TEKST

Jučer i danas u Novom Zagrebu

Preseljenjem velesajma preko Save pedesetih i šezdesetih godina 20. stoljeća započinje razvoj Novog Zagreba. Danas, kad Lanište, novozagrebački kvart, služi kao primjer neplanske gradnje i privatnih investicija, a Kajzericu muči nepostojanje parka, javne zelene površine, bitno je vratiti se korak unatrag i proučiti okolnosti, planiranja i promišljanje stanovanja koje slijedi urbanizacija Novog Zagreba. O razlici u stanovanju u Novom Zagrebu nekad i danas i koliko su kvartovi osmišljeni prema potrebama zajednice, samoorganizaciji i razlikama u političkoj participaciji piše nam dugogodišnji stanar jednog novozagrebačkog kvarta koji, između ostaloga, aktivno sudjeluje u lokalnoj zajednici.

nzgzabojana
Novi Zagreb, Foto: MAZ

Pametno planiranje za nove stanovnike

Novi Zagreb izgrađen je zbog rastućih potreba zagrebačke industrije za novim radnicima. Deseci tisuća friško zaposlenih radnika prelazili su dotadašnje kapacitete stanovanja. Novu radnu snagu činili su ljudi iz svih krajeva tadašnje Jugoslavije. Uglavnom se radilo o mladim ljudima iz ruralnih krajeva. Nakon Drugog svjetskog rata Novi Zagreb je građen sustavno, nekoliko desetljeća, a svaki kvart čini cjelinu za sebe. Način izgradnje novozagrebačkih kvartova osmišljen je kako bi služili stalnom nastanjivanju ljudi u Zagreb. Na to upućuju izgradnja vrtića, škola, sportskih igrališta, domova zdravlja, parkova, šetnica, prostranih ulica, velikih zelenih površina, veliki slobodni prostori ostavljeni za nadogradnju sadržaja prema budućim potrebama, tramvajska i autobusna mreža javnog prijevoza, itd. Također, prostorno planiranje predvidjelo je da stanovnici kvarta budu u stalnoj komunikaciji. Prema tome su ulice, šetnice, objekti i javni prijevoz složeni u cjelinu koja tjera stanovnike na česte susrete. O kvaliteti prostornog planiranja Novog Zagreba možda najviše govori činjenica kako danas, gotovo pola stoljeća od početka gradnje, ovdje nećete naići na gužve i prometni kolaps što je čest slučaj u drugim dijelovima grada. Razlog tome je što kvartovi nisu građeni logikom profita koji ne dopušta maksimalizaciju troškova, i ide logikom maksimalizacije zarade odbacujući dodatne sadržaje za stanovnike. Planiranje i izgradnja u slučaju Novog Zagreba vođeni su logikom potreba njegovih stanovnika.

Političko upravljanje

Dvije glavne odrednice koje čine Novi Zagreb su njegovi stanovnici i način planiranja i izgradnje novozagrebačkih kvartova. Treća odrednica bila bi politika. Iako politiku čine ljudi, stupanj autonomije političkog djelovanja stanovnika Novog Zagreba u razdoblju SRH bio je viši. Odlučivanje o uređenju života u kvartovima preko sustava mjesnih zajednica dopuštao je više autonomije u odlučivanju u odnosu na današnji sustav predstavničke demokracije kroz koji se ljudi odriču vlastite moći odlučivanja i prenose je na predstavnike vijeća gradskih četvrti. Stupanj centralizacije odlučivanja ogleda se u činjenici da je prijašnji sustav imao mjesno vijeće na nivou svakog kvarta, a danas vijeća gradskih četvrti obuhvaćaju više kvartova. Na taj način političko je djelovanje odvojeno od svakodnevnog susretanja političkih predstavnika i mogućnosti komunikacije do te razine da danas stanovnici ne poznaju svoje predstavnike. Prije nekoliko godina kvart u kojem živim dobio je ogroman trgovački centar Konzum na velikoj zelenoj površini. Nitko od stanovnika nije ni znao da će se na toj površini išta graditi. Jednostavno smo izostavljeniu mogućnosti utjecaja na izgradnju sadržaja na livadi. S druge strane, u osamdesetima, pred Univerzijadu, u kvartu je krenula izgradnja društvenog centra s kinom, odnosno kazališnom dvoranom i dodatnim prostorima, a u fazi planiranja izgradnje gotovo da nije bilo stanovnika koji nije znao što će se graditi. Postojala je mogućnost utjecaja jer su stanovnici imali svakodnevni kontakt sa svojim susjedima iz mjesne zajednice kvarta koja je sudjelovala u planiranju i izgradnji društvenog doma.

Nekadašnji sustav gradnje Novog Zagreba financiran je iz državne blagajne u koju su se slijevala izdvajanja od radničkih plaća za tu svrhu. Na taj način stambeno rješavanje problema nije bilo prepušteno tržištu na kojem pojedinci moraju dizati nepovoljne kredite kako bi kupili stan. Danas, kada se u Hrvatskoj kao gorući problem pojavilo zaduženje građana, naročito onih sa klauzulom kredita vezanih na švicarski franak, prijašnji sustav stambenog zbrinjavanja pokazuje se mnogo kvalitetnijim. Stanovnici Novog Zagreba nisu se morali zaduživati kod banaka kako bi riješili osnovnu potrebu stanovanja. Prema tome, oni su ekonomski slobodniji od stanovnika Zagreba koji su zaduženi do mjere da već sad znaju kako će cijeli radni vijek plaćati rate kredita bankama. Također, na život u Novom Zagrebu bitno su utjecale ekonomske politike: od nekadašnjih proizvođačkih koje je pratila puna zaposlenost do današnjih uslužnih i minimalne zaposlenosti. Više ne možemo vidjeti tisuće radnika koji javnim prijevozom u šest ujutro putuju na posao. Nezaposlenost je danas jedan od ključnih problema stanovnika Novog Zagreba, što često rezultira time da u jednom stanu žive dvije ili tri generacije obitelji. U tim slučajevima kućanstva su ekonomski organizirana tako da imaju siguran izvor prihoda u jednoj ili dvije mirovine bake i/ili djeda koji su odradili puni radni vijek, a uspijevaju normalnije živjeti ako još netko od ukućana radi.

Spavaonica bez sadržaja?

Još jedna slika neiskorištenog potencijala Novog Zagreba su vrtovi koje su ljudi sami obrađivali desetljećima, pojava nastala pri susretu ruralnog stanovništva iz raznih dijelova Jugoslavije s velikim zelenim površinama Novog Zagreba. Novi stanovnici su znanje o obrađivanju vrtova počeli primjenjivati u novom kvartu i na taj način stvorene su stotine vrtova. Funkcionirajući na principu dogovora i uzajamne pomoći između njihovih korisnika, baš kao što su stoljećima funkcionirala sela, vrtovi su postali neka vrsta samoorganiziranih mini zajednica. Život u gradu ovisi o hrani koja postaje sve skuplja i u šoping centrima nije zadovoljavajuće kvalitete. Iz tih razloga u gradovima se potiče proizvodnja vlastite hrane, pa su i u Zagrebu pokrenuti gradski vrtovi. Međutim, ostaje nejasno zašto je Grad prije uvođenja gradskih vrtova odlučio srušiti dotadašnje vrtove koji su desetljećima funkcionirali i akumulirali raznovrsna znanja obrađivanja zemlje i uzgajanja različitog bilja. Ne bi li bilo bolje da se ovo znanje kroz smisleni sustav prenijelo ostalim stanovnicima grada? Možda je ovakav scenarij uslijedio baš zbog samoorganiziranja zajednice što centralizirani sustav ne podnosi ili su nekome zapele za oko atraktivne zelene površine na kojima bi u budućnosti gradio komercijalne sadržaje.

Kao klinac išao sam na modelare, izviđače, taekwondo i tenis. Svi ti sadržaji bili su besplatni, trebalo je jedino kupiti osnovnu opremu za pojedinu aktivnost. Izviđači su postojali u svakome kvartu i često smo išli na izlete, ljetovanja, zimovanja, susrete sa drugim grupama, natjecanja. Modelari su bili grupa u kojoj sam najviše volio raditi avione od stiropora i drva koje bih kasnije puštao sa 15. kata nebodera. Fantastično ih je bilo gledati kako lete. Taekwondo i tenis bili su organizirani u školskoj sportskoj dvorani i pokrajnjem tenis igralištu. Po dva puta tjedno mahao sam rukama i nogama, i reketom nabijao lopticu preko mreže. Izviđači i modelari više ne postoje, školska sportska dvorana iznajmljuje se za novac, a teniski teren postao je komercijalni tenis centar. Iako se Novom Zagrebu često prigovaralo da je spavaonica bez sadržaja, ispada da je on to postao tek sada, kad si ljudi zbog financijskih razloga više ne mogu priuštiti dodatne sadržaje.

Danas u kvartu držim jedan dućan. Prostor je organiziran tako da jedan dio čini komercijalna maloprodaja, a drugi dio je društvena prostorija opremljena s dva računala i pristupom internetu, raznim knjigama, i nekim društvenim igrama. Za upotrebu društvene prostorije ne postoji nikakav financijski uvjet, njome se može koristiti svatko tko se drži kućnog reda, nije nasilan i javno ne propagira teorije zavjera i političke stranke. Ljudi se svakodnevno služe tim prostorom. Klinci se sastaju i druže, penzioneri odigraju partiju šaha i prolistaju novine, tražitelji azila surfaju na računalima i dolaze na satove jezika, održavaju se tribine i radionice, jedna samoorganizirana grupa preuzima dostavu hrane sa sela, održavaju se sastanci stanara, itd. Društvena prostorija nije osobni pokušaj oduživanja kvartu u kojem sam proživio dosadašnje godine, već je trajni eksperiment sadržaja kojeg je kvart u stanju proizvesti s pomoću samoorganiziranja ljudi koji u njemu žive.

 

Bojan Vujaković je član MAZ-a, živi i radi u Novom Zagrebu, navijač NK Dinamo Zagreb.

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na korištenje kolačića. Više informacija.

Da bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo prilikom pregledavanja stranica, te kako bi ona radila ispravno, ova stranica na vaše računalo sprema malu količinu informacija zvanih kolačići (cookies).

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na njihovu upotrebu.

Ako odlučite blokirati kolačiće i dalje ćete moći pregledavati stranicu, no neke njezine funkcionalnosti neće Vam biti dostupne.

Što su kolačići?

Kolačići su male tekstualne datoteke sastavljene od niza znakova spremljene na Vaše računalo od strane web stranica koja ste posjetili.

Kolačići omogućavaju stranici da prikaže informacije prilagođene Vašim potrebama. Oni obično spremaju Vaše postavke (session token) i postavke za web stranice. Nakon što ponovo posjetite istu web stranicu Internet preglednik šalje natrag kolačiće koji joj pripadaju.

Kolačići nam također omogućavaju da pratimo posjećenost i promet na našim web stranicama (pomoću Google Analytics i sličnih alata). Sve informacije koje na taj način kolačići prikupljaju se akumuliraju i anonimne su i ne dijele se s bilo kojim drugim subjektima.

Sve ove informacije mogu biti spremljene jedino ako Vi to omogućite – web stranice ne mogu dobiti pristup informacijama koji im Vi niste dali i ne mogu pristupiti drugim datotekama na Vašem računalu.

Close