AKCIJA

Nemilosrdno slobodne

Izvještaj s protestnog skupa ‘Ljubav jest i ostaje jača od mržnje’

Jučer je u Zagrebu, na Trgu žrtava fašizma,  održan protestni skup ‘Ljubav jest i ostaje jača od mržnje‘ u organizaciji Zagreb Pride, a povodom napada suzavcem na posjetitelje LGBT party-ja u klubu Super Super.

„Pederi, gejevi, lezbijke, biseksualne i trans osobe, naše i naši prijatelji i prijateljice, podražavatelji i podražavateljice, svi oni i sve one koji su do sad šutjeli i šutjele, vrijeme je da dignemo svoj glas“, poručili su organizatori u najavi događaja te upozorili na sustavnu relativizaciju govora mržnje i okretanje glave vladajućih od nasilja koje se vrši u javnom prostoru, te prodor raznih kvazi-političkih marginalaca koji pozivaju na progon svih koje smatraju nepodobnima.

Preko hiljadu ljudi se okupilo na ovom mirnom prosvjedu, organiziranom unutar 24 sata. Bio je to skup protiv mržnje, nasilja, fašizacije i militarizacije društva, za društvo prihvaćanja,  jednakopravnosti i solidarnosti. Sa zvučnika je šibao Freedom Georgea Michaela, a aktivistica Espi Tomičić je poručila da zajednica namjerava ostati „nemilosrdno slobodna“.

Skupu se obratila i Sandra Benčić iz Centra za mirovne studije (CMS) podsjetivši da trenutačna Vlada na umiveniji način nastavlja provoditi konzervativnu revoluciju koju svakodnevno iskazuje svojim odnosom prema manjinama, zaključivši svoje obraćanje riječima: „Poručujemo vam da smo strah odavno prevladali, a uskoro ćemo prevladati i vas“.

Broj okupljenih, transparenti (“Mržnja je Vladina politika”, “We are unstoppable”) i poruke sa skupa, posvjedočili su da se radi o zajednici koja je prošla dug put od prvog ‘Prajda’ 2002. kada je na sudionike Povorke bačen suzavac, te se trnovitim putem u rasponu od fizičkog nasilja do zakonodavne marginalizacije uspjela izboriti za svoje mjesto pod suncem – za svoje političko organiziranje, kulturu i medije, vezujući svoju borbu uz tekovine antifašizma. I tih se prava ne misli tako lako odreći.

Među podražavateljima i podražavateljicama koji su došli na skup, u onoj suptilnoj atmosferi u zraku, mogla se jasno osjetiti borbenost i kuljanje energije koja kaže: Dosta! Urušavanje ekonomije našeg svakodnevnog života davno je započeto privatizacijom, fleksibilizacijom radnog zakonodavstva, sve većim udjelom prekarnih oblika rada i komercijalizacijom stanovanja. Kada tome pridodamo recentne pokušaje rušenja svega preostalog – od reproduktivnih prava, obrazovanja do kulture i medija – jasno je da se radi o širokoj kontrarevolucionarnoj fronti koja za cilj ima potpunu demontažu naših života.

„Područje borbe su i vaši radno mjesto, crkva, škola, sportski klub, ulica i dom. Borite se riječima, strpljenjem, edukacijom, prosvjedom i političkim akcijama, ali i šakama“, poručio je jedan od govornika, Viktor Zahtila.  Jer na potpunu demontažu naših života ne možemo odgovoriti zatvaranjem u svoje male svjetove – umjetničkih radova, nezavisnih medija, plesnih centara, eksperimentalnih filmova ili pak zagovaračkih akcija, dakle, ne sužavanjem, već proširivanjem prostora borbe.

„Vratit će se devedesete, zlatne devedesete“, repa Gudroslav u trap uspješnici,  no mi se i dalje sjećamo tih vremena kada su antifašisti lovili skinhede po zagrebačkim ulicama i tjerali ih da pjevaju partizanske pjesme.

 

Aska Vuk