AKCIJA
Izvještaj s prosvjednog skupa – Antifašizam je moj izbor
Prosvjedni skup pod geslom „Antifašizam je moj izbor“ održan u ponedjeljak 28. kolovoza u Zagrebu okupio je nekoliko stotina građana koji su došli iskazati svoje nezadovoljstvo sustavnim zatiranjem antifašističkog naslijeđa ne samo grada Zagreba, već i cijele Hrvatske.
Simbolički okupljeni na Trgu žrtava fašizma, mjestu čije ime nosi spomen na mnogobrojne žrtve fašističkog terora, a koji se, logično, također svojedobno nalazio na udaru dežurnih ekstremnih desničara i revizionista, prosvjednici su jasno izrazili svoj stav prema reakcionarnim revizionističkim tendencijama koje već godinama obilježavaju hrvatsko društvo. Prosvjed je organiziralo nekoliko udruga civilnog društva, antifašističkih udruga i pojedinaca kao reakciju na promjenu imena Trga maršala Tita, koja se treba finalizirati za nekoliko dana glasanjem zastupnika u skupštini grada Zagreba. Trg maršala Tita, da podsjetimo, pao je kao posljedica političke trgovine između dugogodišnjeg zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića i ekstremne desnice predvođene Zlatkom Hasanbegovićem i Brunom Esih.
Među okupljenim prosvjednicima tako je bilo mnogo pripadnika raznih organizacija, stranaka i udruga, a skup su pogotovo obilježili drugovi antifašisti iz Istre koji su došli iskazati podršku inicijativi za obranu imena Titova trga. Uz njih, podršku je skupu iskazao niz udruga, stranaka i organizacija. Program je započeo izvedbom poznate partizanske pjesme „Bilećanke“ uz pjevanje publike, a nastavio se standardnim formatom govora pojedinih aktivista i javnih osoba. Iako se govor Sandre Benčić u velikoj mjeri oslanjao na građansko-liberalni narativ o antifašizmu, a govor Ivice Buljana bio poprilično neartikuliran, student Jakov Kolak i psihologinja Mirjana Krizmanić u svojim su se govorima ipak dotakli socioekonomskog aspekta antifašizma kao njegove ključne odrednice. Kolak se tako, između ostalog, dotaknuo problema financijske nedostupnosti obrazovanja, promatranja obrazovanja isključivo kroz prizmu famozne „konkurentnosti na tržištu rada“ te problema radnog zakonodavstva, dok se Krizmanić orijentirala na pozitivne tekovine jugoslavenskog socijalizma s kojima se susrela tijekom svog života. Uz recitaciju „Jame“ Ivana Gorana Kovačića te još nekoliko pjesama, za najljepši moment prosvjeda odgovorna je Đulija Dušić, Istrijanka koja je bila članica SKOJ-a te koja je u emotivnom govoru iskazala što je Tito učinio za nju i njezin kraj.
Iako jučerašnji prosvjed, kao i onaj održan prije nekoliko mjeseci, predstavljaju pozitivne tendencije u kritici reakcionarnih i revizionističkih društvenih strujanja i afirmiranju antifašizma i antifašističke povijesti u javnom diskursu, potrebno je još mnogo organizacijskog i ideološkog rada kako bi se stvorio okvir i put za stvaranje jedne masovne, snažne i artikulirane opozicije. Jedino masovna opozicija, koja će okupiti progresivne stranke, udruge i organizacije te slobodnomisleće pojedince, može imati značajan utjecaj u borbi protiv korumpiranih političkih struktura te eksploatatorskog socioekonomskog sistema zbog kojih ovo društvo tone sve dublje i dublje te zbog kojih se revizija povijesti sustavno provodi.
Antifašizam stoga treba postati omasovljena borba ne samo za (re)afirmaciju slavne povijesti narodnooslobodilačke borbe u javnom diskursu, već i za izgradnju jedne socijalističke politike koja će se založiti za prava svih radnih ljudi i svih obespravljenih društvenih skupina.
Anja Grgurinović