TEKST
Službena politika: šuti i trpi
Sve nas je jučer iznenadila izjava ministrice Murganić, ministrice za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku. A kada kažemo ‘sve’ zapravo mislimo: nije nikoga. Iako je javnost reagirala zgražanjem i osudama, zapravo smo navikli na to da su žene u ovom društvu uvijek krive, drugotne i svakakve. Jedino što nikada nisu – žrtve. A ako kojim slučajem jesu žrtve, redovito su podvrgnute ispitivanju, istraživanju i analiziranju zašto su točno žrtve. Krug se u konačnici zatvara točno tamo gdje je sve i počelo: kod krive su.
“To vam je tako u braku”, izgovorila je ministrica (opet naglašavamo obitelji) komentirajući aferu HDZ-ovog župana protiv kojeg je supruga povukla tužbu za obiteljsko nasilje. Nasilni župan tako se može nastaviti smješkati pozirajući s praćkom, njegovi fanovi mogu likovati jer neće biti izbačen iz stranke, a javnost se uglavnom podijelila između onih koji misle da je gospođa Tomašević kriva što je uopće išta rekla i onih koji misle da je kriva jer je povukla tužbu. Gotovo nitko se nije zapitao kakvu potporu i sigurnost uopće dajemo ženama – žrtvama nasilja; zašto šute, zašto trpe, zašto popuštaju. Osim psihičkog i fizičkog nasilja, žrtve su i ekonomskog nasilja jer, financijski ovisne o nasilnim partnerima, naprosto nemaju kamo otići.
Nakon svega, Ministarstvo je izdalo priopćenje za medije u kojem osuđuju svako nasilje. Pa iako bi u svakoj normalnoj državi umjesto priopćenja ministrica objavila svoju ostavku, ni to nas nije pretjerano iznenadilo. Kako bi nas iznenadilo kad živimo u državi koja nije u stanju ratificirati Istanbulsku konvenciju i tako barem nominalno potvrditi da mari za svoje građanke. Političari, kojima su usta (a izgleda i šake) pune obitelji, uporno se ne žele obvezati na pomoć žrtvama pri oporavku, osigurati im pravnu i psihološku pomoć, ubrzati otvaranje skloništa za žene i djecu te financijsku i pomoć pri pronalasku mjesta za stanovanje i radnog mjesta. Od porazne statistike (u Hrvatskoj, žene su žrtve obiteljskog nasilja u 75- 80% slučajeva!) daleko je bitniji izmišljeni problem roda.
Kako bi nas više išta iznenadilo kad tjedno čitamo o ženama koje su krive jer su ih partneri i bivši partneri ubili, premlatili, silovali, osakatili. Nikad nisu krivi sami nasilnici i patrijarhalno društvo, nego uvijek žene, jer riječima prosječnog hrvatskog komentatora, znaju bit svakakve.
Svjetska studija o ubojstvima u 2013. godini od strane Ureda za droge i kriminal Ujedinjenih naroda utvrdila je da muškarci čine oko 96 posto svih počinitelja ubojstava diljem svijeta. Također, prema istom izvoru, postotak žrtava ubijenih od strane svojih supružnika ili bivših supružnika u 2011. godini iznosio je 77,4% žena i 22,6% muškaraca u odabranim zemljama diljem Europe.
Istina je, žene znaju bit svakakve, ali najčešće su ipak žrtve.
I.Š.