AKCIJA
Umjesto na prosvjed, u inozemstvo
Mjera stručnog osposobljavanja bez zasnivanja radnog odnosa, ili skraćeno SOR, u zadnje vrijeme ponovno privlači sve više pažnje i to prvenstveno zbog nezadovoljstva koje izaziva i neuspjeha koje je pokazala. Jučerašnji prosvjed, koji su organizirale tri velike organizacije, okupio je jedva stotinjak ljudi. Zašto?
Mjera stručnog osposobljavanja bez zasnivanja radnog odnosa, ili skraćeno SOR, u zadnje vrijeme ponovno privlači sve više pažnje i to prvenstveno zbog nezadovoljstva koje izaziva i neuspjeha koje je pokazala. Prvotno zamišljena kao mjera koja je trebala smanjiti ogromnu nezaposlenost među mladima u Hrvatskoj, stručno je osposobljavanje uvedeno 2010. godine da bi danas predstavljato praktički jedinu priliku za zapošljavanje mladih nakon završetka obrazovanja. Ne samo da SOR adresira uglavnom visokoobrazovane ljude nauštrb onih sa strukovnom školom ili s nižim stupnjem obrazovanja općenito, nego čak i onima koji se zaposle nudi bijedni minimalac, 2620 kuna mjesečno s kojima bi se mlada osoba trebala osamostaliti i prestati ovisiti o pomoći roditelja. Dok vladajući u Hrvatskoj s jedne strane na sva zvona lamentiraju o demografskim problemima koji se ogledaju u masovnom iseljavanju mladih u inozemstvo, svojim politikama, u koje spada i SOR, situaciju nimalo me poboljšavaju, već upravo suprotno – sve više i više mladih tjeraju da u zemljama poput Irske ili Njemačke pokušaju naći posao.
I dok se u zemljama poput Francuske u posljednjih nekoliko dana opet aktualiziraju masovni prosvjedi upereni protiv novog Zakona o radu, koji bi trebao omogućiti još lakšu eksploataciju radnih ljudi, a koji su na ulicama okupili tisuće prosvjednika, u Zagrebu je prosvjed protiv SOR-a okupio jedva stotinjak ljudi. Naime, inicijativa Vrijedim više koju čine Mreža mladih Hrvatske, Savez samostalnih sindikata Hrvatske te Matica hrvatskih sindikata organizirala je u petak 15. rujna prosvjed pod nazivom „Od mjere do barijere: mladi vrijede više“ na zagrebačkom Markovom trgu, ističući svoje nezadovoljstvo mjerom SOR-a i kritizirajući sve njene negativne posljedice. Organizatori su tako naglasili štetan utjecaj neadekvatnih politika zapošljavanja koje se provode od strane vladajućih, u koju spada i SOR, a koje mladima pružaju jedino besperspektivnost, nesamostalnost i iseljavanje iz zemlje kao mogućnost poboljšanja vlastite materijalne egzistencije. Neposredni je cilj i zahtjev prosvjeda bio ukidanje SOR-a i vraćanje pripravništva, koje ipak nudi veće plaće i veća radna prava. Teško je, međutim, bilo očekivati ikakav utjecaj na Vladu s jedva stotinjak okupljenih prosvjednika.
Naime, kako bi se ostvario ikakav utjecaj na neku vladinu politiku potrebna je prije svega masovnost. U tom smislu čudi činjenica što dva od tri organizatora ovog prosvjeda koji predstavljaju velike i etablirane institucije – misli se, naravno, na Savez samostalnih sindikata Hrvatske te Maticu hrvatskih sindikata – nisu mobilizirali svoje mnogobrojno članstvo kako bi pomogli mlađim kolegama te im u tom pogledu iskazali veću podršku. Vidljivost se tih institucija na samom prosvjedu ogledala, umjesto u prisutnosti brojnih članova koji bi prosvjedu dali na težini, u dvije zastave koje su se vijorile u masi transparenata. Međutim, neovisno o svemu prethodno navedenom, ostaje nam zapitati se zašto se čak i na ovakvom tipu prosvjeda, koji tematizira jedan od gorućih problema koji drmaju hrvatsko društvo, a to je nezaposlenost, okupio tako mali broj ljudi? Zbog čega ne dolazi do masovnijeg iskaza nezadovoljstva uslijed vrlo lošeg materijalnog stanja koje vlada u hrvatskom društvu? A što je najvažnije, hoće li, do nekog idućeg prosvjeda, u Hrvatskoj uopće postojati neka kritična masa mlađih ljudi koja bi mogla oštrije artikulirati svoje nezadovoljstvo, a koja se neće odseliti u Irsku ili Njemačku?
Anja Grgurinović