TEKST

“Različitosti u našoj organizaciji za nas su plus, a ne minus”

Razgovor s članicom inicijative Are You Syrious Milenom Zajović

S članicom inicijative Are You Syrious Milenom Zajović, razgovarali smo o motivaciji i “gorivu” koje je dovelo do organiziranja inicijative koja je u kratkom roku i sa stihijskom organizacijom pomogla velikom broju ljudi na njihovom izbjegličkom putu. No, takva organiziranja boluju i od izgaranja tog istog goriva i volonteri se stalno nose s nimalo lakim pritiscima. Kad se u sve uplete i birokracija, osjećaj nemoći još se udvostručuje.

AYS-coordinators

Možeš li nešto reći o počecima izbjegličke krize te nastanku i počecima Are You Syrious?

Za mene osobno kriza je počela krajem ljeta 2015, kad sam na regionalnom programu Al Jazeere gledala javljanje uživo s grčko-makedonske granice blizu Gevgelije. Bio je to apokaliptičan prizor, potpuno unezvijerena novinarka šetala je između kordona policije i izbjeglica, djeca su bez pratnje tumarala uokolo, jedna žena se onesvijestila samo par metara od TV ekipe. Pomislila sam: u nekom drugom vremenu i mjestu, to je mogla biti moja mama. Impulzivno sam objavila status na Facebooku u kojem sam pozvala prijatelje da zajedno sakupimo nešto novca, hrane i bazičnih lijekova za izbjeglice koje su se taman počele okupljati u beogradskim parkovima. Izazov je bio zapanjujuće velik i u nekom smo trenutku morali moliti ljude da nam prestanu donositi stvari jer više nismo imali kamo s njima. Samo par tjedana poslije, Mađarska je zatvorila granice i ta rijeka ljudi prelila se u našu zemlju. AYS je nastao kao neformalna inicijativa volontera koji su se upoznali na tim prvim terenima: na granicama sa Srbijom, Mađarskom i Slovenijom.

Kako je Are You Syrious strukturiran?

Podijeljeni smo u pet sektora: Teren, Logistika, Senzibilizacija, Razvoj te Informiranje, koji vodim ja. U timu za informiranje imamo pedesetak ljudi, od grupa koje brinu o našim društvenim mrežama, preko ljudi koji svakodnevno prikupljaju i provjeravaju informacije s terena, do urednika koji ih na kraju dana oblikuju u vijesti iz izbjegličkih kampova i drugih kriznih žarišta. Svaki sektor ima neku svoju logiku i specifičnu podjelu posla. Krovno tijelo je Skupština, u kojoj može sudjelovati svatko tko odluči postati aktivni član naše udruge i koja izglasava sve bitnije odluke važne za naše buduće djelovanje.

Brže reakcije

Možeš li nešto reći o prednostima i nedostacima takvih organizacija poput AYS naspram velikih organizacija, poput Crvenog križa? Kako su takve rigidne organizacije poput CK reagirale na počecima izbjegličkog vala?

Kao što je bio slučaj s nedavnim poplavama, ova je kriza pokazala važnost nezavisnih, pa i neformalnih mreža solidarnosti koje su briljirale u brzim humanitarnim intervencijama. U prvim danima krize prvo su dolazili nezavisni volonteri pa policija, a veće organizacije poput Crvenog križa i UNHCR-a na neke su lokacije kasnile tjednima. Dok su više političke strukture shvatile što se događa, većinu posla već su obavili neki potpuno anonimni ljudi. U početku smo se zbog toga silno ljutili. Danas razumijem da nam je upravo neformalni karakter našeg djelovanja omogućavao da bez obzira na doba dana ili noći u roku od pola sata budemo tamo gdje smo potrebni, bez radnog vremena, slanja dopisa, čekanja dozvola… No i dalje mi se čini da u našoj zemlji birokratske zavrzlame često služe i kao izgovor za nedjelovanje, pogotovo u slučaju tih većih organizacija.

AYS se nedavno registrirao kao udruga. Zašto ste se odlučili na taj korak i koliko je to “formaliziralo” vaš rad? Je li se tim činom nešto promijenilo u organizaciji?

U Hrvatskoj privatne osobe ne smiju prikupljati donacije niti organizirati neprijavljene humanitarne akcije, dakle za dugoročni rad bilo je ključno imati legitimaciju udruge. Pomalo smo naivno krenuli u tu avanturu, očekujući da će sve biti bajno jednom kad postanemo udruga, no stvarnost je sasvim drugačija. Hrvatski zakoni kao da su namjerno pisani s ciljem da nove aktere onemoguće u humanitarnom radu, na koji par velikih organizacija već godinama ima oligopol. Da biste se registrirali kao humanitarna udruga, potrebno je obaviti bar pet humanitarnih akcija. Za svaku od njih dozvola se čeka mjesec dana, a smijete imati samo dvije godišnje. Dakle mi možemo postati humanitarna udruga tek za dvije i pol godine, kad potreba za našim djelovanjem možda više neće ni postojati. O svakodnevnim pravno-formalnim apsurdima s kojima se susrećemo bolje da ni ne počnem pričati.

Brojnost volontera i burnout

Izbjeglički val je u Hrvatsku došao u rujnu 2015. i ne čini se da će se taj problem tako brzo riješiti. Nedavno ste skupljali novčana sredstva za slanje pomoći izbjeglicama u Grčku te redovno objavljujete svoja medijska izvješća (news digest), što zahtijeva kontinuiran i predan rad. Svjesni smo da često nakon početnog entuzijazma dolazi do zamora i gubitka ljudi. Kako “privlačite” volontere i zadržavate njihov interes za organizaciju i temu? Koliko aktivnih volontera sudjeluje u radu?

Čini mi se da u jednom trenutku prošle godine, kada je izbjeglička kriza bila udarna tema u svim medijima, postalo cool raditi s izbjeglicama. Javljalo nam se mnogo “vikend-ratnika” koji su samo željeli otići u bilo koji kamp i napraviti puno selfija sa sirijskom djecom. Bez ikakve želje da umanjujem ogroman doprinos, velikodušnost i motivaciju nebrojenih ljudi koji su ostavili srce na terenu, bilo je mnogo takvih “volonturista” čija je prisutnost znala biti kontraproduktivna jer se neki od njih nisu znali nositi sa stresom koji ovakav rad podrazumijeva. Jedan nekontrolirani volonter mogao je napraviti štetu koju bismo kasnije tjednima popravljali i zato je bilo ključno dobro procijeniti potencijalne suradnike. To je bio period u kojem smo čak morali odbijati ljude jer su naši koordinatori volontera 24 sata na dan, sedam dana u tjednu koordinirali dvjestotinjak volontera na terenima u Hrvatskoj i okolici. U međuvremenu je interes za krizu splasnuo, pa je i novih volontera sve manje. Imamo stabilan tim od nekoliko desetaka ljudi koji i dalje svakodnevno odvajaju svoje vrijeme i novac kako bi pomagali izbjeglicama. To su ljudi koji su žrtvovali svoje privatne odnose, poslove, u nekim slučajevima i vlastito zdravlje da pomognu drugima. A često volontiraju na vrlo neglamuroznim poslovima i nitko nikada neće znati koliko su zapravo doprinijeli.

Nekada je izrazito teško odvojiti privatni život od aktivizma, aktivistički angažman često može potpuno obuzeti život. Kako se nosite s izgaranjem (burnoutom) te imate li nekakav sistem podrške u takvim slučajevima? 

U početku smo djelovali gonjeni adrenalinom, ne štedeći se nimalo. Mnogi tjednima nisu dolazili kući, drugi pak uopće nisu izlazili iz stana, pružajući online podršku izbjeglicama i kolegama na terenu. Kada je postalo jasno da je ovo maratonska utrka, a mi smo u nju krenuli kao sprinteri, počeli smo se suočavati s vlastitim mentalnim i fizičkim granicama. Mnogo nas je iz toga izašlo ozbiljno narušena zdravlja. Među volonterima nisu rijetki slučajevi PTSP-a. Zbog toga danas sve više govorimo o potrebi za sustavnijem sustavom podrške volonterima, pri čemu ne mislim samo na one koji rade na terenu, nego i na one koji rade kod kuće. Neopisiv je osjećaj nemoći kad nekome daš zadnji paket hrane, a onda vidiš dijete koje nije danima jelo. Podjednako je užasno dobiti poruku “ovo su naše koordinate, tonemo” u privatni inbox, znajući da su ti ljudi negdje u Egejskom moru, a ti si u svojoj sobi u Zagrebu. To se nedavno dogodilo jednoj našoj volonterki i samo zahvaljujući njenoj pribranosti ljudi su na vrijeme spašeni. Nakon takvih stvari ponekad je nužno prisiliti osobu da uzme par dana pauze. Podrška psihologa također puno znači, samo je volonteri još uvijek premalo traže.

Kao što smo rekli, ponekad je teško odvojiti privatni život od aktivističkog, no također je teško i odvojiti prijateljske odnose od onih drugarskih. AYS okuplja velik broj ljudi – kako prelazite preko ideoloških razilaženja u organizaciji? Postoji li neki minimum oko čega se svi slažete?

Tu smo da pomažemo drugima i to je jedino oko čega smo svi suglasni. Ako postoje nesuglasice oko načina na koji ćemo nešto napraviti, Skupština će glasati i tako ćemo se dogovoriti. Specifičnost AYS-a je iznimno heterogen fond volontera. Neki od njih dolaze iz velikih korporacija, drugi su anarhisti, treći rade u državnim službama, četvrti su nezaposleni. U udruzi imamo srednjoškolce i umirovljenike, domaće ljude i strance… Naravno da se pojedinci toliko različitih zaleđa ne moraju i neće u svemu slagati, ali shvatili smo kako spajajući naša često vrlo specifična znanja i iskustva možemo postići mnogo više nego što bismo mogli da smo birali suradnike po kriteriju međusobnog sviđanja. Jedna osoba iz korporativnog svijeta s lakoćom će otvoriti vrata koja bi nama drugima bila zatvorena. Ja ću kao novinarka bolje mentorirati urednike naših vijesti od, recimo, medicinske sestre čija je vrijednost na terenu neprocjenjiva, dok bih ja u mnogim situacijama u kojima se ona sjajno snalazi bila neupotrebljiva. U ovom smo procesu svi naučili gledati različitosti kao plus, a ne minus naše organizacije.

Razgovor vodila Matea Grgurinović

 

 

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na korištenje kolačića. Više informacija.

Da bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo prilikom pregledavanja stranica, te kako bi ona radila ispravno, ova stranica na vaše računalo sprema malu količinu informacija zvanih kolačići (cookies).

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na njihovu upotrebu.

Ako odlučite blokirati kolačiće i dalje ćete moći pregledavati stranicu, no neke njezine funkcionalnosti neće Vam biti dostupne.

Što su kolačići?

Kolačići su male tekstualne datoteke sastavljene od niza znakova spremljene na Vaše računalo od strane web stranica koja ste posjetili.

Kolačići omogućavaju stranici da prikaže informacije prilagođene Vašim potrebama. Oni obično spremaju Vaše postavke (session token) i postavke za web stranice. Nakon što ponovo posjetite istu web stranicu Internet preglednik šalje natrag kolačiće koji joj pripadaju.

Kolačići nam također omogućavaju da pratimo posjećenost i promet na našim web stranicama (pomoću Google Analytics i sličnih alata). Sve informacije koje na taj način kolačići prikupljaju se akumuliraju i anonimne su i ne dijele se s bilo kojim drugim subjektima.

Sve ove informacije mogu biti spremljene jedino ako Vi to omogućite – web stranice ne mogu dobiti pristup informacijama koji im Vi niste dali i ne mogu pristupiti drugim datotekama na Vašem računalu.

Close