TEKST

Panika u parku Muzeja

 

U petak, 20. oktobra, dva su umjetnika privedena na informativni razgovor zbog umjetničkih akcija izvedenih prilikom otvorenja Muzeja suvremene umjetnosti u Beogradu koje su trebale skrenuti pozornost na problem korupcije u kulturi te izgradnju kulta ličnosti predsjednika Srbije, Aleksandra Vučića. Ispravno shvativši neizostavnu ulogu kulture kao mjesta izgradnje zajednica i kolektivnih identiteta, desničari – i lokalni i ovi susjedni – odlučili su napraviti potpuni pomor, barem za sve one koji bi i dalje da kritički misle ali od sada u svoja četiri zida i bez potpore javnog financiranja.

U petak, 20. oktobra, na Dan oslobođenja Beograda, umjetnici Vladan Jeremić, član ArtLeaks-a i jedan od organizatora kulturnog događaja Salon Nepotkupljivih i Uroš Jovanović, nezavisni umjetnik i performer, privedeni su na informativni razgovor zbog umjetničkih akcija izvedenih prilikom otvorenja Muzeja suvremene umjetnosti u Beogradu koje su trebale skrenuti pozornost na problem korupcije u kulturi te izgradnju kulta ličnosti predsjednika Srbije, Aleksandra Vučića.

Salon nepotkupljivih inicijativa je umjetnika Tonyja Maslića, Rene Raedle, Nikole Radivojevića i Vladana Jeremića, koji su prvu umjetničku akciju ove inicijative, pod nazivom Nećemo kulturu klonova! Izveli u petak, 20. oktobra, na 73. godišnjicu oslobođenja Beograda od nacizma te pedeset godina od prvog otvorenja Muzeja suvremene umjetnosti u Beogradu (MSUB), na novoj stazi od Ušće šoping centra do Muzeja. ‘Nepotkupljivi’ su nosili maske s likom Aleksandra Vučića i dijelili ‘flayere’ s tiskanim sendvičima na njima, referirajući se time na uobičajenu praksu vladajućih partija koje sudionike svojih mitinga ‘mame’ besplatnim ekskurzijama, odnosno organiziranim prijevozom i sendvičima. Posjetioci su tokom ove akcije bili pozvani da postanu “sendvičmen”, da stave masku i dijele sendviče-flajere gostima koji su prilazili Muzeju. Policija je akciju shvatila kao uvredu na račun predsjednika države, iako su kustosi Muzeja pokušali objasniti da se radi o performansu, a Jeremić pokazao svoju pozivnicu za otvaranje MSUB-a.

Nezavisni umjetnik i performer Uroš Jovanović, priveden je pola sata kasnije kada je pokušao ući u Muzej s fotografijom predsjednika Srbije u zlatnom okviru, uz izjavu: „Vučić – najbolji umetnik.“

Umjetnike je policija u ‘marici’ prevezla u policijsku stanicu na Novom Beogradu te ih nakon nekoliko sati saslušavanja, pustila kućama. Jeremić vjeruje da država vjerojatno neće poduzimati daljnje korake. Ceremonijalno otvaranje Muzeja suvremene umjetnosti u Beogradu koji je zbog skandaloznog kašnjenja u obnovi bio zatvoren za javnost zadnjih deset godina, tako je – prigodno – završilo ceremonijom hapšenja samih umjetnika.

Drugo događanje Salona nepotkupljivih slijedi 21. oktobra, kada će u Poletu biti predstavljen novi, četvrti broj ArtLeaks Gazette, dok će izložba za koju je moguće predložiti radove do 19. oktobra, na adresu unbribables@gmail.com, biti otvorena 27. oktobra u NNK prostoru. Prijavljeni radovi trebaju biti razvijeni kao specifične umjetničke intervencije za Salon nepotkupljivih. Organizatori pozivaju sve zainteresirane kulturne radnice i radnike na uključivanje s prijedlozima za daljnji program i rad Salona Nepotkupljivih te se pitaju: “Da li je nepotkupljivost moguća u okruženju u kojem se tvrdi da sve i svako ima svoju cenu?“

‘Nepotkupljivi‘ sebe opisuju kao umjetničku inicijativu „koja za cilj ima razbijanje zida javnog ćutanja o mentalnoj, psihološkoj i ekonomskoj represiji kojoj su izloženi mnogi građani Srbije u svom profesionalnom radu, naročito u oblastima kulture, medija i obrazovanja.” Naime, ‘Nepotkupljivi’ su u svom pozivu na akciju stanje u srbijanskoj politici i društvu opisali kao sistem nepotizma, zastrašivanja, ‘kupovine’ pristalica dodjeljivanjem radnih mjesta i privilegija na osnovu partijskog članstva, blaćenja političkih protivnika i kontrole nad medijima. ‘Nepotkupljivi’ upozoravaju da politički nadzor i medijski mrak vode ka šutnji sve većeg broja kulturnjaka – iz straha od gubitka financijske podrške te smatraju da je politički sistem stvorio atmosferu u kojoj “svaki kritički istup može da kolege okrene protiv vas i konačno ugrozi vaše radno mesto”. Upravo zbog toga, ‘Nepotkupljivi’ su kao mjesto svoje prve akcije izabrali otvorenje Muzeja suvremene umjetnosti u Beogradu, otvorenja na koje je potrošeno 250.000,00 eura, otvorenja koje se dogodilo nakon punih 10 godina, ispunjenih tužbama i korupcijskim aferama.

‘Nepotkupljivi’ upozoravaju i na „svojevrsni puč u kulturi koji vodi ka potpunoj komercijalizaciji i etnifikaciji kulture i umetnosti te kojemu kao manifest figurira Nacrt strategije razvoja kulture u Srbiji do 2027. godine“ koji smještaju u šire društveno-političke procese: „Integracija desničarskih političkih ciljeva sa nominalno liberalnim vrednostima, u Srbiji je postala očigledna i u kulturnoj strategiji zemlje koju je nedavno predložilo za raspravu Ministarstvo kulture Republike Srbije. Taj strateški dokument sadrži spisak kriterijuma koji definišu šta je to srpska kultura, u Srbiji i van nje. U skoro svakom detalju tog programa, integracijom liberalnih vrednosti (kulturna tolerancija, demokratija, itd.) se legitimiše nametanje vrlo problematičnog shvatanja srpske nacionalne kulture. Preliminarni dokument sadrži katalog preciznih kriterijuma ukorenjenih u folkloru, nacionalnim mitovima i nacionalnim stradanjima, koji su istorijski formirali srpski nacionalni identitet i koji treba odbraniti od globalizacije. S takvim programom, kulturna strategija teži da stvori nazadna i retradicionalizovana mišljenja kod populacije, dok ekonomske politike vlade podržavaju otvaranje tržišta za najprimitivnije investitore koji širom sveta tragaju za jeftinom radnom snagom i poreskim rajevima.”

Odjeci Vučićeve vladavine u sektorima kulture i medijima čuju se daleko – izvještaji o gušenju medijskih sloboda u Srbiji redovna su tema profesionalnih udruženja i međunarodnih organizacija; zbog privatizacije lokalnih medija ugašeni su mnogi, posebice oni na manjinskim jezicima, dok su nezgodni lokalni prestali s radom zbog političkih, odnosno inspekcijskih pritisaka. Istovremeno, Vučić i njegova partija organiziraju izložbu „Necenzurirane laži“ na kojem izlažu medijske napise o Vladi i samom Vučiću, kako bi dokazali da je medijska scena slobodna te kako u Srbiji nema cenzure.

Iako organiziranje izložbe sa samim sobom kao glavnim akterom, ne samo da potvrđuje tezu performera Uroša Jovanovića „Vučić – najbolji umetnik“ već i ponešto prevazilazi kreativne dosage lokalnih elita, činjenica je da se sva upozorenja i zaključci ‘Nepotkupljivih’ vrlo lako preslikavaju u ovaj naš, ‘hrvatski’, posve lokalni kontekst.

Kulturni i posebice medijski mrak koji je započeo s mandatom Zlatka Hasanbegovića i ukidanjem potpore neprofitnim medijima, pronašao je svoju tehnokratski uspješniju, tržišno orijentiranu i europski verziranu inačicu u Nini Obuljen Koržinek. Ostaje tek nejasno tko su ‘nepotkupljivi’ u hrvatskom i zagrebačkom kontekstu – jesu li to svi oni koji su mandat Nine Obuljen and co.  dočekali suzama radosnicama, jer je radikal i desni politički aktivist samo prividno otišao u drugo polje, da bi svima zasjalo sunce dolaskom takozvane stručne osobe, desničarke dovoljno civilizirane da to zapravo nikome u sektoru previše i ne smeta – jer ipak se želimo baviti samo kulturom, a nikako politikom. Pa su tako i ti neželjeni neprofitni svima ispali iz fokusa, dok medijsko polje u cjelini tek čeka svoje prevrednovanje, osebujno tumačenje temeljnih pojmova i konačno tržišno utemeljenje u novoj medijskoj politici.

Ispravno shvativši neizostavnu ulogu kulture kao mjesta izgradnje zajednica i kolektivnih identiteta, desničari – i lokalni i ovi susjedni – odlučili su napraviti potpuni pomor, barem za sve one koji bi i dalje da kritički misle ali od sada u svoja četiri zida i bez potpore javnog financiranja. I kada više nikog neće biti da na ‘državnim jaslama’ nešto piše, izvodi ili jednostavno kritički misli, možda se i ‘scena’ sama rekomponira, i shvati da nije problem u Hasanbegoviću, nego u našoj novodobnoj težnji da transparentno apliciramo i posljedično jadikujemo, a bez da se, ne daj bože, ikakvom politikom i bavimo.

 

Aska Vuk

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2017. godinu.