucanov politički život nastavio dalje. Unatoč teškoj situaciji, Lucano se žalio na presudu. Konačno, u listopadu 2023. godine, bivšem gradonačelniku Riacea je zatvorska kazna smanjena na 18 mjeseci uvjetnog zatvora.Sve su optužbe odbačene, a uvjetna kazna je naposljetku izrečena zbog „manjaka“ u administrativnoj dokumentaciji.

Lucanov pravni tim je dekonstruirao 900 stranica prve presude, navodeći da je ista ispunjena mržnjom i ad hominem napadima kojima je jedini temelj snimka prisluškivanog razgovora. Preokret u Lucanovom slučaju doživio se kao i velika pljuska talijanskoj desnoj vlasti i njihovim napadima na političara koji je pokazao da migranti i izbjeglici nisu prijetnja, već ljudi kojima treba dati priliku. 

Dok su Lucano i njegov tim, kao i podupiratelji, smatrali da je to važan i dobar dan za pravdu u Italiji, čini se da je šteta već bila počinjena. Nakon što je vrhunac porasta stanovništva u Riaceu bio 2016. godine, kada je, kako smo pisali, taj gradić brojao 2,345 stanovnika – prema procjeni broja stanovništva stranice „City population“ , Riace u 2025. godini broji 1,777 stanovnika.

Iako je već zbog svojeg uspjeha u Riaceu 2016. godine proglašen jednim od najboljih svjetskih vođa prema svjetski poznatom mediju Fortune, Lucanovo oslobođenje 2023. mu je omogućilo i da se kandidira na izborima za Europski parlament 2024. godine. Danas je europski zastupnik lijevog kluba te mu je iskustvo iz Riacea itekako pomoglo.  Tako je trenutno zamjenik u Odboru za regionalni razvoj te u Delegaciji za odnose s državama Mašreka (Bahrein, Egipat, Irak, Jordan, Kuvajt, Lebanon Iman, Palestina, Katar, Saudisjka Arabija, Sudan, Sirija, Ujedinjeni Arapski Emirati i Jemen). Također je i član Europske delegacije za odnose Afrike i Europske unije, kao i član delegacije za odnose s Organizacijom afričkih, karipskih i pacifičkih država. 

Ove funkcije u Europskom parlamentu ne trebaju čuditi. Naposljetku, Lucano je pokazao da zna kako razvijati barem malu sredinu poput Riacea. K tome, pokazao je kako razumjeti migrante koji u Europi traže priliku izgraditi bolji život, i to upravo iz zemalja prema kojima mnogi imaju puno predrasuda i nepovjerenja. No, dok je Lucano nedvojbeno našao svoje mjesto u talijanskoj povijesti kao empatičan, inovativan, uporan i pametan političar, dva pitanja ostaju otvorena. Prvo, može li se u drugim malim europskim gradovima koji gube stanovništvo pojaviti netko dovoljno odvažan da slijedi primjer Riaceovog modela? Drugo, može li Lucano, sada kao europski zastupnik, svoje ideale i ideje prenijeti na višu, kontinentalnu razinu?

Ivor Kruljac

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2025. godinu.